Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-211/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sudaca Emira Čustovića, predsjednika vijeća, Marija Bušković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Noemi Butorac, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženice [adresa], [osobni identifikacijski broj], koju zastupa ..., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P- 493/2019-31 od 8. prosinca 2021., 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-493/2019-31 od 8. prosinca 2021. i sudi:

Utvrđuje se da je tužitelj MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] - oranica srednje polje sa 730 čhv i 2627 m2 što mu je tuženica Republika Hrvatska, [osobni identifikacijski broj], dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na ime i u korist tužitelja, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženice.

Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.500,00 kuna.

II. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime naknade troška postupka iznos od 1.132,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-493/2019-31 od 8. prosinca 2021. odlučeno je:

¨I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja MZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koji glasi: „Utvrđuje se da je tužitelj MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretninama upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica]- oranica srednje polje sa 730 čhv i 2627 m2 što mu je tuženik Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama na ime i u korist tužitelja, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika, što će u protivnom nakon pravomoćnosti zamijeniti ova presuda, u roku 15 dana.“.

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 15 dana. ¨.

2. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kao i zbog povrede čl. 8. ZPP-a. Nadalje, pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da je u postupku dokazao kvalitetu i trajanje posjeda te da je vlasništvo nekretnina stekao dosjelošću. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje vlasništva nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to je li tužitelj vlasništvo iste stekao dosjelošću, uz obvezu tuženice da trpi uknjižbu tako stečenog vlasništva nekretnine.

6.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio slijedeće:

- da je predmetna nekretnina nastala parcelacijom osnovne k. č. [katastarska čestica]/b-1 k. o. [katastarska općina],

- da su tužitelj i njegovi prednici neometano posjedovali nekretninu od 1967. godine kao poljoprivredno zemljište,

- da u postupku nije dokazano na koji način je djed tužitelja 1967. stupio u posjed nekretnine i tko je tada bio upisan kao vlasnik nekretnine,

- da tužitelj nije dokazao je li se nekretnina nalazila u režimu društvenog vlasništva ili pak u vlasništvu fizičke osobe ili osoba te je li zadruga mogla dati nekretninu u zamjenu predniku tužitelja,

- da su kao posjednici nekretnine u katastru 1972. bili upisani ĐZ, FZ i CZ, od 1987. [obrt] čiji je sljednik ... [adresa] – zakupac, a od 2003. Republika Hrvatska,

- da tužitelj nije dokazao da bi on ili njegovi prednici imali odobrenje za korištenje i posjedovanje predmetne nekretnine od 1967. pa nadalje.

6.2. Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da bi predmetno poljoprivredno zemljište posjedovao s kvalitetom i trajanjem koje zakon propisuje kao pretpostavke za stjecanje vlasništva takve nekretnine dosjelošću.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP-a), a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 8. ZPP-a, te povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koje tužitelj ukazuje u žalbi.

8. Ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud temeljem provedenih dokaza izveo pogrešan zaključak o odlučnim činjenicama i pri tome pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. Naime, tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je osobno i putem prednika od 1967. zakoniti, istiniti i pošteni posjednik nekretnine te da je kao takav dosjelošću stekao vlasništvo pa je na njemu teret dokaza kvalitete i trajanja posjeda predmetne nekretnine, s tim da je na tuženici, a koja osporava poštenje posjeda tužitelja, sukladno čl. 18. st. 5. ZV-a, teret dokaza nepoštenosti posjeda tužitelja obzirom se poštenje posjeda predmnijeva, osim ako se dokaže suprotno.

10. U postupku nije bilo sporno je li predmetna nekretnina sposobna biti objektom vlasništva, dapače tuženica ne tvrdi niti isto proizlazi iz priloženih izvadaka iz zemljišne knjige i katastra da bi se radilo o nekretnini koja ne bi mogla biti objekt vlasništva fizičke osobe. Pri tome se ukazuje da je iz zemljišne knjige, povijesti upisa u katastru te temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke, razvidno da se radi o nekretnini koja je upisana kao oranica u vlasništvu tuženice, bez tereta i prava trećih osoba, a koja je formirana kao zasebna nekretnina parcelacijom ranije k. č. [katastarska čestica]/B/1 k. o. [katastarska općina] temeljem geodetskog elaborata izrađenog 2009. i potvrđenog 22. travnja 2011., a provedenog u zemljišnim knjigama 2014. godine.

11. Iz uvjerljivih i u bitnom istovjetnih iskaza svjedoka ĆZ, supruge tužitelja, PZ i GZ, neposrednih posjednika/vlasnika susjednih zemljišta, kao i iskaza samog tužitelja, a koje iskaze tuženica nije niti osporila, proizlazi da su tužitelj, a prije njega njegov otac i djed, isključivo, samostalno, neprekidno i neometano obrađivali predmetno zemljište od 1960. tih godina pa nadalje, a kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud.

12. Pored činjenice da je nekretnina sposobna biti objektom vlasništva i da je tužitelj dokazao da je osobno i putem prednika samostalni posjednik nekretnine preko 50 godina (čl. 11. st. 1. i 2. ZV-a), tužitelj bi bio dužan dokazati da je njegov posjed zakonit i istinit, ukoliko tvrdi da je vlasništvo nekretnine stekao tzv. redovnom dosjelošću, dok je za tzv. izvanrednu dosjelost nužno samo da je nekretninu posjedovao kao pošteni posjednik preko 40 godina, a uzimajući u obzir da je nekretnina upisana kao vlasništvo države (čl. 159. st. 3. i 4. ZV-a).

13. Iz uz tužbu priloženog dopisa od 1. lipnja 1998. proizlazi da je SZ, otac tužitelja, obavijestio Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva da je iza svog oca LZ naslijedio nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica]-b, 578/1-a i 579/7 k. o. [katastarska općina], ali da se radi o nekretninama koje je još 1967., možda i ranije, njegov otac zamijenio s bivšom [obrt] za k. č. [katastarska čestica]/b-1 k. o. [katastarska općina], u vrijeme kada je ista zadruga formirala poljoprivredni blok, pri čemu je njegova obitelj dobila ovu nekretninu koja je bila izvan bloka, za razliku od njihovih nekretnina koje su bile u bloku. Isti je ovim dopisom predložio da se nekretnine koje su od [adresa] upišu na njeno ime umjesto njegovog, a njegova nekretnina na njegovo ime umjesto [adresa] i da se u tom smislu sklopi ugovor. Ujedno je naveo da je upućen od strane Županijskog državnog odvjetništva podnijeti tužbu radi svoje uknjižbe no da to ne želi učiniti jer smatra da isto nije cjelovito rješenje obzirom bi nekretnine koje su pripale [adresa] time i dalje ostale upisane kao njegovo vlasništvo.

14. Tuženica pri tome ovaj dopis pogrešno tumači kao dokaz da je prednik tužitelja, pa i tužitelj, znao i priznao njeno vlasništvo. Naime, navedeni dopis sadržajno obavještava tuženicu (njeno tijelo) da je prednik tužitelja u posjedu nekretnine, da istu posjeduje samostalno kao vlasnik iste od 1960. tih godina i da pri tome poziva tuženicu na dogovor radi ispravka upisa na navedenoj nekretnini, kao i nekretninama koje su upisane kao njegovo vlasništvo no stvarno vlasništvo tuženice. Ocjena je ovog suda da je ovaj dopis značajan u kontekstu da je tuženica upoznata s posjedom prednika tužitelja i da ista nije poduzela niti jednu radnju kojom bi osporila isti, bilo zahtijevanjem predaje posjeda ili pak osporavanjem tvrdnji prednika tužitelja o faktično izvršenoj zamjeni vlasništva nekretnina.

15. U odnosu na zakonitost posjeda tužitelja, ukazuje se da sam tužitelj tvrdi da je njegov prednik zamjenu nekretnina izvršio usmenim dogovorom tijekom 1960. tih, a kada se prethodno utvrđena činjenica da je njegov prednik nekretninu samostalno posjedovao od navedenog perioda pa nadalje dovede u vezu s činjenicom koja proizlazi iz priloženih posjedovnih listova te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, a prema kojima su susjedne nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica]-b, 578/1-a i 579/7 k. o. [katastarska općina] dio kanala koji se u naravi koristi kao funkcionalna cjelina sa susjednom k. č. [katastarska čestica] opisanom kao kanal, a upisanom kao put u vlasništvu tuženice, ocjena je ovog suda da su tadašnji posjednici ovih nekretnina zaista usmenim dogovorom izvršili zamjenu vlasništva nekretnina 1960. tih godina na način da je prednik tužitelja uzeo u samostalan posjed predmetnu nekretninu i istu koristio kao poljoprivredno zemljište – obradivu oranicu, dok je, a obzirom na stanje nekretnina i upis tuženice, prednik tuženice preuzeo posjed nekretnina prednika tužitelja oznake k. č. [katastarska čestica]-b, 578/1-a i 579/7 k. o. [katastarska općina] kao zemljišta koje čini cjelinu s kanalom/putem koji se po svojoj naravi koristi kao formirana cjelina za zajedničke potrebe svih okolnih poljoprivrednih zemljišta (list 76 i 77 spisa).

16.1. U vrijeme sklapanja predmetnog usmenog dogovora o zamjeni nekretnina na snazi je bio Austrijski opći građanski zakonik ("Justizgesetzsammlung" br. 1/11.), a kako je sami ugovor o zamjeni, prema prihvaćenim iskazima svjedoka, izvršen prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91), sukladno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a prema kojem je usmeni ugovor o prodaji koji je zaključen i izvršen prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, u daljnjem tekstu: ZOVO) valjan temelj za stjecanje vlasništva (Vrhovni sud u Rev-610/90 od 10. listopada 1990.), odnosno da se u primjeni pravnih pravila OGZ prije stupanja na snagu ZOVO vlasništvo nekretnina temeljem pravnog posla moglo steći i bez upisa u zemljišne knjige, ako je ugovor bio izvršen (Vrhovni sud u Rev-250/90 od 20. ožujka 1991.), ocjena je ovog suda da bi takav ugovor mogao biti valjana pravna osnova za stjecaja posjeda nekretnine, no isto u konkretnom slučaju nije dokazano.

16.2. Naime, usprkos činjenici da su u konkretnom razdoblju izvršeni usmeni ugovori mogli proizvoditi učinke, tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da bi ugovor sklopio s osobom koja je bila ovlaštena u vrijeme sklapanja ugovora raspolagati nekretninom u smislu tada važećih odredbi Zakona o prometu zemljišta i zgrada ("Službeni list FNRJ" br. 26/54., 19/55., 48/58., 52/58., 30/62., 53/62., "Službeni list SFRJ" br. 15/65., 43/65., 57/65., 17/67.), a na koji prvostupanjski sud pravilno ukazuje u pobijanoj odluci, a isto stoga što nije dokazao status nekretnine u vrijeme sklapanja usmenog ugovora o zamjeni u smislu statusa nekretnine kao društvenog vlasništva ili vlasništva fizičke ili pravne osobe koja bi mogla raspolagati predmetnim poljoprivrednim zemljištem na navedeni način.

16.3. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije dokazao da bi posjed tužitelja i njegovog prednika bio zakonit, čime isti nije institutom tzv. redovne dosjelosti stekao vlasništvo predmetne nekretnine.

17. No, usprkos prethodno navedenom, tužitelj je dokazao da je samostalni posjednik nekretnine, osobno i putem prednika od 1960. tih pa nadalje, time svakako više od 40 godina do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari (28. svibnja 2019.), a ocjena je ovog suda da tuženica pri tome nije uspjela oboriti predmnjevu poštenja posjeda tužitelja i njegovih prednika. Naime, kako proizlazi iz iskaza svjedoka, tužitelj i njegovi prednici su nekretnine kroz cijelo vrijeme posjedovanja neprekidno obrađivali kao vlasnici, neometani od trećih osoba, a od najkasnije 1998. uz znanje tuženice, pa kako tuženica nikada nije osporila posjed tužitelja, čak niti nakon pisane obavijesti o osnovi i načinu posjedovanja nekretnine, kako ne dokazuje da bi ikada vršila ikakve posjedovne čine na ili u vezi nekretnine u razdoblju od 1960.tih pa nadalje, ocjena je ovog suda da tužitelj i njegovi prednici nisu u danim okolnostima imali razloga sumnjati da predmetna nekretnina čini njihovo stvarno vlasništvo, odnosno da imaju pravo na takav posjed, čime su istu posjedovali kao pošteni posjednici.

18. Kako je utvrđeno da su tužitelj i njegovi prednici neprekidni samostalni i pošteni posjednici nekretnine preko 40 godina, a činjenica postojanja društvenog vlasništva ne predmetnoj nekretnini nije u konkretnom slučaju odlučna obzirom se, sukladno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi broj: Rev 1048/2023-2 od 3. siječnja 2024., na nekretnini koja je na dan 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu može steći pravo vlasništva izvanrednom dosjelošću sukladno odredbama čl. 159. st. 3. i 4. ZV-a ako su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u vrijeme podnošenja tužbe, odnosno ako je do podnošenja tužbe proteklo vrijeme poštenog posjedovanja od 40 godina, a ne do 17. studenog 1999. kada je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZV-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/1997 od 17. studenog 1999., temeljem čl. 159. st. 3. i 4. ZV-a utvrđeno je da je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo nekretnine pa je primjenom čl. 373. točke 1. i 2. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

19.1. Obzirom je tužitelj u cijelosti uspio u sporu isti sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, ima pravo na naknadu troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno vrijednosti predmeta spora, zahtjevu tužitelja i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. 37/2022, 126/2022, 138/2023, dalje u tekstu: OT) i to troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 82,95 eura (tbr. 7. toč. 1. OT-a i tbr. 46. OT-a), sastava tužbe u iznosu od 82,95 eura (tbr. 7. toč. 1. OT-a i tbr. 46. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 8. studenog 2019. u iznosu od 82,95 eura (tbr. 8. toč. 1. OT-a i tbr. 46. OT-a), zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari 16. listopada 2019., 4. veljače 2020., 28. rujna 2020. i 24. studenog 2021. u ukupnom iznosu od 331,80 eura (tbr. 9. toč. 1. OT-a i tbr. 46. OT-a), te sastava žalbe u iznosu od 103,70 eura (tbr. 10. toč. 1. OT-a i tbr. 46. OT-a), time troška zastupanja u ukupnom iznosu od 684,35 eura.

Tužitelj nema pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu od 23. rujna 2020. i pristupa na ročište za objavu presude jer nije imao navedeni trošak zastupanja tijekom prvostupanjskog postupka.

19.2. Uz dosuđeni trošak zastupanja, tužitelju pripada pravo i na naknadu troška sudskih pristojbi za tužbu, presudu i žalbu u ukupnom iznosu od 66,36 eura te predujma troška uviđaja i geodetskog vještačenja u iznosu od 381,29 eura, što sve s dosuđenim troškom zastupanja po punomoćniku odvjetniku daje ukupni trošak postupka u iznosu od 1.132,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja je određena temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.)

19.3. Slijedom navedenog, primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

Dubrovnik, 14. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Emir Čustović