Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: P-2880/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužiteljice ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Budimir & partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 5. prosinca 2025., u nazočnosti punomoćnice RB te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude, dana 14. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od ukupno 2.725,70 EUR zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospjeća svakog pojedinog iznosa i to za razdoblje od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.god. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku:

- na iznos od 0,41 EUR teče od 15.08.2007. pa sve do isplate

- na iznos od 0,68 EUR teče od 12.09.2007. pa sve do isplate

- na iznos od 1,29 EUR teče od 11.01.2008. pa sve do isplate

- na iznos od 3,29 EUR teče od 12.02.2008. pa sve do isplate

- na iznos od 6,10 EUR teče od 11.03.2008. pa sve do isplate

- na iznos od 4,01 EUR teče od 11.04.2008. pa sve do isplate

- na iznos od 1,69 EUR teče od 11.05.2008. pa sve do isplate

- na iznos od 1,52 EUR teče od 12.06.2008. pa sve do isplate

- na iznos od 0,46 EUR teče od 11.07.2008. pa sve do isplate

- na iznos od 8,44 EUR teče od 14.10.2008. pa sve do isplate

- na iznos od 12,17 EUR teče od 14.11.2008. pa sve do isplate

- na iznos od 4,12 EUR teče od 14.12.2008. pa sve do isplate

- na iznos od 14,70 EUR teče od 14.01.2009. pa sve do isplate

- na iznos od 17,86 EUR teče od 14.02.2009. pa sve do isplate

- na iznos od 19,74 EUR teče od 14.03.2009. pa sve do isplate

- na iznos od 14,23 EUR teče od 14.04.2009. pa sve do isplate

- na iznos od 14,70 EUR teče od 14.05.2009. pa sve do isplate

- na iznos od 12,79 EUR teče od 14.06.2009. pa sve do isplate

- na iznos od 13,47 EUR teče od 14.07.2009. pa sve do isplate

- na iznos od 11,69 EUR teče od 14.08.2009. pa sve do isplate

- na iznos od 13,24 EUR teče od 14.09.2009. pa sve do isplate

- na iznos od 11,05 EUR teče od 14.10.2009. pa sve do isplate

- na iznos od 12,71 EUR teče od 14.11.2009. pa sve do isplate

- na iznos od 12,09 EUR teče od 14.12.2009. pa sve do isplate

- na iznos od 16,59 EUR teče od 14.01.2010. pa sve do isplate

- na iznos od 18,66 EUR teče od 14.02.2010. pa sve do isplate

- na iznos od 18,15 EUR teče od 14.03.2010. pa sve do isplate

- na iznos od 19,97 EUR teče od 14.04.2010. pa sve do isplate

- na iznos od 24,01 EUR teče od 14.05.2010. pa sve do isplate

- na iznos od 26,61 EUR teče od 14.06.2010. pa sve do isplate

- na iznos od 31,45 EUR teče od 14.07.2010. pa sve do isplate

- na iznos od 29,94 EUR teče od 14.08.2010. pa sve do isplate

- na iznos od 39,20 EUR teče od 14.09.2010. pa sve do isplate

- na iznos od 35,20 EUR teče od 14.10.2010. pa sve do isplate

- na iznos od 36,63 EUR teče od 14.11.2010. pa sve do isplate

- na iznos od 42,17 EUR teče od 14.12.2010. pa sve do isplate

- na iznos od 47,99 EUR teče od 14.01.2011. pa sve do isplate

- na iznos od 40,57 EUR teče od 14.02.2011. pa sve do isplate

- na iznos od 44,27 EUR teče od 14.03.2011. pa sve do isplate

- na iznos od 41,16 EUR teče od 14.04.2011. pa sve do isplate

- na iznos od 48,94 EUR teče od 14.05.2011. pa sve do isplate

- na iznos od 55,99 EUR teče od 14.06.2011. pa sve do isplate

- na iznos od 65,73 EUR teče od 14.07.2011. pa sve do isplate

- na iznos od 79,20 EUR teče od 14.08.2011. pa sve do isplate

- na iznos od 60,38 EUR teče od 14.09.2011. pa sve do isplate

- na iznos od 54,53 EUR teče od 14.10.2011. pa sve do isplate

- na iznos od 991,88 EUR teče od 21.10.2011. pa sve do isplate

- na iznos od 49,05 EUR teče od 14.11.2011. pa sve do isplate

- na iznos od 49,98 EUR teče od 14.12.2011. pa sve do isplate

- na iznos od 54,21 EUR teče od 14.01.2012. pa sve do isplate

- na iznos od 55,62 EUR teče od 14.02.2012. pa sve do isplate

- na iznos od 54,41 EUR teče od 14.03.2012. pa sve do isplate

- na iznos od 54,01 EUR teče od 14.04.2012. pa sve do isplate

- na iznos od 54,87 EUR teče od 14.05.2012. pa sve do isplate

- na iznos od 56,16 EUR teče od 14.06.2012. pa sve do isplate

- na iznos od 54,71 EUR teče od 14.07.2012. pa sve do isplate

- na iznos od 54,87 EUR teče od 14.08.2012. pa sve do isplate

- na iznos od 51,57 EUR teče od 14.09.2012. pa sve do isplate

- na iznos od 53,57 EUR teče od 14.10.2012. pa sve do isplate.

II. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika Zagrebačka Banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, prema tužitelju ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 7,80 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi do dana 31.12.2007. godine koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.08.2007. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.12.2022.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine do 29.12.2023.g. po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30.12.2023. pa do isplate, po stopi propisanoj prema čl. 29.st.2. ZOO koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim na iznose od:

-0,81 EUR od 05.06.2007 do isplate,

-1,60 EUR od 12.07.2007 do isplate,

-2,06 EUR od 11.10.2007 do isplate,

-0,35 EUR od 13.11.2007 do isplate,

-2,25 EUR od 16.12.2007 do isplate,

-0,49 EUR od 18.11.2007 do isplate,

-0,24 EUR od 12.08.2008 do isplate.

III. Dužan je tuženik Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, u roku od 15 dana nadoknaditi tužiteljici ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.380,00 EUR sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja odluke, dakle od 14. siječnja 2026., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovog sudu dana 12. lipnja 2023. godine u bitnome se navodi kako su 04. travnja 2007. godine tužiteljica kao Korisnik kredita i tuženik kao Banka sklopili Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, Broj Ugovora: 3208811888, Broj kreditne partije: 7103590730, solemniziran kod Vojislava Vuletina, javnog bilježnika u [adresa] pod brojem OV-7568/07 (dalje: Ugovor), temeljem kojeg da je tuženik odobrio namjenski kredit za kupnju vozila te je tužiteljici isplatio iznos od 18.215,93 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita. Predmetnim ugovorom da je bilo ugovoren iznos početne kamatne stope, visina anuiteta, te način mijenjanja kamatne stope, i to na način da su se promjene kamatne stope vršile sukladno odlukama banke koje da je tužiteljica morala prihvatiti. Kamatna stopa iz Ugovora se s početno ugovorene u visini od 5,20% godišnje tokom otplate kredita u više navrata da se mijenjala na štetu tužiteljice.

1.2. Tužiteljica nadalje navodi da je takav način promjene kamatne stope opisan u toč. I. historijata ništetan. Naime, da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja da se tijekom postojanja ugovorne obveze mijenja u skladu s jednostranom odlukom tuženika kao Banke, a o kojoj da se u konačnici nije niti pojedinačno pregovaralo, ali to kako nije predmetom ovog postupka. Međutim, navodi da ono što jeste bitno za ovaj postupka jeste činjenica kako tuženik prilikom zaključenja Ugovora da nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o značenju i rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, koje odredbe Ugovora da su također ništetne (čl.

1. Ugovora u kojem se daje rečeni iznos CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita, te ugovorno (vezuje) povrat tj. otplata kredita (čl. 6 Ugovora) primjenom valutne klauzule gdje se svaki mjesečni anuitet vraća u kunama ima obračunavati u CHF po srednjem tečaju HNB-a na dan dospijeća anuiteta).

1.3. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi u Ugovoru, a koje se konkretno odnose na način ugovaranja valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF tj. ništetnosti ugovaranja valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF, a kako da je to u historijatu tužbe pod I. i II. elaborirano, tuženik da je tužitelju od dana sklapanja Ugovora do zaključenja kredita, s tog osnova neosnovano naplatio iznos od ukupno 2.856,45 Eur-a (21.522,13 kn) s zzk od dospijeća svakog mjesečnog anuiteta do danas.

1.4. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH, posl. br: Pž-6632/2017- 10 od 14.06.2018. god., u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i da je tuženik, u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Odlukom Visokog trgovačkog suda RH, posl. br: Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. godine, utvrđeno da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008 godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ovo sam kao napomena. Napokon, da je odlukom VTS RH, broj: Pž- 6632/2017-10 od dana 14.06.2018. godine pravomoćno je utvrđena ništetnost ugovaranja valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF, dok je pitanje zastare riješio Vrhovni sud RH u presudi i rješenju br. Rev-2245/2017 od dana 20. ožujka 2018. godine.

1.5. Kako je pravomoćnom presudom VTS-a utvrđena ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.01.2004. - 31.12.2008. god., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora. Tužiteljica da se s danom 25.04.2023.god. pisanim putem obratila tuženiku radi dostave cjelokupne dokumentacije vezano za ovu kreditnu liniju, te je istu dobila preporučenom pošiljkom RRG414850621HR od 12.05.2022.god.

1.6. Zaključno, tužiteljica je predložila sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da joj isplati iznos od 2.856,45 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima od plaćanja svakog pojedinog anuiteta, sve kako je navedeno u petitu, kao i da joj naknadi troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom pred ovim sudom dana 6. ožujka 2023. tuženik u cijelosti osporava istaknute tužbene zahtjeve kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, visinu i izračun te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve/bilo koji iznos dospio prije 12. lipnja 2018.g. te se protivi korištenju tužiteljeva izračuna koji prileži tužbi.

2.2. Tuženik se protivi tužiteljevom prijedlogu za nalaganjem dostave dokumentacije kao neosnovanom. Naime, tužitelj već posjeduje svu potrebnu dokumentaciju obzirom već ranije pokrenuo postupak između istih stranaka pred istim Naslovnim sudom pod posl.br. P-4254/19, slijedom čega da nema nikakve osnove da tužitelj svoju obvezu dostavljanja dokumentacije odnosno prilaganja dokaza prebacuje na tuženika. Sve i da tužitelj ne raspolaže dokumentacijom, njegova je dužnost da je pribavi, a nema osnove da se takav teret dokaza koji leži na tužitelju bez osnove prebacuje na tuženika. Tužitelj raspolaže svom potrebnom dokumentacijom, njegova tužba je neuredna te je istog potrebno pozvati na ispravak.

2.3. Iz predmetnog ugovora da proizlazi da je tužitelj sredstva kredita koristio radi kupnje motornog vozila. S tim u vezi, tuženik ističe da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da su se sredstva kredita koristila isključivo za potrošačke svrhe. Istovremeno, zakon ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati. Budući se svrha ne podrazumijeva, na tužitelju je teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

2.4. Iz prometa po kreditu (predzadnja kolona desno pod nazivom „Naziv platitelja“) da je vidljivo za pojedine anuitete da ih nije platio tužitelj odnosno da nije vidljivo tko je platio anuitete (npr. uplate vršene tijekom 2008.g. kao i uvećana uplata od 20.10.2011.g.), pa u slučaju da tužitelj ne dokaže da je iste platio, tuženik pozivom na shvaćanje Ustavnog suda RH izraženo u odluci broj U-III/3176/2007 od 6. svibnja 2010. ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

2.5. Što se tiče same valutne klauzule, korisnik kredita da je upoznat s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u članku 1. Ugovora. Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Banka nije znala niti mogla/morala znati za rast tečaja CHF. Tečaj CHF prema EUR/DEM, a time i prema hrvatskoj kuni je tečaj koji je dugi niz godina bio izuzetno stabilan. Kao što HNB „štiti“ tečaj kune prema EUR, tako i Švicarska narodna banka zbog interesa vlastitog (izvozno orijentiranog) gospodarstva štiti tečaj CHF prema EUR, a time posredno i tečaj kune prema CHF. Prema tome, činjenica da HNB ne štiti tečaj CHF ne znači da ne postoji interes švicarske centralne banke za stabilnost navedene valute. Tužena banka, ne samo da nije znala, nego nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute.

2.6. Tuženik da je korisnika kredita informirao o (poznatim) parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Banka je za to imala točno određene smjernice kojih su se bankari koji rade na odobrenju kredita bili dužni pridržavati. Tuženik ističe kako je bio posljednja banka koje je u svoju ponudu uvela kredite u švicarskim francima, te kako navedene kredite nije reklamirala niti nudila ništa više nego što je nudila kredite u EUR i kunama. Dapače, tuženik je destimulirao korisnike da uzimaju kredite u švicarskim francima time što je nudio najviše kamatne stope na takve kredite u odnosu na konkurenciju. Iz svega navedenog proizlazi kako na strani banke nije postojalo bilo kakvo znanje o budućem kretanju tečaja, dapače, kako je banka imala razloga vjerovati u stabilnost tečaja, te kako je banka tužitelja u samom ugovoru upozorila valutni rizik.

2.7. Nadalje, tuženik ističe kako je stajalište Suda EU iz najnovije, fundamentalno značajne presude tog suda br. C-81/19 od 9. srpnja 2020.g., SC Banca Transilvania SA, br. ECLI:EU:C:2020:5321 potvrdilo pravno shvaćanje tuženika, a u bitnome svodi se na sljedeće: kada ugovorna odredba odražava odredbu nacionalnog prava koja je dispozitivne naravi, ona je obuhvaćena isključenjem predviđenim u članku 1. stavku 2. Direktive 93/13, s posljedicom da je takva ugovorna odredba isključena od ocjene nepoštenosti. O tome da je valutna klauzula dispozitivna odredba hrvatskog prava, po mišljenju tuženika, nema nikakve dvojbe. Stoga, isključena je kontrola nepoštenosti valutne klauzule iz konkretnog ugovora o kreditu kao ugovorne odredbe koja odražava dispozitivnu odredbu hrvatskoga prava, na osnovi čl. 1. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ i presude Suda EU br. C-81/19 od 9. srpnja 2020.g. Time otpadaju kako deklaratorni tužbeni zahtjevi za utvrđenje navodne ništetnosti valutne klauzule, tako i kondemnatorni zahtjev za isplatu s osnove navodno nepoštene i ništetne CHF valutne klauzule.

2.8. Zaključno, tuženik predlaže da sud izvede dokaz uvidom u isprave u spisu predmeta i provede po tuženiku predložene dokaze te da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i da naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog postupka u cijelosti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate.

3. Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 7. veljače 2025., nakon pisanog nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, tužiteljica je konačno uredio tužbeni zahtjev i zatražila isplatu iznosa od 2.725,70 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima na svaki pojedini iznos, kako je to specificirano u navedenom podnesku.

4. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to: Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3208811888, otplatni plan, dopis tužiteljice od 25.travnja 2023., članke priložene uz odgovor na tužbu. Nadalje, izveden je dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Ines Lozić te saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke.

5. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 2.725,70 eura sa pripadajućim zateznim kamatama na ime vraćanja stečenog bez osnove temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, sadržanoj u Ugovoru o kreditu za kupnju motornog vozila, broj 3208811888 od 4. travnja 2007., zaključenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora.

8. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je između tuženika kao kreditora, i tužiteljice, kao korisnika kredita, dana 4. travnja 2007. godine sklopljen Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom na iznos od 18.215,93 CHF s rokom otplate u 84 mjeseca, u jednakim mjesečnim anuitetima u valuti CHF, za namjenu kupnje vozila marke Renault Clio; da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., te da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 259,19 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.

9. Među strankama je sporno jesu li odredbe navedenog Ugovora o kreditu o ugovaranju valutne klauzule u CHF nepoštene ugovorne odredbe, a što bi ih činilo ništetnim, o čemu ovisi i osnovanost zahtjeva tužiteljice za isplatom stečenog bez osnove, i to u visini razlike zbog promjene tečaja CHF tijekom otplatnog perioda. Sporno je i je li osnovan istaknuti prigovor zastare.

10. Čitanjem Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, broj 3208811888 od 4. travnja 2007., zaključenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora te analizom provedenih dokaza, sud je utvrdio kao pravno relevantne slijedeće činjenice:

- da su tužiteljica i tuženik dana 4. travnja 2007. sklopili ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, na iznos od 18.215,93 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, za namjenu kupnje motornog vozila,

- da iz sadržaja Ugovora proizlazi kako se radi o tipskom ugovoru o kreditu kojeg je tuženik sklapao sa potrošačima,

- da je individualnu tužbu tužiteljica u ovom predmetu podnijela 12. lipnja 2023.,

- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 4. travnja 2012., a da je drugostupanjska presuda u pogledu ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj

kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., dok je drugostupanjska presuda o ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018. ;

-da je tužiteljica u stranačkom iskazu u bitnome navela da je predmetni ugovor o kreditu sklopila 2007., u autokući da su joj dali otplatni plan, a ne može se točno sjetiti kako je išla procedura u banci, radila je sve kako su joj oni rekli, pa tako zna i da je predmetni ugovor potpisala u banci. U to vrijeme, da je ugovor u švicarskim francima za nju bio povoljan, a nitko ju nije upozorio da će se rata kredita ovako mijenjati, da je znala da će se mijenjati, da ugovor ne bi sklopila. Automobil koji je kupila iz sredstava kredita da je koristila za osobne potrebe, a u trenutku sklapanja ugovora, da nije imala u svome vlasništvu obrt ni udjele u trgovačkim društvima. Kod drugih banaka se nije raspitivala, a raspitivala se o kreditu u banci tuženika jer je njezin suprug imao otvoren račun u toj banci. Ne može se sjetiti je li ugovor pročitala prije potpisivanja, međutim da je ona daktilograf, a ne pravnik, pa sve i da ga je pročitala, da ga ne bi razumjela. U to vrijeme da se moglo birati između kredita u švicarskim francima te kredita u eurima, a ona nije bila svjesna da će se rata kredita toliko mijenjati obzirom na promjenu valute. Do jednog trenutka da je ona otplaćivala kredit, a kada joj je to postalo tegotno, da je dala nalog da se rata kredita skida sa računa, misli da se radilo o suprugovom računu.

11. Dakle, presuda u navedenom kolektivnom sporu donesena je i protiv tuženika, a tužiteljica se pozvala na pravna utvrđenja iz te presude, što je sve u skladu s odredbom članka 502.c ZPP, dok je odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP/14) propisano kako odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. Iz navedenih utvrđenja jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o kreditu kao potrošačkom ugovoru, u kojemu tužiteljica nesporno ima status potrošača. Obzirom da tuženik spori navode tužitelja kako bi se na konkretan slučaj primjenjivala utvrđenja iz kolektivne parnice Potrošač, u nastavku će se sud primarno referirati na navedeno.

13. Odredbom članka 81. stavka 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz članka 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, odredbom članka 87. stavka 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

14. Ove odredbe ZZP se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

15. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor, odnosno presudom istog suda broj Pž-6632/17od 14. lipnja 2018., je konačno okončan spor na način da je, između ostalog, presuđeno da je tuženik (odnosno prednik ovdje tuženika Sberbank d.d.) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, da je naloženo tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće.

16. Pitanje ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli se pravomoćno okončalo u predmetu poslovni broj Pž-6632/17 na način da je utvrđeno kako su tužene banke (među kojima je i prednik tuženika Sberbank d.d.) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

17. Članak 118. ZZP određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

18. Sukladno odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako pravno shvaćanje izrađeno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018).

19. U navedenoj odredbi članka 502.c ZPP riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava – samo ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i samo u korist fizičkih i pravnih osoba čije interese i prava tužitelj (posredno, tražeći apstraktnu pravnu zaštitu) štiti. Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti ovisilo bi, dakle, o tome je li presuda povoljna ili nepovoljna za tuženika (secundum eventumlitis). Pojedine fizičke i pravne osobe moći će se pozivati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev zautvrđenje povrede ili ugrožavanja; one će se moći pozivati i na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kad bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali s onim što bi oni htjeli zaštititi. Nadalje, kad se u Zakonu govori o naknadi štete; misli se na kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent prema banci. Taj kompenzacijski zahtjev obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne samo štetu u uskom smislu riječi. Naime, u potrošačko-pravnoj terminologiji povrijeđeni potrošač redovito ima prema trgovcu neki odštetni zahtjev u užem smislu te riječi. Međutim, nezamislivo je da bi sud u konkretnoj parnici bio vezan utvrđenjem iz kolektivne presude u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin naknade štete iz odredbe 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu tj. u smislu, duhu i cilju te odredbe. Uostalom, presuda iz kolektivne parnice, uza sve svoje posebnosti, djeluje na druge sporove, i druge sudove, ponajprije snagom uvjerljivosti i obrazloženosti svojih stajališta.

20. Osim toga, treba reći da je na temelju odredbe članka 81.stavka 4. ZZP/03, na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom odaje dojam ugovora formuliranog od strane tuženika. Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o valutnoj klauzuli pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81.stavak 1. i članak 82. alineja11. u vezi s člankom 87.stavkom 1. ZZP/07), obzirom da tijekom postupka nije predlagao izvođenje nikakvih dokaza na navedenu okolnosti.

21. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF, u kojem pravnom shvaćanju je zaključeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

22. Pozivajući se na gore navedeno shvaćanje te imajući u vidu da je pravomoćno okončan spor pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. (ovo glede kamate) te presude Pž- 6632/2017 dana 14. lipnja 2018. (ovo glede valute), kao i to da je zastarni rok po stjecanju bez osnove pet (5) godina, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2023., to je jasno da nije nastupila zastara potraživanja radi čega je tuženikov prigovor zastare u odnosu na restitucijski zahtjev s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, neosnovan.

23. Slijedom navedenog, tužiteljica se ispravno pozvala na naprijed navedene presude u tzv. "Parnici Potrošač", a sud je u sporovima individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama vezan za utvrđenja u gore navedenoj parnici.

24. Stoga ovaj sud smatra da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na valutu švicarski franak, i to dijelovi članka 1. i 6. Ugovora, kojim je određeno da se kredit ugovara u valuti CHF te da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u iznosu od 259,19 CHF u kunskoj protuvrijednosti, obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja, smatrajući da je došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužiteljice.

25. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije (obzirom da su neka plaćanja vršena sa računa supruge tužiteljice) je u cijelosti neosnovan, obzirom da iz stranačkog iskaza tužiteljice jasno proizlazi da je suprug plaćanja vršio po njezinome nalogu.

26. Odredbom članka 323. ZOO, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj, temeljem izvršenih isplata s osnove vezane za promjenjivost valute CHF koja je odredba Ugovora u ovom postupku utvrđena ništetnim potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO).

26. Kada je sud, dakle, kao prethodno utvrdio da su ništetne odredbe ugovora u članku 1. i 6. Ugovora, valjalo je odlučiti o osnovanosti potraživanja isplate utuženih iznosa po osnovi stjecanja bez osnove onoga što je isplaćeno po utvrđenim ništetnim odredbama. Tužiteljica, dakle, temeljem izvršenih isplata s osnova koji je u ovom postupku utvrđen ništetnim, potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO).

27. Vezano uz visinu tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Ines Lozić (Centar za vještačenja d.o.o.).

28. Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u bitnome proizlazi da , pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj:

-ukupan iznos pretplata , uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do kraja otplate, iznose 2.725,70 EUR;

-da ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 7,80 EUR.

28.1. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je višeplaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita , slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 2.717,90 EUR.

29. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ines Lozić, na čiju pravilnost i potpunost stranke nisu imale prigovora, obzirom da je nalaz dan po stručnoj osobi, nakon uvida u financijsku dokumentaciju u spisu, nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima financijske znanosti.

30. Nakon primitka nalaza i mišljenja, tužiteljica je podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 7. veljače 2025. konačno specificirala tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa od 2.725,70 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama kako je navedeno u podnesku. Neosnovano tuženik smatra da bi se radilo o preinaci tužbe, obzirom da je tužiteljica navedenim podneskom, unatoč sniženju ukupnih zahtjeva, pojedinačne iznose povisila kao i izmijenila tijek kamata. Naime, jasno je da u ukupnosti, u tužbi označen zahtjev na isplatu iznosa od 2.856,45 EUR sa zateznim kamatama, specifikacijom nije povećan (dispozicija tužiteljice predstavlja djelomično smanjenje tužbe u odnosu na dio tužbenog zahtjeva). Međutim, tuženiku je za ukazati da, sve i kada bi se radilo o preinaci tužbe, da je prema Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu 26. studenoga 2021., u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

31. Nadalje, tuženik je podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 25. listopada 2024., istaknuo prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnova potplaćenih anuiteta za vremensko razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio niži od tečaja na dan isplate kredita u iznosu od 7,81 HRK / 58,87 HRK, koji prigovor je specificiran nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 12.veljače 2025., na iznos od 7,80 EUR, sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je navedeno u podnesku.

32. Cijeneći činjenice na kojima tuženik temelji navedeni prigovor, a to je postojanje razlike u visini anuiteta u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od onoga u trenutku isplate kredita, za navesti je da plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog, tužiteljca nije ništa primila, niti je bilo što stekla bez osnove, slijedom čega, prema stavu ovog suda, ne postoji niti njihova obveza na vraćanje stečenog bez osnove.

32.2. Pri tome je tuženik, koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora, u skladu s odredbom čl. 323. st. 2. ZOO-a, diskvalificiran u pravu na postavljanje zahtjeva za naknadu štete koja je za nju eventualno proizašla iz takvog ništetnog ugovora, tako da istaknuti prigovor radi prebijanja nije osnovan niti kada se razmatra u kontekstu instituta stjecanja bez osnove, ali isto tako niti u skladu s naprijed navedenom odredbom članka 323. st. 2. ZOO-a.

32.3. Stoga ovaj sud smatra da je tuženikov prigovor radi prebijanja neosnovan, dok je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica zahtijeva s osnova stečenog bez osnove temeljem ništetnih ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, isplatu iznosa od 2.725,70 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, koja visina proizlazi iz nalaza stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ines Lozić.

33. Što se tiče pitanja tijeka kamata, ovaj sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotno načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe pa stoga sud smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta, što također proizlazi iz priloženog Izračuna.

32. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 277. ZOO, Zakonu o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04) i to za razdoblje do 31.prosinca 2007. od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO ("Narodne novine" broj 35/05), a od 1. siječnja 2023. pa do isplate na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22).

33. Slijedom iznesenog i obrazloženog, odlučeno je kao pod točkama I i II izreke ove presude.

34. Nakon što je odlučeno o glavnoj stvari, valjalo je donijeti odluku i o troškovima postupka.

35. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tužiteljici pripada cjelokupan trošak postupka.

36. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 2.725,70 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa), prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife).

37. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužiteljici su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 12. lipnja 2023. (Tbr. 7/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

-sastav podneska od 8. kolovoza 2023. (Tbr. (8/4 Tarife) iznos od 50,00 eura,

-sastav podneska od 31. listopada 2024. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 6. studenoga 2024. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

-sastav podneska od 12.studenoga 2024. (Tbr 8/4 Tarife), iznos od 50,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 20. veljače 2025. (Tbr. 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 20. svibnja 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 28. kolovoza 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 5. prosinca 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura, odnosno ukupni iznos od 1.500,00 eura, što uvećano za PDV po stopi od 25 % (375,00), daje iznos od 1.875,00 EUR.

38. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos od 505,00 eura na ime predujma troškova financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, čime se došlo do ukupnog iznosa od 2.380,00 eura.

39. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 10. srpnja 2024., kojim moli sud za žurnost u postupanju, jer isti nije ni bio potreban za vođenje ovog postupka, kao ni trošak sudskih pristojbi, obzirom da je tužiteljica oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi u ovome sporu. Naime, člankom 6. st. 1. toč. 3. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 51/23,; dalje: ZOIZSP), koji je stupio na snagu 20. svibnja 2023., izmijenjen je članak 11. ZSP, na način da je propisano da su od plaćanja sudske pristojbe oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutima na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

40. Dakle, tužiteljici je na ime troškova ovog parničnog postupka dosuđen iznos od 2.380,00 EUR sa traženom zateznom kamatom tekućom od 14. siječnja 2026., kao dana presuđenja, do isplate (članak 151. st. 3. ZPP u vezi sa člankom 29. ZOO).

41. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Splitu 14. siječnja 2026.

Sutkinja

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis