REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11979/2025.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika HĆ, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. i stavka 4. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 40/16., 52/25.), odlučujući o žalbi okrivljenika HĆ, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, od 20. prosinca 2025. godine, Klasa: 413-01/25-26/2140, Ur.broj: 513-02-7002/20-25-4, na sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika HĆ i potvrđuje se prvostupanjsko rješenje.

II Okrivljenik PĆ dužan je platiti troškove prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 8 (osam) dana po primitku ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik PĆ je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.050,00 eura (tisućupedeset eura), zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. i stavka 4. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, pobliže opisanog u izreci rješenja.

2. Navedenim rješenjem o prekršaju okrivljeniku je, temeljem članka 70. stavka 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, uz primjenu članka 76.a stavka 3. Prekršajnog zakona, oduzeta roba, i to: GNOJIVO MYSTIQUE BASE NUTRIENT – 67 l, 67 kg, GNOJIVO MYSTIQUE BLOOM STIMULATOR – 155 l, 155 kg, GNOJIVO MYSTIQUE ROOT STIMULATOR – 15 l, 15 kg, prema Potvrdi o privremenom oduzimanju robe broj P-2905-70319/2025, Klasa: 472-01/25-04/8203, Ur.broj: 513-02-7030/227-25-2 od 19.12.2025.g.

1. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenik je obvezan na naknadu troškova

prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura).

2. Također, navedenim rješenjem o prekršaju, temeljem članka 139. stavka 8.

Prekršajnog zakona, okrivljeniku su određeni i troškovi uništenja robe u iznosu od 1.599,21 eura (tisućupetstodevedesetdevet eura i dvadeset jedan cent).

5. Protiv pobijanog rješenja o prekršaju okrivljenik PĆ je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, navodeći u bitnome da se u konkretnom slučaju radi o robi nekomercijalne naravi koja je namijenjena osobnoj uporabi, te da ne postoje dokazi o trgovačkoj namjeni. Navodi da roba nije bila skrivena, bila je uredno prijavljena i postojala je potpuna suradnja. Smatra da je povrijeđeno načelo razmjernosti i pravo na učinkovit pravni lijek, te smatra da bi da uništenje robe prouzročilo nenadoknadivu štetu.

6. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju, po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Naime, neosnovano okrivljenik poriče počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret izrekom pobijanog rješenja, navodeći u bitnome da predmetna roba nije bila skrivena i da je bila prijavljena, jer je ovaj sud ispitujući pobijano rješenje, kao i uz ocjenu navoda žalbe, nesporno utvrdio da je činjenično stanje u potpunosti i točno utvrđeno na glavnoj raspravi, na kojoj je ispitan okrivljenik, provedeni i svi drugi dokazi, te je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, opravdano moglo zaključiti da je okrivljenik počinio predmetni prekršaj.

10. Dakle, tijekom prvostupanjskog postupka nesporno je utvrđeno da okrivljenik nije dana 19.12.2025. godine oko 21,30 sati prilikom ulaska u Republiku Hrvatsku i carinsko područje EU preko graničnog prijelaza Bajakovo kao vozač osobnog vozila, RENAULT, turskih registarskih oznaka [registarska oznaka] podnio carinsku deklaraciju za robu čiji je unos zabranjen, a koja je pronađena u prtljažnom prostoru vozila, i to: GNOJIVO MYSTIQUE BASE NUTRIENT – 67 l, 67 kg, GNOJIVO MYSTIQUE BLOOM STIMULATOR – 155 l, 155 kg, GNOJIVO MYSTIQUE ROOT STIMULATOR – 15 l, 15 kg, kažnjivo po članku 63. stavak 1. točka 3. i stavak 4. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije.

11. Naime, okrivljenik se tereti za prekršaj iz članka 63. stavak 1. točka 3. i stavka 4. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, kojim je propisano kažnjavanje ako počinitelj prilikom unosa robe u carinsko područje unije ne podnese carinsku deklaraciju za robu ili dio te robe, ako se radi o robi komercijalne naravi ili robi za koju su propisane zabrane ili ograničenja pri uvozu ili izvozu sukladno članku 134. i članku 158. Uredbe (EU) br. 952/2013. Ovaj sud stoga smatra da je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno da je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario bitna obilježja predmetnog prekršaja, odnosno nije podnio carinsku deklaraciju, u smislu navedene odredbe. Stoga, a suprotno žalbenim navodima okrivljenika, činjenica da predmetna roba nije bila skrivena nije odlučna činjenica za počinjenje predmetnog prekršaja, niti mu se to optužnim prijedlogom stavlja na teret.

12. Nadalje, u Povelji EU o temeljnim pravima, u članku 47. PRAVO NA DJELOTVORAN PRAVNI LIJEK I NA POŠTENO SUĐENJE, propisano je da: „Svatko čija su prava i slobode zajamčeni pravom Unije povrijeđeni ima pravo na djelotvoran pravni lijek pred sudom, u skladu s uvjetima utvrđenim ovim člankom.

Svatko ima pravo da zakonom prethodno ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj. Svatko ima mogućnosti biti savjetovan, branjen i zastupan.

Pravna pomoć osigurava se za osobe koje nemaju dostatna sredstva, u mjeri u kojoj je takva pomoć potrebna za osiguravanje učinkovitog pristupa pravosuđu“, dok je člankom 49. NAČELA ZAKONITOSTI I RAZMJERNOSTI KAZNENIH DJELA I KAZNI, propisano da: „1. Nitko ne može biti proglašen krivim za kazneno djelo počinjeno činom ili propustom koje, u času počinjenja, po unutrašnjem ili po međunarodnom pravu nije bilo predviđeno kao kazneno djelo. Isto se tako ne može odrediti teža kazna od one koja je bila primjenljiva u času kad je kazneno djelo počinjeno. Ako je, nakon počinjenja kaznenog djela, zakonom propisana blaža kazna, primjenjuje se takva kazna. 2. ovaj članak ne priječi suđenje i kažnjavanje bilo koje osobe za neki čin ili propust koji je u času počinjenja predstavljao kazneno djelo u skladu s općim načelima koja priznaju svi narodi. 3. Strogost kazne ne smije biti nerazmjerna kaznenom djelu.“

Stoga, vezano uz žalbeni navod okrivljenika da je došlo do povrede njegovih

prava zajamčenih navedenom Poveljom EU o temeljnim pravima, odnosno povrede načela razmjernosti (članak 49.) i načela prava na učinkovit pravni lijek (članak 47.), valja navesti da je neosnovan. Naime, vezano uz isticanje povrede prava na učinkovit pravni lijek ističe se da je okrivljenik u postupku ispitan na glavnoj raspravi održanoj dana 20. prosinca 2025.g., te da je i iskoristio pravo na podnošenje pravnog lijeka podnijevši žalbu protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju, slijedom čega nije došlo do povrede citiranog članka 47. Povelje. Uz to, kako je okrivljeniku izrečena novčana kazna bliže propisanom minimumu za predmetni prekršaj, to ovaj sud smatra da je ista primjerena sankcija, razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, a što je smisao citiranog članka 49. Povelje.

13. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da okrivljenik svojim žalbenim

navodima nije doveo u sumnju odluku o svojoj krivnji, pa je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak kad je okrivljenika proglasilo krivim i kaznilo, te je u obrazloženju pobijanog rješenja o prekršaju dalo za to valjane razloge.

14.Razmatrajući nadalje u smislu žalbenih navoda okrivljenika pobijano rješenje o prekršaju ovaj sud je utvrdio da je, prilikom odlučivanja o visini novčane kazne okrivljeniku, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak uzelo u obzir sve okolnosti, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, koje utječu na visinu i vrstu kazne, cijeneći olakotnim dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika, pa je za predmetni prekršaj okrivljeniku izrečena novčana kazna bliže zakonom propisanom minimumu za taj prekršaj. Tako izrečenu kaznu i ovaj sud prihvaća primjerenom težini i opasnosti djela, te stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, dok okrivljenik svoje paušalne navode žalbe ničim ne dokumentira i ne doprinosi dokaze koji bi učinili osnovanim preinačenje izrečene novčane kazne, primjenom instituta ublažavanja.

15. Izricanje mjere upozorenja-opomene, u konkretnom slučaju, temeljem članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona, nije dopušteno.

16. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka je pravilna i donesena je u skladu s postojećim propisima.

17. Nadalje, odluka o oduzimanju robe okrivljeniku na zakonu je osnovana te opravdano primijenjena, jer je člankom 70. stavak 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, propisano obvezatno oduzimanje robe koja je predmet prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. istog Zakona, a sve u skladu s odredbom članka 76.a stavka 3. Prekršajnog zakona. Navedenu robu okrivljenik nije mogao uvesti u Republiku Hrvatsku, odnosno carinsko područje EU niti za svoju osobnu upotrebu, jer se radi o robi za čiji je uvoz potrebno imati odobrenje nadležnog tijela i za istu podnijeti pisanu carinsku deklaraciju. Stoga, nije odlučna činjenica da li se radilo o robi nekomercijalne naravi niti mu se to stavlja na teret da bi unio u područje EU robu komercijalne naravi. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o robi za koju vrijede ograničenja za unos u područje EU, slijedom čega je ista i pravilno oduzeta pozivanjem na članak 76.a stavka 3. Prekršajnog zakona, to nije potrebno i obrazlagati razmjernost oduzimanja predmeta prekršaja od okrivljenika, tim više što je okrivljenik u svojoj obrani izjavio da je predmetno gnojivo platio 80,00 eura.

18. Također, okrivljeniku su pravilno određeni i troškovi uništenja robe u iznosu od 1.599,21 eura jer isti proizlaze iz računa tužitelja od 19.12.2025.g. koji prileži spisu predmeta.

19. Kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona, okrivljenik dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 8 dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka, te imovno stanje okrivljenika.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

21. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu, 14. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Područni carinski ured Osijek, Vijeće za prekršaje, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.