Psp-5/2025-33

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, Stjepana Radića 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu Branislavu Hunjaku u parničnom predmetu tužitelja KC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnici Lacković Marini iz Daruvara, a protiv tuženika DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetniku Marković UC iz [adresa], povodom tužbe radi smetanja posjeda, nakon održanog ročišta od 22. prosinca 2025.u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnika, te objavom rješenja na ročištu za objavu od 14. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženik DC [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao je tužiteljicu KCČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom posjedu nekretnine upisane u zk. ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to dijela kčbr. [katastarska čestica] Ciganbreg oranica s 5758 m2 u širini od 10,87 metara, a u dužini cijele nekretnine gledajući od puta s lijeve strane, a sve kako je označeno u skici izmjere stalnog sudskog vještaka geodetske struke Voje Lukić od dana 8. listopada 2025. na način da je dana 5. travnja 2025. izvršio radnju bacanja stajskog gnojiva i postavljanja 4 komada drvenih kolaca na spornom dijelu nekretnine koju posjeduje tužiteljica, slijedom čega se tuženiku zabranjuje svako takvo ili slično smetanja nekretnina tužiteljice, te nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da se izvrši ravnanje površine i uklanjanje drvenih kolaca, te predaju posjeda naprijed označenog dijela nekretnine tužiteljici u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.",

kao neosnovanim.

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja, pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zajedno sa svojim pravnim prednicima, ali i sa tuženikom godinama posjeduje i uživa nekretninu upisanu kod Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Daruvar u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenu kao kčbr. [katastarska čestica] – oranica [adresa] s 1 j i 1 čhv (5758 m2) i to ½ dijela nekretnine gledajući a na kojoj nekretnini je kao vlasnik upisan tuženik DC. Navedenu nekretninu stranke uživaju na način da ½ dijela nekretnine posjeduje tužiteljica, dok ½ dijela posjeduje tuženik. Navedeni dio predmetne nekretnine koji posjeduje tužiteljica međaši sa nekretninom u vlasništvu tužiteljice označene kao kčbr. [katastarska čestica] – oranica [adresa] s 1340 čhv (4820 m2), te iste čine jedinstvenu cjelinu, koju tužiteljica u naravi obrađuje kao oranicu. Tužiteljica dio predmetne nekretnine zajedno sa nekretninom označenom kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obrađuje samostalno od 2017. godine, time da je izvjesno vrijeme dala zemlju da obrađuje i GC, a prije toga navedeni dio nekretnine obrađivala je zajedno s pok ocem, time da je njezin pok. otac UC naprijed navedene nekretnine uživao sve od 1951. godine. Nakon smrti pok. oca AC tužiteljica je naslijedila sve nekretnine u vlasništvu i posjedu pok. oca, temeljem rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Mladena Čop, broj: O-297/2017 od dana 03. ožujka 2017. godine. Iako nekretnina označena kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije ušla u sastav ostavine, evidentno je, da je sve nekretnine iza pok. oca naslijedila tužiteljica, kao jedini zakonski nasljednik. Pok. UC vodio se upisan kao posjednik i izvanknjižni vlasnik nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] u cijelosti, a o čemu svjedoči Posjedovni list broj 207 k. o. [katastarska općina] od dana 21. veljače 2017. godine, time da isti, kao niti sada tužiteljica nisu uživali i posjedovali cijelu površinu predmetne nekretnine, već isključivo ½ dijela, koji međaši uz nekretninu označenu kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužiteljice. Tužiteljica posjed vrši na način da nekretnine obrađuje kao oranicu, a što ista u naravi i predstavlja. Tužiteljicu kao ni njezine pravne prednike do sada nitko nije smetao u posjedu sporne nekretnine, niti im ograničavao pravo posjeda. Tužiteljica je godinama unatrag naprijed predmetnu spornu nekretninu upisivala i u sustav državnih poticaja kod nadležne Agencije, a o čemu nesporno prilaže dokaze u vidu priloženih Zahtjeva. Dana **.**.2025. GC koji je ranije obrađivao navedene nekretnine je vidio kako je tuženik postavio drvene kolce ( 4 komada) u vidu međašnih znakova na dio nekretnine koji uživa i posjeduje tužiteljica, te je isti vršio radnju bacanja stajskog gnoja po spornom dijelu nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao pripremu za daljnju obradu, a koji dio je u posjedu tužiteljice, te je o istome istoga dana obavijestio tužiteljicu. Tužiteljica je kontaktirala tuženika u svezi navedenoga postupanja, te ga zamolila da ukloni drvene kolce i ne baca stajski gnoj po dijelu površine, koji ista posjeduje, nakon čega je isti odgovorio kako je to njegova zemlju i da istu namjerava obrađivati. Dana 06. travnja 2025. godine stranka se je u navedeno i uvjerila sama kada je na licu mjesta zajedno sa ŠC i CC vidjela kako je dio sporne nekretnine koji obrađuje obasut stajskim gnojem, dok su se isto tako na nekretnini nalazili drveni kolci, koje je postavio tuženik. Dana 08. travnja 2025. godine stranka je zajedno sa SC fotografirala zatečeno stanje nekretnina. Izvršenim radnjama tuženika u vidu bacanja stajskog gnoja po spornom dijelu nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u kojem dijelu se u posjedu nalazi tužiteljica, kao i postavljanja drvenih kolaca proizlazi evidentno da je tuženik samovlasno smetao tužiteljicu u posjedu nekretnine. Sukladno čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

Tuženik je svojim postupanjem samovlasno smetao tužiteljicu u njezinom posljednjem mirnom posjedu nekretnine, pobliže označene u tužbi slijedom čega tužiteljica podnosi ovu tužbu, te predlaže da sud nakon provedenog postupka donese rješenje kako je to citirano u točki I. izreke rješenja.

2. Dajući odgovor na tužbu, tuženik je naveo da ističe prigovor nepravovremenosti podnesene tužbe te prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužiteljice. Također, tuženik prigovara činu smetanja posjeda kao i činjenici da je tužiteljica u (su)posjedu nekretnine koja je predmetom ove parnice. Prije svega, netočna je (i dokazima nepotkrijepljena) tvrdnja tužiteljice da je posjednica dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA ŠUPLJA LIPA, površine 1 jutro, 1 čhv i 5758 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kod Zemljišnoknjižnog odjela Daruvar. Naime, naprijed navedenu i opisanu nekretninu tuženik je stekao i stupio u samostalan i miran suposjed iste nakon smrti svojega oca JC koji je preminuo **.**.2024. (arg. ex. čl.3. st.1. i čl.5. st.2. Zakona o nasljeđivanju u vezi s čl.17. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), a kako je to i deklarirano (samo utvrđeno) rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Mladena Čopa iz Daruvara posl.br. O- 507/2024, UPP-OS-86/2024-2 od 19. ožujka 2024. Predmetnim rješenjem o nasljeđivanju ovdje naznačeni tuženik stekao je ½ dijela naprijed opisane nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je drugu polovinu stekla tuženikova majka ČC. Nadalje, ugovorom o darovanju nekretnina sklopljenog u obliku javnobilježničkog akta po javnom bilježniku Mladenu Čopu iz Daruvara posl.br. OU.130/2024 od **.**.2024. ČC, kao darovatelj, darovala je svom sinu, ovdje tuženiku kao obdareniku, između ostaloga, i drugu polovinu čestice 1326/247, k. o. [katastarska općina], temeljem kojeg ugovora je tuženik stupio u samostalan i miran suposjed darovane polovice odnosno stupio je u miran, zakonit, istinit i samostalan posjed cijele nekretnine. Da je tome tako proizlazi i iz posjedovnog lista broj 207 k. o. [katastarska općina], a koji prileži tužbi, u kojem je kao posjednik upisan upravo tuženik. Iako to možda nije važno za ovu posesornu parnicu, tuženik ističe da je nekretninu koja je predmet ove parnice njegova majka ČC darovala svom ocu, pok. JC ugovorom o darovanju još 19. ožujka 2004. koji je temeljem predmetnog ugovora o darovanju stupio u samostalan i miran posjed te istu uživao i obrađivao godinama da bi nakon smrti JC **.**.2024. nekretnina bila raspoređena kako je naprijed rečeno. Sve navedene činjenice, dakle, kako činjenica smrti JC tako i činjenica sklopljenog ugovora o darovanju od 20.05.2024. kao i ranijeg ugovora o darovanju od 19.03.2004. i stupanja u posjed čestice 1326/247 k. o. [katastarska općina] od strane tuženika dobro su poznate tužiteljici, odnosno nisu joj mogle ostati nepoznate jer su majka tužiteljice i majka tuženika, ČC, sestre, dakle, tužiteljica i tuženik su u srodstvu. Stoga, iz gornjih razloga, tužiteljica nije niti mogla biti u samostalnom i mirnom posjedu ili suposjedu čestice 1326/247, k. o. [katastarska općina] s obzirom da je u posjedu iste tuženik nakon smrti svojega oca i sklopljenog ugovora o darovanju sa svojom majkom. Osim toga, čak da je tuženik i smetao suposjed tužiteljice – a nije iz gornjih razloga – činjenicom da je stupio u suposjed nekretnine nakon smrti svoga oca 09. veljače 2024., tužiteljici je protekao i prekluzivni rok iz čl.21. st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa tužbu tužiteljice valja odbaciti kao nedopuštenu. Nadalje, nakon što je tuženik stupio u posjed čestice 1326/247 iza smrti svoga oca i temeljem darovnog ugovora sklopljenog sa svojom majkom, početkom ove godine (2025.) tuženik je – nakon što je prethodno pribavio podatke iz zemljišne knjige i katastarskog operata nekretnina – odlučio predmetnu česticu izmjeriti i označiti kako bi znao koja je njegova naslijeđena nekretnina te isto tako kako bi znao granice svoje nekretnine u odnosu na susjedne parcele, konkretno česticu 1326/246, k. o. [katastarska općina] čiji je vlasnik i posjednik ovdje tužiteljica te u odnosu na česticu 1326/250, k. o. [katastarska općina] čiji su suvlasnici i suposjednici NC i HC. Prilikom izmjere i označavanja kolcima svoje čestice 1326/247 k. o. [katastarska općina] početkom 2025. godine tuženika nitko nije ometao niti mu zabranjivao posjed kao što ga nitko nije ometao niti tijekom 2024. godine kada je stupio u posjed čestice 1326/247, k. o. [katastarska općina]. Točna je tvrdnja tužiteljice da je na nekretnini negdje početkom travnja ove godine (2025.) izvršio radnju bacanja stajskog gnojiva, međutim, tuženik je istu radnju izvršio isključivo na posjedu svoje nekretnine te niti u kojem slučaju nije smetao posjed tužiteljici na čestici 1326/247 k. o. [katastarska općina] jer tužiteljica nije niti imala (su)posjed na predmetnoj nekretnini. Isto tako, početkom svibnja 2025. tuženik je predmetnu česticu pripremio za daljnju poljoprivrednu obradu na način da ju je uzorao te potom posijao kukuruz. Nadalje, tvrdnja tužiteljice da je godinama unazad prijepornu nekretninu upisivala i u sustav državnih poticaja kod nadležne agencije te da na taj način tužiteljica dokazuje posjed nekretnine je prvenstveno irelevantna za ovu parnicu, a onda potom uvidom u dostavljene zahtjeve i obrasce koji su predavani Ministarstvu poljoprivrede doznajemo da se isti obrasci i zahtjevi odnose na razdoblje od 2003. do 2008. godine te da je posjed – kako je to prikazano u dostavljenim tabelama - trajao do 30.12.2012. (kako je to navedeno npr. u obrascu br. 1/2006, br. 1/2007 i br. 1/2008). Summa summarum, tužiteljica nije dokazala niti pružila razumno uvjerenje da se nalazi tj. nalazila u posjedu čestice 1326/247 k. o. [katastarska općina], dok je s druge strane tuženik predočio dovoljno materijalnih dokaza i uvjerenja da se u samostalnom, zakonitom i mirnom posjedu predmetne čestice nalazi od trenutka smrti svojega oca odnosno od dana sklopljenog ugovora o darovanju sa svojom majkom te da ga nitko u tom posjedu nije ometao niti mu zabranjivao posjed.

Slijedom naprijed navedenoga, tuženik predlaže tužbu tužiteljice odbaciti kao nepravovremenu, podredno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak uvećano za zakonske zatezne kamate od donošenja odluke pa do isplate.

3. U tijeku postupka, sud je izveo slijedeće dokaze:

Uvid u zk. izvatke broj 836 i 1330 k. o. [katastarska općina] (list 6-7), posjedovne listove broj 207, 1881 (list 8-10), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru broj O-297/2017 (list 12), Zahtjeve Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva (list 14-23), fotografije nekretnina (list 24-28), kopiju katastarskog plana (list 29), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru broj O-507/2024 (list 41), Ugovore o darovanju nekretnina od 20. svibnja 2024. i 19. ožujka 2004. (list 45-50), povijest promjena na katastarskim česticama Odjela za katastar nekretnina Daruvar (list 57), zk. izvadak iz BZP-a broj 3433 k. o. [katastarska općina] (list 117), proveden je uviđaj suda na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke Lukić Voje, dipl. ing. geodezije, kojom prilikom su u saslušani svjedoci GC, SC, VC, LC, ĆC, NC, BC, HC i ČC K, te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje vještaka mjerničke struke (list 97 i 113), a saslušane su i stranke.

4. Izvođenjem dokaza, te analizom istih, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

Očevidom suda na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka izvršena je identifikacija sporne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je na terenu označena linija koja dijela spornu kčbr. uzdužno na dva jednaka dijela (linija broj 13 na skici izmjere vještaka).

Temeljem iskaza tužiteljice, saslušane kao stranke, utvrđeno je da je ista obrađivala i bila u posjedu 1/2 dijela sporne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to do 2014., a od 2014. do 2017. ju je obrađivao i koristio tuženik uz njeno dopuštenje. Nakon 2017. jednu godinu je iste nekretnina dala u najam ŽC, a nakon njega je po odobrenju tužiteljice iste nekretnine nastavio obrađivati GC, koji je trebao iste nekretnine obrađivati i u 2025., sve dok mu tuženik nije prigovorio da obrađuje njegovu zemlju.

Temeljem iskaza tuženika saslušanog kao stranke je utvrđeno da je isti od oca 2023. naslijedio sporne nekretnine, te da je u 10. mjesecu 2024., a nakon što je GC obrao kukuruze sa sporne čestice, istom rekao da više ne koristi spornu česticu. Uvidom u posjedovni list broj 207 za k. o. [katastarska općina], te uvidom u povijest promjena Odjela za katastar nekretnina Daruvar za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da se od 2024. kao posjednik na istima vodi tuženik.

Dakle, ovako izvedenim dokazima je utvrđeno da se tužiteljica do 2024. nalazila u posjedu 1/2 dijela sporne kčbr. [katastarska čestica] i to neposredno ili pak posredno putem zakupaca, te je tuženik 2024. preuzeo posjed na cjelokupnoj spornoj kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Nasuprot tome, tužiteljica ničim tijekom postupka nije dokazala da bi se nakon 2024. nalazila u posjedu, bilo neposredno ili posredno na 1/2 dijela sporne kčbr. [katastarska čestica].

Dakle, kako u vrijeme eventualnog smetanja posjeda tužiteljice od strane tuženika na dan 05. travnja 2025., tužiteljica uopće nije ni bila u posjedu 1/2 dijela sporne nekretnine, onda nema ni pravo tražiti zaštitu posjeda od smetanja, a sve temeljem čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Stoga je sud i odbio tužiteljicu s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, a kako je to i naznačeno u točki I. izreke rješenja.

5. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, sud ju je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku i obvezao da tuženiku naknadi u potpunosti troškove parničnog postupka i to u iznosu od 750,00 EUR, a kako je to naznačeno u točki II. izreke rješenja.

Dosuđeni parnični troškovi tuženika se sastoje od troška zastupanja tuženika putem odvjetnika, a odnose se na jednokratnu naknadu za zastupanje u iznosu od 500,00 EUR, te zastupanje na još jednom ročištu u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7. točka 2., alineja 2 Odvjetničke tarife), te PDV-a (150,00 EUR), a koji svi troškovi su bili potrebni za vođenje parnice i u skladu s odvjetničkom tarifom.

Na dosuđene parnične troškove, sud je tuženiku temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima dosudio i zakonske zatezne kamate, tako što je odredio da iste teku od presuđenja pa do isplate, a kako je to i naznačeno u točki II. izreke rješenja.

6. Ostale izvedene dokaza, te navode stranaka, sud je ocijenio neodlučnim za donošenjem ovakve odluke.

U Daruvaru 14. siječanj 2026.

S U D A C :

Branislav Hunjak

P O U K A : Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje rješenja, osim za stranku koja o tom ročištu nije bila uredno obaviještena i za koju rok teče od uručenja rješenja primjenom pravila o dostavi pismena. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

RJEŠENJE SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetnica Lacković Marina, Daruvar

2. Odvjetnik Marković Marko, Zagreb