REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-17101/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Ivi Šiprak, uz sudjelovanje Ivane Grčić, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ŠV, zbog prekršaja iz čl. 51. st. 5., u svezi čl. 293. st. 1. i čl. 176. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 10/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv obaveznog prekršajnog naloga PU zagrebačke, I. postaje prometne policije, klasa: 211-07/25-4/106788, ur.broj: 511-19-44-25-1 od 13. listopada 2025., temeljem čl. 244. st. 2. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), 14. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se prigovor okrivljenika ŠV, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa] i preinačuje se pobijani obavezni prekršajni nalog u pogledu odluke o kazni i izrečenoj zaštitnoj mjeri, na način da se okrivljeniku, primjenom članka 37. stavka 1. Prekršajnog zakona, zbog prekršaja pod toč. 1) iz čl. 51. st. 5., u svezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je obaveznim prekršajnim nalogom proglašen krivim, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 200,00 eura (dvjestoeura) te zbog prekršaja pod toč. 2) iz čl. 176. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je obaveznim prekršajnim nalogom proglašen krivim, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 300,00 eura (tristoeura), pa se okrivljeniku, na temelju čl. 39. st. 1. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 500,00 eura (petstoeura), koju je obvezan platiti u roku od 30 dana od primitka presude, a ukoliko okrivljenik u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti, te mu se temeljem čl. 58. Prekršajnog zakona primjenjuje zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.

II Temeljem odredbe čl. 139. st. 6. cit. Zakona okrivljenik se u cijelosti oslobađa obveze da naknadi paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovog Suda iz čl. 138. st. 2. toč. 3.b Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Pobijanim obaveznim prekršajnim nalogom PU zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb, okrivljenik je proglašen krivim da je počinio prekršaje iz čl. 51. st. 5., u svezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 260,00 eura i čl. 176. st. 5 cit. Zakona, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura, pa je okrivljeniku na temelju čl. 39. st. 1. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 650,00 eura. Istim obaveznim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 mjeseci te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 39,82 eura.

2. Protiv obaveznog prekršajnog naloga, okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere, kako to proizlazi iz sadržaja prigovora u kojem u navodi kako duboko žali zbog svog postupka i iskreno priznaje počinjene prekršaje te priznanje prekršaj bijega s mjesta prometne nesreće u kojem je nastala materijalna šteta bez ozlijeđenih osoba. Pojasnio je da je u trenutku nesreće zbog stanja šoka nastavio voziti što iskreno žali. Nikad nije imao namjeru izbjeći odgovornost, a u trenutku pribranosti surađivao je uredno s policijom i omogućio sve potrebne radnje za utvrđivanja događaja. Svjestan je ozbiljnosti svog postupka i posljedica za sigurnosti u prometu, ali navodi kako njegov profesionalni posao uvelike ovisi o vozačkoj dozvoli, a samim time i egzistencije te bi skraćenje zabrane vožnje omogućio nastavak obavljanja njegovih radnih obaveza bez ugrožavanja sigurnosti. Stoga moli sud da razmotri mogućnost skraćenja zabrane vožnje ispod 6 mjeseci te eventualno smanjenje novčane kazne.

3. Podnositelj prigovora predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, prigovor prihvati.

4. Ispitujući pobijani obavezni prekršajni nalog Sud je našao da istim nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točka 1.-4. Prekršajnog zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Prigovor je osnovan.

6. Rješavajući o prigovoru te ispitujući pobijani obavezni prekršajni nalog u smislu odredbe čl. 242. st. 3. Prekršajnog zakona, Sud je našao da su izrečene kazne prestroge i da bi se svrha kažnjavanja za djela prekršaja pod toč. 1) i 2) postigla primjenom blažih kazni od propisanih. Naime, iz obrane okrivljenika vidljivo je da isti iskreno priznaje počinjene prekršaje i da se kaje zbog počinjenja istih, pa je Sud, unatoč ranijoj kažnjavanosti okrivljenika, u smislu odredbe čl. 244. st. 2. Prekršajnog zakona, prigovor okrivljenika prihvatio kao osnovan, a obavezni prekršajni nalog preinačio na način koji uvažava značaj i težinu počinjenog prekršaja ali i osobine i materijalnu situaciju okrivljenika.

7. Nadalje, Sud je utvrdio da je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije primijenjena okrivljeniku u predugom trajanju. Iako inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i upućuje na opasnost da bi mogao ponoviti isti prekršaj zbog čega joj je ovlašteni tužitelj u skladu sa zakonom primijenio zaštitnu mjeru, po ocjeni ovog Suda ista mu je primijenjena u predugom trajanju obzirom da je okrivljenik svjestan svoje odgovornosti te očito ima kritičan odnos prema ovom prekršajnom djelu, navodi okolnosti zbog kojih mu je vozačka dozvola potrebna, te uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, ovaj Sud smatra da će se svrha zaštitne mjere postići i njezinom primjenom u kraćem trajanju. Stoga je ovaj sud istom primijenio zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 2 mjeseca, smatrajući da će se i na taj način postići svrha kažnjavanja i preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

8. Kako okrivljenik nije prigovarao na trošak dosuđen po izdavatelju obaveznog prekršajnog naloga, Sud o tom trošku nije odlučivao, te je obavezni prekršajni nalog u tom dijelu potvrđen.

9. Okrivljenik je temeljem odredbe čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona o cijelosti oslobođen obveze da naknadi paušalne troškove ovog Suda nastale prilikom odlučivanja o prigovoru, jer bi plaćanjem istih bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

10. Zbog svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu, 14. siječnja 2026.

Zapisničar

Sudac

Ivana Grčić

Iva Šiprak

Presuda se dostavlja PUZ-u, I. postaji prometne policije Zagreb u 3 otpravka: za izdavatelja obaveznog prekršajnog naloga i okrivljenika.