REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11464/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. PČ, zbog prekršaja iz čl. 39.a st. 1. t. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo od 25. studenog 2025., broj: Pp-788/2024, u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. PČ kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. PČ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo od 25. studenog 2025., broj: Pp-788/2024, proglašen je krivim okr. PČ da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 39.a st. 1. t. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je izrečena novčana kazna 660,00 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka 30,00 eura.
1.1. Istom presudom, na temelju čl. 50. st. 2. Prekršajnog zakona i čl. 32. st. 1. podst. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja utakmicama NK Jadran Poreč i Hrvatske nogometne „A“ reprezentacije u Republici Hrvatskoj s obvezom javljanja u policijsku postaju, u trajanju jedne godine.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog izrečene novčane kazne, okrivljenik navodi da nije točno kako u ovom predmetu nisu postojale nikakve olakotne okolnosti, da je prvostupanjski sud precijenio iznesene otegotne okolnosti, da je pogrešno cijenio sam čin počinjenja prekršaja kao otegotnu okolnost, da nije vrednovao njegovo priznanje počinjenja prekršaja čime je ubrzao okončanje postupka i pridonio ekonomičnosti njegovog vođenja, da olakotnim nije vrednovao motiv inkriminirane radnje (slavlje zbog dobre igre, bez namjere da se ikoga ozlijedi), da je otac troje djece i da ima mjesečna primanja svega 1.000,00 eura.
6. Iako je u pravu okrivljenik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako ne postoji ni jedna olakotna okolnost, nije u pravu kada ističe da je otegotna okolnost njegove dosadašnje osuđivanosti precijenjena te da ima mjesta izricanju blaže novčane kazne, niti je u pravu kada ističe da je prvostupanjski sud sam čin počinjenja prekršaja cijenio otegotnim, jer to prvostupanjski sud nije učinio. U odnosu na žalbeni navod da okrivljenik ima mjesečna primanja 1.000,00 eura treba navesti da ista nije učinjena izvjesnom ni jednim relevantnim dokumentom pa je ostala na razini paušalnog isticanja. Sve ostale olakotne okolnosti koje okrivljenik s pravom ističe u žalbi, po ocjeni ovog suda, ne daju osnovu za izricanje blaže novčane kazne, jer je okrivljenik do sada višestruko osuđivan, između ostalog, i za istovrsno djelo za koje je proglašen krivim i u ovom prekršajnom postupku. Upravo zbog činjenice da je okrivljenik specijalni povratnik te da se učestalo protupravno ponaša, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini zakonom propisanog posebnog minimuma koja je okrivljeniku izrečena i više nego primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, jer je bilo mjesta i za izricanje novčane kazne u većem iznosu.
7. U odnosu na prijedlog okrivljenika da se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro, treba navesti da je rad za opće dobro institut koji je, uz zakonom propisane uvjete, moguće primijeniti samo u postupku izvršenja pravomoćnih odluka. Dakle, u ovom stadiju postupka, prilikom odlučivanja o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga, nema zakonske mogućnosti primjene ovog instituta.
8. Žaleći se zbog izrečene zaštitne mjere, okrivljenik navodi kako smatra da je novčana kazna dovoljna opomena da nikada više ne napravi nešto slično te da je za ostvarenje svrhe kažnjavanja nepotrebno izricati zaštitnu mjeru, posebno zbog činjenice da je otac troje djece koji ima stalno zaposlenje i često radi razne druge poslove pa mu svakodnevno javljanje zbog učestalosti utakmica reprezentacije i NK Jadran uz stalno praćenje njihovog raspreda igranja koji se često ne objavljuje i težak je za pratiti stvara teškoće u svakodnevnom životu i obavljanju skrbi za obitelj.
9. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane prisustvovanja utakmicama NK Jadran Poreč i Hrvatske nogometne „A“ reprezentacije u Republici Hrvatskoj s obvezom javljanja u policijsku postaju, u trajanju jedne godine. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Ovo prije svega zbog činjenice da je okrivljenik do sada čak tri puta pravomoćno prekršajno osuđivan za ukupno pet prekršaja, od čega jednom zbog istovrsnog djela za koje je proglašen krivim i u ovom prekršajnom postupku te jednom zbog prekršaja iz Zakona o prekršajnima protiv javnog reda i mira koji u sebi sadrži element agresivnosti. Navedene okolnosti dosadašnje svakako opravdavaju izricanje zaštitne mjere, kako je to pravilno i osnovano zaključio i prvostupanjski sud. Duljina trajanja izrečene mjere (jedna godina), u okviru zakonom propisanog raspona od jedne do dvije godine, dakle u najkraćem zakonom propisanom trajanju, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.
10. Žalbeni navodi da će ponašanje sukladno izrečenoj zaštitnoj mjeri okrivljeniku prouzročiti određene poteškoće u svakodnevnom životu i radu, nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o zaštitnoj mjeri, s obzirom da se, sukladno odredbi čl. 32.a st. 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, u iznimnim slučajevima i iz opravdanih razloga, obveza javljanja u policijsku postaju može izvršiti i telefonskim putem.
11. Zbog navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika ni zbog odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri.
12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 50,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 14. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, nacionalni športski savez i tužitelja.
