REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 2
Poslovni broj: Gž-839/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, kao sudac pojedinac, u pravnoj stvari tužitelja 1. PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], P, i 2. AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnica ABC, odvjetnica iz [adresa], protiv tuženika JJ, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik iz [adresa], radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Psp-50/2024-18 od 4. kolovoza 2025., 14. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Psp-50/2024-18 od 4. kolovoza 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Psp-50/2024-18 od 4. kolovoza 2025. odlučeno je:
¨I. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužitelje u posljednjem mirnom suposjedu dijela k. č. [katastarska čestica] [adresa] ukupne površine 512 m2, dvorišta površine 254 m2, kuća, [katastarska općina] površine 245 m2, pomoćna zgrada, [adresa] površine 3m2, pomoćna zgrada, [adresa] površine 10 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prikazanog zelenom bojom na Izvodu iz katastarskog plana koji je sastavni dio ovog rješenja, u naravi dijela vrta u [adresa], tako što je neutvrđenog dana, a za što su tužitelji saznali 7. kolovoza 2024. godine, ušao u posjed prikazanog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je postavio u opisani dio vrta dva sušila za odjeću na kojima je svakodnevno sušio rublje, te mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje suposjeda tužitelja ubuduće.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 977,78 eura (devetsto sedamdeset sedam eura i sedamdeset osam centi) uvećane za zakonske zatezne kamate počevši od donošenja prvostupanjske odluke pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope-kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinaciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.¨.
2. Tuženik pobija navedeno rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
3. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelji tvrde da su žalbeni navodi tuženika netočni i neutemeljeni te predlažu odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsko rješenje uz obvezu tuženika da im nadoknadi trošak sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na isti.
4. Žalba tuženika je neosnovana.
5. Predmet spora je zaštita posjeda tužitelja i to od uznemiravanja posjeda od strane tuženika postavljanjem sušila za odjeću i sušenja rublja na istom, a na dijelu nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji u naravi predstavlja dio vrta.
6. Iz obrazloženja pobijanog prvostupanjskog rješenja proizlazi da isti odluku temelji na slijedećima utvrđenjima:
- da se na predmetnoj nekretnini nalazi stambena zgrada s više stanova, a uz koju se na zapadnom dijelu nalazi vrt,
- da je supruga tuženika vlasnica stana u predmetnoj zgradi ispred kojeg se nalazi sporni vrt,
- da je tuženik sa svojom obitelji na spornom dijelu nekretnine držao dva sušila za odjeću koja je maknuo kada je otputovao iz [adresa],
- da je pravomoćnim rješenjem zbog ogluhe koji je isti sud donio 17. lipnja 2024. pod poslovnim brojem Psp-43/2023-13 utvrđeno da je tuženikova supruga FJ uklanjanjem ograde i postavljanjem dva sušila na istom dijelu nekretnine i to 20. kolovoza 2023. smetala posjed (suposjed) tužitelja,
- da su tužitelji u razdoblju od 20. kolovoza 2023. do 7. kolovoza 2024. (kada su saznali za čin smetanja tuženika koji je predmet ovog postupka), za razliku od tuženika, bili u suposjedu predmeta spora pa da stoga imaju pravo na traženu posjedovnu zaštitu.
7.1. Ispitujući prvostupanjsko rješenje i postupak koji je prethodio donošenju istog utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i čl. 354. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 8. ZPP-a, a na koje tuženik sadržajno ukazuje u žalbi.
7.2. Pri tome se ukazuje da je iz sadržaja tužbe, zahtjev tužitelja i odluke prvostupanjskog suda te cjelokupnog prvostupanjskog postupka razvidno da tužitelji tvrde da su isključivi suposjednici predmeta spora te da posjedovnu zaštitu u odnosu na tuženika zahtijevaju kao posjednici stvari dok je termin suposjeda određen samo kao odnos između tužitelja, a ne tuženika ili trećih osoba.
8. Tijekom prvostupanjskog postupka između stranaka je bilo sporno isključivo je li predmet spora predstavlja isključivi posljednji i mirni posjed tužitelja ili se radi o stvari koja je u suposjedu svih stanara zgrade, time i tuženika pa je li čin tuženika takav da onemogućava ili znatno ograničava dotadašnji posjed ostalih suposjednika (time i tužitelja), a tuženik upravo navedeno i ponavlja u žalbi.
9. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, uz ocjenu da je prvostupanjski sud na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te pružio posjedovnu zaštitu tužiteljima sukladno čl. 21. i 22. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15.).
10. Naime, iz sadržaja pravomoćnog rješenja zbog ogluhe koji je isti prvostupanjski sud donio 17. lipnja 2024. pod poslovnim brojem Psp-43/2023-13 proizlazi da je tužiteljima istim pružena posjedovna zaštita od smetanja koje je 20. kolovoza 2023. učinila tuženikova supruga FJ i to uklanjanjem ograde i postavljanjem dva sušila na istom dijelu nekretnine koji je predmet ovog spora pa kada se činjenica da supruga tuženika i tuženik evidentno zajedno kao supružnici posjeduju stan u zgradi na predmetnoj nekretnini i to povremeno kada borave u istom obzirom žive u inozemstvu, dovede u vezu s činjenicom da iz iskaza tuženika proizlazi da je 2024. stan koristio oko 1. svibnja 2024. i potom u kolovozu 2024. kada je u istom boravio sa obitelji mjesec dana, da iz iskaza tužitelja proizlazi da do kolovoza 2024., u povremenim dolascima tužitelja tijekom godine (obzirom isti također žive u inozemstvu) nisu uočili da bi se na spornom dijelu vrta sušilo rublje na opisani način, da iz iskaza svjedokinje LJ, vlasnice stana u prizemlju zgrade, proizlazi da joj je poznato da je sporni dio vrta od tužitelja i da je tuženika prvi put vidjela da je na predmetni travnati dio postavio predmetna sušila u ljeto 2024., iz iskaza svjedokinje DJ, osobe koja ima stan u istoj zgradi od 2021. i povremeno provjetrava stan tuženice, proizlazi da je tuženik robu sušio na betoniranom dijelu ispred stana, dok iz iskaza svjedoka SJ, BJ i ŠJ proizlazi da su tužitelji posjedovali sporni dio vrta tako što su ga održavali i u istom boravili godinama, a od 2021. i angažirali ŠJ da isti kosi.
11. Uzimajući u obzir da niti jedan svjedok nije potvrdio da bi tuženik posjedovao upravo sporni dio vrta od kolovoza 2023., a tuženikov prijatelj ČJ navodi da mu je poznato da je spomenuta ograda uklonjena 2024. po nalogu tuženika i da se tužiteljica istom protivila, da je tuženik po vlastitom iskazu u nekretnini boravio samo 1. svibnja 2024. i u kolovozu 2024., od toga u istom vremenu kada i tužitelji samo u kolovoza 2024., zaključuje se da je tuženik znao za posjed tužitelja, da je poduzimanjem istovjetne radnje kao njegova supruga samovlasno uznemirio posjed tužitelja koji su dokazano u istom periodu održavali sporni dio vrta angažiranjem treće osobe.
12. U odnosu na tvrdnje tuženika o pravu suposjeda vrta, ukazuje se da sud u ovoj vrsti postupka temeljem izričitih zakonskih odredbi odluku donosi neovisno o pravu na posjed jer se štiti samo faktični posljednji mirni posjed (time posjed koji je postojao duže od 30 dana odnosno najduže godinu dana prije čina smetanja), a da je, uzimajući u obzir da je ovo već drugi spor radi zaštite smetanja istog dijela nekretnine, uputno da stranke konačno rješenje ovih odnosa urede ili dogovorom ili vlasničkom (negatornom) tužbom ili pak kroz institut uređenja odnosa suvlasnika zgrade.
13. Obzirom su tužitelji u cijelosti uspjeli u sporu, pravilno im je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a dosuđen trošak postupka, dok tuženik koji nije uspio sa žalbom temeljem istih odredbi nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.
14. Tužiteljima ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav odgovora na žalbu, a niti sudske pristojbe za istu, jer se radi o trošku koji nije bio potreban za njihov uspjeh u sporu u smislu čl. 155. ZPP-a.
15. Slijedom navedenog, temeljem čl. 380. točke 2. ZPP-a, u vezi s čl. 381. ZPP-a, i čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Dubrovnik, 14. siječnja 2026.
Sutkinja
Marija Bušković
