REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD SPLIT

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-223/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Gorane Kokot, u pravnoj stvari tužiteljice KE, vl. obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Borisu Bulju, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bulj & Srdelić d.o.o, u Splitu, protiv tuženika ISKOPI ČIGRA d.o.o, OIB: 86652112498, Imotski, Biokovska 4, zastupanog po zastupniku po zakonu ČE, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 27. studenog 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Borisa Bulja, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Bulj & Srdelić d.o.o, na ročištu za objavu presude održanom 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mate Juroša iz Imotskog, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-716/2022 od 16. rujna 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku ISKOPI ČIGRA d.o.o., da tužiteljici AE, vl. obrta [obrt], isplati iznos od 999,40 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 25. svibnja 2022. pa do isplate, po stopi koja se od 25. svibnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 149,31 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 16. rujna 2022. pa do isplate, po stopi koja se od 16. rujna 2022. pa do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženiku ISKOPI ČIGRA d.o.o., da tužiteljici AE, vl. obrta [obrt], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.164,82 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 14. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice AE, vl. obrta [obrt], u dijelu u kojem je traženo da sud naloži tuženiku ISKOPI ČIGRA d.o.o., da joj naknadi više zatraženi trošak postupka u iznosu od 149,31 eura.

Obrazloženje

1.Tužiteljica (ranije ovrhovoditeljica) je 22. srpnja 2022. javnom bilježniku Mati Jurošu iz Imotskog podnijela prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika (ranije ovršenika) radi naplate iznosa od 999,40 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Mate Juroša poslovni broj UPP/OS-Ovrv-716/2022 od 16. rujna 2022. određena je ovrha općenito na imovini ovršenika. Ovršenik je protiv tog rješenja izjavio prigovor osporavajući rješenje o ovrsi u cijelosti. Po prigovoru na rješenje o ovrsi javni bilježnik je dostavio predmet Općinskom sudu u Makarskoj, Stalnoj službi u Imotskom.

2. Rješenjem poslovni broj Povrv-80/2023-3 od 18. svibnja 2023. Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te je spis po pravomoćnosti rješenja ustupljen Trgovačkom sudu u Splitu.

3. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-223/2024-2 od 27. kolovoza 2024. rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a predmetni postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, u cijelosti osporava osnovanost i visinu potraživanja tužiteljice te ističe kako nema nikakvih dugovanja po priloženoj ispravi te da nikada nije zasnovao poslovnu suradnju sa tužiteljicom. Tuženik je naveo da tužiteljica nikada nije pružila uslugu za koju je izdala račun. Tuženik predlaže da sud stavi izvan snage platni nalog te postupak nastavi pred nadležnim trgovačkim sudom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužiteljica se podneskom od 17. rujna 2024. očitovala na navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi (sada odgovora na tužbu) te ih osporava u cijelosti. Tužiteljica je navela da je direktor tuženika ČE u ime i za račun tuženika s tužiteljicom sklopio usmeni ugovor o posredovanju u najmu nekretnine te da su ugovorili posredničku naknadu u iznosi 100% od ugovorene mjesečne najamnine u slučaju i po realizaciji Ugovora o najmu između tuženika kao najmoprimca te treće osobe kao najmodavca. Tužiteljica je navela da je u okviru vršenja svoje posredničke djelatnosti i temeljem sklopljenog usmenog ugovora o posredovanju tuženiku dala podatke i fotografije o predmetnoj nekretnini kojom do tada tuženik nije raspolagao te je izvršen zajednički pregled predmetne nekretnine po zakonskom zastupniku tuženika i tužiteljici. Nadalje, tužiteljica je navela da je zakonski zastupnik tuženika, posredovanjem tužiteljice, s vlasnikom stana SE sklopio ugovor o najmu stana u stambenoj zgradi u [adresa]. Tužiteljica je navela da je prijedlog ugovora o najmu stana dostavila strankama, a nakon čega da je i organizirala potpisivanje tog ugovora, a kojim ugovorom je ugovorena mjesečna najamnina predmetnog stana u iznosu od 800,00 eura, baš kao i zaračunata posrednička naknada. Tužiteljica je navela da je sa zakonskim zastupnikom tuženika intenzivno komunicirala i razmjenjivala podatke putem SMS i Whats App poruka te adrese elektroničke pošte koju joj je dostavio zakonski zastupnik tuženika, a koja glasi " [adresa elektroničke pošte]" te da je ista adresa elektroničke pošte evidentirana i u sudskom registru kao elektronička adresa tuženika. Tužiteljica da je sukladno postignutom dogovoru izdala račun tuženiku za agencijsku uslugu posredovanja u iznajmljivanju stana na adresi [adresa], a koji račun je potom dostavila izravno zastupniku po zakonu tuženika putem WhatsApp aplikacije i službenog e-maila tuženika koji je račun nesporno i zaprimio. Tužiteljica je navela da su tuženik i zakonski zastupnik tuženika zaprimili predmetni račun 23. svibnja 2022., a isti nikada nije vraćan tužiteljici kao neosnovan. Navela je da je zakonski zastupnik tuženika odmah po primitku predmetnog računa istaknuo kako će poslati potvrdu čim uplati račun, nakon čega je potvrdio kako je sve dobro u iznajmljenom stanu slijedom čega da nema sumnje kako su zaista izvršene usluge od strane tužiteljice i da je osnovan predmetni račun kojeg je direktor tuženika primio, prihvatio i obvezao se uplatiti te o izvršenoj uplati obavijestiti tužiteljicu. Pored toga, tužiteljica je navela da nije znala ni mogla znati hoće li u predmetnom stanu stanovati ili boraviti radnici tuženika, zakonski zastupnik tuženika ili zakonski zastupnik tuženika sa svojom obitelji, a predmetni račun je izdala upravo tuženiku na izričito inzistiranje i prema uputi direktora tuženika. Tužiteljica je navela da je nesporno pronašla i dovela u vezu s tuženikom osobu radi sklapanja posredovanoga posla, upoznala tuženika s prosječnom tržišnom cijenom slične nekretnine, pribavila i izvršila uvid u isprave kojima se dokazuje vlasništvo na predmetnoj nekretnini, obavila potrebne radnje radi predstavljanja nekretnine na tržištu, oglasila nekretninu na odgovarajući način te izvršila sve druge dogovorene radnje koje prelaze uobičajenu prezentaciju poput organiziranja zajedničkog pregleda stana i sastava ugovora o najmu. Predlaže održati na snazi platni nalog.

6. U dokazne svrhe tužiteljica je predložila da se pregledaju i pročitaju e-mail korespondencija, sms-ovi i whats app poruke, predložak ugovora o najmu stana, račun br. 27/01/01 od 23. svibnja 2022. Tužiteljica je predložila da sud izvede dokaz saslušanjem tužiteljice i zastupnika po zakonu tuženika te da se saslušaju svjedoci SE i BE.

7. Podneskom od 9. listopada 2024. tuženik ustraje kod istaknutog prigovora nepostojanja pravnog temelja na kojem bi tužiteljica izdala račun za uslugu ugovora o posredovanju najmu nekretnina. Tuženik navodi kako iz spisu priložene dokumentacije ne proizlazi da su tuženik i tužiteljica zaključili usmeni ugovor o posredovanju nekretnine. Tuženik je naveo i da su priložene osobne iskaznice (whats app komunikacija) njemu nepoznate. Tuženik ustraje u svojim navodima, osporava tužbu i tužbeni zahtjev i predlaže da sud donese presudu kojom će ukinuti platni nalog.

8. Podneskom od 4. ožujka 2025. tužiteljica osporava navode tuženika iz podneska od 9. listopada 2024. Tužiteljica je navela da su stranke sklopile i konzumirale Ugovor o posredovanju i to time što se međusobna korespondencija parničnih stranaka prvo odnosila na dogovore o potencijalnom najmu stana na adresi [adresa], a zatim i na samo sklapanje ugovora nakon što je tužiteljica dostavila radnu verziju istog tuženiku putem e-maila 19. svibnja 2024. Tužiteljica navodi kako tuženik ni u jednom trenutku po primitku računa istog nije osporio, a pogotovo da nije osporio postojanje pravnog odnosa. Tužiteljica navodi kako tuženik sam potvrđuje primitak ispostavljenog računa te da se obvezao da će tužiteljici poslati potvrdu o plaćanju čim isto bude provedeno. Tužiteljica navodi da su navodi tuženika paušalni i usmjereni isključivo na to da se nju ošteti.

9. Podneskom od 10. lipnja 2025. tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i ponovno navodi kako tužiteljica i tuženik nisu bili u ugovornom odnosu.

10. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice kao posrednice za isplatu iznosa od 999,40 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, s osnove posredničke naknade temeljem ugovora o posredovanju zaključenim s tuženikom kao nalogodavcem.

11. S obzirom da potraživanje tužitelja predstavlja zahtjev za isplatu iznosa od 999,40 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi članka 502. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23.– dalje: ZPP).

12. Naprijed spomenutom odredbom članka 502. stavak 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6630,00 eura.

13. U dokazne svrhe sud je izveo dokaz saslušanja tužiteljice. Pregledane su spisu priložene isprave i to račun 27/01/01 od 23. svibnja 2022. (list spisa 9), e-mail komunikacija te opsežna whats app komunikacija (list spisa 63-86), nacrt Ugovora o najmu stana (list spisa 87-89). Sud je pozvao tuženika da dostavi isprave iz kojih je razvidno je li koristio pravo na odbitak pretporeza.

14. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanja zastupnika po zakonu tuženika i to iz razloga što je isti više puta pozivan na ročišta na kojima je trebao bili izveden dokaz njegovim saslušanjem, a na koja isti nije pristupio. Iz istog razloga sud je odustao izvođenja dokaza saslušanja svjedoka SE. Sud je odustao i od izvođenja dokaza saslušanja svjedokinje LE iz razloga što izvođenje dokaza njenim saslušanjem se ne bi utjecalo na donošenje drugačije odluke.

15. Tužbeni zahtjev je osnovan.

16. Među strankama nije bilo sporno da tužiteljica potražuje od tuženika iznos od 999,40 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

17. Među strankama je sporno je li tuženik dao tužiteljici nalog da mu pronađe stan za najam.

17.1. Među strankama je sporno je li tuženik zaključio ugovor o najmu stana na adresi [adresa].

17.2. Među strankama je sporno je li tuženik djelovao u svoje ime kao fizička osoba ili kao zastupnik po zakonu tuženika.

18. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tuženik dužan tužiteljici platiti utuženi iznos od 999,40 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

19. Odredbom članka 15. Zakona o posredovanju u prometu nekretninama (Narodne novine broj 107/07., 144/12., 14/14. i 32/19. - dalje ZPPN) propisano je da se ugovorom o posredovanju u prometu nekretninama obvezuje posrednik da će nastojati dovesti u vezu s nalogodavcem osobu radi pregovaranja i sklapanja određenog pravnog posla o prijenosu ili osnivanju određenog prava na nekretnini, a nalogodavac se obvezuje da će mu isplatiti određenu posredničku naknadu ako taj pravni posao bude sklopljen. U stavku 2. propisano je da se Ugovor o posredovanju u prometu nekretnina sklapa u pisanom obliku i na određeno vrijeme, koje prema stavku 3., ako ugovorne strane ne dogovore, smatra se da iznosi 12 mjeseci i može se sporazumom stranaka produžiti.

20. Odredbom članka 28. ZPPN-a je propisano da posrednik stječe pravo na naknadu tek nakon sklapanja ugovora za koji je posredovao, osim ako posrednik i nalogodavac nisu ugovorili da se pravo na plaćanje naknade stječe već pri sklapanju predugovora.

21. Odredbom članka 294. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – dalje: ZOO) je propisano da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

22. Članak 835. ZOO-a propisuje da se ugovorom o posredovanju obvezuje posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju, ako ugovor bude sklopljen.

23. Odredbom članka 845. stavak 1. ZOO-a je propisano da posrednik stječe pravo na proviziju u trenutku sklapanja ugovora za koji je posredovao, ako što drugo nije ugovoreno.

23.1. Prema tome, ugovor o posredovanju je po svojoj naravi dvostranoobvezni ugovor i kao takav stvara prava i obveze za obje ugovorne strane.

23.2. Obveza na strani posrednika, ovdje tužiteljice, se sastoji u tome da dovede u vezu s nalogodavcem, ovdje tuženikom, osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju ako ugovor bude sklopljen.

24. Međutim, neovisno o tome, kako je ovaj postupak po prigovoru tuženika nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, trebalo je utvrditi je li osnovano potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 999,40 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

25. Uvidom u račun broj 27/01/01 od 23. svibnja 2022. proizlazi da je tužiteljica za agencijsku uslugu posredovanja tuženiku ispostavila račun u iznosu od 7.530,00 kuna/999,40 eura (list spisa 9).

25.1. Uvidom u aktivni izvadak iz sudskog registra utvrđeno je da je službena e- mail adresa tuženika [adresa elektroničke pošte] te je utvrđeno da je adresa zastupnika po zakonu tuženika Biokovska ulica 4, Imotski.

26. Uvidom u e-mail komunikaciju od 23. svibnja proizlazi da je tužiteljica na adresu [adresa elektroničke pošte] dostavila tuženiku utuženi račun (list spisa 63).

27. Uvidom u opsežnu whats app komunikaciju proizlazi da je tužiteljica sa ČE aktivno komunicirala, da je sa istim dogovarala pregled nekretnine, da je ČE tužiteljici poslao podatke tuženika, da je tužiteljica dogovarala i samu realizaciju ugovora o najmu, da je ČE uselio u stan, da je tuženik zaprimio račun za pružene usluge, isti obećao platiti te o tome joj dostaviti i dokaz (list spisa 65-85).

28. Uvidom u e-mail komunikaciju od 19. svibnja proizlazi da je tužiteljica na adresu [adresa elektroničke pošte] dostavila tuženiku primjer ugovora o najmu stana (list spisa 64 i 86).

29. Iz iskaza saslušane tužiteljice AE u bitnom proizlazi da je istu kontaktirao ČE i to kao zastupnik po zakonu tuženika tražeći da mu nađe prostor koji bi mu služio kao kombinacija uredskog i stambenog prostora za Iskope Čigra d.o.o. Tužiteljica je navela da je našla stan na adresi [adresa], da je predočila ČE nalog o posredovanju koji je isti odbio potpisati sa obrazloženjem da ima njegovu riječ, da on stoji iza toga da neće bit problema oko plaćanja usluge, ukoliko usluga bude konzumirana. Tužiteljica je navela da je ČE pogledao nekretninu, s istom bio zadovoljan te se odlučio na sklapanje ugovora za navedenu nekretninu. Tužiteljica je navela da se ČE prije potpisivanja ugovora izjasnio da se navedeni ugovor sklopi na njegovo ime osobno, da tu nema nikakvih problema, da se tužiteljica ne brinem oko ničega, da se račun za pružene usluge dostavi na tuženika Iskope čigra d.o.o. i da će račun biti plaćen u ponedjeljak, a koji račun nije plaćen ni do danas. Tužiteljica je navela da je ČE prilikom sklapanja ugovora, kada je odlučio da će ugovor zaključiti kao fizička, a ne pravna osoba, potvrdio da je usluga posredovanja izvršena i da će račun biti plaćen od strane njegove firme. Tužiteljica je navela da kao 25-godišnji agent u prodaji i najmu nekretnina u datom trenutku donijela odluku, a kako je već imala i ključeve i dovedena pred gotov čin, da bi najbolje bilo g. ČE pokazati nekretninu jer u tom trenutku nije bilo sporno hoće li joj platiti ili neće. Tužiteljica je navela da je ČE Whapsapp porukom dostavio tužiteljici e-mail adresu tuženika [adresa elektroničke pošte], a na koju je i poslala ugovor o najmu i račun za pružene usluge.

30. Dakle, uvažavajući iskaz tužiteljice, sud smatra da je istinit u dijelu kojim se potvrđuje postojanje ugovornog odnosa između stranaka te isti u tom dijelu nije u suprotnosti sa spisu priloženim materijalnim dokazima.

31. Po ocjeni ovog suda i dostavljenim ispravama tužiteljica je dokazala da je sa ČE kao osobom ovlaštenom za zastupanje tuženika zaključila ugovor o posredovanju, kojim je ugovoreno da će tužiteljica za tuženika pronaći jedan stan, a nakon sklapanja ugovora o najmu da će joj tuženik platiti proviziju za posredovanje u visini jedne mjesečne najamnine. Dakle, tužiteljica je dokazala osnov i visinu utuženog potraživanja.

32. Prema tome, tijekom postupka, ocjenom svih izvedenih dokaza, utvrđeno je da je tužiteljica dovela u vezu tuženika kao nalogodavca s obitelji LE kao najmodavcem stana na adresi [adresa], u [adresa], da je ČE kao fizička osoba zaključio sa SE ugovor o najmu stana, a sve upravo posredovanjem ovdje tužiteljice čime je tužiteljica sukladno članku 28. st. 1. ZPPN-a stekla pravo na posredničku naknadu.

33. Dakle, pravo na posredničku naknadu tužiteljica je stekla nakon sklapanja ugovora o najmu za koji je posredovala, a kada je nastala i tuženikova obveza plaćanja posredničke naknade.

34. Stoga, kako iz svega naprijed navedenog proizlazi da je tužiteljica izvršila svoju ugovornu obvezu trebalo je obvezati tuženika da platiti tužiteljici naknadu u iznosu od 999,40 eura.

35. U odnosu na prigovore tuženika da između strankama nije bio sklopljen nikakav ugovor, a sve u nedostatku pisanog oblika ugovora, sud smatra da su stranke doista temeljem odredbe čl. 15. ZPPN-a trebale ugovor o posredovanju sklopiti u pisanom obliku odnosno, sukladno odredbi čl. 287. st. 1. ZOO-a, sačiniti pisanu potvrdu usmeno sklopljenog ugovora, a što su propustile učiniti, međutim nedostatak propisanog oblika, a protivno navodima tuženika, nema za posljedicu ništetnost ugovora, niti je odredba čl. 15. st. 2. ZPPN-a prisilan propis, a niti iz cilja tog propisa ne proizlazi ništetnost ugovora kojim nedostaje propisan pisani oblik.

36. Obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da je između strankama ugovor o posredovanju u cijelosti ispunjen, a što proizlazi i iz materijalnih dokaza koji prileže spisu, koje tuženik nije osporio, sukladno odredbi čl. 294. ZOO-a taj ugovor smatra se valjanim iako nije sklopljen u pisanom obliku.

37. Iz prigovora tuženika, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, proizlazi da tuženik osporava i osnov i visinu dugovanja. Međutim, kako je tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelju dužan platiti manji iznos od utuženog, tuženika je valjalo obvezati na plaćanje utuženog iznosa od 999,40 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

38. Sud je stava da nije nužno da ista osoba ili društvo koje je zaključilo ugovor o posredovanju bude i strana u ugovoru o najmu. Zakon o posredovanju u prometu nekretninama definira posrednika kao osobu (pravnu ili fizičku) koja povezuje nalogodavca i treću stranu u pregovorima i pripremi za sklapanje pravnih poslova vezanih uz nekretninu, uključujući najam. Ugovor o posredovanju regulira odnos između posrednika i nalogodavca, dok ugovor o najmu regulira odnos između najmodavca i najmoprimca. Posrednik može djelovati u ime nalogodavca (najmodavca ili najmoprimca) prilikom sklapanja ugovora o najmu, ali to nije zakonski uvjet. Opći uvjeti poslovanja posrednika mogu detaljnije regulirati ovaj odnos, ali ne mijenjaju osnovnu pravnu činjenicu da su to dva odvojena ugovora s različitim stranama. Posrednik može prenijeti ugovor o posredovanju na druge posrednike, ali nalogodavac ostaje u ugovornom odnosu samo s posrednikom s kojim je sklopio ugovor. Stoga, identitet stranaka u ugovoru o posredovanju nije presudan za valjanost ugovora o najmu i obrnuto.

38.1. Pasivna legitimacija nalogodavca proizlazi iz ugovornog odnosa i zakonskih odredbi koje uređuju prava i obveze ugovornih strana u posredovanju. Ugovor o posredovanju u prometu nekretnina smatra se konzumiranim u trenutku sklapanja ugovora za koji je posrednik posredovao, čime posrednik stječe pravo na proviziju.

39. Odredbom čl. 844. ZOO-a je propisano da posrednik ima pravo na proviziju i kad nije ugovorena. Ako visina provizije nije određena ni tarifom ili kojim drugim općim aktom, ni ugovorom, a ni običajem, odredit će je sud prema posrednikovu trudu i učinjenoj usluzi.

40. Tužiteljica je u svom iskazu iscrpno navela koje je sve usluge pružila tuženiku.

41. Budući je tijekom postupka utvrđeno da je visina mjesečne najamnine prema ugovoru o najmu iznosi 800,00 eura, a kada se tome pridoda iznos PDV-a, upravo je taj iznos kojeg tuženik nije podmirio, a koji iznos tužiteljica potražuje. Sud zaključuje da je pružanjem usluge davanja podatke i fotografije o predmetnoj nekretnini kojom do tada tuženik nije raspolagao vršenjem zajedničkog pregleda predmetne nekretnine tužiteljica obavila posredovanje pri najmu zbog čega je sud obvezao tuženika na isplatu posredničke naknade i održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi kako je to pobliže opisano u točki I. izreke presude.

42. Slijedom svega naprijed navedenog, kako je ocjenom svih dokaza izvedenih tijekom postupka utvrđeno da je tužiteljica izvršila ugovorenu uslugu posredovanja u najmu stana, da je ČE zaključio ugovor o najmu stana sa obitelji SE s kojima ga je spojila tužiteljica, da je isti sms komunikacijom dao tužiteljici službenu e-mail adresu tuženika, obvezao da će tužiteljici platiti dostavljeni mu račun, a da tuženik tužiteljici nije platio proviziju, tuženika je valjalo obvezati da tužiteljici plati utuženi iznos u visini od 999,40 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od prvog dana nakon dana dospijeća pa do isplate (članak 29. stavak 1. i 2. ZOO- a).

43. Odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok iz stavka 2. istog članka (koji se primjenjuje do 31. prosinca 2022.) proizlazi kako se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. Odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a (koja se primjenjuje od 1. siječnja 2023.) propisano je da se kamatna stopa određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena.

44. Kako je ovaj postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sud je sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mate Juroša iz Imotskog, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-716/2022 od 16. rujna 2022. u dijelu kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 999,40 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. rujna 2022. pa do isplate, sve na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude, pod točkom I.

45. Stopa zatezne kamate je određena člankom 29. stavkom 2. ZOO-a, člankom 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 114/22.), člankom 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22.) i člankom 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 155/23.).

46. Člankom 14. stavkom 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20.,114/22. i 6/24. dalje: OZ). je propisano da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

47. Člankom 30. stavkom 3. OZ-a je propisano da će sud na prijedlog ovrhovoditelja odrediti naplatu zateznih kamata na troškove ovršnog postupka po propisanoj stopi od dana kada su ti troškovi učinjeni, odnosno plaćeni, do dana naplate.

48. Platni nalog trebalo je održati na snazi i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 149,31 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 16. rujna 2022. pa do isplate, a koje se odnose na sastav prijedloga za ovrhu, predujam naknade i ostatak naknade javnom bilježniku, budući je izdavanje platnog naloga bilo osnovano, sve sukladno odredbi članka 14. stavka 4. i članka 27. stavka 3. OZ-a.

49. Stoga, tužitelju je na taj iznos valjalo priznati i zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a koja na taj iznos teče od donošenja rješenja o ovrsi (16. rujna 2022.) pa do isplate, a koja se određuje za ostale odnose.

50. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao pod točkom I izreke presude.

51. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela sa tužbenim zahtjevom, odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.

52. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

53. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

54. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužiteljici je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarifa); valjalo priznati po 75 bodova za sastav podneska od 17. rujna 2024. i 27. veljače 2025. (Tbr. 8.1. Tarife), po 75 bodova za zastupanje na ročištima održanim 20. ožujka 2025., 12. lipnja 2025., 13. listopada 2025 i 27. studenog 2025. (Tbr. 9.1. Tarife). Dakle, tužiteljici je valjalo priznati ukupno 450 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife), tužiteljici je valjalo priznati ukupno 900,00 eura, uvećano za 25% PDV-a (225,00 eura), odnosno sveukupno 1.125,00 eura.

55. Nadalje, tom iznosu je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 eura sukladno Tar. br.1. stavak 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.),

56. Dakle, tuženika je valjalo obvezati da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.164,82 eura.

57. Rok za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavak 2. ZPP-a.

58. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

59. Sud je odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za više zatraženi trošak postupka u ukupnom iznosu 149,31 eura, koji se odnosi na troškove ovršnog postupka, budući je taj trošak postupka priznat kroz troškove ovršnog postupka održavanjem na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi kojim je priznat tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 149,31 eura.

60. Stoga je, zahtjev tužiteljice odbijen je kao neosnovan za više zatraženi trošak postupka u iznosu od 149,31 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

61. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

62. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su i u eurima sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj 7,53450.

U Splitu 14. siječnja 2026.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženiku

- u spis