REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-997/2025-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska Lutrija d.o.o. za organiziranje i priređivanje igara na sreću iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 72, OIB: 7905228158, zastupan po punomoćnici Srđani Barišić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tužene NLŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Danijel Pribanić, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 11. prosinca 2025., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja NL, odvjetničkog vježbenika, tužene osobno uz zamjenicu punomoćnika tuženika Ivanu Kucelj, odvjetnicu, dana 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženici NLŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HRVATSKA LUTRIJA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, OIB: 27905228158, u roku 15 dana isplati novčani iznos od 664,28 eura (5.005,00 kn), zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 26. rujna 2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženici NLŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HRVATSKA LUTRIJA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, OIB: 27905228158 u roku 15 dana naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 1.312,50 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženica zaposlenica tužitelja na radnom mjestu „prodavač“ u Automat klubu Bolnička u Zagrebu, Bolnička cesta 34. Za vrijeme trajanja gore navedenog radnog odnosa tuženice kod tužitelja, dana 26. rujna 2020. u automat klubu Hrvatske lutrije d.o.o. u Zagrebu, Bolnička cesta 34, „Automat klub Bolnička“ igraču je zbog nepoštivanja uobičajene procedure rada kod ručnih isplata, na ime ne pripadajućeg dobitka izvršena isplata iznosa od 25.025,00 kn, a za koji iznos je oštećen tužitelj kao poslodavac. Na temelju nalaza Službe interne kontrole tužitelja, ur. Broj:

HLOS-10-3-2020/50920 od 7. listopada 2020. utvrđeno je da je tuženica kao radnik tužitelja, postupajući iz krajnje nepažnje uzrokovala štetu prilikom opisanog događaja u omjeru od 20%, tj. da je ista obvezna naknaditi štetu tužitelju u iznosu od 5.005,00 kn. Zbog povrede obveza iz radnog odnosa tuženici je izrečeno upozorenje na obveze iz radnog odnosa uz mogućnost otkaza u slučaju nove povrede. U skladu s odredbom čl. 107. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, dalje: ZOR) radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi. Uslijed krajnje nepažnje tuženice kao „prodavača“ automat kluba došlo je do ne pripadajuće isplate, a za što je tuženica odgovorna u omjeru od 20%. Tužitelj je tuženici dana 4. svibnja 2021. i 23. srpnja 2021. poslao dopise u kojima istu poziva na uplatu utvrđenog duga po inventuri. Postupanje tuženice predstavlja krajnju nepažnju jer bi se svaki prosječan radnik, koji obavlja poslove prodavača u automat klubu, morao ponašati na način da čini ono što mu je propisano, tj. da ne isplaćuje ne pripadajuće iznose korisnicima usluga igara na sreću. Stoga tužitelj predlaže da mu tužena po osnovi naknade štete isplati novčani iznos od 664,28 eura (5.005,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 26.09.2020. do isplate, kao i da mu tužena naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu predlaže tužbu odbaciti kao podnesenu nenadležnom sudu, s obzirom da se ne radi o sporu za koji bi nadležan sud za radne sporove. Za slučaj da sud ne odbaci tužbu kao nenadležan sud, tuženica u cijelosti osporava osnovanost tužiteljevih zahtjeva istaknutih u tužbi, te ih predlaže odbiti u cijelosti kao neosnovane. Tužba nema utemeljenje u činjenicama ni dokazima jer ne postoji namjera ni krajnja nepažnja kod tuženice koja bi opravdala naknadu štete. U samoj dokumentaciji koju je tužitelj dostavio uz tužbu stoji navod kako tuženici ide u prilog – „olakotna okolnost“ to što je bila sama za blagajnom i što nije smjela napuštati blagajnu za vrijeme smjene dok se u isto vrijeme tuženici spočitava što nije napustila blagajnu i potražila kolegu. Isto proizlazi iz očitovanja koordinatora RL internoj kontroli od 6. listopada 2020., koji navodi: „te jedan sjedi u blagajni, dok drugi uslužuje goste da zbog Sigurnosne procedure blagajnik ne izlazi iz blagajne već sve na flooru obavlja djelatnik na njemu“. Tuženica se u potpunosti pridržavala pravila o ne napuštanju blagajne, koji ne predviđaju nikakvu iznimku. Tuženica ističe kako je postupila isključivo prema podatcima koji su joj bili prikazani na ekranu. Na ekranu joj je stajalo da je dužna isplatiti 25.025,00 kuna. Napominje kako se ovdje ne radi o situaciji da bi tuženica isplatila drukčiji iznos od onoga koji piše na ekranu. Tuženica je isplatila onoliko koliko je pisalo na ekranu. Tužitelj krivnju za to što je umjesto nižeg iznosa stajalo da se treba isplatiti viši iznos, prebacuje isključivo na pružatelja informatičkih usluga. To i sam navodi u dokumentaciji priloženoj uz tužbu. Tako u dopisu interne kontrole Sektoru prodaje od dana 7. listopad 2020. godine piše: „Uzimajući u obzir grešku u sustavu on-linea zatraženo je od pružatelja usluge očitovanje na okolnosti različitih iznosa dobitka na aparatu te on-lineu. Iz navedene prepiske nije očekivati da će priznati grešku, te je potrebno uputiti službeni zahtjev za obeštećenjem. Međutim nije izgledno da će navedeni iznos štete biti refundiran od strane pružatelja usluge.“ Iz ovoga je jasno kako i sam tužitelj za štetu krivi „pružatelja usluge“, tj. informatičku firmu koja održava sustav za igre na sreću. Nadalje da ništa tužitelja ne sprječava da se naplati od igrača kojem je isplaćen ne pripadajući dobitak, koje podatke tužitelj ima. Tuženica ističe i kako nije mogla niti po proceduri trebala komunicirati s nekim od ostalih radnika prilikom te isplate. Nadalje da je prilikom isplate gledala u svoju bilježnicu s obuke kako bi provjerila jeli sve napravila i ispunila svu dokumentaciju. Tuženica je bila novi radnik kod tužitelja, nitko od voditelja ili zamjenika nije došao do nje tijekom tih 7 minuta isplate. Normalno da je smatrala kako mora sama napraviti isplatu kad radi na tim poslovima i prošla je obuku, i kako joj to nije bila veća isplata koju je radila, jer je već imala iskustvo rada u kladionici. Međutim, nije imala adekvatnu obuku za svoj rad jer je trajala kraće od tjedana dana, i nitko nikada nije upozorio nju ili kolege da bi se mogli dogoditi takvi događaji te nitko nije očekivao takvu grešku sustava, a i iskustvo i logika nalaže da u doba informatizacije takvih grešaka nema. Nadalje, da nije razvidno temeljem kojih parametara je tužitelj odredio da bi tuženica bila dužna 20% iznosa te kako je nastala ukupna šteta od 25.025,00 kuna. Naime, igraču je trebao biti isplaćen iznos od 233,50 kuna, a umjesto tog iznosa isplaćen mu je iznos od 25.025,00 kuna. Šteta koja je nastala tužitelju je eventualno razlika između ta dva iznosa, tj. onog iznosa koji je igraču isplaćen i koji mu je trebao biti isplaćen. Nadalje tužena ističe da je i nakon ovog događaja primala stimulaciju na plaću, što dodatno govori o tome kako tužitelj nju i njezine kolege nije smatrao odgovornima za štetu. Stoga tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, te dosuditi tuženici troškove postupka.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u: Odluku tužitelja ur. broj: PDOS-05-1- 2021/15190 od 01.04.2021., Odluku tužitelja, Sektor prodaje, ur. broj: HLOD-07- 2021/8814 od 24.02.2021., obrazloženje CL, v.d. direktorice Sektora prodaje, dopis tužitelja tuženoj od 23.07.2021., sa povratnicom, dopis tužitelja tuženoj od 04.05.2021., sa povratnicom, Kartica računa, interni dopis tužitelja od 07.10.2020., Izvješće o kontroli poslovanja prodavača od 28.09.2020., izjavu UL, izjavu ĆL, izjavu tužiteljice, interni dopis tužitelja od 06.10.2020., fotografiju bilježnice, slike zaslona, Izvješće o kontroli poslovanja prodavača od 27.10.2020., isplatnu listu plaće, dokumentaciju u ovjerenom prijevodu s engleskog jezika, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen između stranaka 14.07.2020., Upute "Mystery Jackpot procedura", Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od 27.04.2021., saslušani su svjedoci: SL, ĆL, ĐL, ŽL, DL, EL te tužena kao stranka u postupku.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Iz Odluke tužitelja od 24.02.2021. koja prileži spisu, slijedi da je dana 26.09.2020. na štetu tužitelja, izvršena isplata igraču u Automat klubu Bolnička u Zagrebu, na ime ne pripadajućeg dobitka u visini od 25.025,00 kuna. Nadalje, da je navedeno utvrđeno temeljem nalaza Službe interne kontrole tužitelja od 07.10.2020., te da su za štetu odgovorni zaposleni; zamjenik voditelja automat kluba ĆL u omjeru 70%, prodavač UL u omjeru od 10% i tužena kao prodavačica, u omjeru od 20%.

6. Iz Odluke tuženika od 01.04.2021. slijedi da je tuženik obvezao tuženu da mu naknadi štetu u iznosu od 5.005,00 kuna. Iz obrazloženja Odluke slijedi da je da je tužena postupajući iz krajnje nepažnje, uzrokovala štetu tužitelju.

7. Iz dopisa kojeg je uputio Sektor prodaje tužitelja dana 06.10.2020., Internoj kontroli kod tužitelja, slijedi da je do greške pri isplati došlo jer je Slotscanner pokazao da je iznos isplate gostu 25.025,00 kn, te je tužiteljica isplatila taj iznos bez da je dobila potvrdu od kolege ĆL a koji je iznos u pitanju, već joj je isti samo naglasio da ima ručnu isplatu. Pravilnik o radu ne utvrđuje izričito tko je od njih dvoje trebao kod ručne isplate doći do automata te pogledati iznos i ručno ključem poništiti kredit na njemu ali je uobičajena praksa u slučaju kada rade dva djelatnika u smjeni te jedan sjedi na blagajni dok drugi uslužuje goste, da zbog sigurnosne procedure blagajnik ne izlazi iz blagajne već sve na flooru obavlja djelatnik na njemu. Nadalje da je specijalist za podršku EL održala edukaciju o organizaciji rada Cro Clubova HL čime su svi djelatnici (osim ĆL koji nije prisustvovao edukaciji), bili upoznati sa obvezama rada voditelja automat kluba s posebnim naglaskom upravljanja rada unutar automat kluba, blagajnika, financijskom odgovornošću rada blagajne te prodavaču u Igračkom prostoru, čija je obveza nenametljivo cirkulirati prostorom te opsluživati igrače. Podrazumijeva se da je prodavač koji cirkulira igračkim prostorom produžena ruka blagajne, a njihovu sinkronizaciju organizira Voditelj automat kluba.

8. Iz dopisa kojeg je uputio Sektor financija i zajedničkih poslova, Služba interne kontrole dana 07.10.2020., prema Sektoru prodaje tužitelja, slijedi da je dana 27.09.2020. voditelj Službe za podršku CIAK izvijestio internu kontrolu te Upravu Društva o incidentu koji se dogodio 26.09.2020. u automat klubu Bolnička, prilikom kojega je igraču isplaćen ne pripadajući dobitak u iznosu od 25.000,00 kuna. Nadalje da je dana 28.09.2020., Služba interne kontrole izvršila kontrolne radnje prilikom kojih je utvrđen manjak u poslovanju u iznosu od 24.793,50 kuna, izuzete su izjave odgovornih djelatnika u klubu te da je zatraženo izuzimanje snimki video nadzora na dan 26.09.2020. u vremenskom razdoblju od 23:00 do 23:45 sati. Pregledom snimki video nadzora na dan 26.09.2020. u vremenskom razdoblju od 23:00 do 23:45 sati, utvrđeno je da su se u trenutku spornog događaja u automat klubu prema planu rada nalazili tužiteljica koja je radila kao blagajnica u zatvorenom prostoru blagajne te zamjenik voditelja automat kluba ĆL koji je bio na automat klubu među aparatima. Pored njih u automat klubu nalazio se i voditelj automat kluba UL čija smjena nije bila, već je isti odrađivao administrativne poslove vezane za automat klub obzirom da je bio kraj mjeseca, te dva igrača koji su neovisno jedan o drugome igrali na različitim aparatima. Dana 26.09.2020. u 23:07 sati igrač je na automatu br. 15, Novomatic ostvario dobitak u iznosu od 233,50 kuna, te je želio ostvariti isplatu preko cash out ticketa, međutim to nije bilo moguće te je zatražio pomoć od djelatnika koji je bio zadužen za aparate (ĆL). ĆL je na poziv igrača došao do aparata i ustanovio da je nemoguće napraviti isplatu preko cash out ticketa, te je igrača uputio na blagajnu automat kluba kod tužiteljice koja je u to vrijeme bila na blagajni. Tužiteljica nije imala uvid u iznos isplate osim onog koji joj se pokazao na online sustavu, a kako nije od kolege ĆL dobila informaciju o kojem se točno iznosu radi, tužiteljica je isplatila igraču ne pripadajući iznos od 25.025,00 kuna (iznos koji je vidjela u online sustavu), umjesto 233,50 kuna (iznos koji je zapravo dobio igrač i koji je prikazan na aparatu). U vremenskom razdoblju od 23:08 do 23:20 sati koliko je stvarno trebalo blagajnici da ispiše potvrdu dobitka, blagajnik ĆL nije niti u jednom trenutku došao i provjerio zbog čega tužiteljici treba toliko vremena da izvrši isplatu u iznosu od 233,50 kuna uz koju ne treba pisati isplatnice, nego je bio cijelo vrijeme u razgovoru s voditeljem AK Bolnička UL. Nakon što je igrač dobio ne pripadajuću isplatu i udaljio se iz automat kluba, tužiteljica je uzela ključeve od aparata radi poništenja ručne isplate te da ponovno omogući igru na aparatu, prilikom čega je uočila nesrazmjer između iznosa koji je ostao na aparatu i iznosa koji je ona isplatila igraču. O svemu navedenom je istog trenutka obavijestila kolegu ĆL i UL. Pored navedenog zatraženo je očitovanje iz Službe za podršku CIAK vezano uz uobičajenu proceduru rada u automat klubu te pojašnjenje postupka poništavanja ručne isplate na aparatu. Uzimajući u obzir grešku u sustavu online zatraženo je od pružatelja usluge očitovanje na okolnosti različitih iznosa dobitka na aparatu te onlineu. Iz navedene prepiske nije za očekivati da će priznati grešku te je potrebno uputiti službeni zahtjev za obeštećenjem. Međutim nije izgledno da će navedeni iznos štete biti refundiran od strane pružatelja usluge. Tužiteljica nije poštivala proceduru vezanu uz ručnu isplatu te nije ni u jednom trenutku upitala starijeg kolegu kako se što radi ukoliko nije bila sigurna. Naime, prilikom ručne isplate potrebno je prvo otići kod aparata, poništiti ključem na aparatu ručnu uplatu, potom u online sustavu, te izvršiti isplatu dobitka. Olakotna okolnost za tužiteljicu je ta što je ona u smjeni bila ta koja je bila na blagajni te prema sigurnosnim procedurama ne smije niti napuštati blagajnu, već se oslanja na kolegu koji je među aparatima.

9. Iz iskaza svjedoka, tužene u svojstvu stranke u postupku te priložene dokumentacije u spisu, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

-da je između stranaka sklopljen Ugovor o radu na određeno vrijeme, dana 14.07.2020., radi zamjene radnika za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja s trajanjem radnog odnosa od 16.07.2020. pa do 30.09.2020., a kojim se tužena obvezala obavljati poslove prodavačice te i sve pripremne i završne poslove te sve druge poslove koji s obzirom na organizaciju rada, standarde i pravila struke spadaju u njezin djelokrug rada. Navedeno slijedi iz priloženog Ugovora o radu na određeno vrijeme;

-da je dana 26.09.2020., izvršena isplata igraču u Automat klubu Bolnička u Zagrebu, na ime ne pripadajućeg dobitka u visini od 25.025,00 kuna, umjesto stvarnog dobitka od 233,50 kuna, koji iznos je isplatila tužena kao blagajnica u navedenom Automat klubu. Navedeno slijedi iz iskaza svjedoka ĆL, svjedoka ĐL, kao i tužene, a navedena činjenica nije sporna između stranka;

-da je Interna kontrola tužitelja bila zadužena utvrditi uzrok ove razlike u dobitku, te je nađeno da se ne poklapaju papiri iz sustava app Slot Scanner, programa koji je online i od firme je Advansys ( pružatelja usluga za tužitelja) i sustava app automati koji je aplikacija tužitelja. Pri tome su se fizički popisali brojčanici s aparata koji je zabilježio isplatu i isti su se podudarali sa podacima iz sustava app automati, ali se nisu poklapali sa sustavom app Slot Scanner, koji sustav služi da povuče podatke iz aparata na server, što sve slijedi iz jasnog iskaza svjedoka SL, internog kontrolora kod tužitelja;

-da je zbog navedenog na ekranu računala u blagajni gdje je tada radila tužena, bio pokazan dobitak za tog igrača u visini od 25.025,00 kuna, dok je na samom aparatu na kojem je odigrano, prikazan dobitak od 233,50 kuna, kako slijedi iz iskaza svjedoka SL;

-da tužena tada sa svoje pozicije u zaštićenoj blagajni nije mogla vidjeti aparat na kojem je ostvaren dobitak, budući se aparat nalazio u pušačkom dijelu prostorije koji je bio i ograđen staklenim stijenama, kako to slijedi iz iskaza svjedoka ĆL. Navedeno potvrđuje i svjedok SL kada iskazuje da tužena nije mogla fizički vidjeti što se događa na spornom aparatu jer se radi o velikoj udaljenosti od blagajne i kutu gledanja;

-da se dobitak na aparatu koji je većeg iznosa od 3.000,00 kuna, podiže na način da aparat ne izdaje listić o ostvarenom dobitku, već gost dolazi na blagajnu na kojoj je prikaz njegovog dobitka, kako to slijedi iz iskaza svjedoka ĆL;

-da je ovo bila prva veća isplata koju je izvršila tužena, tijekom kratkotrajnog rada kod tuženika, pri čemu se oslanjala na podatke s obuke koje je sama zabilježila u svoju privatnu bilježnicu, što slijedi iz jasnog iskaza tužene. Tužena iskazuje i da je obučavana od strane djelatnika tužitelja u drugom automat klubu u Selskoj ulici a koja obuka je trajala tri radna dana;

-da obuka novog djelatnika traje po dva tjedna kada novi zaposlenik radi pod nadzorom osobe koja ga obučava, te da nema nekih tečajeva, seminara ili slično u pogledu obuke novog zaposlenika, kako to slijedi iz jasnog iskaza svjedoka DL koji je u vrijeme rujna 2020. radio kao zamjenik voditelja automat kluba Virovitica. Navedeno slijedi i iz iskaza svjedoka EL, zaposlene u 2020. kod tuženika u pogledu automata za igre na sreću, te za postavljanje takvih automata u kladionicama kao i za kontrolu istih, kada svjedokinja navodi da je prema njenoj praksi obuka novog zaposlenika trajala tri tjedna gdje bi novi zaposlenik radio s osobom koja mu je bila mentor, a potom bi ga mentor ocijenio da li je sposoban obavljati poslove u automat klubu. U skladu s navedenim iskazima, govori i svjedok ŽL koja je sredinom 2020. bila voditelj automat kluba Osijek, a kada iskazuje da unatrag četiri godine postoji mentor koji radi s novim zaposlenikom i obučava ga, a obuka traje oko 15 dana. Temeljem navedenih iskaza, valja zaključiti da obuka koju je prošla tužena od tri dana, sasvim neovisno da li je imala mentora ili nije, nije dostatna, te tuženik nije dokazao da je tuženoj dao jasne (barem usmene upute) kako će postupati u slučaju ostvarenje većih dobitaka u automat klubu;

-da tuženik nije dokazao da bi donio pisanih uputa kako će se postupati u slučaju kada se ostvari veći dobitak na aparatu,osim kod ostvarenja jackpot dobitka, koji je opisan u Mystery jackpot proceduri (strana 57 spisa). Tuženik nije dokazao niti da je tuženoj dana jasna usmena uputa kako će postupati u tom slučaju. U konkretnom slučaju se nije radilo o ostvarenju jackpot dobitka kako slijedi iz iskaza svjedoka KL, vodećeg specijalista za razvoj kanala prodaje, koja nadalje navodi da je tužena sporan iznos dobitka isplatila bez provjere aparata i bez dogovora s „vanjskim“ djelatnikom. Prema iskazu ovog svjedoka to znači da je tužena trebala razgovarati s istim koji je trebao doći do automata, provjeriti iznos i poništiti dobitak. Da je na taj način bilo uobičajeno postupati slijedi i iz iskaza svjedoka DL kada navodi da ukliko je u smjeni radilo dvoje zaposlenika i to jedan na blagajni a drugi kao operater u prostoriji, tada bi taj operater došao do aparata gdje je ostvaren veći dobitak, provjerio ga, i potom došao do blagajnika da mu kaže koja je isplata na aparatu, te bi tada blagajnik dobitak isplatio igraču. O proceduri isplate većeg dobitka iskazuje i svjedok EL kada navodi da je je operater trebao ručno poništiti dobitak na aparatu na kojem je igrač ostvario dobitak, a blaganik ga je trebao isplatiti, dok iz iskaza svjedoka ŽL slijedi da kada je više zaposlenika bilo u smjeni tada bi zaposlenik koji bi radio u igračnici poništio dobitak na automatu, te bi došao do zaposlenika na blagajni i obavijestio ga o visini dobitka. S druge strane iz iskaza svjedoka ĆL, nadređenog tuženoj, slijedi da nije bilo nikakve propisane procedure niti određenih pravila od strane tužitelja a da bi tužena u ovoj situaciji trebala otići do aparata, provjeriti iznos dobitka i poništiti isplatu, te je u slučaju ostvarivanja dobitka od preko 3.000,00 kuna, gost morao sam doći na blagajnu da mu se isplati dobitak, jer aparat ne izdaje listić o ostvarenom dobitku (kao u slučaju manjeg dobitka koji se ne prikazuje na ekranu u blagajni), već gost dolazi na blaganu na kojoj je prikaz njegovog dobitka. Stoga je prema navodima ovog svjedoka tužena u ovom konkretnom slučaju postupala ispravno, te je od gosta uzela osobnu iskaznicu, skenirala ju je, ispunila isplatnicu, popunila obrazac o sprečavanju pranja novca, te isplatila dobitak gostu (prema prikazu dobitka na ekranu računala). Iz iskaza svjedoka SL pak slijedi da mu nije poznato što je tuženica trebala učiniti i da li je trebala eventualno vršiti kakve provjere dobitka, ali iskazuje i da je kao koordinator u Službi Ciak za regiju Istok, podređene djelatnike telefonom ili na sastancima obavijestio da ukoliko se dogodi da ne izađe dobitni ticket na aparatu na kojem je ostvaren dobitak, da tada djelatnik treba pristupiti aparatu i ključem poništiti isplatu, odnosno da u toj situaciji djelatnik zajedno s klijentom dolazi na blagajnu i isplaćuje mu se dobitak ostvaren na aparatu. Svjedok iskazuje i da je tada imao jednog djelatnika koji je radio sam u smjeni što je različito u odnosu na slučaj tužene kada su u automat klubu Bolnička bile zaposlene dvije osobe u smjeni. Sumirajući sve navedene iskaze, može se zaključiti da tuženik nije dokazao da su nadređene osobe tuženoj dale jasne i detaljne pisane ili usmene upute, kako postupiti u slučaju dobitka većeg od 3.000,00 kuna. Iz iskaza svjedoka ĆL, zamjenika voditelja automat kluba u Bolničkoj ulici upravo slijedi da je tužena postupala na uobičajeni način prilikom isplate ovog dobitka, a kako se i postupalo u ovom automat klubu. Stoga, okolnost da li su u drugim automat klubovima tužitelja bile uobičajene i druge procedure koje bi zahtijevale međusobnu komunikaciju između operatera u prostoriji i blagajnika, prije isplate većeg dobitka, nije okolnost koju bi tužena trebala poznavati, jer je uostalom bila početnica, neadekvatno obučena za rad, i mogla se oslanjati samo na svoje bilješke s trodnevne obuke;

-da nije bilo niti jasnih pravila i u pogledu činjenice da li su zaposlenici koji su radili u blagajni smjeli napuštati svoju poziciju u blagajni, radi provjere dobitaka na aparatima, a kada bi u smjeni radili sa operaterom u prostoriji. Naime, iz iskaza svjedoka ĆL slijedi da su ključevi automata u blagajni, te nakon što blagajnik isplati dobitak odlazi do aparata i istog poništi ključem. Tužena navodi također da je na trodnevnoj obuci dobila uputu da po isplati dobitka na blagajni treba otići do aparata i poništiti isplatu. Suprotno navedenom proizlazi iz iskaza svjedoka DL kada navodi da blagajnik ne smije napuštati prostor blagajne kada radi u smjeni s više zaposlenika. Navedeno također ukazuje da nije bilo jasnih pravila oko dužnosti postupanja blagajnika nakon što se ostvari veći dobitak na automatu;

-da je 9 mjeseci iza ovog događaja, na spornom automatu napravljen RAM clear, kojim se brišu svi podatci iz tog automata, te da je na istom instaliran novi program, te se više nikada nije dogodilo da je taj automat pokazao krivu isplatu. Isto tako, da je u tih devet mjeseci do instaliranja novog programa, sporni automat učestalo prikazivao grešku na način da bi prikazao jedan dobitak koji bi na slotscanner-u i ekranima na blagajni bio drugačiji, tj. dobitak bi bio u drugoj visini. Ujedno, da se tada i znalo da postoji greška u sustavu između automata i slotscanner-a pa su provjeravali svaki dobitak. Navedeno slijedi iz jasnog iskaza svjedoka ĆL, a njegov iskaz potvrđuje i svjedok ĐL kada iskazuje da je na automatu napravljen RAM clear, te da se više nisu prikazivale greške ostvarenih dobitaka. Također i iz iskaza svjedoka DL proizlazi da je bilo problema u odnosu na onaj dobitak koji je pokazivao ekran na blagajni u sustavu slot scanner, a u odnosu na sam aparat koji bi prikazivao drugačiji dobitak. Isto potvrđuje i svjedok EL navodeći da se radilo o starom slot scanner sustavu koji je nabavljen negdje 2008., kako to slijedi i iz iskaza svjedoka ŽL kada iskazuje da danas imaju novi program, a ne više slot scanner te da je na posljednjem isplata znala biti na računalu u blagajni prikazana u drugačijem iznosu od dobitka ostvarenog na aparatu u igračnici.

10. Odredbom čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 67/23 dalje: ZR) je propisana odgovornost radnika koji na radu ili u svezi s radom, namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu i kada ju je dužan naknaditi. Odgovornost radnika za štetu ovisila bi o kumulativnom ispunjenju činjenica da je poslodavcu zaista nanesena šteta, da je šteta počinjena na radu ili u svezi rada te da ju je radnik počinio namjerno ili krajnjom nepažnjom. Stoga, pretpostavke odgovornosti tuženika kao radnika za štetu su, da je šteta uzrokovana na radu ili u svezi s radnom te da je šteta nastala krivnjom radnika, pri čemu se kao stupanj krivnje traži namjera ili krajnja nepažnja dok protupravna radnja radnika kojom je prouzročena šteta mora biti u uzročnoj vezi s nastalom štetom.

11. Namjera je takva vrsta krivnje kod koje je radnik svjestan da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu tako da kod direktne namjere hoće i želi nastupanje štete, a kod eventualne namjere kod njega postoji svijest o mogućem nastupanju štetnih posljedica. Dakle, tuženik kao radnik poslodavcu odgovara po načelu dokazane krivnje tako, da je na tužitelju kao poslodavcu teret dokaza namjere ili krajnje nepažnje tuženika te da postoji uzročno-posljedična veza između takvog postupanja upravo tuženika kao radnika i nastanka štete. Da bi se postupanje tužene kao prodavačice koja vrši isplatu dobitaka na blagajni igračima, smatralo krajnjom nepažnjom, trebalo bi biti utvrđeno da je tužena propustila onu pažnju s kojom bi postupao svaki prosječni prodavač prilikom isplate dobitka. Međutim, tužitelj nije u postupku, dokazao ni jednu od radnji koje bi tužena propustila poduzeti da ne dođe do pogreške prilikom isplate. Također, ne postoje niti bilo kakvi propusti tužene. Naime, kako je ranije rečeno, tužena je tek počela obavljati svoje poslove kod tužitelja oslanjajući se na bilješke koje je sama sastavljala prilikom obuke koja je trajala vrlo kratko, svega 3 dana, što nije bilo dostatno vrijeme za upoznavanje sa svim procesima rada. Osobito jer nije bilo jasnih uputa kako će tužena postupati u slučaju kada se ostvari dobitak na aparatu preko 3.000,00 kuna. Naime, i sama nadređena osoba tuženoj ĆL potvrđuje da je tužena postupala ispravno. Ovdje valja dodati da iz samog dopisa Sektora prodaje upućenog internoj kontroli od 6.10.2020. proizlazi da Pravilnik o radu ne utvrđuje izričito da li blagajnik ili radnik u prostoru treba doći do automata, pogledati iznos i ručno ključem poništiti kredit, ali je uobičajena praksa da u slučaju kada su dva djelatnika u smjeni, od kojih jedan sjedi u blagajni dok drugi uslužuje goste, blagajnik ne izlazi iz blagajne već sve u flooru obavlja djelatnik na njemu. Navedena uobičajena praksa ukazuje da je tužena o istoj trebala biti upoznata, što u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao. Osim navedenog, odgovornost tužene ne postoji i iz razloga jer se ničim nije dalo zaključiti da će automat prikazati jedan dobitak, a ekran na blagajni na kojem je radila tužena, drugi dobitak. Stoga nema nikakve krivnje na strani tužene, a pogotovo nema namjere da ošteti poslodavca. Osobito valja ukazati da je poslodavac taj koji je dužan omogućiti radniku sva ispravna sredstva rada, pa stoga okolnost da se radilo o neadekvatnom povlačenju podataka iz automata na server radi čega se na ekranu računala u blagajni vidio pogrešni dobitak igrača, ide na teret samog tužitelja. Sukladno čl. 62. st. 2. Zakona o igrama na sreću (»Narodne novine«, br. 87/09., 35/13., 158/13., 41/14. i 143/14.), propisano je da cjeloviti nadzor mora vjerodostojno pratiti, bilježiti i pohranjivati podatke o primljenim uplatama i isplatama, te osigurati nepromjenjivost primljenih podataka, što znači da veza automata i online sustava, odnosno računala u blagajni, mora biti točna i vjerodostojna, za što je odgovoran tužitelj.

12. Stoga u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 107. ZR-a za naknadu štete, pa je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti. Sud više nije našao potrebnim provoditi daljnjih dokaza, odnosno saslušavati u svojstvu svjedoka UL, voditelja Automat kluba u kojem se odvio sporni događaj, budući je o istom jasno iskazivao svjedok ĆL, a niti saslušavati predloženog svjedoka VL, voditelja Službe interne kontrole, budući da o tom postupku jasno iskazuje svjedok SL. Osobito nije bilo potrebno provoditi niti daljnje dokaze na okolnost utvrđenja visine štete uvidom u priloženu financijsku dokumentaciju (Izvješće o kontroli poslovanja prodavača), a niti provoditi financijsko vještačenje na okolnost utvrđenja visine zatražene naknade štete, budući se tužbeni zahtjev odbija zbog nedokazane osnove tužbenog zahtjeva.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), temeljem VPS od 664,28 eura, a temeljem važeće Odvjetničke Tarife je tuženoj priznat trošak za sastav podnesaka od 02.08.2022., 02.11.2023., 25.07.2025., za svaki u visini od 75 bodova (Tbr. 8.t.1., 7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 07.11.2023., 20.02.2024., 06.06.2024., 11.12.2025., za svako u visini od 75 bodova, što ukupno iznosi 525 bodova, odnosno 1.050,00 eura, odmjerenih temeljem vrijednosti jednog boda od 2,00 eura. Ovako odmjerenom trošku je valjalo pridodati PDV u visini od 262,50 eura, pa je ukupni parnični trošak tuženoj priznaj i dosuđen u visini od 1.312,50 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tuženoj nije priznat trošak za sastav odgovora na žalbu, budući da sud cijeni da se ne radi o potrebnom trošku za vođenje parničnog postupka.

14. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 14. siječnja 2026.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika