Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-836/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sudaca Noemi Butorac, predsjednice vijeća, Marija Bušković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Kate Brajković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica-protutuženica ad.1 LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ad.2 UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici ABC, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika-protutužitelja EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku ABC, odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i utvrđenja postojanja ugovora, odlučujući i o tužbi glavnog miješanja tužiteljice LCG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku ABC, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika 1. EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku ABC, odvjetniku iz Dubrovnika, 2. LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3. UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici ABC, odvjetnici u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-838/2020-15 od 12. svibnja 2021., 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalba tuženika-protutužitelja i tužiteljice LCG kao neosnovane te se potvrđuju točka III. i IV. izreke presude te rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-838/2020-15 od 12. svibnja 2021.

i r i j e š i o j e

I. Odbacuju se kao nedopuštene žalbe tuženika-protutužitelja i tužiteljice LCG u odnosu na točke I. i II. izreke presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-838/2020-15 od 12. svibnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice LCG za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-838/2020-15 od 12. svibnja 2021. odlučeno je o zahtjevima stranaka na način da je presudom odlučeno:

¨I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi: „Raskida se Predugovor kupnje i prodaje nazvan „Ugovor o ortakluku za izgradnju porodične stambene zgrade“ od 24. maja

1966. god. između tužitelja i tužene.“

II. Odbija se eventualni tužbeni zahtjev koji glasi: „Dužna je tužena, u roku od 15 dana, i pod prijetnjom prinudnog izvršenja isplatiti tužitelju iznos od 2.000.000,00 din s 7,5% kamata, računajući od dana podnošenja tužbe do isplate.“

III. Odbacuje se protutužba podnesena Općinskom sudu u Dubrovniku dana 12. rujna 1983. u dijelu koji glasi: „Utvrđuje se da je na osnovu pismene ponude tužitelja in.arh. ĐC dd. [adresa] 02.03.1966. među strankama bio zaključen Ugovor kupnje i prodaje – kojim je tužitelj ing.arh. ĐC prodao i predao, a tužena dr. UCG L kupila i primila slijedeće nekretnine: čitavu etažu I. kata obiteljske stambene zgrade u [adresa], koja zgrada nosi kat. oznaku čest. zgr. k. o. [katastarska općina] tj. zgrade izgrađene na kat. parcelama čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], a koja etaža obuhvaća komforni građevinski stan sastojeći se od ulaza (entrea), hola, kupatila, kuhinje, ostave, četiri sobe, lođe, krovnih terasa i čitavog krova (bruto površina stana 125 m2); dio zemljišta čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji se proteže od [adresa] pa do zgrade, uključujući i odrinu ispred zgrade sa te strane, osim prolaza ispred same zgrade odvojenog od odrine niskim kamenim zidom, sa stubovima – sve u površini od 550 m2; te na ovom zemljištu izgrađenu jednu garažu uz [adresa] i to baš onu unutrašnju te čitav prostor ispod garaža (podrum garaža); sve uz cijenu od 240.000. - dinara od koje cijene 10.000. - dinara s odnosi na trošak izgradnje jedne garaže i podruma tj. prostora ispod obje garaže, koju je cijenu tužena u cijelosti isplatila tužitelju. Utvrđenje da je nakon zaključene kupoprodajne pogodbe – među strankama došlo do dogovora da se na velikoj terasi površine cca 90 m2 koja je bila u vlasnosti tužene, zajednički izgradi kućica za domara-čuvara zgrade, te da su u izgradnji iste stranke tužitelj ing. arh. ĐC i tužena dr. UCG sudjelovali na jednake dijele tj. po 1/2 svaki, s tim da ista zgrada bude u zajedničkoj vlasnosti po ½ tužitelja ing. arh. ĐC i tužene dr. UCG pa tužena dr. UCG priznaje tužitelja ing. arh. ŽC suvlasnikom na terasi tužene izgrađene malene zgrade za ½ dijela.“ dok se u dijelu koji glasi „pa je tužitelj dužan u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja predati tuženoj ispravu radi preuknjižbe kupljene nekretnine na njeno ime i korist, bez ikakvih daljnjih troškova i obveza po tuženu, jer će u protivnom ova presuda takvu ispravu nadomjestiti.“ protutužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev po tužbi glavnog miješanja koji glasi: „Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica stana-etaže prvog kata stambene zgrade u [adresa], koja nosi oznaku čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] smještene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - 1/2 suvlasničkog dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - cjeline prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] umanjenu za odgovarajući suvlasnički dio koji je neodvojivo povezan sa garažom na sjevernoj strani objekta smještenog na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i cjeline prava vlasništva objekta smještenog na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izuzev garaže na sjevernoj stvari navedenog objekta - cjeline prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što su joj tuženi dužni priznati te trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude uknjiži pravo vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženih.“

1.2. Nadalje, rješenjem je odlučeno:

¨I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tuženika-protutužitelja podnesen sudu 04. svibnja 1982. za određivanje privremene mjere kojom će se u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] u pogledu čest. zem. [katastarska čestica] zabilježiti tečenje ove parnice o vlasništvu predmetnih nekretnina odnosno obiteljske stambene zgrade i sporednih zgrada izgrađenih na istim parcelama te tužiteljicama-protutuženicama zabraniti do pravomoćnog okončanja ove parnice otuđenje tih nekretnina. II. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice po tužbi glavnog miješanja LCG podnesen sudu 23. kolovoza 2017. i uređen u podnesku dostavljenom sudu 10. lipnja 2020. za određivanje privremene mjere koja glasi: „I. Dužne su tužene ad.2 i ad.3 odmah, najkasnije u roku od 3 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužiteljici ključ, a time i isključivi posjed stana na prvom katu čest. zgr. [katastarska čestica] k.o. 3 Poslovni broj 46 P- 838/2020-15 Dubrovnik kao i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja služi za pristup navedenom stanu, neometan i slobodan od njihovih osoba i predmeta.

II. Zabranjuje se tuženima ad.2 i ad.3 bilo kakvo raspolaganje ili opterećenje bilo kojeg dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. III. Ova privremena mjera je na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka. IV. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda provedba upisa ovog rješenja na predmetnim nekretninama.

III. Ne dopušta se preinaka tužbe glavnog miješanja izvršena u podnesku predanom sudu 09. studenog 2020. kojom tužiteljica po tužbi glavnog miješanja uz postojeći ističe novi zahtjev na predaju u posjed nekretnina čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i južne garaže smještene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] slobodnih od osoba i stvari.

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka. ¨.

2. Tuženik-protutužitelj EC (dalje u tekstu tuženik), ujedno tuženik po tužbi glavnog miješanja, pobija prvostupanjsku odluku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je pobijana presuda nepotpuna, proturječna, konfuzna i nezakonita, a da su zaključci suda neprihvatljivi jer da je ŽC prvo mislio prodati nekretninu, ali da je zbog nedostatka novca za gradnju s pokojnom VC sklopio ugovor o ortakluku, s tim da su navedeni ugovor sklopili po uputi zajedničkog odvjetnika, a potom isti pokušale, bezuspješno, registrirati. Njegov sadašnji punomoćnik osporava tvrdnje ranijeg punomoćnika da su stranke sklopile kupoprodaju te moli da se isto prihvati. Smatra nejasnim zašto je sud odbacio protutužbeni zahtjev na utvrđenje pravnog odnosa kupoprodaje ukoliko je utvrdio da je Ugovor o ortakluku prividan. Smatra nejasnim utvrđenje suda da je njegovo priznanje zahtjeva za isplatu iznosa od 2.000,00 dinara nedopušteno raspolaganje. Osporava utvrđenje da nije legitimiran zahtijevati izdavanje tabularne isprave te smatra da zahtjev za utvrđenje odnosa kupoprodaje te zahtjev za izdavanje tabularne isprave nisu u nužnoj korelaciji i ne moraju dijeliti istu pravnu sudbinu. Ukazuje da se prvostupanjski sud nije očitovao o prigovoru zastare kondemnatornog zahtjeva te osporava pravilnost odluke o određivanju privremene mjere zabilježbom spora. Predlaže ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica po tužbi glavnog miješanja, LCG, pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je pobijana presuda nepotpuna, proturječna, konfuzna i nezakonita, a da su zaključci suda neprihvatljivi jer je isti sud pogrešno ocijenio provedene dokaze, dok je neosnovano propustio provesti predloženi dokaz uviđaja uz sudjelovanje vještaka mjernika. Smatra da su stranke sklopile Ugovor o ortakluku radi izgradnje zajedničke obiteljske kuće te da ima pravo na utvrđenje prava vlasništva stečenog savjesnom gradnjom (akt javne vlasti o gradnji i ugovor). Tvrdi da sud nije utvrđivao činjenice važne za dosjelost, a koje proizlaze iz iskaza ranijih stranaka i svjedokinje BC o načinu i vremenu posjedovanje nekretnine. Smatra da je činjenično stanje ostalo neutvrđeno, a da presuda sadrži brojne nedostatke zbog kojih se ne može preispitati radi čega predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Tužiteljice-protutuženice (dalje u tekstu: tužiteljice), ujedno tuženice po tužbi glavnog miješanja, nisu podnijele odgovor na žalbe.

5. Žalbe tuženika i tužiteljice LCG su neosnovane.

6.1. Predmet spora su slijedeći zahtjevi:

- zahtjev tužiteljica LC i UC, kao sljednica prvotnog tužitelja pokojnog ĐC, za raskid Ugovora o ortakluku za izgradnju porodične stambene zgrade od 24. svibnja 1966., a koji je njihov prednik sklopio sa prednicom tuženika EC, prvotno tuženom pok. VC, a ukoliko sud odbije ovaj zahtjev, zahtjev istih da im se isplati iznos od 2.000.000,00 dinar s 7,5 kamata, računajući od dana podnošenja tužbe do isplate;

- zahtjev tuženika EC za utvrđenje da je između prethodno navedenih prednika tužiteljica i njegove prednice sklopljen Ugovor kupnje i prodaje kako je opisano u točki III. izreke pobijane presude, uz zahtjev za izdavanje tabularne isprave za uknjižbu kupljenih nekretnina,

- zahtjev LCG za utvrđenje vlasništva nekretnina opisanih u točki IV. pobijane presude i trpljenje uknjižbe njenog vlasništva od strane tužiteljica LC i UC te tuženika EC.

6.2. Pored navedenih zahtjeva, predmet odlučivanja su i prijedlozi tuženika EC i tužitelice LCG za određivanje privremenih mjera kako su opisane točkama I. i II. izreke pobijanog rješenja.

7.1. Uzimajući u obzir da se tužiteljice LC i UC nisu žalile na prvostupanjsku odluku kojom su odbijeni njihovi zahtjevi, a tuženik kao osoba u čiju su korist odbijeni zahtjevi tužiteljica nema pravni interes pobijati prvostupanjsku odluku u navedenom dijelu, dok se isti u pogledu prava i obveza ne odnose na tužiteljicu LCG, predmet odlučivanja u ovoj žalbenoj fazi postupka su isključivo odluke prvostupanjskog suda kojima su odbijeni i odbačeni zahtjevi tuženika i odbijeni zahtjevi tužiteljice po tužbi glavnog miješanja LCG.

7.2. Slijedom navedenog, a iako tuženik i LCG u žalbama navode da presudu pobijaju u cijelosti, njihove žalbe su nedopuštene u odnosu na točke I. i II. izreke prvostupanjske presude te kao takve, temeljem čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP-a), odbačene.

8. Iz obrazloženja prvostupanjske presude i rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio slijedeće:

- da je ĐC u danom iskazu izjavio da su on i VC sklopili Ugovor o ortakluku samo formalno i da isti predstavlja kupoprodajni ugovor te da je isto u iskazu potvrdila i sam VC, pa da je time utvrđeno da je prava volja stranaka bila sklapanje ugovora o kupoprodaji, dok sami razlozi sklapanja prividnog ugovora nisu odlučni,

- da je Ugovor o ortakluku sadržavao sve propisane uvjete za valjanost ugovora o kupoprodaji,

- da iz iskaza ĐC i VC, kao i svjedoka GC proizlazi da su stranke ugovorile stvarnu kupoprodajnu cijenu u iznosu od ukupno 24.000.000 starih dinara i da je ista u cijelosti isplaćena od strane VC i to obročnim otplatama kroz razdoblje od 1966. do 1972. godine,

- da je VC zbog kasnijih troškova dodatno platila ŽC iznos koji i po nalazu stalnog sudskog vještaka građevinske struke IC odgovara dodatnim troškovima građenja, odnosno da mu je platila ukupno 29.700,00 starih dinara, čime da je platila i više od ugovorene kupoprodajne cijene,

- da priznanje zahtjeva LCG od strane kasnijeg tuženika, sljednika prvotno tužene, predstavlja nedopušteno raspolaganje obzirom na prethodno navedene činjenice,

- da priznanje LCG u pogledu zahtjeva tužiteljica za isplatu u odnosu na tuženika predstavlja nedopušteno raspolaganje,

- da su prednice EC, prvotno tužena VC, a zatim ČC, raspolagali svojim stvarnim pravima na nekretninama koje su predmet protutužbenog zahtjeva i da stoga EC u trenutku zaključenja glavne rasprave ne polaže nikakva vlasnička ili druga stvarna prava na nekretninama koje su predmet tužbenog zahtjeva, a sukladno iskazu VC, svjedoka HC i Ugovoru o prodaji koji je 11. kolovoza 2017. sklopila ČC sa LCG,

- da EC nema pravni interes zahtijevati utvrđenje da je sklopljen ugovor o kupoprodaji (umjesto prividnog ugovora o ortkaluku) jer sukladno prethodno utvrđenom nema prava na predmetnim nekretninama,

- da LCG nije dokazala da bi stan – etaža čije utvrđenje vlasništva zahtjeva predstavljala samostalnu uporabnu cjelinu podobnu da bude objekt vlasništva posebnog dijela nekretnine jer nije dostavila potvrdu nadležnog upravnog tijela dok provođenjem predloženog geodetskog vještačenja radi identificiranja nekretnine i utvrđivanja površine iste nije adekvatan dokaz temeljem kojeg bi se utvrdilo postojanje samostalne uporabne cjeline,

- da su nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zemljišnim knjigama kao jedno zemljišnoknjižno tijelo i da isto pretpostavlja da u pravnom prometu predstavljaju jednu nekretninu pa da na istima ne mogu postojati različita prava u smislu vlasništva cjeline jedne čestice i neodređenog dijela druge čestice,

- da su prijedlozi za određivanje privremenih mjera neosnovani jer je u zemljišnim knjigama zabilježen ovaj spor, čime je prijedlog tuženika za određivanje privremene mjere zabilježbom spora neosnovan, dok tužiteljica LCG sama navodi da je indiferentna na okolnost da li će posjed stana dobiti sada ili za neko duže vrijeme te da predloženu privremenu mjeru smatra oportunom samo kako tužiteljicama ne bi nastala šteta, čime je njen prijedlog za određivanje privremene mjere neosnovan jer je evidentno da ne dokazuje da bi njoj kao predlagateljici privremene mjere bez određivanja predložene mjere nastala šteta,

- da tužiteljica ECG nema pravo po tužbi glavnog miješanja isticati zahtjev za predaju nekretnina prema samoj jednoj stranci u parnici i da je time preinaka tužbe iste od 9. studenog 2020. nedopuštena.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 8. ZPP-a, te povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koje žalitelji ukazuju u žalbi.

10.1. U ovom postupku nije sporno, a i isto proizlazi i iz Ugovora o prodaji ovjerenog 11. kolovoza 2017. pod brojem OPU-IP 102/2017 kod FC, notara u [adresa], da je prednica tuženika JC i to DC, kao nasljednica pok. ŠC, sina i nasljednika pok. VC, prodala LCG nekretnine opisane kao vanknjižno vlasništvo i to stan-etaža prvog kata stambene zgrade u [adresa], koja nosi oznaku čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] smještenu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], 1/2 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], cjelinu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], 1/2 dijela k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i sve pokretnine koje se nalaze u predmetnim nekretninama, uz dopuštenje uknjižbe vlasništva. Iz sadržaja samog ugovora proizlazi da je prodavateljici u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena.

10.2. Nadalje, u postupku nije sporno da LCG nije u posjedu kupljenih nekretnina koje su predmet njenog zahtjeva.

11. Već temeljem prethodno navedenih činjenica jasno je da tuženik JC, kao sljednik DC, nema pravni interes utvrđivati osnovu temeljem koje je njegova prednica stekla vlasništvo nekretnina i to stoga što su sva prava koja je njegova prednica imala na predmetnim nekretninama za života njegove prednice prenesena trećoj osobi, a sukladno tome nema niti pravo zahtijevati izdavanje tabularne isprave kojom bi se uknjižio kao vlasnik. Tuženik nije naslijedio prava na predmetnim nekretninama niti prava po predmetnom ugovoru jer njegova prednica ista nije imala u trenutku smrti obzirom je tim pravima raspolagala za života.

12. U vezi s prethodno navedenim, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da priznanje tuženika u pogledu zahtjeva tužiteljice LCG za utvrđenje vlasništva nekretnina predstavlja nedopušteno raspolaganje jer isti nije niti pasivno legitimiran u odnosu na takav zahtjev kao osoba koja nema prava na nekretninama, kao što ni tužiteljica LCG nije legitimirana priznati zahtjev kojim tužiteljice od tuženika zahtijevaju isplatu određenog iznosa jer bi suprotno tumačenje značilo da se temeljem njenog priznanja nalaže tuženiku kao trećoj osobi platiti dug, a ne njoj pa njena izjava o priznanju ne može predstavljati izjavu temeljem koje bi se utvrdio dug tuženika prema tužiteljicama, uz činjenicu da tužiteljice plaćanje zahtijevaju od tuženika, ne od tužiteljice LCG.

13. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud odbacio tužbu tuženika u dijelu utvrđenja pravne osnove za stjecanje vlasništva predmetnih nekretnina i pravilno odbio zahtjev tuženika za izdavanje tabularne isprave temeljem koje bi se tuženik upisao kao vlasnik nekretnina.

14. U odnosu na zahtjev tužiteljice iz tužbe glavnog miješanja za utvrđenje vlasništva predmetnih nekretnina i uknjižbu istog, ukazuje se da je osnovna pretpostavka stjecanja vlasništva da se radi o stvari koja može biti objekt vlasništva u smislu čl. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15., dalje u tekstu: ZV) i čl. 6. ZV-a, što u konkretnom slučaju pretpostavlja dokazivanje postojanja samostalne uporabne cjeline stana, kao i činjenice da je upravo taj stan povezan sa 1/2 cijele nekretnine na kojoj je izgrađen – k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i da nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] može biti samostalan objekt prava vlasništva, dok je iz samog zahtjeva tužiteljice u pogledu nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] razvidno da je isti protivan načelu jedinstva nekretnine te odredbama čl. 66., 67. i 69. ZV-a, a osobito čl. 9. st. 4. ZV-a.

15.1. Na tužiteljici LCG je teret dokaza da nekretnine čije utvrđenje vlasništva zahtjeva mogu biti objekt vlasništva, a iz činjenice da sama tvrdi da garaža izgrađena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja vlasništvo treće osobe proizlazi da sama garaža ima različitu pravnu sudbinu od zemljišta na kojem je izgrađena, čime taj objekt i zemljište na kojem je izgrađena garaža (kao i zemljište za redovnu uporabu tog objekta) već samim time čine isključivo vlasništvo treće osobe, a ne ¨odgovarajući suvlasnički dio koji je neodvojivo povezan s garažom¨ kako to tužiteljica predlaže utvrditi pa da bi ona i ta treća osoba bili suvlasnici cjeline nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Pri tome se ukazuje da bi tužiteljica mogla biti vlasnica točno određenog fizičkog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji ne bi uključivao predmetnu garažu no da bi takav fizički dio nekretnine mogao biti samostalan objekt vlasništva nekretnine ista bi morala dokazati da se radi o djeljivoj stvari u smislu čl. 6. ZV-a, konkretno da je odvajanje prava na garaži i zemljištu moguće (garaža kao zasebna katastarska čestica i ostatak zemljišta kao druga zasebna čestica) ili da i sama ima prava na objektu u kojem se nalazi garaža pa da se uspostavi etažno vlasništvo kojim bi se dijelovi nekretnine izdvojili kao posebni dijelovi povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelovima cijele nekretnine. Prihvaćanjem zahtjeva tužiteljice kako je postavljen ista bi, sukladno načelu jedinstva nekretnine, stekla prava na objektu garaže za koji sama tvrdi da nije njeno vlasništvo, dok bi vlasnik garaže stekao prava na ostatku zemljišta za koje tužiteljica tvrdi da je isključiva vlasnica istog, obzirom suvlasništvo podrazumijeva vlasništvo svakog dijela nekretnine u idealnom omjeru.

15.2. Dakle, da bi tužiteljica mogla biti vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ista mora označiti dio te katastarske čestice koji smatra svojim vlasništvom i dokazati da se radi o dijelu koji može predstavljati zasebnu nekretninu, podredno dokazati građevnu česticu za predmetnu garažu i istu izdvojiti iz postojeće k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], podredno dokazati da je suvlasnica cijele k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje uključuje i samu garažu. Tužiteljica nije predložila dokaze na navedene okolnosti, uz napomenu da geodetskog vještačenje nije predloženo na prethodno navedene okolnosti već na okolnost identifikacije nekretnine, a što nije dostatno za utvrđenje ovih odlučnih činjenica, koje tužiteljica pri tome niti ne obrazlaže tijekom prvostupanjskog postupka.

16. Nadalje, a u odnosu na vlasništvo stana-etaže prvog kata stambene zgrade u [adresa], koja nosi oznaku čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] smještene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i 1/2 suvlasničkog dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukazuje se da iz priložene građevinske dozvole koju je 14. studenog 1990. izdala Općina Dubrovnik, Komisija za komunalne i stambene poslove, izgradnju i prostorno uređenje proizlazi da je istom izmijenjeno rješenje broj 17234/55 od 24. kolovoza 1955. (kojim je ŽC odobreno građenje stambene zgrade u [adresa] na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) na način da je ŽC odobreno građenje dvokatne obiteljske kuće sa jednim šesterosobnim stanom i jednim četverosobnim stanom na građevinskoj parceli koja nosi katastarsku oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a prema projektu koji čini sastavni dio ovog rješenja, dok je dozvolom za upotrebu objekta koju je isto tijelo izdalo 20. studenog 1990. odobrena upotreba tako izgrađenog objekta.

17. Da bi tužiteljica dokazala postojanje vlasništva predmetne etaže kao i suvlasničkog dijela koji je povezan s istom, morala bi dokazati postojanje upravo tako opisane etaže kao i da takva etaža predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu koja može biti objekt etažnog vlasništva, a ista to ne čini. Naime, tužiteljica nije priložila potvrdu upravnog tijela o postojanju navedene samostalne uporabne cjeline, niti je predložila građevinsko vještačenje na navedenu okolnost niti u spisu postoji elaborat temeljem koje bi se utvrdila navedena činjenica. U prethodno navedenim aktima (građevinskoj i uporabnoj dozvoli) nije evidentirano postojanje stana koji bi činio cijeli prvi kat zgrade, dok iz činjenice da nisu niti navedeni, a niti u postupku dokazani omjeri korisnih vrijednosti nesporno izgrađena dva stana u zgradi u odnosu na korisnu vrijednost cijele zgrade, nije moguće utvrditi da bi predmetni stan bio povezan sa 1/2 dijela cijele nekretnine, dapače, činjenica da su izgrađena dva stana s različitim brojem soba upućuje na zaključak da se radi o stanovima različitih površina (korisnih vrijednosti) pa je time evidentno da ne mogu biti povezani s jednakim dijelovima cijele nekretnine, a kako to tužiteljica zahtjeva.

18.1. U odnosu na vlasništvo nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukazuje se da je iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka razvidno da ista čini jedno zemljišnoknjižno tijelo sa k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u naravi stambena zgrada od 62 m2, stambena zgrada od 32 m2 i dvorište površine 319 m2 i za koju je priloženo rješenje o izvedenom stanju od 19. kolovoza 2014., iz čega proizlazi da se radi o nekretninama koje prema stanju zemljišne knjige predstavljaju jedno zemljišnoknjižno tijelo, time nekretninu za koju se predmnijeva da čini jednu pravnu cjelinu sukladno čl. 19. st. 4. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19.).

18.2. Tužiteljica LCG ne obrazlaže niti dokazuje da bi nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] činila nekretninu koja ne bi predstavljala pravnu cjelinu s k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], time nekretninu koja bi mogla imati samostalnu sudbinu u odnosu na nekretninu oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dapače, ista ne obrazlaže niti dokazuje što čini predmetnu nekretninu dok iz isprava u spisu nije moguće utvrditi kako i kada je ista nastala, osobito uzimajući u obzir da su prednici tužiteljica i tuženika ugovor sklopili u pogledu nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je spor između istih, a u koji se tužiteljica LCG uključila tužbom glavnog miješanja, vođen isključivo u odnosu na nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

19.1. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjeve tužiteljice LCG jer ista u pogledu nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije dokazala da bi iste mogle biti objekt vlasništva, kako ista predlaže utvrditi, dok u odnosu na nekretninu oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije dokazala da bi na istoj mogla postojati različita prava od k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] niti da bi njeni prednici imali stvarna prava na istoj.

19.2. Uzimajući u obzir da tužiteljica nije dokazala prvu pretpostavku stjecanja vlasništva (sposobnost stvari), pravilno prvostupanjski sud nije dalje cijenio osnove za stjecanje vlasništva bilo dosjelošću bilo građenjem jer za stjecanje vlasništva moraju kumulativno biti ispunjene pretpostavke da se radi o stvari koja može biti objekt vlasništva i da postoji osnova za stjecanje istog. Pri tome se ukazuje, a obzirom na žalbene navode tužiteljice LCG da stjecanje nekretnine dosjelošću, kao stjecanje temeljem zakona, pretpostavlja kontinuirani posjed nekretnine, a koji je prema tvrdnjama same tužiteljice prekinut time što ona nikada nije ušla u posjed nekretnina, dok sami ugovor kao pravni posao sa knjižnim ili izvanknjižnim vlasnikom predstavlja samo osnovu za stjecanje vlasništva, dok bi modus njenog stjecanja bio ili uknjižba vlasništva ili nastavak kontinuiranog samostalnog posjeda njenih prednika.

20. U odnosu na odluke o prijedlozima tuženika i tužiteljice LCG za donošenje privremenih mjera, zaključak je ovog suda da je prvostupanjski sud iste pravilno odbio i to stoga što je, prema priloženim izvadcima iz zemljišne knjige, ova parnica već zabilježena u zemljišnim knjigama, dok iz izjave LCG o razlozima predlaganje iste proizlazi da mjeru ne predlaže zbog opasnosti da će njoj nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta već zbog štete koja bi nastala tužiteljicama.

21. Konačno, a u odnosu na odluku o troškovima postupka, pravilno je prvostupanjski sud primjenom čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka obzirom niti jedna od stranaka nije uspjela u sporu.

22. Slijedom navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a i 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

Dubrovnik, 14. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Noemi Butorac