REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10678/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika EM, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika EM, podnesenoj po branitelju Zoranu Hlevnjaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Klanjcu od 30. kolovoza 2022., poslovni broj: Pp-828/2022-5, na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se žalba okrivljenika EM kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik CM je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 (sedamdeset) eura u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci za koji mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 7.500,00 kuna / 995,42 eura.

2. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 380,00 kuna / 50,43 eura.

3. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

4. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Suprotno žalbenim navodima, kojima okrivljenik argumentirano ne osporava djelo prekršaja za koje je proglašen krivim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, pa stoga nije osnovan žalbeni navod o počinjenoj bitnoj povredi postupka.

8. Okrivljenik u žalbi ustrajava u poricanju svoje odgovornosti za predmetni prekršaj navodeći da iz iskaza policijskog djelatnika SM ne proizlazi da bi okrivljenik prilikom alkotestiranja pokazivao bilo kakve znakove alkoholiziranosti.

9. Naime, upravo suprotno, policijski službenik SM, koji iskaz je prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim, a sa čime se slaže i ovaj sud, je iskazao da mu se okrivljenik već pri prvom kontaktu činio malo usporen i smušen te da je pri bližem kontaktu kod njega osjetio zadah na alkohol te da je nakon što je isti pristao na alkotestiranje na alkometru utvrđena koncentracija alkohola od 1,73 g/kg, što mu je na zapisniku umanjeno za granicu dopuštene pogreške mjerenja od 0,1 g/kg na 1,63 g/kg, te da je kategorički odbio vađenje krivi i urina što mu je ponuđeno.

10. Dalje je opisao postupanje prilikom alkotestiranja navodeći da je okrivljenik najnormalnije puhao alkotest, pa se pozivanje na medicinsku dokumentaciju ukazuje neosnovanim, te je opisao postupak alkotestiranja koji je proveden na zakonom propisan način alkometrom marke Drager.

11. Naime ispitani svjedok je decidirano svjedočio o predmetnom događaju, navodeći, između ostalog, da nije točno da je nakon kontrole prometa okrivljenik po njihovom nalogu trebao preparkirati vozilo jer se radi o vrlo širokom ugibalištu, širokom gotovo koliko i državna cesta te nije bilo zapreke da automobil ostane tamo zaključan jer nije nikome smetao. Također je iskazao da toga jutra tamo nije bilo parkirano nikakvih vozila, dakle niti kamiona niti autobusa, te da s obzirom da je okrivljenik rekao da će pozvati nekoga da dođe po njega, nisu pokraj njega mogli ostati da vide tko će doći po njega, nego su morali otići na drugi radni zadatak te su mu upravo stoga i uz potvrdu oduzeli vozačku dozvolu i upozorili ga da idućih dvanaest sati dok ne dođe po svoju vozačku dozvolu u policijsku postaju, ne smije dalje upravljati vozilom.

12. Kako žalbenim razlozima nije objektivno i argumentirano osporena pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja, neosnovanom se ukazuje žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a samim time i pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Nadalje, potpuno je neosnovan navod žalbe da je sutkinja na okrivljenikov upit da li je sudu potrebno što od njegove dokumentacije odgovorila da ništa od toga nije potrebno, jer je isti na izričit upit sutkinje na ročištu od 5. srpnja 2022. da iznese prijedloge za dopunu dokaznog postupka izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga i taj zapisnik je propisno upozoren potpisao bez ikakvih primjedbi.

14. Također potpuno je netočan navod da nakon što je isto ročište bilo okončano da je na jasan upit sutkinji da li treba doći na sljedeće ročište sutkinja odgovorila da ne mora dolaziti, te da okrivljenik nije bio upućen od strane suda da će na sljedećem ročištu biti prisutni policijski službenici niti da mu je bilo rečeno da i on može postavljati pitanja na okolnosti prekršaja, jer je usmeno pozvan na sljedeće ročište te je na zapisnik konstatirano da će se na isto pozvati djelatnik PP Klanjec SM, a o čemu se je sutkinja i očitovala nakon podnesene žalbe.

15. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni u postupku svih provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.

16. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.

17. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, pri čemu je sud dao jasne razloge za izricanje ove mjere u navedenom trajanju.

18. Naime, ponašanje okrivljenika glede navedenog djela predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti prekršaj u prometu. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, pri čemu okolnost da se radi službenom vozilu nije od utjecaja na izricanje zaštitne mjere.

19. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 eura do 663,61 eura, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 70,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

20. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 14. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.