Broj: Ppž-1850/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. FF, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. i iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), odlučujući o prigovoru okr. FF, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac od 9. listopada 2024., klasa:211-07/24-3/13099, urbroj: 511-05-13-24-1, u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Prigovor okrivljenika FF odbija se kao neosnovan i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik FF obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik FF i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.980,00 eura, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. (utvrđena novčana kazna od 660,00 eura) i iz članka 282. stavka 4. i 9. (utvrđena novčana kazna od 1.320,00 eura) Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u točkama 1. i 2. izreke prekršajnog naloga.
Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 5 (pet) mjeseci.
Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 77,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da priznaje krivnju i odgovornost, no dodaje da mu je motorno vozilo neophodno za prijevoz majke i oca, kao i da će mu vozačka dozvola biti potrebna zbog terenskog rada jer je u procesu otvaranja vlastite tvrtke, te da financijska situacija zbog nezaposlenosti i otvaranja vlastite tvrtke mu otežava plaćanje novčane kazne, pa moli da se razmotri smanjenje kazne i ukidanje, odnosno smanjenje trajanja zaštitne mjere.
Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni utvrđeno je da je navedena odluka pravilna i zakonita i da novčana kazna nije prestroga. Naime, imajući na umu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da su visine utvrđenih pojedinačnih novčanih kazni, kao i ukupna novčana kazna, izrečena sukladno odredbi čl. 39. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona, primjerene svim okolnostima konkretnog događaja, stupnju krivnje okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Dakle, prvostupanjsko tijelo je za prekršaje iz toč. 1. i 2. izreke novčanu kaznu utvrdilo u visini zakonom propisanog posebnog minimuma kazne. Naime, za prekršaj iz točke 2. zakonom je propisana novčana kazna od 1320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, odnosno za prekršaj iz toč. 1. zakonom je propisana novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura, pa utvrđena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura za prekršaj iz toč. 2., odnosno 660,00 eura za prekršaj iz toč. 1. predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj. K tome, uzimajući u obzir i nedokumentirane žalbene navode o imovinskim i obiteljskim prilikama okrivljenika, vijeće ovog suda ne nalazi osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.
Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Nije prihvaćen osnovanim razlog, a koji ističe žalitelj radi preinačenja odluke o zaštitnoj mjeri. Naime, okolnost što je žalitelju za obiteljske obveze i otvaranje vlastite tvrtke, a što nije ničim niti dokumentirano, eventualno neophodno svakodnevno upravljanje vozilom, nema takav značaj da bi došlo do promjene pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela. Duljina trajanja izrečene mjere od pet mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine dakle bliže donjoj zakonom propisanoj granici, a imajući na umu sve okolnosti počinjenih prekršaja u stjecaju, i više je nego primjerena težini počinjenih prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa, te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.
8. Stoga, navodi prigovora nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri.
9. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 14. siječnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi karlovačkoj, Postaji prometne policije Karlovac u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.
