REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6763/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ČZ, zbog prekršaja iz članka 52. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20), zbog prekršaja iz članka 244. stavka 7. cit. Zakona, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 3. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 223. stavka 3. istog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika ČZ, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu, od 26. lipnja 2023., poslovni broj: 28. Pp-6558/2022, na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe okrivljenika ČZ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda, te se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) protiv okrivljenika ČZ (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

1. da bi dana 10. travnja 2022. u 16,25 sati na području grada Kaštela upravljao motociklom marke Kawasaki reg. oznake [registarska oznaka] kojeg je vozio na zadnjem odnosno samo jednom kotaču,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 52. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

2. da bi istog dana, mjesta i vremena kao pod 1. upravljao navedenim vozilom na način da nije imao vidljivo istaknute registarske pločice,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 244. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

4. da bi iste prigode kao pod 1. upravljao navedenim motociklom kategorije A, a koja kategorija vozila nije upisana u njegovu vozačku dozvolu,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 223. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

II. Uslijed odluke iz točke I., žalba okrivljenika ČZ postala je bespredmetna glede djela činjenično opisanih pod točkama 1., 2. i 4. izreke.

III. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ČZ, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

IV. U povodu žalbe okrivljenika ČZ, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku ČZ za prekršaj iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama činjenično opisanog pod točkom 3. izreke, novčana kazna u iznosu od 1.327,23 (tisućutristodvadesetsedam eura i dvadesettri centa), smatra utvrđenom, a koju je okrivljenik ČZ dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

V. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik ČZ obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 30,00 (trideset eura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 52. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršaja iz članka 244. stavka 7. cit. Zakona, prekršaja iz članka 53. stavka 3. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 223. stavka 3. istog Zakona, za koje mu je primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom u iznosu od 1.897,94 eura.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom A kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

3. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi iznos troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,54 eura.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni.

5. U žalbi okrivljenik navodi da ne može opisati koliko mu je neugodno što se je doveo u ovakvu situaciju, te da nema opravdanja za isto. Moli da mu se smanji novčana kazna koliko god je moguće jer bi jedan dio i mogao platiti. Za cjelokupni iznos da nema mogućnosti. Navodi da živi sa roditeljima, plaća mu je minimalac, otac mu je u bolnici u Splitu, te svakodnevno vozi majku u posjete, tako da im je svaki euro bitan. Napominje da je u međuvremenu položio ispit za A kategoriju – motore.

6. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

7. Žalba je u odnosu na prekršaje činjenično i pravno opisane u točki 3. izreke pobijane presude neosnovana, dok je u odnosu na prekršaje opisane pod točkama 1., 2. i 4. izreke bespredmetna.

8. U povodu pravodobne žalbe okrivljenika ovaj Sud je po službenoj dužnosti ispitao prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 70/17, 118/18 i 114/22), i utvrdio da se protiv okrivljenika u ovom predmetu prekršajni postupak glede djela opisanih pod točkama 1., 2. i 4. izreke pobijane presude više ne može voditi, jer je od vremena kada su prema okrivljenju prekršaji počinjeni (10. travnja 2022.) proteklo više od tri godine, pa je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, budući da je za inkriminirane prekršaje propisana novčana kazna do iznosa prema kojem ulaze u režim obaveznog prekršajnog naloga (članak 239. stavak 1. točka 1. i 2. Prekršajnog zakona), sa zastarnim rokom od 3 godine.

9. Trebalo je stoga, u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljenika za djela činjenično opisana pod točkama 1., 2. i 4. izreke pobijane presude odbija, zbog čega je žalba okrivljenika u tom dijelu postala bespredmetna.

10. Postupajući dalje po službenoj dužnosti u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan u točki 3. izreke pobijane presude ovaj sud nije utvrdio da bi pobijanom presudom bile povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti da su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Izrečenu kaznu za prekršaj iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ovaj sud smatra razmjernu težini navedenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja propisana člankom 32. Prekršajnog zakona.

12. S obzirom na nedokumentirane navode žalbe, ovaj sud nije našao osnovanim za primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, pri čemu valja napomenuti da je iz prekršajne evidencije dostupne ovom sudu vidljivo da je okrivljenik nakon ovog prekršaja počinio prekršaje iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 51. stavka 5. uz primjenu članka 293. stavka 1. cit Zakona.

13. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 do 663,61 eura, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

14. Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. siječnja 2026.

Zapisničarka

Predsjednik vijeća

Marcela Soljačić-Prester, v. r.

Nediljko Boban, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.