Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-894/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tanje Novak-Premec predsjednice vijeća, sutkinje Lane Putrić izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Vrdoljak, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ante Kukoć, odvjetnik u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika: pod 1. ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2. HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Davor Radić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu broj P- 1407/2022-29 od 4. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1407/2022-29 od 4. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu broj P-1407/2022-29 od 4. lipnja 2025. u cijelosti.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], suvlasnik za 32/280 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], pa se ovlašćuje tužitelj da na temelju ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tužitelja, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tužene TR kao pravne sljednice upisanog zemljišnoknjižnog suvlasnika ŽR.

2. Nalaže se Općinskom sudu u Splitu, Zemljišno-knjižni odjel provedba točke 1. ove Presude, a sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti.“

II. Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], vlasnik, za cijelo, dijela čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i to u površini od 32 m2, položenog s istočne strane, na Planu situacije koji je sastavni dio ove Presude, označen kao lik N-G-H-T-N, označen žutom bojom, što u naravi predstavlja betonirani plato, a sve prema Planu situacije vještaka za geodeziju Ante Zujića od 24.09.2008.g. u predmetu I P-241/2005, koji Plan situacije je sastavni dio ove presude, pa se ovlašćuje tužitelj da na temelju ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tužitelja, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tužene.

2. Nalaže se Općinskom sudu u Splitu, Zemljišno-knjižni odjel provedba točke 1. ove Presude, a sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti.“

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

I. Prihvaća se sudjelovanje u ovoj parnici umješača na strani tuženika: pod 1. ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tužitelju ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest (15) dana naknaditi tuženici TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 2.875,00 eura.

III. Nalaže se tužitelju ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest (15) dana naknaditi umješačima na strani tuženika, i to. ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj], te HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 2.750,00 eura.“

2. Protiv navedene presude i rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), i to bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu, uz naknadu parničnih troškova tužitelju, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Traži troškove sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5.1. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je isti suvlasnik u 32/280 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 6706, K. O. [katastarska općina], te ovlaštenje da na temelju presude zatraži i postigne istodobnu uknjižbu prava suvlasništva predmetne nekretnine na svoje ime, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženice TR, kao pravne sljednice upisanog zemljišnoknjižnog suvlasnika ĐR.

5.2. Nadalje, predmet spora predstavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik dijela kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u površini od 32 m2, položenog s istočne strane, na planu situacije označen kao lik NGHTN, označen žutom bojom, što u naravi predstavlja betonirani plato, a sve prema Planu situacije vještaka za geodeziju Ante Zujića od 24. rujna 2008., u predmetu IP- 241/2005, te ovlaštenje da tužitelj na temelju presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženice.

6. Prvenstveno u odnosu na procesno rješenje kojim je u ovoj parnici prihvaćeno sudjelovanje umješača ĆR i HR na strani tuženika, treba reći da je rješenjem prvostupanjskog suda broj P-727/2020 od 6. travnja 2022., prihvaćeno je sudjelovanje umješača SR na strani tuženika u ovoj pravnoj stvari. Naime, ista je, u smislu članka 206. ZPP, dokazala postojanje pravnog interesa budući da se radi o osobi koja ima pravni interes da tuženik uspije u parnici, obzirom je ista zakonska nasljednica iza smrti pok. DR, kojoj su sada pok. tuženik ĐR te MR, kao pravna sljednica ER (upisanog zk suvlasnika sporne nekretnine) dostavljenim Izjavama priznali pravo (su)vlasništva predmeta prijepora, kao i postojanje kupoprodajnog ugovora iz 1965. godine, zaključenog između njihovih prednika kao prodavatelja te DR i CR, kao kupaca, uz isplatu kupoprodajne cijene i predaju u posjed. Nastavno, obzirom da je SR tijekom postupka umrla, a naslijedili su je ĆR i HR, te su podneskom zaprimljenim pred prvostupanjskim sudom 1. srpnja 2024., prijavili sudjelovanje u ovom postupku, to isti, kao njezini univerzalnopravni sukcesori, također imaju pravni interes za sudjelovanje u ovom postupku, te je pravilno u smislu članka 206. ZPP prvostupanjski sud odlučio kao pod stavkom I. izreke prvostupanjskog rješenja.

7. Tužitelj činjenični osnov tužbe temelji na tvrdnjama da je od 1996. u kvalificiranom posjedu, u kojemu da ga nitko nije ometao, i to točno određenog, na terenu individualiziranog dijela nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja betonirani plato, a vlasništvo kojeg dijela da je stekao usmenom kupoprodajom od vlasnika PR, kojemu da je isplatio iznos od 3.200,00 DEM na ime kupoprodajne cijene, ali o tome da nije sačinjen pisani kupoprodajni ugovor. Slijedom iznijetog, tužitelj ističe da je u samostalnom, kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine deset godina, čime bi bile ispunjene pretpostavke za redovnu dosjelost, u smislu čl. 159. st. 1. i 2. Zakon o vlasništvu i drugim pravnim stvarima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00. 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP), odnosno podredno da bi bile ispunjene i pretpostavke za izvanrednu dosjelost u smislu čl. 159. st. 3. ZVDSP.

8. Iz obrazloženja prvostupanjske presude u bitnome proizlazi da su u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (list 84) upisani BR u ½ dijela te ĐR pok. PR (prednik tužene) u ½ dijela, ali da iz Izjave o priznavanju prava vlasništva od 14. svibnja 2019., te Ugovora zaključenog između RR. Z iz [adresa], kao prodavatelja i DR kao kupca, zaključenog 8. ožujka 1996. proizlazi da navedena uknjižba ne odgovara stvarnom stanju prava vlasništva jer da je pok. PR, zajedno sa svojim bratom sada pok. BR prodao dio navedenog zemljišta 5. ožujka 1965. u površini od 32 m2 CR za pristupni put do njegove parcele označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj da je CR pok. Z sagradio kuću, kao i parcele označene sa 4323/19, u naravi vrt. Nadalje, proizlazi da taj Ugovor o kupoprodaji zemljišta nije bio zaključen u pisanom obliku, ali da su sve ove činjenice potvrđene ugovorom kojeg da su **.**.1996. PR kao prodavatelj sa jedne strane i DR kao kupac sa druge strane, na kojemu je ovjeren potpis prodavatelja od strane javnog bilježnika Mire Rubić iz Splita pod brojem OV-4943/96 od 2. rujna 1996. U navedenom ugovoru da je izričito navedeno da je kupoprodajni ugovor od 5. ožujka 1965., izvršen u cijelosti, da je kupoprodajna cijena isplaćena, da zemljište koje je bilo predmetom prodaje u površini od 32 m2 u naravi služi kao pristupni put do kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i južne polovice kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je položajnim nacrtom Zavoda za izmjeru zemljišta broj PR.316/63 bila formirana zasebna čestica koja je po obliku i površini odgovarala upravo prodanom dijelu kčbr. [katastarska čestica] Split, u površini od 32 m2, ali da položajni nacrt nije bio proveden u zemljišnoj knjizi. Nadalje, da navedeni dio zemljišta u površini od 32 m2 odgovara idealnom dijelu od 32/280 kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Također, pok. ĐR je izjavio da nasljednicama pok. DR CR i pok. DR, njegovim kćerima SR i KR, priznaje pravo vlasništva nekretnine označene sa kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za ukupno 32/280 dijela, tj za po 16/280 dijela svake od njih te ih ovlašćuje da temeljem ove izjave o priznavanju prava vlasništva mogu zatražiti i postići uknjižbu toga prava na svoje ime, u navedenim suvlasničkim dijelovima uz istodobno brisanje toga prava sa njegovog imena.

9. Također, iz Izjave o priznavanju prava vlasništva od **.**.2021., OR iz [adresa], proizlazi da je ista navela kako je kao suvlasnik kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to za ½ dijela, uknjižen njezin otac ER (Franjo) Marasović pok. Z koji da je umro **.**.1993. Nadalje, da su njezin pok. otac BR za svoga života i njegov brat PR, oboje pok. Z, još 1965. god. prodali dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od cca 32 m2 koji je služio kao pristupni put do kuće CR i DR koju su sagradili na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prema njezinim saznanjima, da ugovor o kupoprodaji nije bio zaključen u pisanom obliku, ali da joj je poznata činjenica da je i njezinom pok. ocu u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena te da su DR i CR od njezinog oca i strica uvedeni u zakoniti i nesmetani posjed opisanog dijela čestice, te da njezin pok. otac od tada nije polagao nikakva vlasnička prava na tom dijelu čestice. Obzirom na navedeno, OR izjavljuje da kao pravna sljednica pok. oca NR ne polaže nikakva vlasnička ni druga prava na toj čestici, te da priznaje DR odnosno njezinim pravnim sljednicima pravo vlasništva na opisanoj čestici i to na fizički odvojenom dijelu u površini od 32 m2 koja je prodana kao pristupni put do kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , te je suglasna da DR odnosno njezini pravni sljednici mogu temeljem ove Izjave u zemljišnim knjigama zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na opisanom dijelu predmetne čestice u površini od 32 m2 za cijelo, uz istodobno brisanje toga prava sa njezinog imena odnosno imena njezinog pravnog prednika NR.

10. Dodatno prednjem, o vlasničkom posjedu DR iskazivali su i saslušani svjedoci GR, ŠR, LR, IR i JR, i to na način da je predmet spora predstavljao pristupni put do kuće DR i CR, koji su kupili od NR, da je DR na spornom dijelu imala kokošinjac, šupu, da nije dozvoljavala nikome da se tu parkira osim tužitelju nakon što je oženio njezinu kćer. Obzirom na navedeno, temeljeno na materijalnim dokazima te iskazima saslušanih svjedoka, sud je stava kako je tužitelj, koji se doselio u kuću Monike Grbavac 1990. godine, kada je i počeo parkirati svoje vozilo na predmetu prijepora, znao da je upravo DR izvanknjižna vlasnica predmeta prijepora, odnosno da je vršio posjedovne čini u vezi sa predmetom spora uz njezino odobrenje, iz čega jasno proizlazi da posjed tužitelja na predmetu spora nema potrebnu kvalitetu za stjecanje prava vlasništva kako temeljem redovne dosjelosti, tako niti izvanredne dosjelosti u smislu članka 159. ZV, obzirom da njegov posjed nije bio samostalan niti pošten.

11. Kako, dakle, iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbenim proizlazi da tužitelj nije bio u samostalnom posjedu predmeta prijepora, već da je posjed istoga vršio uz odobrenje DR (svoje punice), a predmnjeva njegovog poštenja je sa uspjehom oborena od strane tuženika, jer mu je, obzirom na ponašanje DR, punice, u odnosu na predmet spora, moralo biti poznato da mu ne pripada pravo na posjed istoga jer je izvanknjižni vlasnik spornog dijela nekretnina upravo ona, te da se ista i legitimirala kao vlasnik u upravnom postupku izdavanja lokacijske dozvole za dogradnju stambene zgrade na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] još 1996., proizlazi da tužitelj tijekom postupka nije dokazao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, slijedom čega je glavni tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, a iz istih razloga je kao neosnovan odbijen i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

12.1. Donoseći pobijanu presudu i rješenje prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

12.2. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tužitelj ističe u žalbi, jer prvostupanjske odluke nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, izreke tih odluka su razumljive, ne proturječe same sebi ili razlozima odluka, odluke imaju razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluka navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

12.3. U odnosu na apostrofiranje nedostataka u obrazloženju pobijane presude, treba reći da je prvostupanjski sud u ovom predmetu utvrđenja prava vlasništva, postupajući po načelu slobodne ocjene dokaza odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Slobodna ocjena dokaza označava nevezanost sudbene vlasti pri ocjeni dokazne snage nekog dokaza zakonskim ili drugim pravilima o njegovoj dokaznoj vrijednosti. Međutim, sud mora ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izvesti zaključak o postojanju činjenice koja se utvrđuje. Sustav slobodne ocjene dokaza utemeljen je na shvaćanju da je nemoguće unaprijed pravnim pravilima odrediti vrijednost pojedinih dokaza, jer to uvijek ovisi o okolnostima konkretnog slučaja. Ocjena dokaza prepuštena je osobnom uvjerenju suca, no u skladu sa zakonima logike i pravilima općeg ljudskog iskustva, što je sudac dužan iskazati u obrazloženju presude i tako strankama i višem sudu omogućiti provjeru postupka i njegove ocjene. Već iz osporavane presude razvidno je da je ona utemeljena na sadržaju više različitih dokaznih sredstava (iskazima stranaka, umješača na strani tuženika, svjedoka, ispravama, dokumentaciji iz katastra i zemljišnih knjiga te nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju). Osim toga suprotno žalbenim navodima tužitelja nitko od svjedoka predloženih od strane tuženika (AR, FR i VR) nije nedvojbeno potvrdio da bi upravo tužitelj platio kupoprodajnu cijenu za spornu nekretninu T, već u svojim iskazima iznose ono što im je rekao tužitelj. Stoga, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud o ocjeni izvedenih dokaza dao dostatne i relevantne razloge, te da nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

13. Nastavno, nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvoga stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice koje su od odlučnog značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom sporu.

14. Dakle, na žalbene navode tužitelja, treba reći da je prvostupanjski sud pravilno primijenio čl. 159. st. 1. ZVDSP kojim je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Dakle, u konkretnoj situaciji nisu ispunjene osnovne pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću – samostalni i barem pošteni posjed.

15.1. Zaključno, treba reći da su i ostali žalbeni navodi tužitelja bespredmetni u odnosu na glavni tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se utvrdi da je isti suvlasnik u 32/280 dijela cijele kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok činjeničnim navodima ukazuje na pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću točno određenog i fizički omeđenog dijela sporne nekretnine, a ne prava suvlasništva u odnosu na cijelu nekretninu, tim više što u konkretnom slučaju suvlasništvo cijele nekretnine u omjeru navedenom u tužbenom zahtjevu nikada nije egzistiralo. Valja ukazati da se može tražiti utvrđenje suvlasništva idealnog dijela nekretnine, ali ne u slučaju kada tužitelj prema činjenični navodima uživa točno određeni dio nekretnine, kao što je to ovdje slučaj. Tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenici da je u samostalnom posjedu točno određenog dijela predmetne nekretnine pa slijedom toga, uz ispunjenje ostalih (općih) uvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, osnovano bi mogao zahtijevati utvrđenje prava vlasništva samo na tako točno određenom dijelu (tako i Vrhovni sud u odluci Rev 147/2021-2 od 27. travnja 2021.).

15.2. S druge strane u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, tužitelj u parničnom postupku koji tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva na točno određenom fizičkom dijelu nekretnine mora obuhvatiti sve suvlasnike kao tuženike (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1084/2020 od 8. veljače 2023.), a u ovoj pravnoj stvari je na pasivnoj strani obuhvaćena samo jedna suvlasnica, dok je u odnosu na ostale suvlasnike tužba povučena (list 39 spisa).

16. U odnosu na odluku o troškovima postupka tužitelj je pobija očito samo u slučaju drugačijeg uspjeha u sporu, a ne osporava niti kriterij dosuđenja, način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da u skladu s odredbim čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti, valjalo je potvrditi i odluku o troškovima postupka.

17. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje.

18. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio u sporu (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Varaždinu 14. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec