Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-584/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca; Vesne Stokrp predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka ulica 15 A, OIB: 15907062900, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz MAĐARIĆ & LUI - odvjetničkog društva d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika GV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 1339KC [adresa], zastupanog po punomoćniku Matiji Pečatniku, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-2144/2022-39 od 16. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2144/2022-39 od 16. svibnja 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.
III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2144/2022-39 od 16. svibnja 2024., točkom I. izreke ukida se platni nalog sadržan u rješenju tog suda poslovni broj P-6049/2021-3 od 30. kolovoza 2021. Točkom II. izreke odbija se tužbeni zahtjev, a točkom III. nalaže se tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. naknaditi tuženiku GV trošak ovoga postupka u iznosu od 2.191,36 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena u roku od 15 dana. Točkom IV. izreke navedene presude odbija se zahtjev tuženika na naknadu parničnog troška u preostalom dijelu. Točkom V. izreke odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka.
2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u bitnome smatra da za ovaj predmetni postupak nije ključna dostava navedene Odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju i ugovorene naknade za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije, obzirom je tužitelj obavijestio tuženika o načinu obračuna toplinske energije 19. studenog 2018. i obzirom se u ugovoru nalaze odredbe o obračunu potrošnje toplinske energije, identifikacija obračunskog mjesta zajedničkog mjerila, priključne snage te da su na računu navedene pojedinosti modela raspodjele toplinske energije, a na koje je tuženik mogao prigovarati u roku od 15 dana od primitka istih. Tužitelj smatra kako nije sporno na koji način se obračunavala toplinska energija, odnosno kojim modelom, 2EG, 3EG ili kombinacijom, jer je isto utvrđeno i bilo poznato, a sve sukladno Pravilniku te Općim uvjetima, i predlaže žalbu prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, odnosno u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak i traži trošak žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužitelja u cijelosti i predlaže žalbu tužitelja odbiti, a pobijanu presudu potvrditi i traži trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP), ovaj sud nije utvrdio da bi pobijana presuda bila zahvaćena kojom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, kao ni iz razloga navedenih u žalbi iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju sadržajno žalbom ukazuje tužitelj budući presuda nema nikakvih nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati te ne postoji proturječnost u odlučnim činjenicama između onoga što se u obrazloženju presude navodi o sadržaju isprava u postupku i samih isprava te su izneseni dostatni i relevantni razlozi o odlučnim činjenicama koji opravdavaju odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.
6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za namirenje tražbine s osnove isporučene toplinske energije za stambeni prostor u [adresa], za razdoblje od mjeseca lipnja 2020. do mjeseca prosinca 2020. u ukupnom iznosu od 1.848,04 EUR sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose sukladno ispostavljenim mjesečnim računima u tom razdoblju.
7. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporan je način obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju za krajnje kupce na tuženikovoj adresi.
8. Iz pobijane presude kao i iz stanja spisa proizlazi da nije sporno:
- da je tuženik suvlasnik stambene zgrade mješovite uporabe 9 - 21 [adresa]
- izgrađene na kčbr. [katastarska čestica] ukupne površine 2949 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i vlasnik posebnog dijela zgrade etažno vlasništvo (E-116) stana broj 80 na IV katu površine 28,92 m2 [adresa],
- da je tužitelj isporučivao toplinsku energiju za navedenu stambenu zgradu na adresi [adresa] na jedinstveno obračunsko mjerno mjesto i isporučenu toplinsku energiju raspodijelio svim suvlasnicima posebnih dijelova zgrade,
- da tuženik u spornom razdoblju nije imao ugrađeno zasebno mjerilo toplinske energije,
- da su tužitelj i suvlasnici nekretnine na adresi [adresa] sukladno članku 11. Zakona o tržištu toplinskom energijom (Narodne novine broj 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18 i 86/19 – dalje u tekstu: ZTTE) u 2014. sklopili Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 197029201401 uz koji je priložena Odluka suvlasnika zgrade – građevine o sklapanju ugovora za potrošnju toplinske energije s kupcem toplinske energije za nekretninu u [adresa] s popisom suvlasnika zgrade,
- da tužitelj uz navedeni Ugovor, a niti tijekom postupka, nije dostavio i Odluku o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju na zajedničkom mjernom mjestu koja je bitan element za izračun visine tužiteljevog potraživanja u konkretnoj pravnoj stvari, a koja je sastavni dio navedenog Ugovora o potrošnji toplinske energije,
- da je tuženik 20. studenog 2020.ugradio razdjelnik topline.
9. Ocjenjujući osnovanost / neosnovanost tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud svoj stav temelji na odredbama Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine broj 99/14, 27/15 i 124/15 – dalje u tekstu: Pravilnik) kojim je u članku 4. propisano da odluku o ugradnji uređaja za regulaciju odavanja topline i uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije ili zasebnih mjerila toplinske energije donose vlasnici posebnih dijelova zgrade koji predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu (krajnji kupci), a za koju odluku tužitelj tvrdi da je donesena iako u dokaz takvih navoda nije dostavio navedenu odluku te prvostupanjski sud nije mogao utvrditi za koji obračun potrošnje su se odlučili suvlasnici, 2EG model, 3EG model ili kombinacijom tih dvaju modela.
10. Odredbom članka 6. stavka 1. Pravilnika propisani su osnovni modeli za raspodjelu isporučene toplinske energije za grijanje prostora na zajedničkom mjerilu toplinske energije i to model 1EG, 2EG i 3EG dok je stavkom 2. propisano da se u ogrjevnoj sezoni, isporučena toplinska energija za grijanje prostora na zajedničkom mjerilu toplinske energije raspodjeljuje na krajnje kupce toplinske energije primjenom jednog ili kombinacijom dva osnovna modela za raspodjelu iz stavka 1. članka.
11. Odredbom članka 11. Pravilnika je propisan način obračuna na zajedničkom mjerilu toplinske energije do trenutka dok svi vlasnici posebnih dijelova objekta koji predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu ne ugrade uređaje za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije, u kojem slučaju toplinska energija izmjerena na zajedničkom mjerilu toplinske energije kod kojih se korekcija raspodjele toplinske energije temelji na snazi i površini, raspodjeljuje na sve samostalne uporabne cjeline po formulama navedenim u tom članku, a stavkom 4. da iznimno od stavka 1. i 2. tog članka vlasnici samostalnih uporabnih cjelina mogu odlukom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju odrediti i drugu vrijednost korekcijskog faktora isporučene toplinske energije.
12. Prvostupanjski sud rukovodio se i odredbom članka 15. Pravilnika prema kojoj su vlasnici u slučaju promjene odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju novu odluku dužni dostaviti kupcu toplinske energije najkasnije do 15-og u mjesecu.
13. Uvažavajući odredbe navedenog Pravilnika prvostupanjski sud utvrđuje da nije mogao utvrditi način na koji je tužitelj izvršavao raspodjelu i obračun troškova potrošene toplinske energije jer da ne postoje podaci na temelju kojih bi se moglo utvrditi je li obračun ukupno isporučene energije pravilno raspodijeljen na tuženika budući tužitelj nije dostavio Odluku suvlasnika o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju za krajnje kupce na zajedničkom mjerilu toplinske energije predmetne zgrade koja je sastavni dio Ugovora o potrošnji toplinske energije.
14. Tužitelj nije u svrhu pravilnog utvrđenja obračuna i raspodjele toplinske energije dostavio u spis odluku koju bi suvlasnici zgrade u kojoj je stan tuženika donijeli nakon stupanja na snagu ZTTE 6. srpnja 2013., odnosno nakon stupanja na snagu Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine broj 99/14), a koji je stupio na snagu 1. rujna 2014. te nakon ugradnje zasebnih mjerila toplinske sukladno članku 33. stavku 4. ZTTE, te ni s tog aspekta ne proizlazi pravilnost obračuna isporučene toplinske energije za stan tuženika na način da se sva zajednička potrošnja obračuna i naplati tuženiku, a kako proizlazi iz priloženog izvatka otvorenih stavki
15. U odnosu na pozivanje tužitelja na odredbu članka 15. stavka 6. Pravilnika kojom je propisano da do trenutka kad u zgradi svi krajnji kupci na zajedničkom mjerilu toplinske energije ne ugrade zasebna mjerila toplinske energije, krajnji kupci koji imaju ugrađena zasebna mjerila toplinske energije, plaćaju samo troškove toplinske energije na temelju očitanja zasebnih mjerila i troškove izmjerene ili izračunate toplinske energije za pripremu potrošne tople vode i ne sudjeluju u raspodjeli zajedničke potrošnje, prvostupanjski sud navodi da se tužitelj nije očitovao je li utužena tražbina, odnosno tuženikova potrošnja obračunata isključivo po navedenom temelju odnosno da mu je pretpostavljenim računima obračunata samo zajednička potrošnja zgrade u [adresa], ili pak kombinacija zajedničke potrošnje i potrošnje samo tuženikovog stana pa da ni u tom pogledu nije moguće zaključiti je li obračun po ispostavljenim računima pravilno sačinjen.
16. Odluka o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju na zajedničkom mjernom mjestu je, uz popis suvlasničkih dijelova, bitan element za izračun visine tužiteljevog potraživanja, a takve Odluke u spisu nema, pa slijedom navedenoga tužitelj nije dokazao da je na temelju Ugovora pravilno raspodijelio i obračunao troškove za isporučenu toplinsku energiju.
17. Zbog nemogućnosti utvrđenja je li je tužitelj rasporedio i obračunao toplinsku energiju za stan tužitelja u skladu s Odlukom suvlasnika o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju na zajedničkom mjernom mjestu, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da tužitelj nije dokazao da je pravilno rasporedio i obračunao troškove za isporučenu toplinsku energiju zbog čega je primjenom članka 221.a ZPP-a o toj činjenici zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja.
18. Prema stavu ovog suda kad bi se potrošnja za koju tužitelj potražuje isplatu odnosila na svu zajedničku potrošnju zbog činjenice da tuženik u utuženom vremenskom razdoblju, odnosno do kraja 11/2020, budući je u 11/2020 ugradio mjerilo topline, jedini u zgradi nije imao ugrađeno posebno mjerilo topline, takav obračun ne bi bio u skladu s odredbama europskog prava, odnosno Direktivom 2021/27 EU koja je sukladno odredbi članku 2. ZTTE inkorporirana u taj Zakon pri tome ukazuje se i na odredbe članka 33. ZTTE da je članak 15. stavak 6. Pravilnika protivan toj zakonskoj odredbi.
19. Naprijed navedena zakonska i podzakonska regulativa ne daje zaključak da se tuženik koji nije ugradio uređaj za razdiobu toplinske energije sankcionira plaćanjem troškova zajedničke potrošnje za ostalih 100 stanova, kako to smatra i čini tuženik prebacivši cjelokupni teret troškova zajedničke potrošnje na tuženika, pa stoga, a imajući u vidu odlučne činjenice koje nisu sporne ni u žalbenom postupku, nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
20. Žalbu tuženika ovaj sud ocjenjuje u cijelosti neosnovanom jer nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude pa je valjalo žalbu tužitelja odbiti i na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.
21. Odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovu tako i po visini troškova koji su određeni tuženiku (članak 154.i.članak 155. ZPP).
22. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe budući nije uspio u žalbenom postupku, i odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu na temelju članka 166. ZPP-a u svezi sa člankom 154. i 155. ZPP-a.
U Karlovcu 14. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Vesna Stokrp
