Poslovni broj: K-11/2023-30
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 29 a, Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca Magde Davidović Glumac, kao predsjednika vijeća te sudaca porotnika Ljubice Srhoj Fržop i Zdravke Mikulić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Elene Jurašin kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženika SI, zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju – djelo označeno po članku 246. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24, 136/25 – dalje KZ/11), a kažnjivo po čl. 246. st. 2. KZ/11, na temelju optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem KO-DO-8/2023 od 3. ožujka 2023. izmijenjene na raspravi održanoj 9. siječnja 2026., nakon javno održane i zaključene rasprave 9. siječnja 2026. u nazočnosti zastupnika optužbe Mire Dolić, zamjenice županijske državne odvjetnice u Splitu, branitelja po službenoj dužnosti optuženika Duje Duplančića, odvjetnika u Splitu te optuženika, na ročištu za objavu presude održanom 14. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
OPTUŽENIK:
SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin LI i majke S rođene L, rođen **.**.1971. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, konobar sa završenom srednjom školom, nezaposlen, primatelj socijalne pomoći u mjesečnom iznosu od 560,00 eura, razveden, otac troje punoljetne djece, bez imovine, bez vojnog čina i odlikovanja, višestruko osuđivan, drugi kazneni postupak nije u tijeku
k r i v j e :
I-što je u Splitu u vremenskom razdoblju od 23. veljače do 1. lipnja 2011., kao direktor trgovačkog društva Račica d.o.o. za građenje i turizam Stari Grad, otok Hvar, svjestan da je o interesima društva dužan skrbiti pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika i štititi njegovu imovinu, postupajući protivno članku 252. st. 1. u svezi čl. 430. Zakona o trgovačkim društvima, s nakanom stjecanja znatne neosnovane imovinske koristi u više navrata sa žiro računa i iz blagajne tog trgovačkog društva podizao novac te od trgovačkog društva SCALA d.o.o. Split uzimao pozajmice za potrebe poslovanja društva, a koji novac, kao i novac dobiven prodajom osobnog vozila u vlasništvu trgovačkog društva, nije koristio za potrebe trgovačkog društva Račica d.o.o. već ga je zadržavao za sebe i koristio za osobne potrebe, na koji način je na štetu trgovačkog društva Račica d.o.o. sebi pribavio znatnu protupravnu imovinsku korist u iznosu od 846.054,83 kuna (112.290,77 eura), pa je tako:
- sa žiro računa trgovačkog društva Račica d.o.o. otvorenog kod OTP banke
IBAN broj: [broj bankovnog računa]:
24. veljače 2011. podigao iznos od 95.000,00 kuna (12.608,67 eura), od kojeg iznosa je za potrebe trgovačkog društva iskoristio iznos od 19.230,17 kuna, dok je iznos od 75.769,83 kune (10.056,38 eura) potrošio za osobne potrebe,
21. ožujka 2011. podigao iznos od 1.500,00 kuna (199,08 eura) koji iznos je potrošio za osobne potrebe,
24. ožujka 2011. podigao iznos od 18.000,00 kuna (2.389,01 eura), koji iznos je potrošio za osobne potrebe,
26. travnja 2011. podigao iznos od 30.000,00 kuna (3.981,68 eura), koji iznos je potrošio za osobne potrebe,
27. travnja 2011. podigao iznos od 32.000,00 kuna (4.247,13 eura), koji iznos je potrošio za osobne potrebe,
26. svibnja 2011. podigao iznos od 1.500,00 kuna (199,08 eura), koji iznos je potrošio za osobne potrebe,
27. svibnja 2011. podigao iznos od 50.000,00 kuna (6.636,14 eura), koji iznos je potrošio za osobne potrebe,
30. svibnja 2011. podigao iznos od 25.000,00 kuna (3.318,07 eura), koji iznos je potrošio za osobne potrebe,
30. svibnja 2011. podigao iznos od 100.000,00 kuna (13.272,28 eura), koji iznos je potrošio za osobne potrebe,
1. lipnja 2011. podigao iznos od 126.500,00 kuna (16.789,44 eura), koji iznos je potrošio za osobne potrebe,
- 23. veljače 2011. iz blagajne trgovačkog društva Račica d.o.o. izvršio sebi kao fizičkoj osobi isplatu pozajmice u iznosu od 116.000,00 kuna (15.395,85 eura) koji iznos je potrošio za osobne potrebe i do danas nije novac vratio u blagajnu,
- 24. veljače 2011. iz blagajne trgovačkog društva Račica d.o.o. izvršio sebi kao fizičkoj osobi isplatu pozajmice u iznosu od 45.000,00 kuna (5.972,53 eura), koji iznos je potrošio za osobne potrebe i do danas nije novac vratio u blagajnu,
- 30. travnja 2011. nakon što je od trgovačkog društva Scala d.o.o. pozajmio iznos od 95.550,00 kuna (12.675,03 eura) za potrebe poslovanja trgovačkog društva Račica d.o.o. pozajmljeni novac nije položio na žiro račun i koristio za potrebe trgovačkog društva Račica d.o.o., nego je navedeni iznos potrošio za osobne potrebe i do danas ga nije vratio trgovačkom društvu Račica d.o.o. niti zajmodavcu trgovačkom društvu Scala d.o.o.,
- 31. svibnja 2011. nakon što je na temelju ugovora o zajmu između trgovačkog društva Scala d.o.o. kao zajmodavca i trgovačkog društva Račica d.o.o. kao zajmoprimca primio pozajmicu u iznosu od 114.235,00 kuna (15.161,59 eura), pozajmljeni novac nije položio na žiro račun trgovačkog društva Račica d.o.o. već ga je potrošio za osobne potrebe i do danas ga nije vratio trgovačkom društvu Račica d.o.o. niti zajmodavcu trgovačkom društvu Scala d.o.o.,
- 24. ožujka 2011. nakon što je kao direktor trgovačkog društva Račica d.o.o. prodao osobno vozilo marke VW Golf u vlasništvu tog društva ĆI koji mu je na ime kupoprodajne cijene vozila isplatio iznos od 15.000,00 kuna (1.990,84 eura) za što mu je ispostavio račun, novac nije položio u blagajnu niti na račun društva već ga je neosnovano zadržao za sebe,
dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način pribavio sebi imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio štetu, a počinjenjem kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist odnosno prouzročena znatna šteta,
čime je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju – djelo opisano po čl. 246. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24, 136/25 – dalje KZ/11), a kažnjivo po čl. 246. st. 2. KZ/11.
II. Stoga se optuženik SI, na temelju članka 246. st. 2. KZ/11, prethodno osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa mu se na temelju čl. 56. KZ/11
i z r i č e
u v j e t n a o s u d a
na način da se optuženiku SI kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
III. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 optuženiku SI se uz izrečenu uvjetnu osudu izriče posebna obveza da u roku od od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da isplati oštećeniku trgovačkom društvu Račica d.o.o. u stečaju Stari Grad iznos od 112.290,77 eur (stodvanaesttisućadvjestodevedeseteuraisedamdesetsedamcenti).
IV. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 izrečena uvjetna osuda može se opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku ako bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri određenu posebnu obvezu iz članka 62. st. 1. toč. 1. KZ/11.
V. Na temelju članka 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) prihvaća se imovinskopravni zahtjev oštećenika trgovačkog društva Račica d.o.o. u stečaju Stari Grad pa se nalaže optuženiku SI u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude isplatiti tom oštećeniku iznos od 112.290,77 eur (stodvanaesttisućadvjestodevedeseteuraisedamdesetsedamcenti).
VI. Na temelju čl. 148. st. 6., u svezi s čl. 145. st. 1. i st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, optuženik SI oslobađa se dužnosti plaćanja troškova ovog kaznenog postupka.
Obrazloženje
1. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod poslovnim brojem KO-DO-8/2023 od 3. ožujka 2023. protiv optuženika SI, zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju – djelo označeno po članku 246. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 246. st. 2. KZ/11.
2. Na raspravi održanoj 9. siječnja 2026. optužba je (neznatno) izmijenila činjenični opis utuženog kaznenog djela na način da je sukladno rezultatima provedenog dokaznog postupka precizirala inkriminirano vremensko razdoblje te iz teksta optužnice izostavila tekst alineje 5. druge strane činjeničnog opisa optužnice, ujedno nadodavši u alinejama 7-11 činjeničnog opisa optužnice riječi "koji je iznos potrošio za osobne potrebe", u odnosu na koju izmjenu se optuženik očitovao da ju je razumio.
2.1. Tijekom postupka oštećenik je, po stečajnom upravitelju i z.z., postavio imovinskopravni zahtjev za naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 112.290,77 eura.
3. Pozvan da se u smislu čl. 416. ZKP/08 izjasni o tome kakav stav zauzima prema optužnici i imovinskopravnom zahtjevu, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret te da osporava postavljeni imovinskopravni zahtjev oštećenika.
4. Sukladno čl. 417. a. st. 5. ZKP/08 optuženik je iznio svoju obranu na kraju dokaznog postupka.
5. S obzirom na optuženikovo negiranje optužbe, u dokaznom postupku pregledani su i pročitani na temelju čl. 329. st. 3. ZKP/08: povijesni izvaci iz sudskog registra za t.d. Račica d.o.o. u stečaju (list 13-18 spisa), izvodi iz žiro računa t.d. Račica d.o.o. otvorenog u OTP banci za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2011. (list 19-46 spisa), tabelarni prikaz pregleda potraživanja za pozajmice od SI (list 47 spisa), nalog za plaćanje od 24. veljače 2011. na iznos od 95.000,00 kuna uz prilog računa za kupnju motornog vozila ispostavljenog od t.d. Turjak gradnja d.o.o. i ugovora o kupoprodaji motornog vozila između t.d. Turjak gradnja d.o.o. i t.d. Račica d.o.o. (list 48-53 spisa), temeljnica 6 t.d. Račica d.o.o. od 1. listopada 2013. (list 52 spisa), kartice predmeta (list 53 spisa), isplatnice B1 i B2 s karticom partnera i izvodom 29. od t.d. Račica d.o.o. (list 54-57 spisa), nalozi za plaćanje sa prilozima-računima i bankovnim izvodima (list 58-65 spisa), uplatnica B3 i ugovor o pozajmici zaključen između t.d. SCALA d.o.o. i t.d. Račica d.o.o. s isplatnicom (list 66-68 spisa), nalozi za plaćanje sa prilozima-računima i bankovnim izvodima (list 69-76 spisa), uplatnica B4 i ugovor o pozajmici zaključen između t.d. SCALA d.o.o. i t.d. Račica d.o.o. (list 77-78 spisa), nalog za plaćanje sa prilogom-bankovnim izvodom (list 79-80 spisa), račun-otpremnica 1 od 24. ožujka 2011., temeljnica 2 od 2. siječnja 2016. i ugovor o kupoprodaji motornog vozila (list 81-84 spisa), konto kartice pozajmica sa bruto bilancama za t.d. Račica d.o.o. (list 85-120 spisa), konto kartice glavne blagajne t.d. Račica d.o.o. (list 121-124 spisa), Odluka kojom se utvrđuje visina blagajničkog maksimuma od 1. siječnja 2013. (list 125-126 spisa), izvješće stečajnog upravitelja Frane Krište uz e-mail korespodenciju sa UI iz društva SCALA d.o.o. sa prilozima (list 144-161 spisa), tužba t.d. Filotas d.o.o. Trgovačkom sudu u Splitu od 15. studenog 2011. (listovi 231-232 spisa), presuda i rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-2863/2011 od 27. veljače 2015. (listovi 233-243 spisa), upute za plaćanje zajedno s pripadajućim računima (listovi 244-249 spisa), žalba od 9. ožujka 2015. (listovi 250-253 spisa), ovjerena izjava optuženika od 18. travnja 2011. s prilogom (listovi 254-255 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-2863/2011 od 26. srpnja 2019. (listovi 256-257 spisa), račun za privatni smještaj Ć od 24. svibnja 2011. (list 273 spisa), račun t.d. Turjak gradnja d.o.o. od 22. ožujka 2010. (listovi 274-276 spisa), bankovni izvadci (listovi 277-278 spisa), e-mail komunikacija između t.d. Scala d.o.o. i OTP banke i HBOR-a (listovi 279-281 spisa), dopisi Grada Starog Grada (listovi 282-287 spisa), uvjerenje za uporabu građevine od 20. siječnja 2010. (listovi 288-289 spisa), isprave koje prileže fasciklu predanom od strane RI prilikom ispitivanja vezano za izgradnju motela Faros u Starom Gradu (listovi 290-304 spisa), dopis Turističke zajednice Grada Starog Grada ovom sudu od 1. rujna 2025. (list 400 spisa).
5.1. Ujedno su na temelju članka 431. stavak 1. točka 7. ZKP/08 u dokaznom postupku pročitani: zapisnik o ispitivanju svjedoka-z.z. oštećenika CI i svjedoka NI s rasprave održane pred ovim sudom 3. veljače 2025., svjedoka AI i BI s rasprave održane pred ovim sudom 4. veljače 2025., svjedoka RI s rasprave održane pred ovim sudom 18. ožujka 2025., svjedoka LI, DI i EI s rasprave održane pred ovim sudom 27. svibnja 2025. te zapisnik o ispitivanju stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Anisije Bešlić s rasprave održane pred ovim sudom 19. ožujka 2025. u sklopu kojeg ispitivanja je ujedno pročitan pisani nalaz i mišljenje t.d. Jut d.o.o. od 24. siječnja 2023.
5.2. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci FI i ZI.
5.3. Na kraju dokaznog postupka pregledani su izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika, iz kojih proizlazi da se radi o počinitelju koji je višestruko kazneno, ali ne i prekršajno osuđivan.
