REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10746/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Karmen Novak Hrgović, predsjednice vijeća, te sudaca Nediljka Bobana i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Valentine Kučić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika FJĆ, zbog prekršaja iz članka 53. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 42/2020), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, od 18. kolovoza 2025., Klasa: 211-07/25-3/13389, Urbroj: 511-12-36-25-2, u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e:
I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenika IJĆ preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni te se okrivljeniku za prekršaj činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga iz članka 53. stavku 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), izriče novčana kazna u iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) eura, koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove pravomoćne presude i ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
II. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenika IJĆ preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri tako da se okrivljeniku TJĆ na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona, izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.
III. U preostalom dijelu odbija se prigovor okrivljenika kao neosnovan te se u pobijanom, a ne preinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.
IV. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik FJĆ je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 (trideset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik FJĆ i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 eura, zbog prekršaja iz članka 53. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, koju je bio obvezan platiti u roku od 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti. Uz kaznu, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 9 mjeseci. Istim prekršajnim nalogom okrivljenik je obavezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, koji se u smislu članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona razmatra kao žalba.
3. Podnositelj prigovora priznaje počinjenje prekršaja te se iskreno kaje te opisuje okolnosti pod kojima je došlo do počinjenja prekršaja. Žali se na prekršajnopravne sankcije, novčanu kaznu i zaštitnu mjeru. Navodi kako radi kao vozač. Oduzimanje vozačke dozvole bi mu značilo i gubitak posla te moglo ugroziti egzistenciju njega i cijele obitelji. Predlaže ublažiti novčanu kaznu i ukinuti ili smanjiti odluku o zaštitnoj mjeri. Navode dokumentira potvrdom poslodavca iz koje je razvidno da je zaposlen na poslovima vozača za koje mu je nužna vozačka dozvola.
4. Prigovor je djelomično osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud), na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija prigovorom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prekršajnim nalogom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
6. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud je uvažavajući navode podnositelja u odnosu na njegove materijalne prilike, a posebice jer u spisu predmeta ne prileži dokaz da bi okrivljeni u posljednje tri godine bio prekršajno kažnjavan, prihvatio prigovor u tom dijelu osnovanim i za djelo opisano u izreci prekršajnog naloga uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, smanjio novčanu kaznu na zakonski minimum od 1.320,00 eura. Ovaj Sud je mišljenja da je i ovako izrečena novčana kazna adekvatna težini počinjenja djela te da je i njome u ostvarena svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
7. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko prekršajno tijelo, u smislu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona, opravdano i zakonito izreklo zaštitnu mjeru kako bi se okrivljenika isključilo iz prometa na određeno vrijeme te kako bi se otklonili uvjeti koji omogućuju počinjenje novog prekršaja kojim bi okrivljenik ugrozio sigurnost prometa i njegovih sudionika.
7.1. Međutim, ovaj sud smatra da je izrečena zaštitna mjera u trajanju od 9 mjeseci preduga i protivna ustaljenoj praksi ovog suda. S obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, osobito okolnost da mu je vozačka dozvola nužna za rad, a i okolnost da iz stanja spisa ne proizlazi da bi ranije bio kažnjavan za prekršajna djela, ovaj je sud okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca, smatrajući da će se ovako izrečenom mjerom postići svrha izricanja te prekršajne sankcije te da će ista dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Pritom se treba napomenuti da je okrivljenik se unutar se kritične zgode brzinom od 131 km/h, na dionici gdje je dozvoljena propisana brzina od 70 km/h, dakle, za 61 km/h više od propisane brzine kretanja, kakvo ponašanje predstavlja opasnost za druge sudionike u prometu i imovinu. Stoga nije bilo, po mišljenju ovog suda, mogućnosti daljnjeg ublažavanja ove prekršajnopravne sankcije.
8. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o prigovoru okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova postupka povodom prigovora. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 do 663,61 euro, a visina paušalnog iznosa troškova konkretnog postupka povodom prigovora određena je u iznosu od koji je po mišljenju ovog Suda primjeren složenosti i trajanju postupka.
9. Zbog izloženih razloga, trebalo je presuditi kao u izreci.
Zagreb, 14. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Valentina Kučić, v.r.
Karmen Novak Hrgović, v.r.
Rješenje se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, PPP Split, u 2 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika.