K-948/2022-
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
S p l i t
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Mariju Franetoviću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Dine Madunić kao zapisničara, u kaznenom predmetu povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. K-DO-896/2021 od 31. kolovoza 2021. godine protiv okrivljene VH zbog kaznenih djela iz čl.236. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11) nakon javne rasprave održane u nazočnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Splitu Jelene Maraš dana 14. siječnja 2026. godine
p r e s u d i o j e:
Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku
OKRIVLJENIK: VH OIB: [osobni identifikacijski broj], sina pok. V i H rođene Z, rođenog **.**.1961. u Kreševu, općina [adresa], s prebivalištem u [adresa], rukovatelj građevinskih strojeva, završio srednju školu, oženjen, otac četvero djece, državljanin Republike Hrvatske
k r i v je
što je u razdoblju od listopada 2016. do ožujka 2018. godine, u Metkoviću i Imotskom, u nakani da se znatno nepripadno okoristi, od HH zatražio da mu pozajmi novac, neistinito predočivši da će novac vratiti u razdoblju od 2-6 mjeseci, a nakon što mu je imenovana povjerovala i dala novac, dana 26. listopada 2016. u Metkoviću iznos od 17.000,00 USD i dana 20. ožujka 2018. iznos od 10.000,00 USD, isti za sebe zadržao te HH nije vratio pozajmicu, oštetivši time HH za ukupni iznos od 27.000,00 USD protuvrijednosti u kunama,
dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist, čime je time počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevaru - opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 2. u svezi sa st. 1. te u svezi čl. 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – u daljnjem tekstu: Kaznenog zakona/11).
Temeljem odredbe čl. 236. st. 2. Kaznenog zakona (KZ/11) okrivljenik VH se
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine
te se istom temeljem odredbe čl. 56. Kaznenog zakona (KZ/11) izriče
UVJETNA OSUDA
te kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen, neće se izvršiti ukoliko isti u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08. u potpunosti se prihvaća imovinsko - pravni zahtjev oštećenika HH za naknadu štete počinjene kaznenim djelom u visini od 27.000,00 USD protuvrijednosti u eurima koji je okrivljenik dužan nadoknaditi u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude.
Temeljem čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11. dužan je okrivljenik izvršiti posebnu obvezu na način da u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude naknadi štetu oštećeniku
HH u iznosu od 27.000,00 USD (dvadesetisedamtisućaameričkihdolara) u protuvrijednosti u eurima Ako okrivljenik bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri ovu posebnu obvezu, uvjetna osuda se može opozvati i odrediti izvršenje kazne zatvora (čl. 58. st. 5. KZ/11.).
Temeljem čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08. okrivljenik VH dužan je snositi troškove kaznenog postupka u iznosu od 250,00 eura )dvjestopedeseteura) što predstavlja sudski prosjek.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, podiglo je optužnicu broj K-DO- 896/2021 od 31. kolovoza 2021. godine protiv okrivljene VH zbog kaznenih djela iz čl.236. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona.
2. Očitujući se o krivnji okrivljena je izjavio kako je kriv zbog kaznenog djela koja mu se optužnicom stavlja na teret.
3. Okrivljenik je u obrani u bitnom naveo kako priznaje počinjenje kaznenog djela na način na koji je to opisano u optužnici. Istaknuo je kako je u vrijeme kada se gradila auto cesta Zagreb - Split kupio građevinski stroj temeljem kredita kojeg je uzeo kod Komercijalne banke odnosno kako se radilo ugovoru o leasingu. Na auto cesti je radio kao proizvođač Ceste Varaždin d.o.o. koje su mu ostale dužne zbog čega se vodio postupak pred Trgovačkim sudom. U parnici je dobio presudu na iznos od 879.000,00 kuna, međutim vlasnici te tvrtke su je ugasili i osnovali novu tako da se nije uspio naplatiti. U vrijeme kada je posudio novac i dalje je radio s tim građevinskim strojem, međutim njegove obveze s osnove leasinga, kao i troškova obrta i njegove obitelji su bile takve da je bio prisiljen posuditi novac od HH, a nadao se da će u međuvremenu naplatiti dugovanje od tvrtke Ceste Varaždin d.o.o. što međutim nije uspio.
Istaknuo je kako njegovi prihodi nisu bili takvi da bi od njih mogao plaćati dugovanje prema oštećenoj zbog toga mu je jako žao. Priznaje u potpunosti ovaj dug i spreman sam otići u Njemačku raditi kako bih ga isplatio.
Očitujući se o osobnim i obiteljskim prilikama okrivljenik je naveo kako je sudionik sam Domovinskog rata od prvog do posljednjeg dana. U međuvremenu mu je banka zaplijenila i građevinski stroj jer nije mogao plaćati leasing, pa se sada uglavnom bavi poljoprivredom a pomažu mu i dva sina.
Na posebno postavljena pitanja okrivljenik je naveo kako je radio s ovim građevinskim strojem otprilike do rušenja Hotela Split koji se danas zove Radisson Blue i tada mu je banka zaplijenila radni stroj. Auto cesta je sagrađena 2005. ili 2007. godine.
Nakon što mu je banka oduzela radni stroj više nije bio psihički u mogućnosti raditi tako da je ostvarivao male ili nikakve prihode. U vrijeme kada je posudio novac od oštećene, bio je zaposlen kao bagerist kod jednog obrtnika. Plaća mu je tada iznosila 1200 eura.
4. Ispitan kao svjedok ZH u bitnom je naveo kako je gradio pansion za gdju HH u [adresa] kod [adresa] nakon čega je ostao u dobrim odnosima s njom a kako ona živi u [adresa] i tek povremeno dolazi, poslala mu je 13. prosinca 2019. godine mail u kojem ga je zamolila da preuzme novac odnosno 10.000 eura od jedne osobe koja joj duguje novac. Radilo se o VH koji ga je kasnije u nekoliko navrata nazvao, međutim, stalno je prolongirao predaju novca pa je na Badnjak 2019. godine uputio mail HH u kojem ju je izvijestio da mu okrivljenik nije isplatio nikakvi novac za nju. S njim je više puta kontaktirao i on je stalno prolongirao dolazak sa isprikama kako radi za Končar, kako ima gradilište pa mu je predlagao da uplati kune na njegov račun međutim, do isplate nikada nije došlo, niti ga ja ikada vidio.
Nije mu poznato ništa pobliže o njegovim poslovima osim onoga što sam saznao u telefonskim razgovorima s njim odnosno da obavlja neke iskope u hidroelektrani Končar.
5. U dokazne svrhe pročitani su i pregledani: CD s fotografijama poruka koje su putem mobitela izmjenjivali VH i HH (list 7 spisa), imovinskopravni zahtjev oštećene HH od 6. listopada 2020. (list 10 spisa), izlist isplata i uplata po deviznom računu HH kod Splitske banke d.d. (list 44-45 spisa), potvrda o uplati HH u korist VH od 20. ožujka 2018. (list 46-50 spisa), izlist poruka koje su izmjenjivali HH i VH (list 71-83 spisa), izlist e-mail poruka koje su izmjenjivali HH i ZH (list 87 spisa).
6. Na kraju dokaznog postupka je pregledan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika VH.
7.1. Nakon provedenog dokaznog postupka se nije kao prijeporno postavilo utvrđenje činjeničnog stanja budući je okrivljenik u potpunosti priznao počinjenje kaznenog djela na način opisan u optužnici dok je njegova obrana podudarna sa drugim izvedenim dokazima, prije svega sadržajem poruka koje su razmjenjivali okrivljenik i oštećena, potvrdama o uplatama te iskazom posrednog svjedoka ZH.
7.2. Sud je stoga utvrdio kako je u inkriminiranom razdoblju okrivljenik zatražio od oštećena da mu posudi novac iako je znao da nema mogućnosti vratiti joj toliko novac jer su njegova redovita primanja bila takva da nije bilo izgledno da će moći vratiti posuđeni novac, unaprijed odlučivši da joj navedeni novac ne vrati pa kada mu je oštećena povjerovala, predala mu je u tri navrata i to, dana 26. listopada 2016. godine u Metkoviću iznos od 17.000,00 USD te dana 20. ožujka 2018. godine iznos od 10.000,00 USD kojega je okrivljenik zadržao te nije vratio oštećenoj HH, oštetivši je time za ukupni iznos od 27.000,00 USD protuvrijednosti u eurima.
7.3. Slijedom navedenog Sud je utvrdio kako je okrivljenik VH postupio na način opisan u izreci presude te je počinio kazneno djelo prijevare iz čl. 236. Kaznenog zakona/11 a s obzirom na visinu pribavljene nepripadajuće materijalne koristi radi se o kvalificiranom kaznenom djelu prijevare iz čl. 236. st.2. u svezi sa st.1. Kaznenog zakona/11. Okrivljenik je kod počinjenja kaznenog djela postupao sa namjerom te je htio počinjenje djela odnosno pribavljanje ne pripadajuće imovinske koristi a budući da nije bio u zabludi o protupravnosti djela, biću kaznenog djela, te da nije bilo okolnosti koje isključuju protupravnost, Sud ga je proglasio krivim zbog navedenog kaznenog djela.
8. Razmatrajući činjenice bitne za odabir vrste i odmjeravanja visine kazneno- pravne sankcije, Sud je kao olakotne okolnosti cijenio doprinos okrivljenika utvrđenju činjeničnog stanja, njegove osobne i obiteljske prilike, sudjelovanje u Domovinskom ratu i raniju neosuđivanost odnosno činjenicu da se okrivljenik niti nakon počinjenja kaznenog djela od kada je proteklo 8 godina nije pojavio kao počinitelj kaznenih djela dok nije našao posebnih otegotnih okolnosti.
9. Uzimajući u obzir gore utvrđene okolnosti, stupanj krivnje, visinu pribavljene protupravno pribavljene imovinske koristi, pobude zbog kojih je okrivljenik počinio kazneno djelo te zahtjeve oštećenika kao i svrhu kažnjavanja, Sud je temeljem članka čl. 236. st. 2. KZ/11. osudio okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine nakon čega mu je temeljem čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 godine na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini koje novo kazneno djelo. Sud je uvjerenja da s obzirom na društveni značaj i težinu počinjenog kaznenog djela kako je na okrivljenika moguće utjecati ovakvom izrečenom uvjetnom osudom da pod prijetnjom opoziva uvjetne osude ne ponovi isto ili slično kazneno djelo te kako će ovakva sankcija ukazati drugim mogućim počiniteljima ovakvih kaznenih djela na neprihvatljivost ovakvog postupanja te ujedno ispuniti zahtjeve oštećenika.
10. Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08. Sud je u potpunosti se prihvatio imovinsko
- pravni zahtjev oštećenika HH za naknadu štete počinjene kaznenim djelom u visini od 27.000,00 USD protuvrijednosti u eurima koji je okrivljenik dužan nadoknaditi u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude.
11. Temeljem čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11. Sud je obvezao okrivljenika izvršiti posebnu obvezu na način da u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude naknadi štetu oštećeniku HH u iznosu od 27.000,00 USD u protuvrijednosti u eurima Ako okrivljenik bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri ovu posebnu obvezu, uvjetna osuda se može opozvati i odrediti izvršenje kazne zatvora (čl. 58. st. 5. KZ/11.).
12. Na kraju, vodeći računa o osobnim i obiteljskim prilikama okrivljene složenosti i duljini trajanja postupka te stvarno nastalim troškovima, Sud je sukladno članku 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku, obvezao okrivljenika VH na ime troškova postupka naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 250,00 eura što predstavlja sudski prosjek.
U Splitu, 14. siječnja 2026. godine
ZAPISNIČAR:
S U D A C :
DINA MADUNIĆ
MARIJO FRANETOVIĆ
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u četiri primjerka a o njoj odlučuje županijski sudu.
DNA:
- okrivljeniku;
- oštećenoj, nakon pravomoćnosti;
- ODO Split;
- u spis.