K-1145/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ulica Ivana Gundulića 27.

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Katarini Peršen, uz sudjelovanje zapisničara Maje Šarić, u kaznenom postupku protiv optuženika NT, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., povodom optužnice ODO-a u Splitu broj KO-DO-546/2020 od 29. svibnja 2023. nakon javno provedene rasprave 07. svibnja 2025. a 14. siječnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o

Optuženik NT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina ST i ZT, rođene N, rođen **.**.1991. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] državljanin Republike Hrvatske, kuhar, zaposlen, s mjesečnim primanjima od 1.300,00 EUR-a neoženjen, bez djece, pismen sa završenom srednjom stručnom spremom, srednjeg imovnog stanja, bez imovine, bez vojnog čina, neodlikovan, neosuđivan,

k r i v  j e

što je 21. lipnja 2025., oko 23,00 sata, u [adresa], u alkoholiziranom stanju ušao u obiteljski stan te je u nakani da ustraši roditelje ZT i ST, revoltiran što ga je majka prethodno zvala na mobitel psovao je majci ZT i ocu ST mrtve roditelje te ih je pljunuo, a potom im je kazao da će ih ubiti i zaklati, da ga se čuvaju i paze,

dakle, drugima ozbiljno prijetio da će ih usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema dvije bliske osobe, čime je počinio u stjecaju dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje – djela opisana po čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, a kažnjiva po čl. 139. st. 3. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.

II. Stoga se optuženiku NT prethodno na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, nakon čega mu se na temelju čl. 51. KZ/11

i z r i č e

- kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

Potom se na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 optuženiku NT, izriče

UVJETNA OSUDA

te se istovremeno utvrđuje da se optuženiku prethodno izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju članka 70. KZ/11, optuženiku NT izriče se sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja mjera može trajati do isteka roka provjerava primjenom uvjetne osude, a najdulje dvije godine.

IV. Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenem postupku („Narodne novine“ br.:152/08, 76/09, 80/11, 91/12,143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik NT dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 57 0,00 (petstosedamdeset) EUR-a, od čega za nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. Željka Ključevića iznos od 420,00 (četristodvadeset) EUR-a (list 79 spisa) te na ime paušala iznos od 150,00 (stopedset) EUR-a. .

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod brojem KO-DO-926/2025 od 8. listopada 2025. protiv optuženika NT a zbog dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje – djela opisana po čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11.

2. Na raspravi održanoj 14. siječnja 2026. optuženik se očitovao o optužnici na način da je naveo kako se smatra krivim za počinjena kaznena djela i da će obranu iznijeti na početku dokaznog postupka.

3. Iznoseći obranu optuženik je na raspravi priznao krivnju, počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret da je u alkoholiziranom stanju kritične zgode ušao u obiteljski stan i revoltiran što ga je majka prethodno zvala na mobitel opsovao majci i ocu mrtve roditelje pljunuo ih te im rekao da će ih ubiti i zaklati da se čuvaju i paze a sve kako mu se i stavlja na teret optužnicom u nakani da ustraši roditelje. Izrazio je žaljenje zbog počinjenog. Navodi kako je odnose s roditeljima izgladio da stanuju zajedno i da nije bilo drugih svađa od ovog događaja. Alkohol da je u međuvremenu konzumirao ali da nije dolazilo do nikakvih incidenata. Navodi da mu je žao zbog ovakvog njegovog ponašanja sa roditeljima da razgovara i da su odnosi dobri a kada se sjeti samog događaja da je jedino što može iskazati jest žaljenje zbog svog ponašanja te da se ovakvo nešto više nikada neće ponoviti. Roditeljima se ispričao i oni su prihvatili njegovu ispriku.

4. Zastupnica optužbe je ostala kod svih dokaza iz optužnice te se usuglasila s čitanjem svih provedenih dokaza, tada na raspravi je navela kako ne ustraje u dokaznom prijedlogu za ispitivanjem oštećenika – žrtve ST.

5. Obrana je navela kako nema daljnjih dokaznih prijedloga.

6. Potom su u dokazne svrhe pregledani i pročitani: zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Kaštela broja: 02472753 od 27. lipnja 2025. za NT (list 24 spisa), zapisnik o ispitivanju okrivljenog NT u Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Kaštela od 22. lipnja 2025. s pripadajućom snimkom (list 26-30 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenog NT od 23. lipnja 2025. s pripadajućom snimkom (list 46-50 spisa), zapisnik o ispitivanju oštećenika-žrtve u svojstvu svjedoka ZT od 1. rujna 2025. (list 62--64 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr.sc. Željka Ključevića za okrivljenog NT od 3. listopada 2025. (list 75-77 spisa), uvjerenje odjela za kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 23. lipnja 2025. za NT (list 37 spisa), potvrda odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 23. lipnja 2025. za NT (list 38-39 spisa), obavijest PP Kaštela od 10. studenoga 2025., 4. prosinca 2025., 8. prosinca 2025., 2. siječnja 2025 .

7. Kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga to je dokazni postupak završen. Utvrđujući činjenično stanje sud nije našao prijepornih činjenica, kako zbog toga što optuženik u potpunosti priznaje učin, tako i zbog toga što materijalni i personalni, te drugi dokazi upućuju na pravilnost i potpunost optužnice.

8. Materijalnu obranu optuženika NT koju je dao na raspravi glede terećenih kaznenih djela, sud drži istinitom, logičnom i uvjerljivom, te ista po ocjeni suda predstavlja priznanje terećenih kaznenih djela i u skladu je s izvedenim, a prihvaćenim dokazima.

9. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je optuženik NT počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje – djela opisana po čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 na način kako je to pobliže opisano i označeno u izreci ove presude.

10. Navedeni zaključak suda temelji se na izvedenim dokazima, pregledanima u dokazne svrhe, kao i na obrani optuženika koju je dao na raspravi u kojoj je u cijelosti priznao činjenične navode optužnice i počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret.

11. Sud je zaključio da je optuženik doista postupio i obratio se svojoj majci ZT i ocu ST upravo na način kako mu se to i stavlja na teret.

12. Za postojanje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 je od odlučnog značaja je li upućena ozbiljna prijetnja drugoj osobi, da će ga se usmrtiti ili teško tjelesno ozlijediti. Djelo je ostvareno kad radnje počinitelja u objektivnom smislu predstavljaju naročito ozbiljnu prijetnju bez obzira na to kakav učinak prouzročile u osobe kojoj su upućene. Stoga ozbiljnost prijetnje se ne prosuđuje samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Ako je kazneno djelo počinjeno prema bliskoj osobi progon se vrši po službenoj dužnosti prema stavku 4.

13. Sud je utvrdio da je optuženik postupao i izrekao riječi za koje se tereti. Naime, riječi koje optuženik izgovara i kontekst cijelog događaja upućuju da optuženik ovakvom radnjom kojom najavljuje napad na život žrtve želi pronaći djelotvoran način ustrašivanja žrtve. Tako izrečene riječi, posebice u datim okolnostima, predstavljaju naročito ozbiljnu prijetnju, koja je objektivno prikladna da u žrtve (a i svake razborite osobe) izazove osjećaj straha, osobne ugroženosti ili nesigurnosti zbog straha od napada na svoj život, dakle djeluju ozbiljno. Doista je nebitno je li optuženik bio istinski spreman ostvariti ono čime prijeti, a isto tako i jesu li kod žrtve tako izrečene riječi izazvale osjećaj straha i ugroženosti. Naime, prema zakonskom tekstu i ne traži se nastupanje takvih posljedica izazvanih ponašanjem optuženika već je dovoljno da je prijetnja po objektivnim kriterijima bila ozbiljna.

14. Dakle, u postupku je utvrđeno da je optuženik izrekao riječi, uz radnje koje je pri tome činio, koje mu se stavljaju na teret i da to predstavlja ozbiljnu prijetnju usmrćenjem upućeno majci i ocu. Optuženik žrtvi upućuje riječi kako se tereti i sud je zaključio da je svjestan što govori i radi i svjestan je da je to upućeno majci i ocu, dakle bliskim osobama. Žrtve su majka i otac optuženiku i sukladno članku 87. stavak 9. KZ/11 su bliske osobe, odnosno prema članku 87. stavku 8. KZ/11. članovi obitelji, a to u postupku nije ni sporno.

15. Stoga, optuženik je opisanim ponašanjem iz izreke ostvario sva zakonska obilježja u stjecaju dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje – djela opisana po čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, a kažnjiva po čl. 139. st. 3. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.

16. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema počinjenom kaznenom djelu, a obzirom na sve ranije navedeno i utvrđeno, ovaj sud smatra da je optuženik postupao s izravnom namjerom tj. da je bio svjestan svog protupravnog ponašanja i da je želio njegovo počinjenje, čime se u postupanju optuženika ostvarilo obilježje kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11. Optuženik je bio svjestan protupravnosti svog ponašanja, ne postoji nijedan ispričavajući razlog.

17. Što se tiče ubrojivosti optuženika, za navesti je kako je vještak dr. Željko Ključević u svome vještvu naveo da optuženik ne boluje od duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ni nedovoljnog duševnog razvoja te da nema izraženih simptoma sindroma ovisnosti, ne radi se o ovisnosti, već o štetnoj uporabi alkohola za zdravlje. U vrijeme počinjenja kaznenog djela bio je pod odlučujućim utjecajem alkohola, te mu je mogućnost shvaćanja značenja postupaka i upravljanja njima u takvom stanju bila smanjena, optuženik je bio smanjeno ubrojiv i to bitno. Vještak je naveo kako postoji opasnost od ponavljanja istovjetnog, sličnog ili težeg kaznenog djela te preporuča izreći mu mjeru psihosocijalnog tretmana.

