Poslovni broj spisa: P-5087/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja TČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, dana 14. siječnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 228-50-3834560 zaključenog između tužitelja i tuženika dana 11.12.2006.g., u dijelu kojim je ugovorena za tužitelja obveza plaćanja jednokratne naknade u visini 3,30% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita.
II Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 650,17 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 01.06.2025.g. do isplate, u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju, TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uglavničenih zakonskih zateznih kamata isplati iznos od 1.165,83 EUR, u roku 15 dana.
IV Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 299,77 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14.01.2026., kao dana donošenja ove presude, do isplate u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi, podnesenoj ovom sudu dana 25.7.2025. godine, navodi da je dana 11.12.2006.g. sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj:228-50-3834560, kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 32.130,49 CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu). U članku 3. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza plaćanja jednokratne naknade u visini 3,30% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita (tzv. ulazna naknada).Tuženik je tužitelju dana 12.12.2006. prilikom isplate ugovorenog iznosa kredita obračunao i naplatio naknadu u visini od 3,30% od iznosa kredita, odnosno u iznosu od 650,17 EUR (tzv. ulazna naknada).Tužitelj, u tužbi ističe da je predmetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu nepoštena jer je riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača (čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača, NN 96/2003), što ima za posljedicu ništetnost predmetne odredbe (čl. 87. ZZP/03). Tužitelj najprije ističe kako mu je prilikom sklapanja kreditnog odnosa tuženik ponudio tipski, unaprijed formulirani obrazac Ugovora o kreditu, kako je i uobičajeno u bankarskoj praksi potrošačkog kreditiranja, te je stoga nedvojbeno da se temeljem čl. 81. st. 2. ZZP/03 predmetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu ima smatrati onom odredbom o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, slijedom čega je ispunjen preduvjet da se ispituje poštenost predmetne odredbe. Nadalje, u odnosu na poštenost predmetne odredbe tužitelj ističe da ista protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, obzirom je ugovorena bez ikakvog pokrića u stvarnim izdacima i troškovima koje tuženik navodno ima prilikom isplate kredita. Naime, tužitelj ističe da mu tuženik prilikom sklapanja Ugovora, a i naknadno tijekom otplate kredita, uopće nije jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navodnih troškova po pojedinim stavkama, kao i visinu troškova po pojedinim stavkama, a koji troškovi tuženiku navodno nastaju prilikom isplate kredita, pa da bi takvi troškovi opravdavali naplaćivanje naknade od korisnika kredita. Tuženik navedeno nije predočio tužitelju očito iz razloga što posebnih i izvanrednih troškova prilikom isplate kredita tuženik niti nema, već je samo paušalno odredio da je korisnik kredita dužan platiti naknadu u visini 3,30% od odobrenog kredita, bez navođenja bilo kakvih parametara i informacija o tome zašto je određen baš taj postotak, u čemu se temelji takva visina naknade i koja je svrha iste. Tužitelj ističe da uslijed takvog postupanja tuženika uopće nije imao mogućnost da na temelju određenih parametara i konkretnih podataka predoči otegotnost i opravdanost obveze koju mu je tuženik nametnuo nepoštenom odredbom čl. 3.Ugovora, niti je stoga bio u mogućnosti da donese cjelovitu i informiranu odluku o svim aspektima kreditnog odnosa s tuženikom. Stoga je jasno da je tuženik prilikom sklapanja Ugovora o kreditu iskoristio svoju poziciju nesumnjivo jače ugovorne strane u kreditnom odnosu, te potrebu tužitelja za angažiranjem sredstava putem kreditnog odnosa radi zadovoljavanja osnovnih životnih potreba, konkretnije radi kupnje motornog vozila, te je u takvim okolnostima tužitelju putem tipskog ugovora nametnuo nepoštenu odredbu o plaćanju ulazne naknade prilikom isplate kredita, koja naknada nama pokriće u poslovnim izdacima tuženika, pa u konačnici protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Isto tako, tužitelj ističe da je predmetna odredba ništetna i s aspekta čl. 270. Zakona o obveznim odnosima, obzirom je za tužitelja kao ugovornu stranu koja se obvezala na plaćanja sporne naknade, ista obveza bila potpuno neodređena i neodrediva.
2. Nadalje u tužbi tužitelj ističe kako pored glavničnog iznosa jednokratne naknade koja je tužitelju naplaćena prilikom isplate kredita u iznosu od 650,17 EUR, tužitelj, kao jedan glavnični iznos, potražuje i iznos od 1.165,83 EUR što je iznos zakonskih zateznih kamata obračunatih na iznos naplaćene jednokratne naknade od dana 12.12.2006. do dana 31.05.2025. godine, a prema obračunu kamata koji prilaže uz tužbu. Obrazlaže i kako na glavnični iznos od 650,17 EUR (naplaćena jednokratna naknada) potražuje zakonske zatezne kamate tekuće od dana 01.06.2025.g. (prvi dan nakon obračuna kamata) pa do isplate jer navedeni tijek kamata nije uglavničen.
3. Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom traži:
- da sud utvrdi ništetnom odredbu čl. 3. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena za tužitelja obveza plaćanja jednokratne naknade u visini 3,30% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita,
- da mu tuženik isplati iznos od 650,17 EUR na ime naplaćene tzv. ulazne naknade sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.06.2025. godine do isplate,
- da mu tuženik isplati iznos od 1.165,83 EUR (na ime uglavničenih zakonskih zateznih kamata obračunatih na naplaćenutzv. ulaznu naknadu u iznosu od 650,17 EUR za razdoblje od 12.12. 2006. do 31.05. 2025. godine)
4. Tuženiku su tužba od 25.7.2025. godine sa prilozima, kao i poziv od 25.9.2025. godine na davanje odgovora na tužbu u roku 30 dana, uredno dostavljeni dana 8.10.2025. godine, što je sud utvrdio uvidom u potvrdu o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena koja prileži na listu 16 spisa te uvidom u e-Spis.
5. Tuženik, iako je uredno zaprimio tužbu i poziv na davanje odgovora na tužbu, nije u roku od 30 dana, podnio odgovor na tužbu.
6. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a iste činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili općepoznatim činjenicama te kako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženik bio spriječen opravdanim razlozima podnijeti odgovor na tužbu koju je uredno zaprimio, ovaj sud je na temelju čl. 331.b. (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP) donio presudu zbog ogluhe kojom je prihvatio tužbeni zahtjev te presudio kao u točki I, II i III izreke.
7. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), koja se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju Tbr. 52. st. 3. iste te na trošak sudskih pristojbi tužitelja odmjeren sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) i Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19 i 92/21).
8. Vrijednost predmeta spora je 1.816,00 EUR.
9. Trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku sastoji se od sastava tužbe - 100 bodova po Tbr. 7. toč. 1. Kada se utvrđeni broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 2,00 EUR dobiva se iznos od 200,00 EUR, što sa PDV-om (25%) po Tbr. 46., u iznosu od 50,00 EUR, daje iznos od 250,00 EUR.
10. Trošak sudskih pristojbi sastoji se od troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EUR (uz primjenu čl. 7. st. 1. ZSP-a, plaćene 15.7.2025 što je utvrđeno uvidom u e-Spis) te sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 16,59 EUR (uz primjenu čl. 7. st. 3. ZSP-a), tako da trošak sudskih pristojbi tužitelja ukupno iznosi 49,77 EUR.
11. Slijedom navedenog, kako je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, to mu sud dosuđuje cjelokupni naprijed priznati trošak zastupanja po odvjetniku i priznati trošak sudske pristojbe, što čini dosuđeni parnični trošak tužitelja u iznosu od 299,77 EUR, kao u točki IV izreke.
12. Zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos parničnog troška od 299,77 EUR tekuća od 14. siječnja 2026. godine, kao dana donošenja ove presude kojom je tuženiku naloženo plaćanje troškova postupka tužitelju, do isplate, dosuđena je tužitelju temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu 14. siječnja 2026. godine
Sudac:
Violeta Veselić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. (čl. 353. st. 2. ZPP-a)
DNA:
1. pun. tužitelja uz rješenje za sudsku pristojbu za tužitelja za presudu zbog ogluhe u iznosu od 16,59 EUR
2. tuženiku
