Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-348/2024-5

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, po sutkinji Marijani Žulj Jakovljević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja STANO-UPRAVA d.o.o., OIB: 17418170125, Split, Mike Tripala 6, zastupan po punomoćniku Antoniu Bolanča, odvjetniku iz Splita, protiv tuženice KH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Goranu Lučiću, odvjetniku iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2931/2022-13 od 25. travnja 2024., 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice KH kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2931/2022-13 od 25. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv- 2931/2022-13 od 25. travnja 2024. presuđeno je:

" I. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 992,63 EUR (devetsto devedest dva eura i šezdeset tri centa) sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 22. srpnja 2022.g. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja preko iznosa dosuđenog pod stavkom I. izreke ove presude, a za zatezne kamate koje teku;

- na iznos od 649,00 kuna od 16.01.2021.,

- na iznos od 621,00 kuna od 16.02.2021.,

- na iznos od 649,00 kuna od 16.03.2021.,

- na iznos od 639,00 kuna od 16.04.2021.,

- na iznos od 649,00 kuna od 16.05.2021.,

- na iznos od 649,00 kuna od 16.06.2021.,

- na iznos od 635,00 kuna od 16.07.2021.,

- na iznos od 635,00 kuna od 16.08.2021.,

- na iznos od 659,00 kuna od 16.09.2021.,

- na iznos od 562,00 kuna od 16.10.2021.,

- na iznos od 558,00 kuna od 16.11.2021.,

- na iznos od 574,00 kuna od 16.12.2021.,

do 21. srpnja 2022.

III. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 850,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 25. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude tuženica je pravodobno podnijela žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava kao i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP). Predlaže sudu prihvatiti žalbu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženice, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju povredu se poziva tuženica u žalbi iz razloga što su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Dakle, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu odluku.

7. Kako je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti (članak 458. stavak 1. ZPP) žalba se ne može izjaviti iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. stavak 1. ZPP).

8. Predmet spora je potraživanje tužitelja kao predstavnika suvlasnika zgrade za isplatom novčanog iznosa od 992,63 eur sa pripadajućim zateznim kamatama koji iznos predstavlja razmjerni dio troškova rada postrojenja za centralno grijanje, troškove potrošene vode, struje za lift i troškove čišćenja zgrade za stan koji koristi tuženica.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da tužena koristi stan u stambenoj zgradi u [adresa] na 10 katu na temelju rješenja Ministarstva obrane, Komisije za privremeno korištenje stana Klase: 370-02/92-01/9320 od 15. prosinca 1992. na privremeno korištenje na rok od jedne godine,

- da se utužena tražbina ne odnosi na pričuvu već na troškove rada postrojenja za centralno grijanje, troškove potrošene vode, struje za lift i troškove čišćenja zgrade za zgradu u [adresa],

- da predmetna zgrada ima vlastito postrojenje za centralno grijanje, odnosno vlastitu kotlovnicu preko koje radi centralno grijanje te se gorivo (mazut) za centralno grijanje nabavlja na način da suvlasnici polože sredstva na za to predviđen račun te ga onda upravitelj zgrade naruči od dobavljača,

-da tuženica u stanu koristi grijanje i usluge vode, ali da ne plaća troškove grijanja ni potrošene vodu, odnosno da nije platila utuženu tražbinu s osnova rada postrojenja za centralno grijanje, troškove potrošene vode, struje za lift niti troškove čišćenja zgrade,

- da su suvlasnici zgrade u [adresa] sklopili 02. siječnja 2018. Međuvlasnički ugovor kojim su uredili uzajamne odnose u pogledu upravljanja i korištenja zajedničke kotlovnice te da su istoga dana sa društvom STANO-UPRAVA d.o.o. sklopili Ugovor o upravljanju nekretninom u [adresa],10,12 i 16 kojim su upravljanje kotlovnicom povjerili STANO-UPRAVI d.o.o.,

- da su odredbom čl. 6. Ugovora o upravljanju nekretninom u [adresa],10,12 i 16 od 02. siječnja 2018. suvlasnici ugovorili da je upravitelj ovlašten, po nalogu suvlasnika nekretnine naplaćivati zajedničke režijske troškove putem nadležnih institucija. Suvlasnici su suglasni da Upravitelj vodi u ime, ili umjesto njih postupke na sudu radi naplate zajedničkih režijskih troškova.

10. Prvostupanjski sud je naložio tuženici isplatiti tužitelju iznos od 992,63 eur zajedno sa zateznim kamatama počevši od 22. srpnja 2022. do isplate pozivajući se na odredbe članka čl. 1045. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 12/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje ZOO).

11. Pravilno ukazuje tuženica kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo pozivajući se na navedene odredbe ZOO iz razloga što se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe članka 84. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 u daljnjem tekstu ZVDSP).

12. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev pozivajući se na pogrešne odredbe materijalnog prava iz razloga što je prvostupanjski sud odlučivao o istovjetnom tužbenom zahtjevu koji je postavio tužitelj.

13. Naime, tijekom postupka je bilo nesporno kako je tuženica dobila predmetni stan na privremeno korištenje temeljem rješenja Ministarstva obrane, Komisije za privremeno korištenje stana broj Klasa: 370-02/92-01/9320 od 15. prosinca 1992., kao i da tuženica još uvijek koristi isti stan, iako je navedeno rješenje bilo privremenog karaktera, a tuženica ne plaća režijske troškove, a kako je to navela u svojoj izjavi pred prvostupanjskim sudom.

14. Prema pravnom stavu ovoga suda, tuženica je dužna snositi režijske troškove sukladno odredbi članka 84. stavka 2. i 3. ZVDSP.

15. Temeljem članka 84. stavak 2. ZVDSP kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga, dok je stavkom 3. istoga članka propisano ako je dužnik obveze iz stavka 2. ovoga Zakona osoba koja posebni dio nekretnine rabi ili iskorištava na temelju najma, zakupa ili drugoga ugovora sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela, taj suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze.

16. Prema tome, u slučaju kada korisnik stana bespravno koristi stan i nije vlasnik toga stana, navedeno ne utječe na njegovu obvezu podmirivanja režijskih troškova stana jer računi za centralno grijanje podrazumijevaju održavanje tog postrojenja, računi za čišćenje zgrade podrazumijevaju plaćanje osobe koja čisti zgradu, a računi za struju za lift se moraju podmiriti kako ista ne bila isključena. Naime, iako je tuženici proteklo vrijeme na koje je dobila stan na korištenje temeljem rješenja Ministarstva obrane, Komisije za privremeno korištenje stana Klase: 370- 02/92-01/9320 od 15. prosinca 1992., tuženica je još uvijek u posjedu stana, stoga je tuženica u obvezi podmiriti predmetne troškove jer se ista još uvijek nalazi u predmetnom stanu i koristi grijanje, lift i ostalo. Svaki drugačiji zaključak doveo bi do nametanja prekomjernog tereta vlasniku stana koji je dao na korištenje stan tuženici i koji ne konzumira predmetne režijske troškove.

17. Dakle, tužitelj ima pravo zahtijevati od tuženice naknadu predmetnih troškova temeljem članka 1119. ZOO.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženice odluka u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pa žalba nije razmatrana u dijelu koji se odnosi na visinu tužbenog zahtjeva.

19. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, pravilno utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP.

20. Tuženici nije priznat trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer sa istom nije uspjela (članak 166. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP).

21. U preostalom nepobijanom dijelu, presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena.

22. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 368. stavak 2. ZPP odlučeno je kao u izreci presude jer je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

Vukovar, 14. siječnja 2026.

Sutkinja

Marijana Žulj Jakovljević