18. S obzirom na naprijed navedeno sud je optuženika proglasio krivim za kaznena djela koja su mu stavljena na teret.

U odnosu na odredbu pod točkom II.

19. Odlučujući o sankciji koja bi bila odgovarajuća kaznenopravnoj odgovornosti i ličnosti optuženika, sud je vodio računa o sljedećim okolnostima. Za procjenu stupnja krivnje odlučan je opseg i doseg namjere (izravna namjera I. ili II. stupnja ili neizravna namjera), stupanj ubrojivosti (puna ubrojivost ili smanjena ubrojivost u određenom opsegu) te svijest o protupravnosti. Optuženik je postupao pri počinjenju djela s izravnom namjerom prvog stupnja (članak 28. stavak 2. KZ/11.), svjestan je protupravnosti.

20. Motiv ili pobuda iz kojih je djelo počinjeno bio je prouzročiti znatnu neugodu kod žrtve kako bi djelovao na njegovu volju. Ponašanje optuženika pri tome ne prelazi ponašanje koje je potrebno za ostvarenje obilježja ovog kaznenog djela.

21. Optuženik je kazneno neosuđivan, dok je prekršajno kažnjavan.

22. Optuženik je kazneno djelo počinio sa smanjenim stupnjem krivnje uslijed bitno smanjene ubrojivosti.

23. Optuženik je priznao počinjenje djela i iskazao žaljenje i kajanje. Optuženikovo priznanje djela, popraćeno sa iskazanim kajanjem i žaljenjem, u znatnoj mjeri pridonijelo utvrđivanju činjeničnog stanja u ovom postupku. Sve navedeno pod toč. 21-22 su olakotne okolnosti koje je sud razmatrao pri odmjeravanju kazne.

24. S obzirom na sve navedene okolnosti, u konkretnoj je situaciji nužno reagirati kaznom koja će optuženika, a i sve ostale, upozoriti da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a da je kažnjavanje njihovih počinitelja pravedno. Kazna mora biti takva da utječe na optuženika, a i na sve ostale da ne čine kaznena djela. Sud je stoga prethodno utvrdio kazne zatvora za kaznena djela od po 6 mjeseci za svako, te potom optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci zaključivši da je upravo kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci primjerena navedenim okolnostima i ličnosti optuženika.

25. Istovremeno, sud smatra da se ostvarivanje svrhe kažnjavanja može postići i uvjetnom osudom to mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da mu se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 godine ne počini neko novo kazneno djelo. Naime, optuženikovo priznanje djela je u znatnoj mjeri pridonijelo utvrđivanju činjeničnog stanja u ovom postupku, a popraćeno je sa iskazanim kajanjem i žaljenjem, žrtvama se ispričao, te je sa žrtvama sada u dobrim odnosima, što ukazuje da je optuženik spreman prihvatiti odgovornost za počinjeno djelo. Stoga takvo priznanje, obiteljske i osobne prilike, predstavljaju snažnu olakotnu okolnost koja ima značajan utjecaj na izbor mjere kazne u konkretnoj situaciji. U odnosu na odredbu pod točkom III.

26. Na temelju članka 70. KZ/11, optuženiku NT izriče se sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja mjera može trajati do isteka roka provjerava primjenom uvjetne osude, a najdulje dvije godine. Kod donošenja odluke o sigurnosnoj mjeri sud se rukovodio nalazom i mišljenjem vještaka koji je naveo kako postoji opasnost od ponavljanja istovjetnog, sličnog ili težeg kaznenog djela kao i preporukom vještaka da se optuženiku izrekne mjera psihosocijalnog tretmana.

U odnosu na odredbu pod točkom IV.

27. Obzirom je sud optuženika proglasio krivim to mu je naloženo da podmire troškove kaznenog postupku na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08.

28. Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, optuženik NT dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 57 0,00 (petstosedamdeset) EUR-a, od čega za nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. Željka Ključevića iznos od 420,00 (četristodvadeset) EUR-a (list 79 spisa) te na ime paušala iznos od 150,00 (stopedset) EUR-a. Ocjena je suda da je navedeni trošak odmjeren sukladno obiteljskim i materijalnim prilikama optuženika, duljini, trajanju i složenosti postupka, te da plaćanjem istih, s obzirom da je optuženik sada zaposlen tj. radno sposobna osoba, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje kao ni uzdržavanje članova njegove obitelji.

U Splitu 14. siječnja 2026.

S U D A C

Katarina Peršen

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od primitka pisane presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- ODO Split,

- optuženiku NT,

- braniteljici Ljubici Vuković, odvj. u Splitu,

- žrtvi-oštećeniku ZT i ST,

- u spis.