REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1674/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužiteljice ŽJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Hontić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženog ZJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Krešimir Raspudić, odvjetnik u Opatiji, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Psp-52/2024- 30 od 22. srpnja 2025., dana 14. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se u pobijanom dijelu – usvajajući dio točke I. i II. izreke, potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Psp-52/2024-30 od 22. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I. Utvrđuje se da je tuženik ZJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu stanu na adresi [adresa] koji se u zemljišnim knjigama vodi kao 47.suvlasnički dio:24/1000 Etažno vlasništvo (E-47) Stan oznake S47 na trećem katu, a koji se sastoji od ulaznog halla, kuhinje/blagovanja/dnevnog boravka, izbe, predsoblja, wc-a, kupaone, 2 sobe, terase, spremišta u podrumu S4.11, parkirališnog mjesta P4.11, ukupne neto korisne površine 82,42m2 a koja nekretnina se nalazi na kč. [katastarska čestica] Stambena zgrada br.2 A, Stambena zgrada br.2 B, Stambena zgrada 2c, podzemna garaža, Podzemna garaža i dvorište, stambena zgrada br.2 A 347, stambena zgrada br.2 B 377, stambena zgrada br.2 C 395, Podzemna garaža, dvorište, sveukupne površine 5830m2, upisana u zkul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] na način da je naložio djelatnicima HEP a - operateru distribucijskog sustava d.o,o. Zagreb, OIB:46830600751, da dana 11.06.2024.g. po nalogu tuženika kao evidentiranog korisnika strujnog priključka, prekinu dovod struje čime je onemogućio tužiteljici dovod i korištenje struje u navedenoj nekretnini, te se tuženiku zabranjuje takvo i slično smetanje tužiteljičinog posjeda ubuduće, a odbija se dio zahtjeva da se naređuje u roku od 8 dana uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da omogući tužiteljici dovod i korištenje struje.

II. Tuženik ZJ je dužan tužiteljici ŽJ nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 904,62 EUR, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom od dana donošenja rješenja, tj. od 22. srpnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana, a odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tuženik u usvajajućem dijelu točke I. i II. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne odluke o troškovima postupka. Ističe da je sud počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka nerazumljiva i proturječi sama sebi ili razlozima, rješenje uopće nema razloga, a oni koji su navedeni su nejasni ili proturječni, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, a što obrazlažemo slijedećim. Također, da sud prilikom donošenja predmetnog rješenja nije postupio sukladno članku 7. u vezi s člankom 4. te člankom 8. Zakona o parničnom postupku. Ukazuje da je Ugovor o najmu stana raskinut u svibnju mjesecu 2024. s dugom tuženice od oko 6.000,00 eur, pa da od trenutka podizanja predmetne tužbe i njena saznanja za istu, tuženica nije zakonit, savjestan i pošten posjednik stana. Ne čini spornim da je podnio HEP-u zahtjev za isključenjem struje u predmetnom stanu, međutim da je to učinio stoga što je od strane HEP-a u više navrata bio obaviješten o isključenju struje ukoliko računi ne budu podmireni, što je HEP konačno i učinio, pa je struja isključena temeljem opomena za isključenje zbog neplaćanja. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njenu žalbu uvaži, predmetno rješenje preinači sukladno njenim žalbenim navodima. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025 - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužiteljice za zaštitu posjeda stana zbog smetanja posjeda učinjenog obustavom opskrbe električnom energijom u stanu na adresi u [adresa], a sve po nalogu tuženika.

6. Iz stanja predmeta koji je ovome sudu dostavljen na nadležno postupanje proizlazi utvrđeno činjenično stanje, i to:

- da je tuženik vlasnik strana na adresi u [adresa], koji se u zemljišnim knjigama vodi kao 47. suvlasnički dio: 24/1000 etažno vlasništvo (E-47) stan oznake S47 na trećem katu, a koji se sastoji od ulaznog halla, kuhinje/blagovanja/dnevnog boravka, izbe, predsoblja, wc-a, kupaone, 2 sobe, terase, spremišta u podrumu S4.11, parkirališnog mjesta P4.11, ukupne neto korisne površine 82,42 m[2] a koja nekretnina se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada broj 2 A, stambena zgrada broj 2 B, stambena zgrada broj 2 C, podzemna garaža, podzemna garaža i dvorište, stambena zgrada broj 2 A 347, stambena zgrada broj 2 B 377, stambena zgrada broj 2 C 395, podzemna garaža, dvorište, sveukupne površine 5830 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je tužiteljica zajedno sa svojom obitelji stupila u posjed toga stana temeljem Ugovora o najmu stana sklopljenog s tuženikom;

- da je tuženik jednostranom izjavom Ugovor o najmu stana sklopljen s tužiteljicom raskinuo u svibnju mjesecu 2024. zbog neplaćanja između ostalih troškova i troškova struje;

- da se između tužiteljice i tuženika vodi postupak iseljenja tužiteljice i njene obitelji iz predmetnog stana u predmetu suda prvoga stupnja poslovni broj Ps-7/2024 koji još nije pravomoćno okončan;

- da je zbog neplaćanja troškova struje tuženik podnio pisani zahtjev HEP-u za privremenom obustavom električne energije u predmetnom stanu, po kojem je zahtjevu HEP postupio i 11. lipnja 2024. obustavio je isporuku električne energije u predmetnom stanu;

- da je sud u predmetnoj pravnoj stvari po prijedlogu tužiteljice rješenjem od 13. lipnja 2024. odredio privremenu mjeru kojom je u osnovnom naloženo HEP-u da odmah po primitku rješenja a najkasnije u roku od 24 sata izvrši ukapčanja predmetnoga stana u sustav opskrbe električnom energijom;

- da je po tom rješenju suda HEP postupio te je stan priključio u sustav električne energije.

6.1. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja predmetnim rješenjem utvrdio je da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu predmetnoga stana, na način da je 11. lipnja 2024. po nalogu tuženika kao evidentiranog korisnika strujnog priključka, prekinut dovod struje u stanu, čime je tužiteljici onemogućio dovod i korištenje struje, te mu je zabranjeno takvo i slično smetanje tužiteljičinog posjeda ubuduće – u tom dijelu zahtjev tužitelje prihvatio je kao osnovan, dok je zahtjev tužiteljice odbio u dijelu da se naređuje u roku od 8 dana uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da omogući tužiteljici dovod i korištenje struje.

6.2. Zahtjev u usvajajućem dijelu sud je utemeljio na odredbi članka 21. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/2000. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. - pročišćeni tekst i 94/2017. - ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP), obzirom je utvrdio da je tužiteljica zajedno s obitelji bila u posljednjem mirnom i još uvijek poštenom posjedu predmetnoga stana (jer postupak iseljenja još nije okončan), u kojem je smetana po nalogu tuženika u pravcu isključenja stana iz sustava električne energije, dok je zahtjev u odbijajućem dijelu sud obrazložio na način da je po privremenoj mjeri struja „vraćena“ u stan, pa da za taj dio zahtjeva tužiteljica nema pravni interes odnosno da je u tom dijelu po istom postupljeno.

7. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnoga prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjsko rješenje u bitnom dijelu pravilno i zakonito.

7.1. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koje tuženik ističe u žalbi, jer prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

7.2. Sukladno odredbi članka 8. ZPP sud je ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost i na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je sud ocijenio dokaze koji su bili potrebni za utvrđivanje pravno relevantnih činjenica za presuđenje, te je o odlučnim činjenicama naveo dovoljno jasne i razumljive razloge, tako da su žalbeni navodi tuženika u tom smislu neosnovani. Stoga se ne može prihvatiti žalbeni navod tuženika da je sud u predmetnom slučaju postupio suprotno odredbi članka 8. ZPP, kao niti suprotno članku 7. u vezi s člankom 4. ZPP.

7.3. Nije počinjena niti relativno bitna povreda postupka iz članka 338. stavak 4. ZPP, jer pobijano rješenje sadrži sve elemente predviđene tom zakonskom odredbom, pri čemu valja naglasiti da je sud obrazložio razloge zbog kojih nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika za pribavom dopisa HEP-a kojima ga je isti obavještavao i opominjao da će isključiti struju u predmetnom stanu ukoliko računi ne budu podmireni. Radi se o dokaznom prijedlogu koji i po pravnom shvaćanju ovoga suda drugoga stupnja nije bio odlučan za odluku o zahtjevu tužiteljice, a konačno iz stanja predmeta ne proizlazi spornim da tužiteljica nije uredno odnosno uopće od travnja mjeseca 2023. plaćala račune za struju.

8. Člankom 21. ZVDSP propisano je da ako koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Iz članka 22. stavak 1. istoga Zakona proizlazi kako je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Iz stavka 2. i 3. tog članka proizlazi kako sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, a pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

8.1. Dakle, u postupcima za smetanje posjeda ne raspravlja se o pravu na posjed, pravnom temelju posjeda, poštenju posjednika, već prvostupanjski sud u toj vrsti parnice utvrđuje je li tužitelj bio u mirnom posjedu te da li je došlo do smetanja posjeda određenim činima koje je poduzeo tuženik, dok sva ostala pitanja, kako je to navedeno u članku 22. stavak 2. ZVDSP, u parnicama za smetanje posjeda se ne raspravljaju.

8.2. Stoga u situaciji kao što je predmetna, kada je nesporno došlo do uskrate električne energije u stanu koji koristi odnosno u posjedu koga je tužiteljica s svojom obitelji i to po nalogu tuženika, sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je donio pobijano rješenje. Pri tom je irelevantno da li tužiteljica ima pravo na posjed, kao i da li je pošten posjednik – koje činjenice je sud nepotrebno utvrđivao odnosno konstatirao, jer se u ovom postupku utvrđuje samo činjenica posljednjeg mirnog posjeda i čina smetanja, a nije sporno da je tužiteljica bila u posjedu predmetnog stana koga je tuženik nesporno vlasnik, i da ju je tuženik u tome smetao putem naloga HEP-u za isključenjem struje, čime je smetana od tuženika u dotadašnjem vršenju posjeda stana.

8.3. Ovaj sud prihvaća da je tuženik kao vlasnik stana u posjedu koga je tužiteljica u vrlo nezavidnoj situaciji obzirom na činjenicu da ne plaća troškove električne energije koju troši, te da tuženik kao vlasnik stana temeljem podzakonskih propisa HEP-a ima mogućnost zatražiti obustavu električne energije u svom stanu, međutim, ta okolnost ne može ga obzirom na gore citirane zakonske odredbe, dovesti u povoljniju pravnu i procesnu situaciju u odnosu na istaknuti tužbeni zahtjev tužiteljice.

9. Obzirom na navedeno, sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je zahtjev tužiteljice u pobijanom dijelu prihvatio kao osnovan, pa je stoga žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu te temeljem odredbe članka 380. stavak 2. ZPP odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

10. I odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, jer je po osnovu pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 5. ZPP, a po visini na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarife), i to tarifnim brojem 7. točkom 2. i tarifnim brojem 11. točkom 2. Odvjetničke tarife, pa je rješenje valjalo potvrditi i u usvajajućem dijelu točke II. izreke.

11. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.

U Puli-Pola 14. siječnja 2026.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić