REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1960/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Anita Sušac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Križanec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d. iz Zagreba, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene 18. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ivane Grgić Zovko, odvjetnice i punomoćnika tuženika Marka Križaneca, odvjetnika, 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Euroherc osiguranje d.d. koji glasi: ''I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u iznosu od 354,90 EUR s računa Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 na račun Šantalab Miroslava, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnove zahtjeva za izravnu naplatu od 14.10.2022., a temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-3224/18 od 10.06.2020. i presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-3432/20 od 22.03.2021.

II. Nalaže se tuženiku Šantalab KK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Euroherc osiguranju d.d., OIB: 22694857747 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282 vrati iznos od 354,60 EUR sa zateznom kamatom od 14.10.2022. do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopu koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.''

II. Nalaže se tužitelju Euroherc osiguranje d.d. naknaditi tuženiku KK parnični trošak u iznosu od 812,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 14. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Euroherc osiguranje d.d. za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.257,41 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 29. studenog 2022. navodi kako je zaključkom ovog suda posl. br. Ovr-2998/2022 od 14. studenog 2022. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-3224/2018 od 10. lipnja 2020., a sve iz razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točaka 7. i 9. Ovršnog zakona. Navodi kako je tuženik, kao ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu u kojemu zahtjeva izravnu naplatu. Ističe kako ovršna isprava koja je dostavljena uz zahtjev za izravnu naplatu ne postoji, barem ne između stranaka. Navodi kako je to bio razlog zbog kojeg je FINA trebala odbiti provesti izravnu naplatu, te je to i razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a zbog kojega je ovdje tužitelj predložio da sud proglasi pljenidbu i prijenos nedopuštenim. Nadalje navodi kako je postupajući po zahtjevu za izravnu naplatu FINA zaplijenila s računa tužitelja iznos od 2.835,33 kune, a zbog čega je ovdje tužitelj podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Nadalje navodi kako tražbina čiju naplatu zahtjeva tuženik ne postoji, odnosno ista je prestala obzirom da je tužitelj dobrovoljno izvršio isplatu prije nego je tuženik kao ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu. Navodi kako je po zaprimanju prvostupanjske presude isplatio dobrovoljno tuženiku iznos od 9.315,52 kune dana 3. srpnja 2020., a nakon zaprimanja drugostupanjske presude isplatio je daljnji iznos od 119.600,54 kune dana 26. kolovoza 2022. Isplatom ukupnog iznosa od 128.916,06 kuna njegova obveza je prestala. Smatra da tuženik nezakonito potražuje daljnji iznos od 2.665,17 kuna sa zateznim kamatama od 27. kolovoza 2022. te time zanemaruje Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, odnosno njegove izmjene od 17.04.2020. objavljene u Narodnim novinama broj 47/2020, kao i Odluku Vlade RH o produženju roka trajanja posebnih okolnosti objavljene u Narodnim novinama broj 83/2020 od 16.07.2020. Ističe kako je navedenim propisima određeno da u vrijeme trajanja posebnih okolnosti koje obuhvaćaju vremenski raspon od 18.04.2020. do 18.10.2020. ne teku zatezne kamate, a što je potvrđeno i mišljenjem i tumačenjem Ministarstva financija od 21. travnja 2020. Uzevši u obzir članak 172. Zakona o obveznim odnosima i pravila o uračunavanju, obveza tužitelja u cijelosti je ispunjena. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 13. studenog 2025. predlaže proglasiti nedopuštenim pljenidbu i prijenos novčanih sredstava u iznosu od 354,60 EUR s računa tužitelja na račun tuženika te naložiti tuženiku da isplati tužitelju navedeni iznos zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U odnosu na navode iz toč. 2 tužbe, navodi da se radi o omašci u pisanju, koja ni na koji način ne utječe na zakonitost ovrhe. Ističe kako nije sporno da je tuženik protiv tužitelja pokrenuo 14. listopada 2022. godine ovršni postupak/podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji, temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn-3224/18, od 10. lipnja 2020., koja je potvrđena/preinačena presudom Županijskog suda u Rijeci, Gž-3432/2020, od 22. ožujka 2022. godine i to zato što tužitelj nije u cijelosti ispunio svoju obvezu temeljem navedene ovršne isprave. Nije sporno da je tužitelj nakon primitka gore navedene prvostupanjske presude isplatio tuženiku iznose naznačene u tužbi. Sporno je, je li tužitelj osnovano obračunavao zateznu kamatu po stopi od 0,0 % (za razdoblje od 19. travnja 2020. do 18. listopada 2020.). Smatra da je takvo postupanje tužitelja bez pravnog temelja te stoga tužitelj nije u cijelosti ispunio svoju obvezu prema ovršnoj ispravi, zbog čega je tuženik opravdano pokrenuo ovršni postupak, s time da se prethodno (bezuspješno) obratio tužitelju sa zahtjevom za isplatu neplaćenog iznosa prema ovršnoj ispravi. Ističe kako je obveza tužitelja, a tuženika iz ovršne isprave bila da plati zatezne kamate (na dosuđene iznose glavnice i troškove parničnog postupka) prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima pa je pogrešna tužiteljeva odluka da samovoljno obračunava zateznu kamatu za razdoblje od 19. travnja 2020. do 18. listopada 2020. po stopi od 0,00 %, budući tako ne glasi obveza tužitelja prema ovršnoj ispravi. Smatra da tuženik ne može (u postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom) osporavati navedenu obvezu, koju nije uspio osporiti u parničnom postupku. Ističe i to da iz relevantnih odredbi Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, proizlazi kako je intencija zakonodavca bila pomoć ovršenicima fizičkim osobama za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ("lockdown" zbog epidemije korone) te navedena zakonska materija regulira postupanje Financijske agencije u tim posebnim okolnostima. Smatra da odredbu čl. 25.a Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima treba tumačiti teleološki, prema smislu koji je zakonodavac imao na umu kada je donosio takav Zakon (pomoć ovršenicima fizičkim osobama za vrijeme trajanja posebnih okolnosti kako ne bi bila ugrožena egzistencija navedenih osoba u razdoblju kada nisu mogli raditi ili ostvarivati prihode zbog trajanja posebnih okolnosti), a ne formalno gramatički, na način koji nema veze sa samom svrhom navedenog propisa. Smatra besmislenim primijeniti navedenu odredbu prema tužitelju, koji upravo u tom i narednom razdoblju ostvaruje enormne prihode i dobit. Ističe i da je doseg tog samog Zakona ograničen pa se stoga navedeni Zakon ne može primjenjivati na parnične postupke u tijeku, o čemu je jasno stajalište već zauzela i sudska praksa. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je donio presudu posl. br. P-6365/2022-10 dana 13. prosinca 2023. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška, a naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR.

