Republika Hrvatska Broj: Ppž-42/2023
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-42/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĐK, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 40/16) odlučujući o žalbi okrivljenika ĐK, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, od 23. kolovoza 2022., Klasa: 413-01/22-26/1528, Ur.broj: 513-02-7002/10-22-9, na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
-
I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika ĐK, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da je okrivljenik FK, djelom činjenično opisanim u izreci pobijanog rješenja o prekršaju počinio prekršaj iz članka 63. stavka 4. u svezi stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 40/16. i 52/25.), te mu se temeljem citiranog zakonskog propisa uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu od 900,00 (devetsto) eura, koju novčanu kaznu je okrivljenik dužan platiti u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka, s tim da prvi obrok dospijeva u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a svaki sljedeći obrok 15.-tog dana u svakom narednom mjesecu do isplate. Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
- II U ostalome dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ĐK i u preostalome pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se pobijano rješenje o prekršaju.
III Okrivljenik je dužan platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovoga suda u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik FK proglašen je krivim i, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 10.500,00 kn (desettisućapetsto kuna), zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.
2. Istim rješenjem o prekršaju, temeljem odredbe članka 76.a stavak 3. Prekršajnog zakona i članka 70. stavak 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije od okrivljenika je oduzeta roba i to: rakija domaća, 17,50 l, prema Potvrdi o privremenom oduzimanju Klasa: 471-01/22-16/3862, Ur.broj: 513-02-7030/9-22-2.
3. Istim je rješenjem okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kn (sto kuna).
4. Protiv tog rješenja okrivljenik FK je pravodobno podnio žalbu zbog, kako navodi, odluke o kazni i povrede ustavnog i konvencijskog prava na pravično/pošteno suđenje, ističući u bitnome da mu je izrečena novčana kazna značajno više od zakonskog minimuma, te da ista nema uporišta u odnosu olakotnih okolnosti (koje su mnogobrojne) i otegotnih (koje ne postoje). Kao olakotne okolnosti ističe priznanje prekršaja i izraženo kajanje, korektno ponašanje, odnosno potpuna suradnja s državnim tijelima prilikom vršenja nadzora, odnosno očevida nad njegovim automobilom na graničnom prijelazu, nekažnjavanost, okolnost da uzdržava nezaposlenu suprugu i dvoje djece i vrlo mala količina nedopuštene robe, čija je vrijednost procijenjena na 525,00 kn. Smatra nepostojećom otegotnu okolnost navedenu u pobijanom rješenju. Navodi i da je došlo do povrede ustavnog i konvencijskog prava na pravično suđenje, odnosno da je povrijeđeno načelo jednakosti oružja tužitelja i obrane.
5. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
6. Žalba je djelomično osnovana.
7. Razmatrajući predmet i ispitujući prvostupanjsko rješenje u smislu odredbe čl.202. st.1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj : 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. 70/17., 118/18., 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. toč.6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Žalitelj neosnovano poriče svoju prekršajnu odgovornost iz razloga što je Vijeće za prekršaje, Carinske uprave, Ministarstva financija RH, Područnog carinskog ureda Osijek, u provedenom postupku neprijeporno utvrdilo kako je okrivljenik počinio predmetni prekršaj iz Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije.
9. Okolnosti koje navodi žalitelj, nisu u konkretnom slučaju takvog značaja da bi se okrivljenik mogao ekskulpirati za počinjeni prekršaj. U žalbenim navodima žalitelj ne iznose nikakve nove činjenice u smislu odredbe članka 193. stavak 5. Prekršajnog zakona, ničim se ne dovodi u sumnju pravilnost odluke prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak, koje je u obrazloženju pobijanog rješenja pravilno i točno utvrdilo činjenično stanje uz isticanje dokaza temeljem kojih se pojedine činjenice imaju smatrati dokazanima.
10. Pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, oni nisu nejasni niti u znatnoj mjeri proturječni. U obrazloženju je tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u prvom stupnju korektno reproduciralo sadržaj pisane obrane okrivljenika, te pisane dokumentacije u spisu predmeta, zatim dalo ocjenu svih relevantnih dokaza i iznijeti su zaključci o utvrđenim činjenicama, naročito glede odlučnih činjenica, uz zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.
11. Međutim, radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, na koju također ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 196. točka 4. Prekršajnog zakona), inkriminirani prekršaj se pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 63. stavak 4. u svezi stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 52/25.), koju odredbu je valjalo primijeniti, budući je ista stupila na snagu nakon počinjenja prekršaja i propisuje blažu novčanu kaznu za počinitelja fizičku osobu od Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 40/16.), koji je naveden u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.
12. Razmatrajući pobijano rješenje o prekršaju u odnosu na odluku o kazni, ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljeniku odmjerilo previsoku novčanu kaznu.
13. Imajući u vidu sve utvrđene olakotne okolnosti, odnosno da okrivljenik nije do sada kažnjavan, da je priznao počinjenje djela i izrazio kajanje, njegovu materijalnu situaciju i obvezu uzdržavanja, te uvažavajući protek vremena od počinjenja prekršaja i da je za inkriminirani prekršaj u vrijeme počinjenja za počinitelja fizičku osobu bila propisana novčana kazna temeljem odredbe članka 63. stavak 1. točka 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije u iznosu od 3.000,00 do 100.000,00 kuna, dok je 29. ožujka 2025. stupio na snagu Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 52/25.), koji sada za predmetno djelo temeljem odredbe članak 63. stavak 4. u svezi stavka 1. točke 3. propisuje novčanu kaznu u iznosu od 390,00 do 13.260,00 eura, dakle, računajući prema fiksnom tečaju konverzije 7.534,50 ista je sada propisana u nešto blažem iznosu nego ranije, pa je ovaj sud stoga preinačio odluku o kazni, smatrajući da će se i ovako izrečenom novčanom kaznom, primjenom instituta ublažavanja, odredbe članka 37. Prekršajnog zakona, u iznosu ispod zakonom propisanog minimuma postići svrha kažnjavanja, budući navedene okolnosti gledajući u njihovoj ukupnosti treba cijeniti naročito olakotnim u konkretnom slučaju.
14. Ovaj sud je mišljenja kako je novčana kazna odmjerena okrivljeniku od strane ovog suda primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se izrečenom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.
15. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne ovom presudom. Stoga, ako okrivljenik plati dvije trećine novčane kazne u za to određenom roku, za obročno plaćanje kazne kako je to određeno u točki I izreke ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti. Valja napomenuti kako je određivanje roka za plaćanje novčane kazne na način kako je to određeno u izreci prvostupanjskog rješenja o prekršaju protivno odredbi članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, kojom odredbom je između ostalog propisano da rok za plaćanje novčane kazne ne može biti kraći od osam dana ni dulji od tri mjeseca. Kako Zakon o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije kojim je sankcioniran prekršaj zbog kojeg je okrivljenik proglašen krivim ne propisuje mogućnost određivanja duljeg roka za plaćanje novčane kazne od onog koji je propisan Prekršajnim zakonom, počinjena je povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava sukladno članku 196. točka 5. Prekršajnog zakona, ali u korist okrivljenika budući je tom odlukom prekoračena ovlast koju prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak ima po zakonu, te je u skladu s odredbom članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, ali ne na štetu okrivljenika, rok za plaćanje novčane kazne određen kao u točki I izreke ove presude.
16. Odluka o troškovima prvostupanjsko postupka, kao i odluka o oduzimanju robe također su utemeljene na zakonu.
17. Kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je, temeljem odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, okrivljenik dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovoga suda u iznosu od 20,00 eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude. Visina troškova je odmjerena sukladno odredbi čl.139. st.3. Prekršajnog zakona, obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka, te imovno stanje okrivljenika.
18. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 14. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Područni carinski ured Osijek, Vijeće za prekršaje, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
