Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-1279/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja DZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Željki Radoš Radičević, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika OTP banka dioničko društvo, OIB 52508873833, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 10. prosinca 2025., u nazočnosti tužitelja, njegove punomoćnice, odvjetnice Željke Radoš Radičević i punomoćnika tuženika, odvjetnika Belizara Tomaića, odlukom objavljenom 14. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 10. t.6.1. Ugovora o kreditu br. 45247/09 sklopljenog 2. travnja 2009. između tužitelja DZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika OTP banka d.d., [adresa], OIB 52508873833 (pravni slijednik Societe Generale-Splitska banka d.d.) a koja glasi:

„Korisnik kredita može jednokratno otplatiti neotplaćeni iznos kredita, djelomično ili u potpunosti i prije ugovorenog krajnjeg roka dospijeća s tim da je za odobrenje prijevremene otplate kredita dužan prethodno:

a) podnijeti pisani zahtjev,

b) platiti naknadu određenu ovim ugovorom kako slijedi: a) kod djelomične otplate kredita naknadu od 4% od uplaćenog unosa nedospjelog glavnog duga, b) kod potpune otplate kredita- naknada od 4% od ukupnog iznosa nedospjelog glavnog duga…“

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., [adresa], OIB: 52508873833 (pravni slijednik Societe Generale-Splitska banka d.d.) tužitelju DZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 71,91 EUR na ime naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita s pripadajućim zateznim kamatama računajući od 8. travnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., [adresa], OIB 52508873833, da naknadi tužitelju DZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 164,82 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj DZ sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka iznad iznosa od 164,82 eura do iznosa od 875,00 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu dana 17. rujna 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi u bitnom navodi da je u svojstvu korisnika kredita sa tuženikovim pravnim prednikom Societe generale - Splitska banka d.d., kao kreditorom sklopio dana 2. travnja 2009. Ugovor o kreditu broj: 45247/09, dalje u tekstu: Ugovor. Tuženik je Ugovorom tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 9.500,00 eura. Tužitelj se obvezao navedeni iznos kredita vratiti s pripadajućim kamatama na rok od 84 mjeseca. Predmetnim Ugovorom u članku 10. točki 6.1. ugovoreno je da korisnik kredita može jednokratno otplatiti neotplaćeni iznos kredita, djelomično ili u potpunosti i prije ugovorenog krajnjeg roka dospijeća s tim da je za odobrenje prijevremene otplate kredita dužan prethodno: a) podnijeti pisani zahtjev, b) platiti naknadu određenu ovim ugovorom kako slijedi: a) kod djelomične otplate kredita naknadu od 4% od uplaćenog unosa nedospjelog glavnog duga,

b) kod potpune otplate kredita- naknadu od 4% od ukupnog iznosa nedospjelog glavnog duga.

Tužitelj kao korisnik kredita odlučio je prijevremeno u cijelosti otplatiti kredit te je tuženik dana 8. travnja 2009. tužitelju prilikom prijevremene otplate kredita naplatio naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 552,48 kuna, odnosno 71,91 EUR prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR= 7.53450 kuna. Tužitelj smatra da je naprijed citirana odredba dopuštena samo pod uvjetom da je tuženik kao davatelj kredita u slučaju prijevremene otplate pretrpio štetu. Međutim, kako tuženik u konkretnom slučaju prilikom prijevremene otplate kredita nije tužitelju pojasnio u čemu se sastoji ta šteta, niti ga je upoznao s mogućim troškovima koje je tuženik imao prilikom takve otplate, mišljenja je da tuženik nije pretrpio nikakvu štetu i da nije imao nikakve dodatne troškove. Nadalje naglašava da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ta da je tuženikov pravni prednik istu unaprijed unio u tipski ugovor bez da je tužitelju kao korisniku kredita pojasni stvarno značenje i svrhu te odredbe. Slijedom svega navedenog smatra da predmetna odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega istu smatra nepoštenom i ništetnom. S obzirom da je tuženik temeljem navedene nepoštene odredbe tužitelju naplatio iznos koji sad odgovara iznosu od 71,91 EUR i time stekao ne pripadajuću imovinsku korist, traži da mu tužitelj vrati navedeni iznos.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo da visina kondemnatornog djela tužbenog zahtjeva nije sporna jer je tuženik od tužitelja stvarno naplatio predmetni iznos na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita. Nadalje, u cijelosti osporava osnovu tužbe. Istaknuo je prigovor zastare te je prigovorio vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi. Naglašava kako tužitelj nema na zakonu utemeljeni pravni temelj za traženje utvrđenja ništetnim odredbe kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita. To iz razloga što čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio. Ugovor o kreditu je u čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima definiran kao ugovor kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Mišljenja je da iz navedenog proizlazi da je obveza banke staviti na raspolaganje korisniku kredita određeni iznos novca, a korisnik kredita za to plaća određenu cijenu (kamatu).Trenutkom prijevremene otplate kredita narušava se likvidonosna i kamatonosna struktura bilance tuženika s obzirom da prijevremenom otplatom tuženik mora predmetno potraživanje izbrisati iz svoje aktive, dok u pasivi tuženik još uvijek ima dugoročnu obvezu iz koje je financiran predmetni plasman za tužitelja. Ova operacija ne može se izbjeći te se njome izravno uzrokuje smanjenje neto kamatnih prihoda tuženika. Posljedica knjiženja predmetne prijevremene otplate je činjenica da tuženik u izvorima financiranja i dalje ima kamatne troškove za kreditnu liniju iz koje je financiran plasman koji je bio potreban za kreditiranje tužitelja, dok istovremeno tuženik gubi kamatne prihode tužiteljevom prijevremenom otplatom. Zbog svega navedenog, tuženikova imovina i obveze postaju ročno neusklađene, a upravo je takvo stanje bilance zabranjeno te se sankcionira na temelju Zakona o kreditnim institucijama kojeg tuženik mora poštivati. Zbog svega navedenog smatra da je predmetnu naknadu za prijevremenu otplatu kredita zakonito naplatio od tužitelja te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu. Sud je na pripremnom ročištu, koje je održano isti dan kao i glavna rasprava, 10. prosinca 2025. str. 113-115 spisa, prihvatio prigovor tuženika te je vrijednost predmeta spora utvrdio u iznosu od 71,91 eura. To stoga što je tužitelj u predmetnom sporu istaknuo zahtjev za činidbu, koji se sastoji u isplati predmetnog iznosa i deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti djela odredbe Ugovora kojom je ugovorena naplata predmetnog iznosa. Dakle, deklaratorni zahtjev u konkretnom slučaju treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za činidbu. U takvim okolnostima prema stavu ovog Suda vrijednost predmeta spora određuje se samo prema vrijednosti predmeta spora za činidbu. Stoga je sud postupajući po prigovoru tuženika temeljem ovlasti iz čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) na raspravnom zapisniku odredio vrijednost predmeta spora na naprijed opisani način.

4. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja na okolnost ima li isti svojstvo potrošača, je li neposredno pregovarao s tuženikom o spornoj odredbi Ugovora te je li od tuženika dobio potpune informacije i obavijesti koje se odnose na spornu odredbu. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid te je pročitana dokumentaciju sadržanu u spisu i to: podnesak tuženika na str. 5 spisa, ugovor o kreditu na str. 7-9, otplatni plan na str. 10-12 spisa, obračun prijevremene otplate na str. 13 spisa, otplatni plan na str. 14-15 spisa, potvrda o uplati pristojbe na str. 80-81 spisa.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe koja se odnosi na pisano podnošenje zahtjeva za prijevremenu otplatu kredita i plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita iz čl. 10. točke 6.1. Ugovora (str. 7- 9 spisa). Također, predmet spora je i zahtjev tužitelja za povrat iznosa koji je tuženik od njega naplatio prilikom prijevremene otplate kredita.

6. Među strankama nije sporno da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženikovog pravnog prednika, kao kreditora sklopljen predmetni Ugovor dana 2. travnja 2009. (str. 7-9 spisa). Također nije sporno da je tuženik od tužitelja naplatio naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu koji odgovara današnjem iznosu od 71,91 eura dana 8. travnja 2014., a što između ostalog proizlazi iz tuženikovog pisanog odgovora na tužiteljev zahtjev od 23. prosinca 2024., str. 5 spisa.

7. Među strankama je sporno je li ništetna odredba koja se odnosi na pisano podnošenje zahtjeva za prijevremenu otplatu kredita i plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita iz čl. 10. točka 6.1. Ugovora, kao i ima li tužitelj pravo na povrat naplaćene naknade ako se utvrdi da je navedena odredba ništena. Nadalje, sporno je ima li tužitelj svojstvo potrošača u predmetnom ugovornom odnosu, kao i je li nastupila zastara.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit podigao radi renoviranja kuće koju je prethodno kupio 2005. Sredstva iz predmetnog kredita u cijelosti je utrošio za renoviranje kuće. Međutim, ta sredstva nisu bila dostatna za potpuno renoviranje kuće pa je podigao novi kredit kod tuženika, s tim da mu je tuženik uvjetovao dobivanje novog kredita samo ako iz dijela sredstava tog novog kredita zatvori i predmetni kredit. Na takve je uvjete pristao, jer su mu novčana sredstva bila potrebna i na taj je način došlo do prijevremene otplate predmetnog kredita i naplate sporne naknade. Djelatnici tuženika, u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, nisu ga upozorili da je u Ugovoru sadržana odredba o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita pa mu samim tim nisu niti pojašnjavali zbog čega se naknada naplaćuje i koja je njezina svrha. Ugovor je prije potpisa djelomično pročitao, u djelu koji se odnosi na visinu rate, iznos kredita i vrijeme otplate, ali nije mogao utjecati na sadržaj pojedinih odredbi jer je Ugovor sačinio unaprijed tuženikov pravni prednik. Kuću koja je renovirana sredstvima iz predmetnog kredita cijelo vrijeme je koristio za stanovanje, nije ju iznajmljivao, cijelo vrijeme je bio zaposlen u Osječkoj šećerani te je ostvarivao isključivo dohodak od nesamostalnog rada. Dakle, nikad nije bio obrtnik, a nije se bavio niti nikakvom samostalnom djelatnošću.

9. Ovako dan iskaz sud u cijelosti smatra istinitim jer je tužitelj iskazivao jasno i okolnosno u skladu sa sjećanjem. Njegov iskaz u skladu je sa sadržajem Ugovora (str. 7-9 spisa). Naime, iz samog sadržaja Ugovora razvidno je da je isti sastavljen od strane tuženikovog pravnog prednika, prema unificiranom obrascu uz upotrebu strogo formalnih, laiku teško razumljivih izraza, u kojem se mijenjaju samo osobni podaci korisnika kredita, te iznos kredita i rok otplate. U takvim okolnostima, životno je da tužitelj kao laik pri čitanju samog Ugovora prije potpisa nije uočio spornu odredbu o naknadama i da nije imao mogućnost utjecati na sadržaj pojedinih odredbi Ugovora.

10. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, 2. travnja 2009. (str. 7-9 spisa), na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07 i 125/07, dalje ZZP/07). Iz čl. 96. st. 1. ZZP/07 proizlazi da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenju uzrokuju značajnu neravnotežnu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a st. 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, s tim da iz st. 4. istog članka proizlazi da je teret dokaza o činjenici da se je o unaprijed sastavljenoj odredbi pojedinačno pregovaralo na trgovcu. Nadalje, iz čl. 102. st. 1. i 2. ZZP/07 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava te da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. Iz čl. 3. st.1.toč.1. ZZP/07 proizlazi da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

11. Posljedice ništetnosti proizlaze iz čl. 323. st. 1.Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO), kojim je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Zaključno treba naglasiti da iz čl. 324. st. 1. ZOO-a proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, s tim da identično proizlazi i iz čl. 102. st. 2. ZZP/07. Štoviše iz čl. 324. st.2. ZOO-a proizlazi da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

12. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8.ZPP-a, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

13. Na tuženiku je temeljem citiranog čl. 96. st. 4. ZZP/07 bio teret dokaza da se pojedinačno pregovaralo o spornoj ugovornoj odredbi koja se odnosi na pisano podnošenje zahtjeva za prijevremenu otplatu kredita i plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita. Međutim, tuženik u provedenom postupku nije dokazao tu činjenicu, kao niti činjenicu da tužitelj nema svojstvo potrošača. Štoviše tuženik u tom smislu nije niti ponudio odgovarajuće dokaze, npr. saslušanje u svojstvu svjedoka osobnog bankara ili drugog djelatnika tuženika koji je sudjelovao u sklapanju ugovora…, a iz kojih bi dokaza da su izvedeni bilo moguće zaključivati da su tužitelju pri sklapanju ugovora tuženikovi zaposlenici suštinski protumačili i objasnili značaj i posljedice sporne ugovorne odredbe. Iz iskaza tužitelja saslušanog u dokaznom postupku proizlazi da je kredit tužitelj utrošio na renoviranje obiteljske kuće, koju je kuću cijelo vrijeme koristio za stanovanje sebe i svoje obitelji, a iz čega proizlazi da isti ima svojstvo potrošača u konkretnom ugovornom odnosu. Dakle, tužitelja je u smislu čl. 3. st.1.toč.1. ZZP/07 s tuženikom kao trgovcem sklopio predmetni Ugovor u svrhe koje nisu namijenjene tužiteljevom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. S druge strane tuženik u tom ugovornom odnosu djelovao je u okviru svoje djelatnosti pa stoga sud izvodi zaključak da je predmetni Ugovor potrošački.

14. Nadalje, tužitelj je izjavio da mu djelatnici tuženika nisu ništa pojašnjavali vezano za spornu odredbu Ugovora, odnosno naknade koje će se možda naplatiti i slično. U takvim okolnostima treba naglasiti da ne bi bilo dostatno niti da je tužitelju sporna odredba u vrijeme sklapanja ugovora pojašnjena samo formalno i gramatički kroz informativne letke kojima je moguće tuženik prezentirao kredite ili kroz kratke obavijesti djelatnika tuženika, ako tužitelju takve obavijesti nisu bile suštinski razumljive. Tuženik je tužitelju trebao pružiti potpune informacije temeljem kojih je tužitelj suštinski mogao shvatiti značenje sporne odredbe i njezinoj visini te kako bi na temelju toga nastavno mogao procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogle imati za njegove financijske obveze. To je tuženik mogao samo da je tužitelju omogućio aktivno pregovaranje i potpune obavijesti kojim se sporna ugovorna odredba čini suštinski razumljivima, a isti očito to nije omogućio jer je prema izjavi tužitelja istom predao na potpis unaprijed sročeni ugovor koji da je tužitelj odbio potpisati tad moguće ne bi realizirao kredit. Na taj način je tuženik suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročio značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača zbog čega je odredba koja se odnosi na pisano podnošenje zahtjeva za prijevremenu otplatu kredita i plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita nepoštena u smislu, u vrijeme sklapanja Ugovora važeće odredbe čl. 96. st. 1. i 2. ZZP/07. Nepoštenost predmetne odredbe temeljem čl. 102. st. 2. ZZP/07 posljedično povlači za sobom ništetnost onog djela odredbe čl. 10. točke 6.1. . Ugovora, koji se odnosi na pisano podnošenje zahtjeva za prijevremenu otplatu kredita i plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita. Pri tome treba naglasiti da je u cijelosti neosnovano pozivanje tuženika da je naplatom premetne naknade nadomjestio štetu koju je imao privremenom otplatom kredita. To stoga što takve štete uopće nema jer je tuženik prema iskazu tužitelja istom istovremeno ponudio novi kredit uvjetujući tužitelju dobivanje novog kredita isključivo ako tužitelj pristane da se iz djela sredstava tog novog kredita zatvori predmetni (postojeći) kredit. Tužitelj je na to pristao te je sklopio novi ugovor o kreditu pa je na taj način kroz taj novi ugovor o kreditu nastavljen poslovni odnos između stranaka koji je tuženiku i dalje donosio prihode u vidu kamata. Tuženik nije osporavao iskaz tužitelja u tom djelu.

15. Po stavu ovog Suda sama činjenica što je tužitelj kredit otplatio u cijelosti nije zapreka da se isti poziva na ništetnost predmetne ugovorne odredbe. Naime, prema čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se pa se na ništetnost ugovora ili pojedine njegove ugovorne odredbe može pozivati svaka zainteresirana osoba, a tužitelj, kao stranka Ugovora to u svakom slučaju jeste i za navedeno ima pravni interes budući da traži i povrat danog u izvršenju predmetne ništetne ugovorne odredbe.

16. Ništetnost odredbe čl. 10. točke. 6.1. Ugovora, koja se odnosi na pisano podnošenje zahtjeva za prijevremenu otplatu kredita i plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita zbog razloga iz citiranog čl. 324. ZOO-a te odredbe čl. 102. st. 2. ZZP/07, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, nije za sobom povukao ništetnost cijelog Ugovora.

17. Tuženik je u svom pisanom odgovoru str. 5 spisa priznao da je 8. travnja 2014. tužitelju temeljem sporne ugovorne odredbe naplatio iznos koji danas odgovara iznosu od 71,91 eura. Stoga je tuženik iznos od 71,91 eura dužan vratiti tužitelju temeljem čl. 323. ZOO-a, kao i po odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a jer je predmetni iznos ujedno dio imovine tužitelja koji je bez valjane osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu prešao u imovinu tuženika. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove tada se moraju vratiti i plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, čl. 1115. ZOO-a. Dakle, kako je tuženik temeljem predmetne ništetne ugovorne odredbe, svojom jednostranom odlukom naplatio više nego što bi mu pripadalo da takve odredbe nije bilo, to tužitelju pripada pravo tražiti povrat više plaćenog sa zateznim kamatama od dana kad je iznos preplaćen, budući je tuženik nepošten stjecatelj koji je znao za nepoštenost predmetne ugovorne odredbe, a koja ujedno predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu. Visina zakonske zatezne kamate utvrđena je člankom 29. ZOO-a.

18. U odnosu na tuženikov prigovor zastare potrebno je naglasiti da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio je Zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa prema navedenom shvaćanju utužena tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti budući bi zastarijevanje počelo teći tek pravomoćnošću ove presude. To stoga što je tek u ovom postupku utvrđena ništetnost odredbe čl. 10. točke 6.1. Ugovora.

19. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st 1. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje Tarifa sukladno utvrđenoj vrijednosti spora od 71,91 eura. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to u vidu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, a što je u skladu s Tbr. 7. točka 9. Tarife. S obzirom da prema Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2 eura, proizlazi da tužitelj za 50 bodova ostvaruje pravo na troškove u visino od 100,00 eura, na koji je iznos pridodan PDV po stopi od 25 %, tako da troškovi zastupanja ukupno iznose 125,00 eura. Pored troškova punomoćnika tužitelju su priznati i stvarni troškovi sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 26,55 eura (prema vrijednosti predmeta spora naznačenog u tužbi) i na presudu u iznosu od 13,27 eura (prema vrijednosti predmeta spora utvrđenoj na pripremnom ročištu), jer se u konkretnom slučaju ne radi o sporu koji je pokrenut na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa pa samim tim tužitelj nije oslobođen plaćanja sudskih pristojbi. Prema tome tužitelju su priznati troškovi u ukupnom iznosu od 164,82 eura.

20. Tužitelj je odbijen sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka iznad priznatog iznosa od 164,82 eura do iznosa od 875,00 eura. To stoga što je tužitelj zahtjev za troškove utemeljio na većoj vrijednosti predmeta spora (1.399,13 eura), dok je sud vrijednost predmeta spora utvrdio zbog razloga opisanih u točki 3. obrazloženja ove Presude u iznosu od 71,91 eura.

21. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 14. siječnja 2026.

Sudac

Goran Jokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Dostaviti:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku