REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Franjevačke stube 2
52000 Pazin
Poslovni broj: 1 Povrv-148/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, po sucu Luki Zeniću, u pravnoj stvari tužitelja LK, kao vlasnika stolarskog obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], L 31, zastupanog po punomoćniku Nevenu Šviću, odvjetniku u Poreču-Parenzo, Ilirska 18, protiv tuženika PK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Sandri Buić Sijarto, odvjetnici u Puli-Pola, Svetog Teodora 2, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 11. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 14. siječnja 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I Ukida se platni nalog sadržan u ovosudnom rješenju, poslovni broj: Ovrv- 224/2024-9 od 22. kolovoza 2024. i odbija tužbeni zahtjev tužitelja LK, kao vlasnika stolarskog obrta [obrt] kojim je naloženo tuženiku PK da tužitelju LK, kao vlasniku stolarskog obrta [obrt] isplati iznos od 2.125,22 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim 11. rujna 2020. pa do isplate uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 11. rujna 2020. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u visini od 433,85 EUR u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 19. siječnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave – računa broj: 89/1/2 od 20. svibnja 2020. radi naplate novčane tražbine u visini 2.125,22 EUR s pripadajućom zakonskom zateznim kamatama tekućom od 11. rujna 2020. pa do isplate te ovršnog troška u iznosu od 25,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.
2. Ovosudnim rješenjem o ovrsi, poslovni broj: Ovrv-224/2024-9 od 22. kolovoza 2024. naloženo je tuženiku da tužitelju namiri tražbinu iz prijedloga za ovrhu na ime glavnice i pripadajućih zateznih kamatama te ovršni trošak u visini od 25,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. siječnja 2024. pa do isplate, sve u roku od 8 dana.
3. U prigovoru od 13. rujna 2024. tuženik je naveo da ne postoji nikakvo potraživanje prema ovrhovoditelju po bilo kojem osnovu te stoga spori u cijelosti osnov i visinu potraživanja. Također osporava troškove postupka, a posebno osporava rješenje o ovrsi u točki II u kojem se ovrhovoditelju dosuđuju zatezne kamate na dosuđeni trošak, a ovrhovoditelj isto nije tražio što predstavlja povredu postupka. Navodi da nema nikakvih dospjelih neplaćenih tražbina i računa prema ovrhovoditelju. Ističe da je račun broj: 98/1/2 ovrhovoditelja osporen u cijelosti te da je stoga predmetni račun bez učinka jer je isti izgubio svoju djelotvornost i isti ne može predstavljati vjerodostojnu ispravu. ističe da priloženi račun koji ovrhovoditelj prilaže kao vjerodostojnu ispravu (račun broj: 98/1/2 od 20. kolovoza 2020.) nema istu oznaku, niti isti datum računa kao račun koji se navodi kao vjerodostojna isprava u prijedlogu za ovrhu (račun broj: 89/1/2, od 20. svibnja 2020.) pa ovršeniku nije jasno na temelju čega ovrhovoditelj traži ovrhu, te bi se prema mišljenju ovršenika predmetni prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave morao odbaciti. Ističe i podnosi prigovor zastare potraživanja obzirom je svakako nastupila zastara tražbine navedene u pobijanom rješenju. Naime, iz računa broj: 98/1/2 od 20. kolovoza 2020. sa datum dospijeće iznosa od 16.012,60 kn (2.125,23 EUR) 10. rujna 2020. ili računa broj 89/1/2 od 20. svibnja 2020. u iznosu od 2.125,22 EUR, koji ovrhovoditelj navodi u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, proizlazi da je u svakom slučaju nastupila zastara tražbine pa bi se ovaj prijedlog trebao odbiti u cijelosti.
4. Rješenjem ovog suda od 7. travnja 2025. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
5. Radi razjašnjenja, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta i to: račun broj: 98/1/2 od 20. kolovoza 2020. (list spisa 7).
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatom iznosa od 2.125,22 EUR na temelju vjerodostojne isprave i to računa broj:
89/1/2 od 20. svibnja 2020.
8. Naime, tužitelj je u prijedlogu za ovrhu sada tužbi kao vjerodostojnu ispravu naveo račun broj: 89/1/2 od 20. svibnja 2020. na iznos od 2.125,22 EUR s dospijećem 11. rujna 2020.
9. Međutim, iz spisa predmeta slijedi da je uz prijedlog priložen račun broj: 98/1/2 od 20. kolovoza 2020., koji se po broju i datumu razlikuje od računa navedenog u prijedlogu. Time nije dostavljena vjerodostojna isprava na koju se tužitelj u prijedlogu za ovrhu/tužbi poziva, već potpuno druga isprava.
10. Sukladno članku 31. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 37/17., 131/20., 114/22.; dalje u tekstu: OZ), vjerodostojna isprava je isprava iz koje proizlazi potraživanje, a uz prijedlog za ovrhu mora biti priložena upravo ona isprava koja se izrijekom navodi. U protivnom, prijedlog za ovrhu nije osnovan.
11. Nadalje, sud će donijeti rješenje o ovrsi samo ako je uz prijedlog priložena vjerodostojna isprava iz koje nedvojbeno proizlazi tražbina, a u ovom slučaju to nije slučaj jer je priložen drugi račun od onoga koji je naveden u prijedlogu.
12. Takvo odstupanje predstavlja nedostatak prijedloga, koji se ne može otkloniti naknadno, jer je već izdao rješenje o ovrsi na temelju prijedloga koji nije pravilno dokumentiran.
13. Stoga je, zbog neusklađenosti navoda u prijedlogu i priložene isprave, očigledno da ne postoji vjerodostojna isprava u smislu odredaba OZ te je rješenje o ovrsi doneseno na nepostojećoj formalnoj osnovi, zbog čega rješenje o ovrsi valjalo ukinuti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
14. Također, odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka CK i OK, kao i saslušanje stranaka, jer sadržaj tih dokaza nije od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari. Naime, odlučne okolnosti odnose se isključivo na formalnu valjanost prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, odnosno podudarnost vjerodostojne isprave navedene u prijedlogu i one priložene spisu. Budući da se ta pitanja mogu u potpunosti utvrditi uvidom u dokumentaciju, izvođenje predloženih osobnih dokaza bilo bi suvišno i ne bi doprinijelo razjašnjenju spora.
15. Odluka o troškovima temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP u svezi članka 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. – ispravljene, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje u tekstu: ZPP) te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje u tekstu: OT).
15.1. Naime, tuženik je u cijelosti uspio u ovom postupku pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi sve troškove koje je imao i koji su mu, u smislu članka 155. stavak 1. ZPP, bili potrebni radi vođenja parnice.
15.2. Tuženiku koji je zastupan po punomoćnici iz reda odvjetnika priznat je trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprava od 13. rujna 2024. (sada odgovora na tužbu) u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 u svezi Tbr. 7/1 OT), pristupa na ročište od 11. prosinca 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) iznosi 400,00 EUR te trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u visini od 33,85 EUR na temelju Tbr 1/1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.) u svezi članka 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18., 51/23.; dalje u tekstu).
15.3. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na prigovor preko iznosa od 33,85 EUR od zatraženog u visini od 67,70 EUR jer je podmirio polovicu iznosa od 33,85 EUR sukladno članku 7. stavak 1. ZSP.
16. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Pazinu, 14. siječnja 2026.
Sudac:
Luka Zenić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano, u 3 (tri) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP.
Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP).
DNA:
1. Tužitelju po pun. – uz sudsku pristojbu na presudu
2. Tuženiku po pun.