4. Odlučujući o žalbi tužitelja Županijski sud u Puli-Pola rješenjem posl. br. Gž- 218/2024-2 od 15. veljače 2024. ukinuo je navedenu presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. U bitnom se navodi kako ovaj sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nije raspravio zahtjev tužitelja i uz primjenu odredbe čl. 25.b st. 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima pa je činjenično stanje o visini zahtjeva ostalo neutvrđeno. Navodi se kako je potrebno utvrditi razdoblje na koje se odnosi navedeni iznos zakonske zatezne kamate koji je temeljem zahtjeva tuženika zaplijenjen sa računa tužitelja, a za koji tužitelj tvrdi da se odnosi upravo na razdoblje trajanja posebnih okolnosti, nakon toga utvrditi visinu tako zaplijenjenog iznosa te donijeti novu pravilno obrazloženu presudu.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u rješenje zaključak ovog suda posl. br. Ovr-2998/22-2 od 14. studenog 2022. (list 7), prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (list 11-15), zahtjev za izravnu naplatu (list 24-39), presudu ovog suda posl. br. Pn-3224/18-81 od 10. lipnja 2020. (list 40-57), presudu Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-3432/2020-2 od 22. ožujka 2021. (list 58-66), e- mail korespondenciju između stranaka (list 109-111), Godišnje financijsko izvješće za 2021. (list 112-258), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Petri Blašković (list 345-407).

6. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji i da je postupajući po tom zahtjevu, a na temelju dostavljenih isprava – presude ovog suda posl. br. Pn-3224/18-81 od 10. lipnja 2020. i presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-3432/2020-2 od 22. ožujka 2021., Financijska agencija zaplijenila je s računa tužitelja i prenijela na račun tuženika iznos od 376,31 EUR / 2.835,33 kn. Sporno je, je li Financijska agencija bila ovlaštena postupiti po zahtjevu za izravnu naplatu budući da je u istom pogrešno naznačena isprava na temelju koje se podnosi zahtjev. Sporno je i ima li tuženik pravo na naplatu zaplijenjenog i prenesenog iznosa po ovršnoj ispravi, a s obzirom na odredbu čl. 25.a Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

8. Uvidom u prijedlog tužitelja za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim utvrđeno je da je isti podnesen zbog istih razloga kao i predmetna tužba, a u vidom u zaključak ovog suda od 14. studenog 2022. utvrđeno je da ja tužitelj upućen na podnošenje ove tužbe iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 9. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ).

9. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu koji je Financijskoj agenciji podnio tuženik utvrđeno je da se istim zahtijeva izravna naplata na temelju ovršne odluke suda

– presude Općinskog građanskog suda u zagrebu posl. br. Pn-3324/18 od 10. lipnja 2020.

10. Dakle, proizlazi da su točni navodi tužitelja da je u zahtjevu pogrešno naznačen poslovni broj ovršne isprave budući da ispravan poslovni broj glasi: Pn- 3224/18. Međutim, sud zaključuje da se radi o omašci u pisanju koja ne utječe na pravilnost provedene pljenidbe i prijenosa na temelju zahtjeva tuženika. Naime, osim zahtjeva, tuženik je Financijskoj agenciji dostavio i specifikaciju zahtjeva za izravnu naplatu (list 28-29 spisa) u kojem je ispravno naznačio poslovni broj ovršne isprave. Ujedno, tuženik je Financijskoj agenciji uz zahtjev i dostavio ovršnu ispravu. Stoga, unatoč pogrešnom naznačavanju poslovnog broja spisa u zahtjevu, sud smatra da nema dvojbe na temelju koje ovršne isprave je predložena i provedena izravna naplata. Uslijed navedenog nije ostvaren razlog iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a jer je tuženik kao ovrhovoditelj bio ovlašten predložiti ovrhu / zahtijevati izravnu naplatu od tužitelja kao ovršenika.

11. Nadalje, odredbom čl. 25. b Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (''Narodne novine'' br. 68/18, 02/20, 46/20 i 47/20) propisano je da za vrijeme trajanja posebnih okolnosti iz čl. 25. a istog Zakona ne teče zatezna kamata.

12. Upravo pozivanjem na navedenu odredbu tužitelj smatra da zatezne kamate određene ovršnom ispravom – presudom ovog suda posl. br. Pn-3224/18-81 od 10. lipnja 2020., ne teče u razdoblju trajanja posebnih okolnosti od 18. travnja 2020. do 18. listopada 2020., slijedom čega je neosnovano tuženik u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom naplatio utuženi iznos od tužitelja.

13. Na okolnost utvrđenja visine tražbine tužitelja, a nakon što se tužitelj na ročištu održanom 21. listopada 2024. očitovao kako se iznos zakonske zatezne kamate koji je zaplijenjen s računa tužitelja odnosi na razdoblje od 18. travnja 2020. do 18. listopada 2020., sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem prema prijedlogu tužitelja i na okolnost kako je to predložio tužitelj u tužbi. Vještaku je dano u zadatak očitovati se je li tužitelj ispunio svoju obvezu iz ovršne isprave (na temelju koje je provedena izravna naplata s računa tužitelja), ako se uzme u obzir da u spornom razdoblju od 18. travnja 2020. do 18. listopada 2020. zatezne kamate nisu tekle, kao i je li tužitelj ispunio svoju obvezu u slučaju da su zatezne kamate tekle u spornom razdoblju.

14. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Petre Blašković proizlazi kako ukupna obveza tužitelja prema tuženiku temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-3224/18-81, a koja je preinačena presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-3432/2020-2 te uz primjenu razdoblja trajanja posebnih okolnosti od 18. travnja do 18. listopada 2020 na izračun zateznih kamata, nakon izvršenih isplata na dan 3. srpnja 2020. i 26. kolovoza 2022. iznosi 16,89 EUR. Ukupna obveza tužitelja prema tuženiku temeljem navedene presude te bez primjene razdoblja trajanja posebnih okolnosti od 18. travnja do 18. listopada 2020. na izračun zateznih kamata, nakon izvršenih isplata 3. srpnja 2020. i 26. kolovoza 2022. iznosi 335,49 EUR.

15. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Petre Blašković jer je isti jasan i neproturječan te stranke na isti nisu imale primjedbi.

16. Zakonom o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti (''Narodne novine'' br. 53/20 – dalje: Zakon o interventnim mjerama), u čl. 1. tog Zakona, propisane su interventne mjere u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uslijed proglašenja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 (kako to proizlazi i iz samog naziva Zakona) pa je tako između ostalog propisano zastajanje u ovršnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, provedba ovrhe na plaći i drugom stalnom novčanom primanju za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, izuzimanje od ovrhe za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, stečajni razlozi za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, zastoj tijeka zateznih kamata i dr.

17. U konkretnom slučaju tuženik nije ni pokretao ovršni postupak već je tužitelj obvezu iz pravomoćne presude ispunio dobrovoljno pa kako se nije vodio nikakav ovršni postupak, a niti se taj Zakon odnosi na tužitelja, ne dolazi do primjene navedenog Zakona o interventnim mjerama pa tako niti odredbe čl. 7. kojim je propisano da za vrijeme trajanja posebnih okolnosti u smislu tog Zakona ne teku zatezne kamate.

18. Odredom čl. 1. Zakona o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (''Narodne novine'' br. 47/20) dopunjen je Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (''Narodne novine'' br. 68/17, 2/20 i 46/20) novim člancima 25.a i 25.b. U čl. 25.a st. 1. definirane su posebne okolnosti, a u st. 2. istog članka propisano je da će za vrijeme trajanja posebnih okolnosti iz stavka 1. tog članka Agencija zastati s provedbom ovrhe na novčanim sredstvima u odnosu na ovršenike fizičke osobe, dok je čl. 25.b propisano da za vrijeme trajanja posebnih okolnosti iz čl. 25.a tog Zakona ne teče zatezna kamata (stavak 1.) te da Agencija neće obračunati zateznu kamatu koja je određena u osnovi za plaćanje za razdoblje trajanja posebnih okolnosti (stavak 2.). Dakle iz naprijed citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je istima propisano postupanje Agencije u posebnim okolnostima u odnosu na fizičke osobe protiv kojih je ovršni postupak u tijeku, odnosno postupanje Agencije po novim osnovama za plaćanje, a što se odnosi i na neobračunavanje zateznih kamata za vrijeme trajanja posebnih okolnosti.

19. Navedeno proizlazi i iz prijedloga Vlade Republike Hrvatske za donošenje Zakon o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima upućenog Saboru RH iz travnja 2020. (dostupan na internetskim stranicama Hrvatskog sabora), u kojem se navodi da se predloženim mjerama nastoji olakšati položaj fizičkih osoba kojima dio primanja odlazi za ovrhe kako bi lakše podnijeli negativne ekonomske posljedice nastale zbog posebnih okolnosti uslijed pojave epidemije bolesti COVID-19 omogućavanjem privremenog zastoja svih ovrha na novčanim sredstvima po računu fizičkih osoba čime će se fizičkim osobama omogućiti raspolaganje svim primanjima koja primaju na račune u bankama kako bi lakše prebrodila razdoblje posebnih okolnosti koje znatno utječu na njihovu financijsku situaciju.

20. Obzirom na izneseni sadržaj spornih odredbi Zakona o interventnim mjerama i Zakona o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a uvažavajući razloge i svrhu zbog kojih je Vlada Republike Hrvatske predložila Hrvatskom saboru donošenje tih Zakona, ovaj sud zaključuje da se odredba članka 7. Zakona o interventnim mjerama kojom je propisano da za vrijeme trajanje posebnih okolnosti u smislu tog Zakona ne teku zatezne kamate, ne primjenjuju na sve ostale dužnike kako to smatra tužitelj.

21. Nadalje, valja reći i to kako je odredbom čl. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima propisano kako se tim Zakonom uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima, uključujući vođenje Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, postupanje u slučaju nedostatka novčanih sredstava za provedbu ovrhe, postupanje poslovnog subjekta u uvjetima blokade njegova računa, davanje, čuvanje i pohrana podataka, naknade, vođenje jedinstvenog registra računa te nadzor nad provedbom tog Zakona. Dakle, kako je navedenim Zakonom izričito propisan doseg njegove primjene, pogrešno tužitelj smatra da se navedeni Zakon odnosi i na parnične postupke. Prema ocjeni ovog suda, Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima odnosi se isključivo na provedbu ovrhe na novčanim sredstvima, što osim iz čl. 1. Zakona, proizlazi već i iz samog naziva Zakona. Dakle isti se ne primjenjuje i na parnične postupke. Stoga se ni odredba čl. 25.b. navedenog Zakona ne može primijeniti na obvezu utvrđenu ovršnom ispravom – presudom donesenom u parničnom postupku, a kad tom ovršnom ispravom – presudom, o oslobođenju od plaćanja kamata u nekom vremenskom periodu nije niti odlučeno.

22. U odnosu na dostavljeno mišljenje Ministarstva financija valja reći da je zakone ovlašten tumačiti sud i ni na koji način nije vezan danim mišljenjem Ministarstva financija, pri čemu je isto mišljenje u protivnosti sa sadržajem Zakona o interventnim mjerama i Zakona o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima kao i cilju zbog kojih su ti Zakoni doneseni.

23. Slijedom navedenog, kako sud nije našao osnovanim niti istaknuti razlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz čl. 50. st. 1. t. 9., u vezi s čl. 210. OZ-a, to je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te radi isplate iznosa od 354,60 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, kako je to odlučeno u točki I. izreke presude.

24. Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' br. 138/23 - dalje: Tarifa). Tako je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini 50 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 23. travnja 2025. i 16. svibnja 2025. u visini 50 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 27. listopada 2023., 21. listopada 2024. i 18. prosinca 2025. u visini 50 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u visini 25 bodova odnosno ukupno 325 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (650,00 EUR) i uvećano za 25% PDV-a (162,50 EUR) iznosi 812,50 EUR.

25. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP-a), kao niti trošak sastava podneska od 25. studenog 2025. jer je istim dostavio sudsku praksu koju je sudu mogao predati i na ročištu održanom 18. prosinca 2025.

26. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su i zatezne kamate koje teku od 14. siječnja 2026. do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

27. Kako tužitelj nije uspio u ovom postupku to je odbijen i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u zatraženom iznosu (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

28. Slijedom toga, odlučeno je kao u točkama II i III. izreke.

Zagreb, 14. siječnja 2026.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika