Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P Ob-458/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu po sutkinji toga suda Ana - Mariji Murić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima ZOU Meliti Ranilović - Ferenc i dr. iz Koprivnice protiv tuženika OM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Carevdar, zastupanog po punomoćnici Sonji Dušić -Poljak, odvjetnici iz Koprivnice, radi isplate, nakon na dan 11. prosinca 2025. održane glavne i javne rasprave u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužit eljice osobno, 13 . siječnja 2026., kao dana objave,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se postojanje tražbine tužiteljice NM, OIB: [osobni identifikacijski broj] , [adresa], prema tuženiku OM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u iznosu od 10.000,00 EUR (desettisuća eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središ nja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u skladu sa čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

II. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika OM prema tužiteljici NM u iznosu od 5.062,37 EUR (pettisućašezdesetdva eura i tridesetsedam centi).

III. Nalaže se tuženiku OM da tužiteljici NM isplati iznos od 10.000,00 EUR (desettisuća eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kama tne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničn a kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za va rijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u skladu sa čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.866,37 EUR (tisućuosamstošezdesetšest eura i tridesetsedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za sv ako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refi nanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u skladu s a čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica NM podnijela je tužbu protiv tuženika OM, radi isplate, navodeći da su stranke bivši bračni drugovi pri čemu da je tuženik u postupku koji se vodi kod ovog suda br. P Ob -339/2024 priznao tužiteljici s osnova bračne stečevine suvlasništvo na nekretninama i automobilu u ½ dijela. Navodi kako su stranke u ožujku 2024. potpisale suglasnost da će nekretninu čkbr. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- grad prodati te da će s iznosom postignutim prodajom najprije namiriti preostali dug po kreditu Privredne banke d.d. i druge kredite koji su kao bračni drugovi podigli za potrebe navedene nekretnine i zajedničkog života. Ističe kako je tuženik samoinicijativno 28. kolovoza 2024. prodao navedenu nekretninu, a da o tome nije obavijestio tužiteljicu te joj nije ništa isplatio s osnova kupoprodajne cijene. Nekretnina je prodana za 115.000,00 EUR s kojim iznosom je tuženik zatvorio svoj kredit, ali ne i kredite tužiteljice, iako je to bilo dogovoreno te iako tužiteljica također ima kredit kod Podravske banke d.d. koji je podignut u braku i utrošen za zajedničke potrebe stranaka i njihove djece. Iznos koji tužiteljica treba otplatiti je 4.500,00 EUR. Nadalje, ističe kako je tuženik prodao i automobil stečen u braku marke Audi, 20 05. godište i to za 3.000,00 EUR, a tužiteljici niti s osnova te kupoprodaje nije ništa isplatio. Iz svega ranije navedenog smatra kako je oštećena za minimalno 10.000,00 EUR te stoga i taj iznos potražuje od tuženika.

2. Dajući odgovor na tužbu tuženik navodi kako je točno da je u postupku P Ob-101/2024 priznao da se u odnosu na predmetnu nekretninu i automobil radi o bračnoj stečevini. No, isto tako ističe kako je u tom postupku podnio protutužbu (koja je izdvojena u zasebni spis koji se sada vodi pod brojem P Ob- 339/2024), a kojom od tužiteljice traži isplatu novčanog iznosa od 4.038,64 EUR s kamatama , a koji iznos se odnosi na polovicu iznosa uplaćenih rata za kredite koje je tuženik u periodu nakon prestanka bračne zajednice tj. od 25. travnja 2023. do 25. travnja 2024. sam otplatio. Upravo stoga, a kako se o tome već vodi postupak te kako odluka o t om zahtjevu predstavlja prethodno pitanje, predlaže prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupaka br. P Ob - 339/2024 i P Ob- 101/2024. Ističe kako je točno da su stranke potpisale suglasnost u kojoj su jedan drugome dali dopuštenje da će prodati pr edmetnu nekretninu kao i da će iz postignute kupoprodajne cijene najprije isplatiti kredite koje su podigli za vrijeme zajedničkog života. Kredit kod Privredne banke d.d., a koji je podignut za kupnju predmetne nekretnine i glasio je na tuženika, je i najveći kredit iz bračne zajednice te je upisani zalog iznosio 482.491,62 kn, a u vrijeme prodaje nekretnine preostali iznos kredita iznosio je oko 57.000,00 EUR. Kako je preduvjet za prijenos nekretnine u vlasništvo kupca bila otplata predmetnog kredita, to je i sukladno sporazumu bračnih drugova, prvo otplaćen predmetni kredit iz kupoprodajne cijene, dok za ostale kredite iz bračne zajednice nisu utvrdili redoslijed isplate niti specifikaciju plaćanja. Naime, uz stambeni kredit kod Privredne banke d.d. tuženik je otplaćivao tri kredita kod PBZ d.d. Zagreb i jedan kredit kod Addiko bank d.d., a koje je podigao za krovište i renoviranje nekretnine dok tužiteljica nije imala nikakav namjenski kredit za kuću. Budući da navedena suglasnost nije bila obvezujuća u s mislu redoslijeda ili iznosa otplate drugih dugovanja iz bračne zajednice, osim prioriteta otplate stambenog kredita, to je tuženik iz kupoprodajne cijene najprije otplatio dugovanja po kreditima koje je on otplaćivao nakon prestanka bračne zajednice, a ti cala su se predmetne nekretnine. Nadalje, ističe kako nije točno da je samoinicijativno prodao navedenu nekretninu, a da o tome nije obavijestio tužiteljicu. Tužiteljica je znala za prodaju budući da je potpisala suglasnost, a isto tako o samoj prodaji s njom su komunicirale i agentice za prodaju nekretnine iz agencije Tara iz Koprivnice, s kojom je tuženik, kao upisani vlasnik nekretnine, sklopio Ugovor o posredovanju. U svrhu prodaje bilo je potrebno izvršiti i pregled nekretnine te obavijestiti tužiteljicu kada će biti u obvezi iseliti iz nekretnine, a što je sve učinjeno te je tužiteljica na to pristala. Cijena koja je postignuta za nekretninu tržišno je realna cijena te je ista bila dostatna za podmirenje dugova s osnova tuženikovih kredita, ali i dugov a s osnova režija za kuću u kojoj je tužiteljica nastavila stanovati sa zajedničkom djecom. Iako je tužiteljica koristila kuću, ista nije plaćala režije pa su tuženiku, kao vlasniku kuće, prijetile ovrhe zbog nepodmirenih dugovanja za plin, struju i vodu. Uz to, od novaca postignutog kupoprodajom tuženik je platio i račune za posredovanje prilikom prodaje nekretnine, izradu energetskog certifikata i sl. Ističe kako je tužiteljica prilikom iseljenja uzela i neke pokretnine koje su bračna stečevina te pripadaju tuženiku u ½ dijela, ali mu do danas nije naknadila vrijednost njegovog suvlasničkog udjela za te pokretnine. Ujedno ističe kako ima prema tužiteljici novčano potraživa nje, utuženo u predmetu P Ob-33972024 za period od travnja 2023. do svibnja 2024., ali i daljnje novčano potraživanje prema s osnova kredita od svibnja do rujna 2024., kada je izvršio konačnu otplat u dugovanja po navedenim kreditima iz kupoprodajne cijene za nekretninu. Zbog toga je razliku novčanih sredstava koja su mu ostala nakon otplate svih njegovih dugovanja zadržao za sebe na ime prijeboja s osnova potraživanja koja ima prema tužiteljici.

3. Na ročištu 11. prosinca 2025. tuženik je pojasnio kako je u odgovoru na tužbu istaknut prigovor radi prebijanja i to plaćenih režija tužiteljici u periodu od 15. listopada 2023. do 1. lipnja 2024., a prema računima i podacima distributera koji prileže u spisu, zatim iznosa s osnova izdavanja energetskog certifikata od 250,00 EUR, posredničke naknade za prodaju kuće Nekretninama Tara i to u iznosu od 1.500,00 EUR prema računu od 4. travnja 2024. te prema računu od 2. rujna 2024. u iznosu od 2.812,50 EUR. Što se tiče potraživanja iz predmeta P Ob -339/2024 s osnova otplaćenih rata kredita od svibnja do rujna 2024. za predmetno ističe kako će se o tome raspravljati u navedenom predmetu te će se taj iznos naknadno prebijati kada bude utvrđen sukladno čemu ne traži da se o istome odlučuje u ovome predmetu.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid dokumentaciju tužiteljice na strani 5- 10 spisa, dokumentaciju tuženika na strani 19 -66 spisa, Ugovor o kupoprodaji nekretnine na strani 84-90 spisa, dopis Gradske plinare Zagreb na strani 91 spisa, dopis Koprivnič kih voda d.o.o. s dokumentacijom na strani 95-121 spisa, dopis Podravske banke d.d. s dokumentacijom na strani 122-169 spisa, dopis e-on energija d.o.o. na strani 170-172 spisa, dopis HEP-a na strani 173 spisa, dopis Gradske plinare Zagreb Opskrba d.o.o. na strani 174- 178 spisa, saslušao je svjedoka ZM te stranke u svrhu dokazivanja. Ujedno je izvršen uvid i u predmete ovog suda br. P Ob -101/2024 i P Ob-339/2024.

5. Nakon provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama nije sporno da su bile u braku od 15. listopada 2005. do 12. travnja 2023., kada je brak razveden rješenjem ovog suda br. R1 Ob -419/2023 te da je bračna zajednica prestala u travnju 2023. N je, nije sporno da nekretnina čkbr. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] -grad predstavlja bračnu stečevinu stranaka kao i osobni automobil marke Audi A4, u prometu od 2006., broj šasije: [broj šasije]. Nadalje, nije sporno da su stranke potpisa le suglasnost koja prileži na strani 5 spisa, a koja se tiče prodaje nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- grad, kao što nije sporno da je za vrijeme trajanja braka tuženik podigao subvencionirani stambeni kredit kod Privredne banke d.d. dana 2. studenog 2018., zatim kredit kod iste banke dana 27. rujna 2019. te kod Addiko banke d.d. u rujnu 2022. Isto tako nije sporno da je tuženica za vrijeme trajanja braka podigla pet kredita kod Podravske banke d.d. dana 14. listopada 2015., dana 2. siječn ja 2012., dana 20. srpnja 2016., 12. ožujka 2024. i 14. travnja 2021. Također nije sporno da je predmetna nekretnina čkbr . 216 k. o. [katastarska općina] -grad prodana za kupoprodajni iznos od 115.000,00 EUR. Sporno je koja je dugovanja tuženik podmirio iz predmetnog iznosa, za koji iznos je prodan osobni automobil marke Audi A4 te za što je utrošen kupoprod ajni iznos postignut prodajom predmetnog automobila. Nadalje, spornim se ukazao i istaknuti prigovor radi prebijanja tuženika s osnova plaćenih režijskih troškova za prodanu kuću stranaka u periodu od 15. listopada 2023. do 1. lipnja 2024., zatim za trošak izdavanja energetskog certifikata u iznosu od 250,00 EUR te posredničke naknade za prodaju nekretnine Nekretninama Tara i to u iznosu od 1.500,00 EUR te u iznosu od 2.812,50 EUR.

6. Prije svega valja razmotriti zahtjev za prekidom ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja postupaka koji se vode kod ovog suda pod brojem P Ob-101/2024 i P Ob-339/2024.

7. Uvidom u predmet P Ob- 101/2024 utvrđeno je da je u istome sklopljena sudska nagodba dana 17. siječnja 2025., kojom nagodbom je utvrđeno da čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] -grad kao i osobni automobil marke Audi A4 predstavljaju bračnu stečevinu stranaka i to svakog u ½ dijela. Prema tome, kako je predmetni postupak pravomoćno okončan to se i zahtjev za prekidom ovog postupka do njegovog pravomoćnog okončanja sada ukazuje u potpunosti bespredmetnim.

8. Nadalje, uvidom u predmet P Ob-339/2024, a koji se vodi radi isplate polovice otplaćenih anuiteta kredita s osnova stambenog kredita dobivenog od Privredne banke d.d., zatim s osnova kredita iz 2019. kod iste banke te kredita podignutog kod Addiko bank d.d. u rujnu 2022., u ukupnom iznosu od 5.591,97 EUR, utvrđeno je da je ovdje tužiteljica stavila u prijeboj polovicu otplaćenih rata kredita kojeg je ona podigla kod Podravske banke d.d. 15. travnja 2021. u iznosu od 2.623,65 EUR. Također je utvrđeno da je sud, 10. lipnja 2025., donio rješenje kojim se određuje prekid toga postupka do pravomoćnog okončanja postupka br. P Ob-458/2024, odnosno ovog postupka.

9. Prema tome, a obzirom na činjenicu prekida postupka br. P Ob - 339/2024 do okončanja ovog postupka, zahtjev za prekidom koji je istaknut u ovome postupku do pravomoćnog okončanja postupka br. P Ob- 339/2024 ukazuje se također bespredmetnim.

10. Obzirom na sve iznijeto, evidentno je kako je predmet postupka br. P Ob- 101/2024 bilo utvrđenje bračne stečevine na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] te osobnom automobilu marke Audi A4, dok je predmet postupka br. P Ob- 339/2024 potraživanje ovdje tuženika s osnove polovice otplaćenih rata kredita i to stambenog kredita i nenamjenskog kredita kod Privredne banke d.d. te nenamjenskog kredita kod Addiko bank te potraživanje ovdje tužiteljice s osnova polovice otplaćenih rata kredita kojeg je ona uzela kod Podravske banke d.d. za vrijeme trajanja braka. Predmet ovog postupka je potraživanje tužiteljice koji se odnosi na isplatu dijela kupoprodajne cijen e postignutog prodajom njenog suvlasničkog dijela čkbr. [katastarska čestica] te osobnog automobila marke Audi A4. Prema tome, kako se u sva tri spisa radi o potpuno različitim zahtjevima, to nema govora o postojanju dvostruke litispendencije, a na što je upućivao tuženik u ovome postupku.

11. Na konkretan pravni odnos potrebno je primijeniti odredbe Obiteljskog zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine čkbr. [katastarska čestica] te osobnog automobila marke Audi A4. Iz kupoprodajnog ugovora koji prileži u spisu P Ob -101/2024 (strana 15-17) vidljivo je da je 31. listopada 2018. prodavateljica VM prodala tuženiku nekretninu upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] -grad, dok je iz prometne dozvole (strana 19 u spisu P Ob-101/2024) vidljivo da je prometna dozvola za navedeni osobni automobil, a na ime tuženika, izdana 12. srpnja 2019., što znači da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona NN br. 103/15 (dalje ObZ).

12. Prema odredbi čl. 36. ObZ - a bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine te su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugov orili.

13. U konkretnom slučaju između stranaka nije sporno da predmetna nekretnina čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] -grad kao i Audi A4, predstavljaju bračnu stečevinu stranaka, svakog u ½ dijela, a obzirom da predmetno proizlazi i iz sudske nagodbe sklopljene u predmetu P Ob-101/2024.

14. U odnosu na zahtjev za isplatu:

Što se tiče nekretnine čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - grad između stranaka nije bilo sporno da su iste u travnju 2024. potpisale suglasnost kojom su se usuglasili da jedan ili drugi oglase čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad za prodaju, izl ože prodaji, pronađu najpovoljnijeg kupca, pregovaraju oko prodaje te da se iz postignute kupoprodajne cijene prvo namiri preostali dug po stambenom kreditu kod Privredne banke d.d., a zatim i drugi krediti koje su bračni drugovi podigli u braku za potrebe navedene nekretnine i zajedničkog života.

15. Iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od 19. kolovoza 2024. (strana 84- 88 spisa) proizlazi da je ovdje tuženik (kao upisani vlasnik nekretnine) prodao kupcima CM i EM predmetnu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad dana 19. kolovoza 2024. za iznos od 115.000,00 EUR time da kupac na ime stambenog kredita kod Privredne banke d.d. direktno predmetnoj banci uplatio iznos od 482.491,62 kn (64.037,64 EUR), dok razliku do punog iznosa kupoprodajne cijene se kupac obvezao uplatiti prodavat elju na njegov račun (50.962,36 EUR), a što je potvrdio i saslušani svjedok ZM.

16. Sukladno predmetnoj sugla snosti (strana 5 spisa) iz navedenog iznosa od 50.962,36 EUR tuženik je bio dužan podmiriti preostale kredite koje su stranke podigle za vrijeme trajanja braka za potrebe nekretnine i bračne zajednice.

17. Kao što je već navedeno, stranke su podigle slijedeće kredite:

subvencionirani stambeni kredit kod Privredne banke d.d. od dana 2. studenog 2018. (za koji je već istaknuto da je namiren u cijelosti iz postignute kupoprodajne cijene), zatim kredit kod Privredne banke d.d. od dana 27. rujna 2019. kojeg je podigao tuženi k na iznos od 64.000,00 kn (8.494,26 EUR) na rok otplate od 84 mjeseca što znači da je isti također trebao biti obuhvaćen isplatom s osnova postignute kupoprodajne cijene te kod Addiko banke d.d. u rujnu 2022. koji je također podigao tuženik u iznosu od 1 0.700,00 EUR na rok otplate od 59 mjeseci što znači da se također radi o kreditu koji je trebao biti obuhvaćen isplatom s osnova postignute kupoprodajne cijene, a za koje kredite je tuženik priložio Ugovore i otplatne planove (strana 19 -39 spisa). Iz dokumentacije na strani 52- 55 spisa vidljivo je da je izvršen obračun stanja svih kredita tuženika na dan 29. kolovoza 2024. i 30. kolovoza 2024. podignutih kod Privredne banke d.d. iz čega proizlazi kako su vršeni obračuni za ukupno četiri kredita što znači da tuženik nije priložio jedan ugovor, no ako se uzmu u obzir podaci koji prileže na strani 53- 55 spisa (izuzev stambenog kredita čiji podaci prileže na strani 52 spisa) proizlazi da ukupan dug s osnova tih tri kredita iznosi 6.788,16 EUR. Obzirom da je tuže nik podigao kredit i kod Addiko banke d.d. (a koji je u trenutku prodaje nekretnine bio još u otplati) kao i obzirom da iz prometa po tekućem računu tuženika (strana 56 spisa) proizlazi da je 30. kolovoza 2024. s računa tuženika ustegnut iznos od 7.120,82 EUR na ime zatvaranja kredita, sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži u spisu P Ob-339/2024 (strana 121-122 tog spisa) te je vidljivo da je upravo s osnove predmetnog kredita podignutog kod Addiko banke d.d. uplaćen predmetni iznos kojim je u cij elosti zatvoren navedeni kredit. Tuženica je pak podigla tijekom braka pet kredita kod Podravske banke d.d. time da su tri kredita otplaćena još za vrijeme trajanja braka, dok dva kredita i to kredit podignut 1. travnja 2024. na iznos od 7.100,00 EUR te kredit podignut 1. svibnja 2021. na iznos od 43.000,00 kn (5.707,08 EUR) su još u otplati.

18. Tuženik je istaknuo (strana 182 spisa) da je od postignutog iznosa kupoprodaje zatvorio stambeni kredit u iznosu od nekih 78.000,00 EUR, zatim jedan kredit u iznosu od 7.100,00 EUR te drugi u iznosu od 4.500,00 EUR, isplatio je Agenciji troškove njihov og posredovanja kod prodaje nekretnine u iznosu od 4.000,00 EUR te je poslodavcu vratio pozajmicu od 10.000,00 EUR, a podmirio je i dug po tekućem računu od 3.000,00 EUR te ishođenje energetskog certifikata za nekretninu od 250,00 EUR. Istaknuo je kako je znao što je sve u obvezi podmiriti iz kupoprodajne cijene, no kako se tužiteljica nije držala dogovora niti u pogledu automobila kojeg je neosnovano zadržala i uništila niti je plaćala režije za v rijeme dok je sama boravila u kući da je odlučio ništa joj isplatiti niti je smatrao da mora podmirivati njene kredite to i sud smatra kako je tuženik, bez obzira na točan iznos ostalih svojih kredita koje je podmirio iz kupoprodajne cijene (uz stambeni kredit), evidentno cjelokupni iznos kupoprodaje utrošio za podmirenje obveza koje su glasile na njega, ne i na tužiteljicu.

19. Ako se razmotri sadržaj predmetne suglasnosti (strana 5 spisa), a koju suglasnost su stranke nesporno potpisale te su dogovorile da se iz kupoprodajne cijene prvo namiri preostali dug po Ugovoru o subvencioniranom stambenom kreditu, a što je i tuženik učinio, no isto tako stranke su ugovorile da se podmire i drugi krediti koje su oni, kao bivši bračni drugovi, podigli u braku za potrebe navedene nekretnine i njihovog zajedničkog života, vidljivo je da postoji obveza namirenja kredita, ne i ostalih dugova i obveza koje bi teretile bilo koju stranku.

20. Kako je ukupna postignuta kupoprodajna cijena bila 115.000,00 EUR od čega je iznos od 56.475,78 EUR isplaćen s osnova predmetnog subvencioniranog stambenog kredita (strana 52 spisa) preostao je iznos od 58.524,22 EUR za podmirenje svih ostalih kredita koje su stranke imale otvorene u trenutku prodaje, pa tako je tuženik s osnova kredita kod Privredne banke d.d. zatvorio ukupno 6.788,16 EUR te s osnova kredita podignutog kod Addiko banke d.d. još iznos od 7.120,82 EUR (strana 56 spisa). Ako se predmetni iznosi oduzmu od preostalog iznosa od 58.524,22 EUR dolazi se do iznosa od 44.615,24 EUR. Iz navedenog iznosa tuženik je bio u obvezi podmiriti i kredite tužiteljice, a koji su podignuti za vrijeme trajanja braka za potrebe nekretnine i zajedničkog života.

21. Sama tužiteljica u svom iskazu navodi kako je podigla kredit 2021. za kuhinju, radijatore i drugo odnosno da je taj kredit u cijelosti utrošen na kuću, dok je kredit iz 2024. podigla za kupnju automobila koji je njoj trebao. Ovdje valja istaknuti kako je kredit iz 2024. podignut prije prodaje predmetne nekretnine, no, nakon razvoda braka stranaka, pri čemu i sama tužiteljica ističe kako je taj kredit utrošen za kupnju automobila za njene potrebe, evidentno je kako se ne radi o kreditu koji bi bio utroš en za potrebe nekretnine odnosno njihovog zajedničkog života, pa stoga niti taj kredit nije trebao biti namiren iz kupoprodajne cijene.

22. No, ako se izvrši uvid u dokumentaciju u predmetu P Ob -339/2024 (strana 78 spisa) vidljivo je da je tuženica s osnova kredita br. 70 -490- 0142585.9 podignutog 1. svibnja 2021. istoga prijevremeno otplatila i to dana 13. ožujka 2024. u iznosu od 4.397,09 EUR. Prema tome, iz postignutog iznosa kupoprodajne cijene za nekretninu stranaka trebalo je namiriti i navedeni iznos od 4.397,09 EUR, a što tuženik nije učinio niti je tužiteljici predao taj iznos za podmirenje tog kredita. Stoga sud smatra kako je tuženik u obvezi tuženici isplatiti predmetni iznos od 4.397,09 EUR u cijelosti obzirom da je iz preostale kupoprodajne cijene bio dužan namiriti i taj njen kredit, a što nije učinio. Što se tiče ostatka od 40.218,15 EUR, a koji iznos je isti utrošio (prema svojim riječima) na ostale troškove i to što se tiče režija za prodanu nekretninu koje su teretile nekretnin u do dana prodaje, zatim troškova Agencije za posredovanje u prodaji nekretnine u iznosu od 4.000,00 EUR, vratio je poslodavcu pozajmicu od 10.000,00 EUR, a koju je koristio za uređenje kuće negdje početkom 2023., a ujedno je podmirio i dug po tekućem računu od 3.000,00 EUR te izradu energetskog certifikata za nekretninu kojeg je platio 250,00 EUR, sud smatra kako predmetni iznos pripada svakom suvlasniku u skladu s njegovim suvlasničkim dijelom tj. svakom suvlasniku bi pripao iznos od 20.109,07 EUR, što znači da je tuženik bio dužan tužiteljici predati navedeni iznos.

23. Ovdje valja navesti, a što se tiče isplaćenih troškova pozajmice od 10.000,00 EUR (navodno uzetih od poslodavca) te troška podmirenja duga po tekućem računu od 3.000,00 EUR, kako tuženik nije sudu priložio nikakav dokaz da bi uopće takvi izdaci postoja li, a kamoli da bi bili utrošeni za potrebe nekretnine odnosno bračne zajednice, pri čemu predmetno nije moguće utvrditi iz priložene dokumentacije, uzimajući pri tome u obzir obvezu tuženika da sudu iznese sve činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoje navode, zbog čega je, a sukladno odredbi čl. 7., čl. 219. i čl. 221a. ZPP -a, temeljem pravila o teretu dokazivanja, ocijenio kako tuženik nije dokazao da bi podigao pozajmicu kod poslodavca u iznosu od 10.000,00 EUR kao niti da bi podmirio dug po t ekućem računu u iznosu od 3.000,00 EUR, pa stoga niti isti nije mogao te iznose odbijati od preostalog iznosa kupovnine.

24. Prema tome, sud smatra kako bi tuženik bio dužan isplatiti tužiteljici iznos od 4.397,09 EUR s osnova njenih kredita, a koje je prema suglasnosti bio dužan namiriti iz kupoprodajne cijene, ali isto tako i polovicu preostalog iznosa od 40.218,15 EUR, a koji iznosi 20.109,07 EUR (obzirom da je nekretnina bila u suvlasništvu svake stranke u ½ dijela, pa sukladno tome i u tom omjeru isti polažu pravo na podjelu kupovnine), odnosno svaki je imao pravo zadržati upravo iznos od 20.109,07 EUR.

25. Ovdje valja navesti kako su suglasnošću stranke dogovorile da se iz iznosa postignutog kupoprodajom namiruju isključivo krediti podignuti za potrebe nekretnine i zajedničkog života, no, isto tako sud smatra kako su stranke, svaka zasebno, bile dužne podmiriti i troškove koje terete nekretninu kao što su režijski troškovi, troškovi izrade energetskog certifikata te trošak posredovanja u prodaji nekretnine.

26. Između stranaka nije bilo sporno da je u periodu od 15. listopada 2023. do 1. lipnja 2024. tužiteljica živjela u predmetnoj kući na adresi [adresa] odnosno da tuženik u tom periodu nije boravio niti koristio predmetnu kuću.

27. Iz dostavljene dokumentacije na strani 60-63 spisa vidljivo je da je tuženiku upućena opomena od strane E - on energija d.o.o. za platež iznosa od 62,36 EUR, time da tuženik ne predoča va dokaz o uplati, dok iz podataka na strani 171-172 spisa je vidljivo da je na dan 23. kolovoza 2021. zaveden dug od 106,91 EUR, a koji je umanjivan uplatama od po 2,97 EUR sve do 20. studenog 2024. kada je u plaćen iznos od 62,36 EUR te je time zatvoreno predmetno potraživanje. Navedeni iznos sukladan je dostavljenoj opomeni na strani 60 spisa. Prema tome, kako iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da bi se navedeni iznos dugovanja odnosio na period od 15. listopada 2023. do 1. lipnja 2024., već na prethodno razdoblje, a kada su stranke nedvojbeno još živjele zajedno u predmetnoj kući, to bi proizlazilo kako su obje stranke bile dužne predmetni trošak podmiriti na jednake dijelove tj. svaki iznos od 31,18 E UR. Budući da je tuženik navedeni iznos evidentno isplatio za tužiteljicu iz njenog dijela kupoprodajne cijene to bi se i njen iznos od 20.109,07 EUR umanjio za navedeni iznos te bi joj pripadao za isplatu iznos od 20.077,89 EUR.

28. Nadalje, što se tiče plaćenog iznosa od 285,35 EUR GPZ -Opskrbi d.o.o. (uplatnica na strani 61 spisa) vidljivo je da je isti plaćen 3. rujna 2024. Prema podacima na strani 174-178 spisa vidljivo je da je na dan 1. lipnja 2024. iznos potraživanja za mjerno mjesto na adresi [adresa] bio 196,66 EUR, time da je iznos od 70,51 EUR koji se odnosio na ožujak 2024. plaćen 3. rujna 2024., iznos od 84,07 EUR koji se odnosio na travanj 2024. je plaćen 3. rujna 2024. te iznos od 42,08 koji se odnosi o na svibanj 2024. je plaćen također 3. rujna 2024., dok se preostali plaćeni iznos prema uplatnici na strani 61 spisa odnosi na kasnije razdoblje počevši od lipnja 2024. pa na dalje. Kako je tužiteljica sama prouzročila trošak od 196,66 EUR, a kojeg je platio tuženik očito iz njenog dijela kupoprodajne cijene to je iznos od 20.077,89 EUR valjalo umanjiti za navedeni iznos sukladno čemu je tužiteljici za isplatu preostalo 19.881,23 EUR. Kako iz uplatnice na strani 61 spisa proizlazi da je ukupno plaćeni iznos za predmetnu nekretninu od strane tuženika iznosio 285,35 EUR, odnosno 88,69 EUR razlike, a koje potraživanje je očito teretilo nekretninu za period od lipnja 2024., to sud smatra kako su i navedeni trošak koji je teretio nekretninu oba suvlasnika bila dužna podmiriti na jednake dijelove tj. svaki u iznosu od 44,34 EUR, a koji iznos je tuženik platio iz tužiteljičinog dijela pa tako je istoj trebalo pripasti, nakon odbitka tog troška, iznos od 19.836,89 EUR.

29. Iz uplatnice na strani 63 spisa vidljivo je da je tuženik za potrošnju vode na adresi [adresa] uplatio iznos od 35,71 EUR u rujnu 2024. Iz dopisa Koprivničkih voda d.o.o. (strana 95 spisa) vidljivo je da je korisnik na predmetnom mjernom mjestu ([adresa]) bio korisnik pomoći Grada Koprivnice te je upravo grad plaćao vodne usluge i to uplatama 30. 4. 2024. u iznosu od 35,70 EUR, zatim 22. 5. 2024. u iznosu od 27,98 EUR te 13. 6. 2024. u iznosu od 27,98 EUR. Tim uplatama da je podm ireno prethodno dugovanje i dio obračuna travanj - lipanj 2024. u iznosu od 28,15 EUR, dok je preostali iznos od 28,03 EUR kao i naredni završni obračun u iznosu od 7,68 EUR naplaćen uplatom na blagajni u iznosu od 35,71 EUR dana 3. rujna 2024.

30. Iz predmetne dokumentacije vidljivo je da se iznos od 28,03 EUR odnosi na obračun potrošnje vode za travanj -lipanj 2024., time da prema obračunu na strani 96 spisa proizlazi da se taj iznos odnosi na fiksni dio osnovne cijene javne odvodnje u iznosu od 4,11 EUR, fiksni dio osnovne cijene javne vodoopskrbe u iznosu od 6,09 EUR, naknadu za zaštitu voda od 0,86 EUR, naknadu za korištenje voda od 9,08 EUR, naknadu za razvoj Koprivnica od 6,37 EUR, cijenu javne vodoopskrbe od 10,86 EUR, cijenu javne odvodnje od 5,86 EUR, cijenu pročišćavanja otpadnih voda od 8,28 EUR te zateznu kamatu od 0,09 EUR. Od navedenih pojedinih stavaka samo fiksni dijelove javne odvodnje i vodoopskrbe terete korisnika čak i u situaciji kada ne bi bilo potrošnje, što znači da iznos od 10,20 EUR tereti oba suvlasnika bez obzira na korištenje, odnosno svakog 5,10 EUR. Stoga bi tužiteljica kao korisnica nekretnine i potrošnje vode u tom razdoblju bila dužna snositi trošak od 46,50 EUR, a ne 56,18 EUR kako je to navedeno u obračunu. No kak o je Grad Koprivnica za taj period uplatio iznos od 28,15 EUR kojim iznosom bi se namirio trošak fiksne naknade za oba suvlasnika od po 5,10 EUR, to proizlazi kako bi tužiteljica bila dužna platiti preostali iznos od 41,40 EUR, a koji se namiruje od preost alog iznosa plaćenog od strane Grada od 17,95 EUR, sukladno čemu proizlazi kako bi tužiteljica bila dužna snositi trošak od 23,46 EUR, a koji iznos je tuženik opet isplatio iz njenog kupoprodajnog iznosa sukladno čemu bi istoj pripao iznos od 19.813,43 EUR .

31. Nadalje, iz uplatnice na strani 63 spisa vidljivo je da je tuženik uplatio 3. rujna 2024. račun Komunalcu d.o.o. Koprivnica u iznosu od 44,28 EUR, no u opisu plaćanja stoji da se radi o računu za kolovoz 2024., no nije vidljivo za koju nekretninu bi ta j račun bio plaćen, sukladno čemu sud ne nalazi dokazanim da bi se radilo upravo za nekretninu na adresi [adresa], time da je teret dokaza predmetne činjenice bio upravo na tuženiku koji je tu tvrdnju iznio. Isto tako na strani 63 spisa prileži uplatnica za struju u iznosu od 49,93 EUR, no iz iste nije vidljivo da bi bila plaćena, time da iz podataka na strani 173 spisa proizlazi kako na mjernom mjestu [adresa] na dan 1. 6. 2024. postoji dug od 72,17 EUR koji je podmiren uplatom od 13. 6. 2024. u iznosu od 30,75 EUR te uplatom 24. rujna 2024. u iznosu od 41,42 EUR, no nije vidljivo tko je predmetnu uplatu izvršio (je li uplatu izvršio tuženik ili Grad Koprivnica, a kako je to tvrdila tužiteljica), time da se ističe kako je upravo na tuženiku bio teret da dokaže da je upravo on izvršio navedenu uplatu, a što isti nije učinio.

32. Što se tiče posredničke nakade Nekretninama Tara d.o.o. u ukupnom iznosu od 4.312,50 EUR, valja istaknuti kako je ta naknada isplaćena predmetnoj firmi sukladno ugovoru TK-1507 (predmetno proizlazi iz računa na strani 64 -65 spisa), a koji ugovor je ned vojbeno zaključio sam tuženik, ne i tužiteljica, obzirom da predmetno stranke niti ne ističu, a koji ugovor se evidentno odnosi na posredovanje u prodaji nekretnine na adresi [adresa]. Ako se izvrši uvid u predmetnu suglasnost vidljivo je da su stranke dale suglasnost jedan drugome da oglase za prodaju, izlože prodaji, pronađu najpovoljnijeg kupca te pregovaraju oko prodaje u sv rhu postizanja najpo voljnijih uvjeta prodaje. Iz samog sadržaja iskaza tužiteljice proizlazi kako je ista bila upoznata da je tuženik angažirao agenciju za prodaju nekretnine te niti u jednom trenutku ista nije osporavala odabir agencije, sklopljeni ugovor ili posredničku naknadu, iz čega sud zaključuje kako je ista s time bila suglasna. Kako su stranke suvlasnici predmetne nekretnine u ½ dijela, to su i predmetnu posredničku naknadu dužne snositi svaka u ½ dijela tj. u iznosu od 2.156,25 EUR, a koji iznos je za tužiteljicu podmirio tuženik iz njenog iznosa kupoprodajne cijene tako da je tužiteljici trebao isplatiti razliku od 17.657,18 EUR.

33. U odnosu na trošak izdavanja energetskog certifikata sud je izvršio uvid u račun na strani 66 spisa iz kojeg je vidljivo da je izvršeno energetsko certificiranje na adresi [adresa], a koji trošak iznosi 250,00 EUR. Prema čl. 24. Zakona o gr adnji (NN br. 153/2013, 20/2017, 39/2019, 125/2019, 145/2024, 155/2025) vlasnik zgrade za koju se izdaje energetski certifikat, odnosno njezina posebnog dijela dužan je prije prodaje, iznajmljivanja, davanja u zakup ili davanja na leasing zgrade ili njezinoga posebnog dijela pribaviti energetski certifikat. Prema tome, obje stranke, kao suvlasnici, bile su dužne prije prodaje pribaviti energetski certifikat, što znači da i trošak pribave istog tereti obje stranke na jednake dijelove sukladno svojim suvlasn ičkim omjerima tj. svakog u iznosu od 125,00 EUR, a koji iznos je opet tuženik isplatio iz tužiteljičinog kupoprodajnog iznosa tako da je istoj nakon odbitka tog iznosa trebao isplatiti 17.532,18 EUR.

34. Ovdje valja uputiti na odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO), a koja odredba se primjenjuje obzirom da je nekretnina prodana 19. kolovoza 2024., prema kojoj kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

35. Kako je tuženik zadržao za sebe iznos od ukupno 21.929,27 EUR, od kojeg iznosa je bio dužan podmiriti trošak njenog kredita, a kojeg tuženik nedvojbeno nije podmirio, dok je preostali iznos trebao isplatiti tužiteljici s osnove prodaje njenog suvlasnič kog dijela nekretnine (nakon odbitka ostalih troškova koje su teretile nekretninu do dana prodaje u vidu režija, posredničke naknade i izdavanja energetskog certifikata) te obzirom da tužiteljica potražuje ovom tužbom od tuženika isplatu iznosa od 10.000,0 0 EUR, a koji iznos je manji od utvrđenog iznosa po sudu koji je istoj trebao biti isplaćen, a kojim iznosom je očito obuhvatila i neisplaćeni trošak vlastitog kredita od 4.397,09 EUR, što predstavlja znatno niži iznos od iznosa koji bi istoj, prema mišlje nju suda, trebao pripasti, to se i zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 10.000,00 EUR ukazuje u cijelosti osnovanim.

36. Što se tiče osobnog automobila marke Audi, god. 2005. , za istog je između stranaka n esporno utvrđeno da isti predstavlja bračnu stečevinu svakog u ½ dijela kao i da je istog tuženik prodao, a da polovicu vrijednosti nije isplatio tužiteljici.

37. No, obzirom da tužiteljica traži od tuženika i s te osnove (kao i s osnova prodaje nekretnine) ukupni iznos od 10.000,00 EUR, a koji iznos, kako je već ranije objašnjeno predstavlja manji iznos od pripadajućeg iznosa i to samo s osnova prodaje nekretni ne, to, iako bi tužiteljici pripadala i polovica iznosa postignutog prodajom automobila, nema utjecaja na ovu odluku, a obzirom da je sud vezan tužbenim zahtjevom i iznosom koji tužiteljica tim zahtjevom potražuje.

38. Slijedom svega navedenog sud smatra kako je tuženik dužan tužiteljici isplatiti iznos od ukupno 10.000,00 EUR.

39. Prema čl. 1115. ZOO - a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako tužiteljica potražuje zakonsku zateznu k amatu od kasnijeg datuma tj. od datuma presuđenja, to se tako zatražena kamata ukazuje u cijelosti osnovanom.

40. U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja:

valja istaknuti kako tuženik kao pasivna strana u postupku, osim što može poricati osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice, može isticati svoje zahtjeve i to bilo kao protutužbu ili prigovor prijeboja. Tuženik može istaknuti građansko pravni prijeboj (com pensatio civilis) tj. onaj prijeboj do kojeg je došlo u smislu odredbi ZOO ili procesnopravni prijeboj, kada se od suda traži da donese odluku o prijeboju (compensatio per iudicem).

41. U konkretnom predmetu tuženik je nedvojbeno istaknuo prigovor radi prebijanja (predmetno sam ističe) i to svog potraživanja s osnova plaćenih režija za kuću u [adresa], za period od 15. listopada 2023. do 1. lipnja 2024., a prema podacima distributera koji prileže u spisu (62,36 EUR za E-on energiju d.o.o., 285,35 EUR za GPZ- Opsk rbu d.o.o., 35,71 EUR za Koprivničke vode d.o.o., 72,17 EUR za HEP - elektru d.o.o., 44,28 EUR za Komunalac d.o.o. (prema priloženoj uplatnici na strani 63 spisa), zatim s osnova plaćene posredničke naknade Nekretninama Tara d.o.o. i to u iznosu od 1.500,00 EUR prema računu od 4. travnja 2024. te 2.812,50 EUR prema računu od 2. rujna 2024, zatim s osnova izdavanja energetskog certifikata od 250,00 EUR, a što ukupno iznosi 5.062,37 EUR.

42. No, kako je tuženik nesporno već isplatio sve te troškove i to iz postignute kupoprodajne cijene, pa i u odnosu na dijelove tih troškova koji bi otpadali na tužiteljicu iz njenog iznosa kupoprodajne cijene, a kao što je prethodno obrazloženo, dok je dio zatraženog iz nosa bio dužan ionako podmiriti sam tuženik (kao što je to također već prethodno obrazloženo) to se i prigovor radi prebijanja istaknutog po tuženiku ukazuje u cijelosti neosnovanim.

43. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. te čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje ZPP). Kako je tužiteljica uspjela u cijelosti u ovome sporu (kako u pogledu svog zahtjeva, tako i u pogledu istaknutog prigovora radi prebijanja), to je tuženik u cijelosti dužan naknaditi trošak tuži teljici.

44. Tužiteljici zastupanoj po punomoćnicima valjalo je priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarife), trošak sastava podneska od 17. 1. 2025. u iznosu od 200,00 sukladno Tbr 8. toč.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 12. 4. 2025. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife, trošak zastupanja na ročištima 6. 3. 2025., 10. 4. 2025., 20.5. 2025. 21. 10. 2025. i 11. 12. 2025. u iznosima od po 2 00,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, PDV u iznosu od 375,00 EUR, što ukupno iznosi 1.875,00 EUR, a koji trošak je istoj dužan naknaditi tuženik. Sud nije priznao tužiteljici trošak pristupa na ročište za objavu u iznosu od 100,00 EUR obzirom da nitko za istu na predmetno ročište nije pristupio.

45. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu 1 3 . siječnja 2026.

Sutkinja

Ana-Marija Murić

Uputa o pra vnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. ZOU Melita Ranilović Ferenc i dr. iz Koprivnice

2. Sonja Dušić Poljak, odvjetnica iz Koprivnice