Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Križevcima
[adresa], A 14
Poslovni broj: P-82/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sutkinji toga suda Ivani Čolić Bagarić, u pravnoj stvari tužitelja AŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku u Križevcima protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 92963223473, zastupana po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 27. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika GŽ i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Dine Komadina, 14. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 3208077742 zaključenog 14.12.2006. između tužitelja AŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 92963223473, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 92963223473 da tužitelju AŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.178,10 eura (tisuću sto sedamdeset i osam eura i deset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude tj. 13. siječnja 2026. pa do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu 3208077742 zaključenog 14.12.2006. u švicarskim francima te da mu je prilikom sklapanja predmetnog ugovora tuženik nametnuo odredbe kojom je tužitelj bio u obvezi platiti naknadu za obradu kredita u iznosu od 1.392,90 kn/184,87 eura (članak 2. predmetnog ugovora o kreditu).
1.1. Obrazlažući činjenične navode tužitelj je istaknuo kao je predmetna odredba ugovora nepoštena i ništetna, s obzirom da je odredbom članka 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – u daljnjem tekstu ZOO) propisano da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnika se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Dakle prema mišljenju tužitelja, zakon je već precizirao što je kreditor ovlašten naplaćivati temeljem ugovora o kreditu. Također ističe kako tijekom sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovarao o bilo kojoj odredbi Ugovora o kreditu, pa tako i o odredbi koja se odnosi na naplatu naknada za obradu kredita. Predlaže tužbeni zahtjev usvojiti te naložiti tuženiku plaćanje troškova parničnih troškova.
2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu u cijelosti odbacuje sve tužiteljeve zahtjeve kao neosnovane te osporava pravnu osnovu te tužitelju svojstvo potrošača.
2.1. Također tuženik smatra da prema Zakonu o potrošačkom kreditiranju (čl. 2 tč. 7) i Pravilniku o naknadama na potrošačke kredite (čl. 2. i 3.), banke smiju naplaćivati fiksne ili promjenjive troškove za obradu kredita, vođenje računa, promjene po kreditu, prijevremenu otplatu i sl. pa se sukladno Općim uvjetima poslovanja jasno obvezuju korisnike na plaćanje tih naknada, a ti uvjeti su tužitelju mogli biti jasni, lako razumljivi i uočljivi, a samim time ne predstavljaju nepoštene odredbe ugovora. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao potvrdu o naplati naknade za oradu kredita od 4.rujna 2024. (list 5 spisa), ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 32080877742 uz priloženu dokumentaciju (list 6—12 spisa), saslušao tužitelja (list 80 spisa).
4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza posebno kao i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka sud je našao da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 2. Ugovora o kreditu temeljem članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22 i 59/23).
6. Među strankama nije sporno da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu isplatio tuženiku naknadu za obradu kredita.
6.1 Sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva te svojstvo potrošača tužitelja.
7. Na temelju te ugovora o kreditu broj broj 32080877742 od 14. prosinca 2006. sud je utvrdio da je da je isti sastavljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu što upućuje na zaključak da se o pojedinim ugovornim odredbama nije raspravljao, već je ugovor unaprijed pripremljen od strane banke.
7.1. Na temelju potvrde o naplati naknade za obradu kredita od 4.rujna 2024. sud je utvrdio da je tužitelj nakon sklapanja ugovora o kreditu isplatio tuženiku 29. prosinca 2006. naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 2.908,04 kn/385,96 eura.
7.2. Na temelju iskaza tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj podigao kredite za kupnju osobnog automobila te da je iznos kredita u cijelosti korišten u svrhu kupnje automobila koji mu je služio za obiteljske i kućanske potrebe, da mu prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije obrazloženo na kakav se trošak odnosi ta naknada za obradu kredita, niti mu je predočena neka konkretna tarifa tih troškova. Također je utvrđeno da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tužitelj nije obavljao nikakvu gospodarsku odnosno profesionalnu djelatnost. Nadalje je utvrđeno da se radilo o ugovorima na obrascima o kojim odredbama ugovora nije pregovarala s bankom te da mu nije bila ponuđena niti jedna druga opcija odnosno ponuda kredita osim ove.
7.3. Dakle na temelju priloženog ugovora te iskaza stranke sud je utvrdio da tijekom sklapanja ugovora nisu vođeni pregovori o bitnim odredbama, već je tužitelj prihvatio uvjete koje je pretežito odredio tuženik. Budući da je on, kao prosječni potrošač, imao znatno slabiju pregovaračku poziciju i nije raspolagao stručnim znanjem o bankarskim mehanizmima niti na što se to točno odnosi naknada za obradu kredita, nije imao niti mogućnost mijenjati pojedine odredbe ugovora o kredita, pa tako niti o odredbi koja se odnosila na naknadu za obradu kredita. Sukladno čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača, takve se odredbe smatraju nepoštenima i ništetnima. Sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti, pri čemu njezino isticanje ne zastarijeva te ju ima pravo isticati svaka zainteresirana strana sukladno člancima 327. i 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZOO). Stoga tužitelj zadržava pravni interes da zahtijeva proglašenje tih odredbi ništetnima, budući da one čine gotovo cjelinu ugovora čiji je ona stranka.
8. Dakle na temelju priloženog ugovora, potvrde o naplati naknade za obradu kredita te iskaza tužitelja sud je utvrdio da tužitelj osnovano traži proglašenje ugovorne odredbe nepoštenom te je kao stranka predmetnog ugovora o kreditu (što tuženik niti ne spori) aktivno legitimiran tražiti utvrđenje ništetnosti.
10. 12. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a te na Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje Tarifa).
10.1.Tužitelju je, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 1.327,24 eura koju vrijednost predmeta spora ovaj sud smatra ispravno naznačenu u tužbi, a uzimajući u obzir da se tužbom traži samo utvrđenje ništetnosti ,priznat trošak za:
- sastav tužbe 200,00 eura /Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – dalje OT/ (100 bodova x 2,00 eura= 200,00 eura)
- trošak sastava podneska od 27.03.2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.1.)
- zastupanje na ročištu 21.10. 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9.1.)
- zastupanje na ročištu 26.11. 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1.)
- zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr 9.3)
- PDV na gore navedene radnje na ovaj iznos 25% u iznosu od 225,00 eura
- sudska pristojba na tužbu 26,55 eura,
- sudska pristojba na presudu 26,55 eura,
odnosno sveukupno u iznosu od 1.178,10 eura.
13.2. Ovaj trošak tužiteljici je dužan naknaditi tuženik u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja odnosno od 13. siječnja 2026. pa do plateža.
14. Radi iznesenog presuđeno je kao u izreci.
U Križevcima 14. siječnja 2026.
Sutkinja
Ivana Čolić Bagarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranaka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obavještena o ročištu smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasne ploče sudova 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).