6. Ispitan u prethodnom postupku pred predstavnikom ovlaštenog tužitelja, optuženik je iznio obranu negirajući počinjenje predmetnog kaznenog djela, u bitnom navodeći da je doista novac dijelom podizao sa računa društva, dijelom uzimao iz blagajne, uzimao pozajmice od t. d. Scala d.o.o. i prodao osobno vozilo društva, ali da novac nije koristio za osobne potrebe nego za potrebe poslovanja društva čiji je bio direktor na način da je tim novcima plaćao "na crno" izvođače radova i dobavljače te vraćao pozajmice društva. Naime, trgovačko društvo Račica d.o.o. je investiralo, a nije ostvarivalo nikakve prihode. Radilo se o investiciji vrijednoj oko 3.000.000,00 eura, izgradnji hotela u Starom Gradu na otoku Hvaru za koju investiciju je sredstva osigurao dijelom iz kredita OTP banke, a dijelom iz vlastitih sredstava koje je dobio od prodaje vlastitih nekretnina u [adresa] i zemljišta na Hvaru. Sve što je imao uložio je u tu investiciju. Knjigovodstvene poslove vodilo je trgovačko društvo Scala d.o.o. u vlasništvu BI koja očito nije "sve provela kroz knjige kako treba". U studenom 2011. završio je na psihijatriji, htio se ubiti, dignuti cijeli objekt u zrak jer se više nije mogao nositi s dugovima koji su ga pritiskali sa svih strana. Od tada više nikada nije došao na Hvar. Sve je uložio - novce koje je imao i koje je pozajmio u izgradnju hotela, ali nije uspio objekt staviti u funkciju, zbog čega se psihički razbolio i u više navrata pokušao suicid. Nakon što je digao ruke od svega u vođenju poslova ga je zamijenio RI koji je do kraja doveo tu investiciju i stavio hotel u funkciju i on bi mogao potvrditi da je izvođače radova i dobavljače plaćao "na crno". Inače, trgovačko društvo Turjak gradnja d.o.o. je bila glavni izvođač radova i njima su ostali dužni dosta novaca. Kredit koji su dobili išao je preko HBOR-a, a "riješen" je preko knjigovođe BI koja mu je pozajmila 30.000,00 eura, a od realiziranog kredita uzela proviziju 10%. Pozajmice joj je vratio i proviziju isplatio, ali ne zna kako, preko računa ili na crno. Ona je bila zadužena da pozajmice provede kroz poslovne knjige, ali ona očito to nije htjela provesti. Nakon toga naljutio se na nju i nikada više joj se nije javio, niti je ikada više došao na Hvar. S obzirom da se psihički razbolio "digao je ruke od svega". Zna da je hotel prodan nekoj gospođi za 470.000,00 kuna iako je u njega uložio 3.000.000,00 eura. Sva dokumentacija u svezi poslovanja trgovačkog društva Račica d.o.o. se nalazi u knjigovodstvenom servisu Scala d.o.o. OTP banka mu je trebala odobriti kredit u iznosu od 570.000,00 eura, no nakon procjene njegovog stana u [adresa], odobrili su mu samo 350.000,00 eura i to nije bilo dovoljno za dovršetak investicije. Kao osiguranje tog kredita OTP banka je knjižila hipoteku na njegovom stanu u [adresa], koji stan je poslije ovršila radi naplate jer on nije imao novca za vraćati kredit. Vezano za ovaj kredit od 350.000,00 eura pojasnio je da je novac sa računa društva u OTP banci mogao predizati samo uz supotpis knjigovođe BI. No, on je pored toga uspio predići određeni dio novca kojim je plaćao dobavljače na crno. Prijetili su mu zbog dugovanja. Osim toga dobavljače je plaćao i novcima sa svog privatnog računa preko Privredne banke Zagreb u kojoj je imao kredit od 120.000,00 kn / 15.926,74 €. Što se tiče iznosa za koji se tereti ne može se točno sjetiti dinamike kojom je uzimao novce i u kojim točno iznosima, ali zna da je dobavljačima plaćao 100.000,00 kuna, 50.000,00 kuna, čak i 300.000,00 - 400.000,00 kuna, što je sve knjigovođa BI znala kao i NI, koji je njegov prijatelj sa Hvara koji mu je pozajmio 350.000,00 kuna za plaćanje rata kredita, od toga mu je sigurno vratio oko 150.000,00 kuna, a ostalo nije jer nije više imao novaca. Naime, dio dugovanja mu je isplatio predajom auta kojeg je uzeo od Turjak Gradnje d.o.o. i jednom mu je predao 60.000,00 kuna, a osim toga on je iz hotela uzeo inventar koji je prodao i tako se naplatio. Od 2013. je u Njemačkoj i od tada do danas je stalno u bolnici, imao je tri pokušaja suicida. Digao je ruke od svega, ali ipak mu je teško shvatiti da je investicija u koju je uložio preko 3.000.000,00 eura prodana za 470.000,00 kuna.
6.1. Prilikom iznošenja obrane na raspravi optuženik je ustrajao u navodima iz obrane iznijete u prethodnom postupku, koju obranu je nadopunio pojašnjavajući svoje osobne i obiteljske prilike navodeći da i dalje živi u [adresa], da je nezaposlen, prima socijalnu pomoć, i dalje ima značajnih psihičkih poteškoća, zbog kojih se liječi. U više navrata je pokušao suicid zbog čega je boravio po psihijatrijskim bolnicama kako u Hrvatskoj tako i u Njemačkoj. Razveden je, otac troje punoljetne djece tako da nema obvezu skrbiti ni o kome. Novčana sredstva koja dobije od socijalne pomoći dostatna su mu za troškove svakodnevnog života. Na koncu je naglasio kako mu je bila velika životna greška što se upustio u investiciju glede izgradnje hotela u Starom Gradu, a koja investicija ga je potpuno financijski i zdravstveno upropastila, jer je na nju osim što je ishodio dva kredita potrošio i vlastitu imovinu.
7. Prije nego što je sud utvrdio završetak dokaznog postupka, stranke su navele kako nemaju primjedbi na tijek dokaznog postupka niti drugih dokaznih prijedloga.
8. Po provedenom dokaznom postupku sud je, analizirajući svaki dokaz posebno te ga dovodeći u vezu s drugim dokazima, cijeneći dokaze metodom slobodne ocjene dokaza, utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo protiv gospodarstva
– zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju – djelo opisano po čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 246. st. 2. KZ/11 na način kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci presude.
8.1. Naime, budući da se od počinjenja predmetnog kaznenog djela ( veljača – lipanj 2011. ) pa do danas izmijenilo materijalno zakonodavstvo odnosno da je do 1. siječnja 2013. važio "stari" Kazneni zakon (KZ/97), nakon čega je 1. siječnja 2013. na snagu stupio "novi" Kazneni zakon (KZ/11), prvenstveno je valjalo razmotriti pitanje pravnog kontinuiteta inkriminiranog postupanja optuženika, u svezi čega je sud utvrdio kako postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. KZ/97 i utuženog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. KZ/11. U svezi navedenog, a utvrdivši postojanje pravnog kontinuiteta, valjalo je u skladu s čl. 3. KZ/11, a primjenom načela konkretnosti, utvrditi koji je zakon blaži za optuženika.
8.2. Neovisno o tome što je za kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. KZ/11 propisana stroža kazna (kazna zatvora od 1 do 10 godina) od one koja je propisana za kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. KZ/97 (kazna zatvora od 1 do 8 godina), valja imati na umu da prema čl. 87. st. 29. KZ/11, koja odredba definira visinu neodređenih vrijednosti koje su zakonsko obilježje kaznenih djela, zakonsko obilježje "znatna imovinska korist" kod kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. KZ/11 postoji kada vrijednost imovinske koristi prelazi 60.000,00 kuna (odnosno 7.963,37 eura), dok je prema ranijem pravnom shvaćanju vrijednost "znatne imovinske koristi" kod kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. KZ/97 postojala kada vrijednost te imovinske koristi prelazi iznos od 30.000,00 kuna. Kako je, dakle, povišen imovinski limit potreban za ostvarenje kvalificiranog oblika kaznenog djela, to je KZ/11 za optuženika blaži od KZ/97, time što je sud u tom slučaju vezan onim maksimumom propisane kazne koji je za optuženika povoljniji (čl. 292. st. 2. KZ/97).
8.3. Stoga je prema ocjeni ovog suda, a primjenom načela konkretnosti, za optuženika blaži novi KZ/11, pa je inkriminirane radnje valjalo zakonski i pravno označiti prema odredbama KZ/11, što je uostalom ovlašteni tužitelj i napravio u optužnici, a sud prihvatio.
9. Kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju čini onaj tko u gospodarskom poslovanju povrijedi dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa, koja dužnost se temelji na zakonu, odluci upravne ili sudbene vlasti, pravnom poslu ili odnosu povjerenja, i na taj način sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist te time ili na drugi način onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzroči štetu. Radi se o kvalificiranom obliku djela ako je počinjenjem navedene inkriminacije pribavljena znatna imovinska korist ili prouzročena znatna šteta, čiji je opseg definiran čl. 87. st. 29. KZ/11 na način da se radi o šteti koja prelazi 7.963,37 EUR (60.000,00 kuna).
10. U postupku nije bilo sporno da je optuženik u vremenskom razdoblju od 8. prosinca 2005. do 15. rujna 2016 (što znači i u inkriminiranom vremenskom periodu) obavljao dužnost direktora t.d. Račica d.o.o., koje društvo je zastupao pojedinačno i samostalno, što isti ne negira u svojoj obrani, a ujedno proizlazi i iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za to trgovačko društvo, u odnosu na koje je 16. rujna 2016. otvoren stečajni postupak.
10.1. Optuženik u svojoj obrani ne spori da je određene novčane iznose (ne zna točno koliko) podizao samostalno s poslovnog žiro računa i blagajne društva tijekom inkriminiranog razdoblja, ali decidirano tvrdi da je sve preuzete novčane iznose koristio isključivo za poslovanje društva tako što je tim novčanim iznosima podmirivao obveze društva spram izvođača radova i dobavljača, a glede projekta izgradnje hotela u Starom Gradu čiji je investitor bilo trgovačko društvo Račica d.o.o.
11. Dakle, ono što je u postupku bilo sporno te što je valjalo utvrditi jest je li optuženik kao direktor i odgovorna osoba predmetnog trgovačkog društva, koje društvo mu je povjereno na upravljanje, novčani iznos koji se navodi u optužnici utrošio za svoje osobne potrebe, što tvrdi optužba, ili je navedeni novčani iznos utrošio za poslovanje društva, što isti tvrdi u svojoj obrani.
12. U svrhu utvrđenja naprijed navedenog tijekom dokaznog postupka ispitani su svjedoci involvirani u poslovanje društva kao i osobe za koje je optuženik tvrdio da su bili vjerovnici društva čija je potraživanja on kao odgovorna osoba društva podmirio uplatama na ruke bez odgovarajućeg računa ("na crno") te je pregledana relevantna materijalna dokumentacija i provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje.
12.1. Ispitan kao svjedok FI, inače stečajni upravitelj t.d. Račica d.o.o. u razdoblju od 15. studenog 2016. do 27. prosinca 2016., u bitnom je naveo da je za vrijeme dok je obavljao tu dužnost uvidom u poslovnu dokumentaciju društva sačinio izvješće za potrebe stečajnog postupka iz kojeg bi proizlazilo da su optuženiku kao direktoru predmetnog trgovačkog društva s računa društva isplaćivane pozajmice koje nisu vraćene u iznosu od 846.054,83 kuna, time što njemu nije poznato u koju svrhu je optuženik te novce iskoristio, ali svakako da se kroz poslovne knjige vode kao pozajmice društva spram optuženika koje nisu zatvorene, pri čemu u poslovnim knjigama nije dokumentirano da su navedeni novci iskorišteni za potrebe poslovanja društva. Za vrijeme dok je bio stečajni upravitelj društva u više je navrata pokušao stupiti u kontakt s optuženikom kao odgovornom osobom društva, ali to nije uspio, a naknadno je saznao da se isti nalazi u Njemačkoj i da je narušenog zdravstvenog stanja.
12.2. Svjedok NI, kojeg optuženik spominje u svojoj obrani kao osobu koja mu je pozajmila iznos od 350.000,00 kuna za potrebe plaćanja rata kredita, u svom je iskazu naveo da je 2009. on optuženiku pozajmio veći novčani iznos, i to 600.000,00 kuna, od čega da mu optuženik nije vratio ništa, dok je u stečajnom postupku uspio naplatiti samo 5.000,00 kuna. Poznato mu je da je novac kojeg je pozajmio optuženiku ovaj iskoristio dijelom za potrebe gradnje hotela u Starom Gradu, investitor koje gradnje je bilo njegovo trgovačko društvo Račica d.o.o. Naime, od pozajmljenog novca optuženik je platio prve tri rate interkalarne kamate OTP banci kao kreditoru, dio novca je iskoristio za plaćanje "na crno" dobavljača, a dio novca je koristio za svoje osobne potrebe, a ne za potrebe poslovanja društva, a što mu je sam optuženik u više navrata prilikom njihovih razgovora govorio. Pojasnio je da je projekt izgradnje hotela u Starom Gradu financiran kreditom kojeg je t.d. Račica d.o.o. ishodilo od HBOR-a u iznosu od 1.250.000,00 kuna, time što je naveo da optuženik ishođeni novac nije u cijelosti iskoristio za potrebe poslovanja društva, već je on od tih novaca financirao gradnju, ali i svoje osobne troškove života. S obzirom da mu ishođeni iznos kredita nije bio dostatan za dovršetak investicije, društvo je od OTP banke ishodilo novi kredit u iznosu od 280.000,00 eura, a optuženik je kao direktor i odgovorna osoba društva sredstvima kredita disponirao na isti način, tako što je dio novca koristio za potrebe poslovanja društva plaćajući izvođače radova i dobavljače, a dio je trošio za svoje osobne potrebe. Nakon što je spram društva otvoren stečajni postupak, objekt je kupila OTP banka za znatno manji iznos od onog za koji objekt vrijedi, da bi ga potom prodala za znatno veći iznos. Poznato mu je ujedno da je optuženik kada je OTP banka aktivirala hipoteku u odnosu na optuženikov stan u [adresa] ostao i bez tog stana. Potom je optuženik "preko noći" nestao s Hvara, ostao je dužan izvođačima radova i dobavljačima 300.000,00 kuna te je moguće da je nešto od novca kojeg je on osobno preuzimao s poslovnog računa društva potrošio podmirujući naprijed navedene dugove društva, a što bi najbolje mogla znati TI čije je trgovačko društvo vodilo poslovne knjige t.d. Račica d.o.o.
12.3. Ispitana kao svjedok TI, kao odgovorna osoba i direktorica trgovačkog društva Scala d.o.o. Split, koje je društvo obavljalo knjigovodstvene usluge za t.d. Račica d.o.o. Split, u svom je iskazu potvrdila da je navedeno trgovačkog društvo od HBOR-a posredstvom OTP banke ishodilo kredit u iznosu od 1.250.000,00 kuna za investiciju izgradnje hotela u Starom Gradu. Radilo se o namjenskom kreditu, zbog čega je banka htjela imati kontrolu trošenja novca zbog čega je u ugovoru o kreditu dogovoreno da će ona zajedno s optuženikom kao direktorom t.d. Račica d.o.o. biti supotpisnik odnosno osoba ovlaštena za potpisivanje dokumentacije platnog prometa. To je značilo da optuženik kao direktor bez njenog supotpisa nije mogao raspolagati sredstvima odobrenog kredita odnosno novčanim sredstvima položenim na poslovnom računu njegovog trgovačkog društva. U početku se platni promet i odvijao na opisani način, ali je u određenom vremenskom razdoblju optuženik samostalno podizao novac s poslovnog računa društva te taj novac nije koristio u poslovne svrhe, te je ona čim je to saznala o tome obavijestila HBOR i OTP banku, ali oni na to nisu reagirali. Poznato joj je da je optuženik ostao dužan jako puno novaca dobavljačima, izvođačima radova, davateljima komunalnih usluga, njenom knjigovodstvenom servisu te je u jednom trenutku "on samo nestao" te punomoć za daljnje vođenje poslovanja trgovačkog društva izdao RI, koji je i sam nastavio poslovati odnosno voditi društvo po istom modelu. Pojasnila je da je optuženik osobno podizao s poslovnog računa društva određene novčane iznose, što je ona sve vidjela na izvadcima s poslovnog računa društva koje je kao supotpisnik zaprimala, ali njoj ni bilo kom drugom iz knjigovodstvenog društva nije dostavljao nikakvu dokumentaciju kojom bi dokazao da je podignutim novcem društva podmirio neka dugovanja društva odnosno dobavljače, izvođače radove ili neku drugu poslovnu obvezu. Decidirano je navela da je sigurna da optuženik novce predignute s poslovnog računa društva nije koristio u poslovne svrhe, odnosno nije koristio za plaćanje izvođača radova odnosno dobavljača "na crno". To zna jer su brojni dobavljači, davatelji komunalnih usluga, izvođači radova, pa čak i njeno trgovačko društvo ostali nepodmireni glede svojih potraživanja spram društva, a to zna jer su upravo dobavljači i izvođači radova u više navrata dolazili kod nje znajući da je ona odgovorna osoba društva koje je vodilo poslovne knjige optuženikovog trgovačkog društva interesirati se kada će im potraživanja biti podmirena. Tako je navela da se sjeća da su kod nje dolazili AI sa svojim zetom te NI. Na koncu je navela da je moguće da su postojali određeni podizvođači radova ili dobavljači koji su od strane optuženika za svoje poslove bili plaćeni "na crno", ali da takvi kod nje nisu dolazili zbog čega ona o tome nema nikakvih saznanja.
12.4. Ispitan kao svjedok AI potvrdio je navode svjedokinje BI te u bitnom naveo da je t.d. Filotas d.o.o., čiji je vlasnik njegov zet, bilo podizvođač radova glavnog izvođača radova t.d. Turjak gradnja d.o.o. a glede izgradnje hotela u Starom Gradu investitora t.d. Račica d.o.o.. Navedeno t.d. kao investitor te t.d. Turjak gradnja d.o.o. kao glavni izvođač radova po predmetnom projektu ostali su dužni t.d. Filotas d.o.o. iznos od preko 1.700.000,00 kuna, zbog čega je to t.d. i podnijelo tužbu radi isplate nadležnom sudu, u kojem sporu je društvo i uspjelo, ali se nije na koncu uspjelo naplatiti niti od t.d. Račica d.o.o. niti od t.d. Turjak gradnja d.o.o., jer su oba društva otišla u stečaj. Svjedok je ujedno potvrdio tvrdnje svjedokinje BI kako optuženik kao ovlaštena osoba t.d. Račica d.o.o. nije mogao samostalno raspolagati novčanim sredstvima koja su bila položena na poslovni račun tog t.d. a glede kredita OTP banke, već mu je bio nužan supotpis knjigovođe BI, ali unatoč tome optuženik je osobno tijekom 2011. s poslovnog računa svog trgovačkog društva podizao novac bez supotpisa BI, a u koju svrhu je optuženik utrošio taj novac nije mu poznato; svakako ne u svrhu podmirenja duga spram društva Filotas d.o.o. Naveo je također da je on osobno imao povjerenje u MI koja je kao knjigovođa t.d. Račica d.o.o. bila supotpisnik zajedno s optuženikom svih isprava putem kojih se moglo raspolagati sredstvima kredita te je vjerovao da će t.d. Filotas d.o.o. biti uredno plaćeno za izvedene radove, do čega na koncu nije došlo.
12.5. Ispitan kao svjedok RI potvrdio je da je optuženik kao ovlaštena osoba t.d. Račica d.o.o. u svrhu dovršenja investicije izgradnje hotela u Starom Gradu ishodio kredit kod OTP banke, time što je po ugovoru o kreditu TI bila supotpisnik odnosno osoba ovlaštena za potpisivanje dokumentacije platnog prometa što znači da optuženik nije mogao samostalno podizati novce s poslovnog računa društva bez njenog supotpisa. Svjedok je nadalje naveo da mu je poznato da je optuženik od ishođenog novca kredita prvo vratio pozajmicu društvu BI u iznosu od 300.000,00 kuna u gotovini, dugove spram davatelja komunalnih usluga te određeni iznos izvođačima radova i dobavljačima, time što je knjigovođu i davatelje komunalnih usluga podmirio iz prve tranše kredita koju je dobio oko Uskrsa 2010., a preostale spomenute dužnike, pa i glavnog izvođača radova u ljeto 2010., time što mu ni taj novac nije bio dovoljan te je dobavljače i izvođače radova podmirio samo djelomično te se obvezao od zarade hotela nakon što isti bude pušten u promet platiti ostatak, a što na koncu nije uspio. Svjedok je naveo da mu je poznato da je optuženik kao odgovorna osoba t.d. Račica d.o.o. na ruke u gotovini isplatio glavnog izvođača radova Turjak gradnju, NI te jednu firmu za montažu kamena iz Splita, time što nije mogao precizirati kada i u kojem iznosu. Svakako da je optuženik planirao da hotel započne s poslovanjem u ljeto 2010., a što se nije dogodilo, jer OTP banka nije do tad optuženiku u cijelosti ispustila sredstva kredita, te da je optuženik na ljeto 2010. uslijed stresa zbog cjelokupne situacije oko izgradnje i puštanje u rad hotela završio na psihijatriji.
12.6. U dokaznom postupku su na prijedlog obrane optuženika ispitani svjedoci LI, DI, EI i ZI, čijim iskazima je obrana pokušala dokazati da je optuženik kao direktor i odgovorna osoba t.d. Račica d.o.o. novčani iznos od 846.054,83 kuna kojeg je optuženik samostalno podigao s poslovnog računa društva, iz blagajne društva, pozajmicom od t.d. Scala d.o.o. te prodajom osobnog vozila u vlasništvu t.d. Račica d.o.o. iskoristio ne za svoje osobne potrebe, već za potrebe poslovanja svog trgovačkog društva tako što je navedene novce koristio u svrhu podmirivanja obveza društva spram izvođača radova, dobavljača i ostalih vjerovnika društva involviranih u proces izgradnje hotela u Starom Gradu čiji je investitor gradnje bilo upravo optuženikovo trgovačko društvo.
12.6.1. Tako je svjedok LI, inače optuženikov stric, u bitnom naveo da su tijekom 2011. u njegovim apartmanima i sobama u Starom Gradu bili smješteni radnici koji su vršili radove na predmetnom hotelu te da mu je optuženik na ime smještaja tih radnika u njegovim objektima tijekom 2011. "na crno" u gotovini isplatio ukupan iznos od cca 150.000,00 kuna.
12.6.2. Svjedok DI, inače optuženikov bratić ("prvi rođak"), u svom je iskazu naveo da je vršio knauferske radove tijekom izgradnje predmetnog hotela za što mu je optuženik osobno "na ruke" isplatio ukupno cca 150.000,00 kuna, time što se navedeni svjedok nije mogao sjetiti kada je navedene radove vršio te kada su mu isti od strane optuženika na opisani način plaćeni.
12.6.3. Svjedok EI u svom je iskazu naveo da je tijekom 2011. vršio nabavu i ugradnju kamena na hotelu u Starom Gradu, koji radovi su trajali godinu dana, a s optuženikom je dogovorio da će radovi biti plaćeni "na crno", pa mu je optuženik na ime nabave i ugradnje kamena kroz navedenu godinu dana "na ruke" isplatio ukupan iznos od cca 300.000,00 kuna.
12.6.4. Svjedok ZI u svom je iskazu naveo da je optuženika upoznao preko svog prijatelja, a optuženikovog strica LI te da su se radnici koji su vršili radove na hotelu u Starom Gradu hranili nekih godinu dana u njegovom restoranu "Stari mlin" u Starom Gradu, a koje troškove mu je optuženik podmirivao dijelom uplatom na njegov račun, a dijelom "na crno". Svjedok se nije mogao izjasniti u kojem vremenskom periodu su se navedeni radnici hranili u njegovom restoranu niti se mogao sjetiti koji novčani iznos mu je po toj pravnoj osnovi plaćen od strane optuženika.
13. Kada se iskazi naprijed navedenih svjedoka dovedu u međusobnu vezu te kada se usporede s iskazom optuženika proizlazi nedvojbeno utvrđenim da je t.d. Račica d.o.o. čiji je direktor i ovlaštena osoba u inkriminiranom vremenskom periodu bio optuženik, za potrebe investicije gradnje i stavljanja u pogon hotela u Starom Gradu kod OTP banke ishodilo kredit, time što je i sam optuženik uložio u navedenu investiciju i vlastitu imovinu. Glede ishođenog kredita u iznosu od 350.000,00 eura kreditora OTP banke uvjeti kredita bili su takvi da je optuženik kao ovlaštena osoba društva mogla disponirati novčanim sredstvima s poslovnog računa društva isključivo uz supotpis BI kao ovlaštene osobe trovačkog društva Scala d.o.o. koje je vodilo poslovne knjige i pružalo knjigovodstvene usluge tom trgovačkom društvu.
13.1. Sam optuženik ne spori da je određeni dio novca samostalno uspio podići s poslovnog računa društva, time što se nije mogao izjasniti o kojem novčanom iznosu se radi, ali tvrdi da je navedeni novac potrošio za podmirivanje obveza društva plaćajući dobavljače i izvođače radova "na crno". Svjedok RI, koji je nakon što je optuženik "nestao s Hvara" i završio na psihijatrijskom liječenju i pokušao niz suicida, nastavio voditi poslovanje društva, u svom iskazu potvrđuje tvrdnje optuženika da je ovaj zaista plaćao "na crno" glavnog izvođača radova, neke dobavljače, NI te trgovačko društvo Scala d.o.o. koje je t.d. Račica d.o.o. vodilo poslovne knjige. Međutim, NI u svom iskazu to opovrgava, kao i ovlaštena osoba t.d. Scala d.o.o. TI, inače knjigovođa i supotpisnik odnosno osoba ovlaštena za potpisivanje dokumentacije platnog prometa t.d. Račica d.o.o.
13.2. Također tvrdnje optuženika da je novčani iznos od 846.054,83 kuna koristio u poslovne svrhe odnosno u svrhu podmirenja obveza t.d. Račica d.o.o., a ne u svoje osobne svrhe protivne su kako pregledanoj materijalnoj dokumentaciji u spisu tako i iskazima prvenstveno knjigovođe BI, NI, dijelom AI, a čiji su iskazi ujedno verificirani i provedenim financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem.
13.3. Tako provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje u potpunosti potvrđuje istinitost tvrdnje knjigovođe BI da optuženik naprijed navedeni novčani iznos nije koristio u poslovne svrhe odnosno za podmirenje obveza društva spram dobavljača, izvođača radova i davatelja komunalnih usluga, odnosno da knjigovodstvu nije po preuzimanju navedenog novčanog iznosa dostavljao nikakvu dokumentaciju na temelju koje bi se vršilo knjiženje u poslovnim knjigama društva da je time podmirio određenu poslovnu obvezu društva.
13.4. Naime, iz pisanog i usmenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo Anisije Bešlić proizlazi da je optuženik sa poslovnog žiro računa t.d. Račica d.o.o. u razdoblju od 24. veljače 2011. do 1. lipnja 2011. podigao ukupni iznos od 460.269,83 kuna, i to 24. veljače 2011. iznos od 95.000,00 kuna, od kojeg iznosa je za plaćanje gotovinskih računa odnosno u svrhu poslovanja društva iskoristio iznos od 19.230,17 kuna, 21. ožujka 2011. podigao iznos od 1.500,00 kuna, 24. ožujka 2011. podigao iznos od 18.000,00 kuna, 26. travnja 2011. podigao iznos od 30.000,00 kuna, 27. travnja 2011. podigao iznos od 32.000,00 kuna, 26. svibnja 2011. podigao iznos od 1.500,00 kuna, 27. svibnja 2011. podigao iznos od 50.000,00 kuna, 30. svibnja 2011. podigao iznos od 25.000,00 kuna i 100.000,00 kuna te 1. lipnja 2011. podigao iznos od 126.500,00 kuna. Optuženik je prilikom podizanja novca s poslovnog žiro računa društva u opisu plaćanja navodio "za potrebe blagajne", pri čemu je dijelom podignutog novca u iznosu od 19.230,17 kuna, kako je naprijed navedeno, plaćao gotovinske račune za potrebe poslovanja društva, koji računi su uredno knjiženi kroz blagajnu na način da je za svaki gotovinski račun za potrebe poslovanja knjižena blagajnička isplatnica, dok za preostali dio novca nije dostavio gotovinske račune, na koji način se saldo u glavnoj blagajni povećavao. Optuženik je ujedno uzimao novac i iz blagajne društva, pa je tako 23. veljače 2011. iz blagajne društva predigao iznos od 116.000,00 kuna, pri čemu je kao opis plaćanja navedena pozajmica te primatelj isplate optuženik, 24. veljače 2011. iz blagajne društva predigao iznos od 45.000,00 kuna, pri čemu je kao opis plaćanja navedena pozajmica te primatelj isplate optuženik, 24. ožujka 2011. prodao vozilo marke VW Golf u vlasništvu društva za iznos od 15.000,00 kuna pri čemu iznos dobiven na ime kupoprodajne cijene nije položio na poslovni žiro račun društva, 30. travnja 2011. s t.d. Scala d.o.o. sklopio ugovor o zajmu za potrebe poslovanja t.d. Račica d.o.o. u iznosu od 95.550,00 kuna, koji novac je uzeo iz blagajne te ga nije položio na poslovni žiro račun t.d. Račica te 31. svibnja 2011. s t.d. Scala d.o.o. sklopio ugovor o zajmu za potrebe poslovanja t.d. Račica d.o.o. u iznosu od 114.235,00 kuna, koji novac je uzeo iz blagajne te ga nije položio na poslovni žiro račun t.d. Račica. Zaključno optuženik je iz blagajne t.d. Račica d.o.o. u razdoblju od 23. veljače 2011. do 31. svibnja 2011. podigao ukupan iznos od 385.785,00 kuna.
13.4.1. Nadalje, nakon što je 1. siječnja 2013. stupila na snagu odredba o blagajničkom maksimumu sukladno Zakonu o fiskalizaciji prema kojoj blagajnički maksimum za mala poduzeća iznosi 10.000,00 kuna, sav novac iznad 10.000,00 kuna koji se u tom trenutku nalazio na saldu konta 1020 – glavna blagajna proknjižen je na konto 1540 – potraživanja za pozajmice prema vlasniku. Isto tako je utvrđeno da je tijekom poslovanja društva optuženik unosio svoj vlastiti novac u trgovačko društvo Račica d.o.o., koji je knjižen kroz poslovne knjige na kontu 2510
– obveze za pozajmicu vlasnika. U trenutku preknjiženja salda sa konta 1020 – glavna blagajna na konto 1540 – potraživanje za pozajmice prema vlasniku izvršeno je istovremeno i saldiranje konta 2510 – obveze za pozajmicu vlasnika. Dakle, uredno je provedeno knjiženje kroz poslovne knjige na kontima 1540 - potraživanja za pozajmice prema vlasniku i konta 2510 - obveze za pozajmice vlasnika. Nakon što je saldirano konto 2510 – obveze za pozajmice vlasnika tj. više nije bilo salda na tom kontu, utvrđeno je stanje na kontu 1540 – potraživanje za pozajmice prema vlasniku. Osim novca koji je podizan sa žiro računa t.d. Račica d.o.o. sa svrhom "za potrebe blagajne" te kao takav i knjižen na kontu 1020 – glavna blagajna isto tako su na kontu 1020 – glavna blagajna knjižene transakcije koje su u gotovini položene u blagajnu, a na osnovu primljenih pozajmica od t.d. Scala d.o.o. Budući da optuženik nije primljeni pozajmljeni novac od t.d. Scala d.o.o. položio na žiro račun društva, a što je trebao jer je pozajmicu dobio u svrhu poslovanja t.d. Račica d.o.o., u poslovnim knjigama su navedene pozajmice od t.d. Scala d.o.o. knjižene na kontu 1540 – potraživanje za pozajmice prema vlasniku.
13.4.2. Zaključno, u nalazu i mišljenju se navodi da je dio novca podignutog s poslovnog računa društva u iznosu od 19.230,17 kuna utrošen za potrebe poslovanja t.d. Račica d.o.o., dok za preostali iznos podignutog novca ne postoji vjerodostojna dokumentacija da je novac utrošen za poslovanje društva. Za doznačavanje i preuzimanje novca s računa i blagajne t.d. Račica d.o.o. tijekom dokaznog postupka pregledane su uplatnice iz kojih se nedvojbeno može zaključiti da je navedeni novac podizao upravo optuženik. To su prvenstveno nalozi za podizanje gotovine sa žiro računa, a na osnovu kojih je u bankovnim izvodima uredno upisana svrha doznake, i to ona ista koja je napisana na nalozima za isplatu. Sve navedene transakcije proknjižene su kroz poslovne knjige društva na način da je za podizanje novca za žiro računa knjižen bankovni izvod na kojem je pisala svrha "za potrebe blagajne" proknjiženo na kontu 1020 – glavna blagajna, a nakon što je 1. siječnja 2013. stupila na snagu odredba o blagajničkom maksimumu, cjelokupni iznos u blagajni koji je bio veći od 10.000,00 kn preknjižen je na konto 1540 – potraživanje za pozajmice prema vlasniku. Prema vjerodostojnoj dokumentaciji u spisu, i to prvenstveno knjigovodstvenim karticama konta 1540 – potraživanje za pozajmicu prema vlasniku te konta 1020 – glavna blagajna, vještak je mišljenja da su navedena knjiženja kroz poslovne knjige uredno provedena te da je iskazano stanje na kontu 1540 – potraživanje za pozajmicu u iznosu od 846.054,83 kuna prema vlasniku ispravno i točno. S obzirom na naprijed navedeno vještačenjem je utvrđeno da je optuženik na štetu t.d. Račica d.o.o. sebi pribavio imovinsku korist u iznosu od 846.054,83 kuna (112.290,77 eura).
13.5. Ovakva opisana utvrđenja vještaka sud smatra stručnim i uvjerljivim, za njih je vještak dao logična i valjana obrazloženja, a također ni same stranke nisu imale nikakvih prigovora ni primjedbi na ovo vještačenje, pa ih je stoga sud u potpunosti prihvatio kao stručna i kvalitetno obrazložena.
13.6. Iako je stalni sudski vještak za financije i knjigovodstvo Anisija Bešlić prilikom ispitivanja na raspravi navela da ukoliko bi obrana optuženika dokazala da je optuženik dio novca podignutog kako s poslovnog žiro računa društva tako i iz blagajne društva koristio kako bi tim novcem podmirio potraživanja dobavljača odnosno izvođača radova na predmetnom hotelu u Starom Gradu, iznos štete prouzročene t.d. Račica d.o.o. bio bi manji od onog iznosa kojeg je ona utvrdila u svom pisanom nalazu i mišljenju (846.054,83 kuna), valja napomenuti da obrana iskazima ispitanih svjedoka LI, DI, EI i ZI to nije uspjela dokazati. Naime, iskazi svih nabrojenih svjedoka, koji su uzgred rečeno u rodbinskim ili prijateljskim odnosima s optuženikom te kao takvi zainteresirani za pozitivni ishod postupka spram optuženika, paušalni su, manjkavi, neprecizni, nelogični te ničim dokazani i dokumentirani te im sud iz tog razloga nije poklonio vjeru, pri čemu posebno valja naglasiti da se iz iskaza niti jednog od ispitanih svjedoka nije moglo sa sigurnošću zaključiti da je optuženik upravo novčani iznos kojeg je tijekom inkriminiranog vremenskog perioda osobno podigao kako s poslovnog računa tako i iz blagajne društva iskoristio za podmirivanje obveza spram navedenih svjedoka.
14. Iz svega naprijed navedenog jasno proizlazi da je u izreci opisanim postupanjem optuženik očito povrijedio dužnost zaštite imovinskih interesa društva čiji je bio direktor, a čije imovinske interese i dobrobit je trebao štititi pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika u smislu odredbe čl. 252. st. 1. u svezi čl. 430. Zakona o trgovačkim društvima, te time pribavio sebi znatnu protupravnu imovinsku korist u iznosu od 846.054,83 kuna, a t.d. Račica d.o.o. prouzročio znatnu štetu u tom iznosu. Naime, prema čl. 87. st. 29. KZ/11, koja odredba definira visinu neodređenih vrijednosti koje su zakonsko obilježje kaznenih djela, zakonsko obilježje "znatna imovinska korist" odnosno "znatna šteta" kod kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. KZ/11 postoji kada vrijednost imovinske koristi prelazi 60.000,00 kuna (odnosno 7.963,37 eura).
15. Slijedom svega navedenog utvrđeno je da je optuženik svojim postupanjem opisanim u izreci presude ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. KZ/11.
16. Utvrdivši naprijed navedeno, valjalo je potom ocijeniti postoji li u konkretnom slučaju optuženikova krivnja, jer da bi neka radnja bila kazneno djelo njome mora biti ostvareno biće kaznenog djela, koje ujedno mora biti protupravno i skrivljeno.
16.1. Sastojci krivnje propisani su člankom 23. KZ/11 prema kojem je kriv za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.
16.2. Ubrojivost optuženika tempore criminis nije bila sporna tijekom postupka.
16.3. Prema ocjeni ovog suda optuženik je biće kaznenog djela za koje je proglašen krivim počinio s izravnom namjerom u smislu čl. 28. st. 2. KZ/11 odnosno isti je bio svjestan svih obilježja bića navedenog djela te je htio njegovo ostvarenje. Tako je optuženik bio svjestan svog svojstva direktora i osobe ovlaštene za zastupanje društva, svjestan da u cilju pribavljanja nepripadajuće znatne imovinske koristi čime će oštetiti društvo, novac društva troši u osobne svrhe, a što je sve ujedno i htio.
16.4. Pored ubrojivosti i oblika krivnje, kod optuženika je ujedno postojala i svijest o protupravnosti takvog njegovog postupanja odnosno isti je bio svjestan da je njegovo postupanje zabranjeno. Sama svijest o protupravnosti svodi se u suštini na zahtjev da počinitelj kaznenog djela mora biti svjestan društveno-opasnog značenja svojih radnji, što je optuženik kao psihički zdrava i poslovno sposobna osoba sa stručnim znanjem, iskustvom i sposobnostima, nesumnjivo bio.
16.5. Na strani optuženika nije utvrđeno da bi isti postupao u zabludi kako o protupravnosti djela, biću djela ili o okolnostima koje isključuju protupravnost, što znači da nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.
17. Nakon što je utvrđeno da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim, valjalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije, polazeći od optuženikovog stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, te izreći upravo onu koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, stupnju ugroze zaštićenog društvenog dobra, interesima oštećenika te kojom će se ujedno ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.
17.1. Kao olakotne okolnosti na strani optuženika sud je cijenio njegove osobne prilike u vidu narušenog zdravstvenog (psihičkog) stanja, čemu je pridonijelo neuspješno poslovanje t.d. Račica d.o.o. čiji je bio direktor, značajan protek vremena od počinjene inkriminacije, okolnost što je optuženik inkriminirane radnje na štetu društva vršio u jednom kraćem vremenskom periodu u kojem je bio direktor društva što znači da je veći vremenski period uredno vodio poslovanje tog trgovačkog društva te okolnost što je isti uložio i potrošio i svu svoju osobnu imovinu za završetak projekta čiji je investitor bilo oštećeno trgovačkog društvo, što mu je zasigurno naročito teško palo, dok mu je otegotnim cijenjeno što se radi o osobi koja je već prethodno bila u više navrata kako prije tako i nakon utuženog kaznenog djela osuđivana za niz drugih kaznenih djela, što znači da u tim postupcima izrečene sankcije na njega nisu preventivno utjecale da se u budućnosti uskladi s pozitivnim pravnim poretkom RH te suzdrži od daljnjeg činjenja kaznenih djela, okolnost što je imovinski cenzus potreban za počinjenje kvalificiranog oblika ovog kaznenog djela višestruko premašen, ali i to što isti do danas nije obeštetio, pa makar i djelomično, oštećeno trgovačko društvo.
17.2. Cijeneći sve nabrojene okolnosti kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, naročito vodeći računa o ličnosti optuženika, njegovom prijašnjem životu, njegovim urednim osobnim i obiteljskim prilikama, svim okolnostima počinjenja predmetnog kaznenog djela te njegovom ponašanju nakon počinjenja istog, a uvažavajući svrhu kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ/11, sud je ocijenio da zaista postoji visok stupanj vjerojatnosti da optuženik i bez izvršenja izrečene mu kazne zatvora neće ubuduće činiti kaznena djela, zbog čega mu je izrekao uvjetnu osudu iz članka 56. KZ/11.
17.3. Stoga je sud optuženika, na temelju članka 246. st. 2. KZ/11, za predmetno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te mu je potom na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu i odmjerio maksimalni rok provjeravanja u trajanju od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude u kojem optuženik ne smije počiniti novo kazneno djelo.
17.4. Potom je na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 optuženiku SI uz izrečenu uvjetnu osudu izrečena posebna obveza da u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da isplati oštećeniku trgovačkom društvu Račica d.o.o. u stečaju Stari Grad iznos od 112.290,77 eura, koliko službenom konverzijom kuna u eure iznosi 846.054,83 kuna. .
17.5. Također je utvrđeno da se na temelju odredbe čl. 58. st. 5. KZ/11 izrečena uvjetna osuda može opozvati ako optuženik u navedenom roku ne izvrši izrečenu mu posebnu obvezu.
17.6. Prema ocjeni ovog suda izricanjem optuženiku upravo navedene sankcije spram istog će se u potpunosti moći ostvariti svrha kažnjavanja određena člankom 41. KZ/11., koja ima svoju retributivnu, specijalno i generalno preventivnu komponentu, koja se ogleda u utjecaju ove presude na optuženika, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela te kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, ali i resocijalizacijski zahtjev koji omogućava optuženiku da se nakon izdržane kazne ponovno uključi u društvo.
18. Nadalje je sud na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 prihvatio imovinskopravni zahtjev oštećenika trgovačkog društva Račica d.o.o. u stečaju Stari Grad te optuženika obvezao u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude isplatiti tom
oštećeniku
iznos
od
112.290,77
eura
(stodvanaesttisućadvjestodevedeseteuraisedamdesetsedamcenti), za koji iznos je navedeno trgovačko društvo nesporno oštećeno.
19. Na koncu, sud je na temelju čl. 148. st. 6., u svezi s čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, optuženika oslobodio dužnosti plaćanja troškova ovog kaznenog postupka imajući u vidu njegovo loše imovinsko stanje, aktualnu nezaposlenost, okolnost što je bez imovine te živi od skromne socijalne pomoći kao i ozbiljno narušeno zdravstveno stanje, ocijenivši da bi plaćanjem troškova postupka bilo znatno narušeno njegovo imovno stanje odnosno dovedena u pitanje njegova egzistencija.
U Splitu 14. siječnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Magda Davidović Glumac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana kada stranke prime pisani otpravak ove presude. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud RH.
DNA:
- optuženiku
- branitelju optuženika
- ŽDO Split
- stečajnom upravitelju oštećenika
- u spis
