Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-958/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika DN, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 7. siječnja 2025., poslovni broj: Pp-1878/2022, na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenika DN kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura), u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku DN proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je, uz primjenu instituta ublažavanja kazne izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 eura koju je dužan platiti u roku od 180 dana od pravomoćnosti presude uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne u istom roku.

1.1. Istom presudom okrivljenik je na temelju članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona dužan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura u roku od 2 mjeseca od pravomoćnosti presude te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći kako se sljedećeg dana odmah ujutro testirao na droge te dostavio negativan nalaz, a što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5.

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalitelj ističe povredu iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, no po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljene, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6.  Razmatrajući prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žalbe okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda je utvrdilo da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

7. Okrivljenik u žalbi ponavlja navode iz svoje obrane pred prvostupanjskim sudom kako se ne smatra krivim, fizički nije mogao napuhati uređaj bolje nego što je to učinio, u više navrata je pokušao napuhati, no uređaj nije uspijevao očitati koncentraciju alkohola.

8. No, prvostupanjski sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u materijalne dokaze priložene spisu, ispitao okrivljenika, svjedoka policijskog službenika i svjedoka RN te je izvršeno i suočenje između okrivljenika i svjedoka policijskog službenika.

9. Ispitan pred prvostupanjskim sudom okrivljenik priznaje da je kritične zgode bio zaustavljen od strane policijskih službenika te mu je ponuđeno alkotestiranje, što isto potvrđuje i ispitani svjedok policijski službenik koji navodi kako je okrivljenika uputio na način kako će to učiniti kao i omogućio mu da u više navrata (u vozilu i izvan) izvrši alkotestiranje, a koje okrivljenik nije uspio obaviti na pravilan način.

10. Pravilno prvostupanjski sud navodi kako razlog neuspješnog testiranja ne može biti preboljeli Covid, dakle nisu točni navodi žalbe kako se prvostupanjski sud upustio u analiziranje medicinske dokumentacije, već naprotiv, taj prigovor ocijenio neosnovanim i usmjerenim ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti.

11. Okrivljenik je bio obvezan testirati se ponuđenim alkotestom od strane policijskog službenika, a ukoliko bi smatrao da postoje razlozi zbog kojih rezultat tog testiranja ne bi bio pravilan, mogao je tada tražiti vađenje krvi i urina, jer je odbijanjem ponuđenog alkotesta počinio djelo prekršaja iz članka 282. stavka 9. ZSPC-a.

12. Dakle, preduvjet da se osobu podvrgne vađenju krvi i uzimanju urinu u zdravstvenoj ustanovi je da se tijekom postupka ispitivanja prisutnosti alkohola u krvi utvrdi da osoba u organizmu ima alkohola, što u konkretnom slučaju nije bilo potrebno jer nije utvrđeno je li okrivljenik imao alkohola u krvi.

13. Nadalje, sukladno članku 282. stavku 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, vozači su dužni postupati prema zahtjevima policijskog službenika, a što okrivljenik u konkretnom slučaju nedvojbeno nije učinio.

14. Nadalje, kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

15. Razmotrivši odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna, kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, budući da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjenom instituta ublažavanja. Naime, za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisana je novčana kazna u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne, ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije kao i odvratiti okrivljenika od daljnjeg činjenja prekršaja protiv sigurnosti prometa na cestama.

16. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, povodom žalbe okrivljenika, ovaj Sud je utvrdio da je odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere okrivljeniku da ne upravlja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 1 mjesec primjerena.

17. Navedeno ponašanje okrivljenika iz navedenih prekršaja Zakona o sigurnosti prometa na cestama, predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

18. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

19. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 14. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 3 (tri) otpravka za: spis,okrivljenika, tužitelja.