REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj K-2127/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu Domagoju Kurobasi, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Lucije Tepuš kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika VŽ zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15, 61/15., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22,114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) u povodu optužnice OKDO Zagreb KO- DO-1715/25 od 25. studenog 2025. godine, nakon održane javne rasprave dana 8. siječnja 2026. godine, u prisutnosti zastupnice optužbe VŽB, optuženika i njegovog branitelja Borisa Klemena, odvjetnika u Zagrebu, dana 13. siječnja 2026., izrekao je i objavio

p r e s u d u

I. Optuženi VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i D, rođene Č, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom osnovnom školom, zidar, nezaposlen, oženjen, otac devetoro djece od kojih je šest maloljetnih i to od dobi od 6 mjeseci, 3, 14, 12, 9, 10 godina, lošeg imovnog stanja, bez imovine, bez čina, neodlikovan, osuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak,

k r i v  j e

što je:

dana 24. listopada 2025., u [adresa], u nakani da ustraši bivšu suprugu DŽ, djetetu ČŽ, rođena **.**.2013. i djetetu EŽ, rođen **.**.2017. rekao da će bivšu suprugu DŽ razbiti na sudu i da će joj glavu odšarafiti, što su imenovana djeca **.**.2025. u ZŽ prenijela DŽ, a koje riječi su kod DŽ izazvale osjećaj straha i osobne ugroženosti,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano u članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11

II. Na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 optuženika VŽ se osuđuje na

KAZNU ZATVORA OD 8 (OSAM) MJESECI.

III. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru odnosno vrijeme lišenja slobode u vezi s predmetnim kaznenim djelom i to od 26. listopada 2025. pa nadalje.

IV. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25- dalje u tekstu: ZKP/08) optuženika se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka koji se odnose na paušalnu svotu.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu je uvodno navedenom optužnicom optužilo uvodno navedenog optuženika da je počinio kazneno djelo koje je činjenično opisano i pravno označeno u izreci presude.

2. Optuženik je naveo da se ne smatra krivim u odnosu na optužbu.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao zapisnik o ispitivanju svjedokinje DŽ (list 92 do 96 spisa). Uz suglasnost sudionika postupka pročitao je zapisnik o ispitivanju ČŽ (list 146 spisa) pri čemu je ujedno reproducirao DVD koji se nalazi u omotu na stražnjoj stranici lista 146. Izvršio je uvid u izvješće o uhićenju i dovođenju (list 3 do 7 spisa), u zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (list 38 do 40 spisa), u zapisnik o ispitivanju okrivljenika (list 67 do 70 spisa) te je izvršio uvid u uvjerenje o osuđivanosti (list 147 do 148 spisa).

4. Čitanjem iskaza svjedokinje DŽ koja je ujedno oštećenica utvrđeno je da je ona iskazala da je 24. listopada 2025. ostavila svoju djecu (ČŽ, E i EŽ) kod optuženikovih roditelja uz napomenu da se od optuženika rastala prije tri godine i da navedena djeca žive kod nje. Nadalje je iskazala da je 26. listopada 2025. došla preuzeti navedenu djecu i da su joj tom prilikom djeca ČŽ i Z rekli da im je njihov otac VŽ koji je optuženik u ovom postupku 24. listopada 2025. rekao da ju bude razbio na sudu i da joj bude glavu odšarafio ako bude lagala pri čemu naglašava da je ČŽ prilikom prepričavanja navedenih okolnosti djelovala uznemireno i uplašeno kao što je i Z bio nervozan. Napominje da je u tijeku postupak pred Općinskim građanskim sudom koji se odnosi na ostvarivanje roditeljske skrbi i da se prijetnja očito odnosila na taj postupak. U svom iskazu istaknula je i da uslijed takvih prijetnji osjeća strah i da takve prijetnje nisu izolirani incident.

5. Čitanjem zapisnika o ispitivanju svjedokinje ČŽ utvrđeno je da se radi o optuženikovoj maloljetnoj kćerki koja je prije svjedočenja uredno upozorena o svojim pravima i obvezama dok je reproduciranjem snimke utvrđeno da je u svom iskazu u više navrata iskazala da je optuženik navedenom prilikom rekao da će oštećenici DŽ "zafrknul" glavu i da ju bude "stukel".

6. Uvidom u izvješće o uhićenju i dovođenju utvrđeno je da je optuženik lišen slobode 26. listopada 2025. nakon čega se to nastavlja istražnim zatvorom koji je određen i nakon toga produljivan što znači da sukladno zakonu u slučaju osuđujuće presude se to vrijeme uračunava u izrečenu kaznu.

7. Uvidom u zapisnike o ispitivanju osumnjičenika odnosno okrivljenika utvrđeno je da je optuženik ispitan nakon što je prethodno uredno poučen o svojim pravima, a optuženik ustraje u svom poricanju optužbi pa tako na raspravi od 8. siječnja 2026. nakon očitovanja da se ne smatra krivim u svom iskazu navodi slijedeće: " Ističem da nisam napravio ovo za što me se optužuje. Ja inače priznam sva djela za koja sam kriv što se može vidjeti iz pojedinih spisa. Smatram da je sve ovo planski napravljeno i da je moja bivša supruga nagovorila ČŽ da lažno svjedoči protiv mene. Inače, ovo nije prvi put te je moja bivša supruga mene već dva puta lažno prijavila. Prilikom predmetnog događaja ja sam pristao da djeca dođu k meni, a inače sam se suzdržavao od takvih situacija budući da me bivša supruga prijavljivala i točno je da ja s njom imam sudske sporove. Tog dana nisam spominjao djeci sud ili slično. Ja sam tog dana pregledavao imaju li djeca uši budući da je konstantno s time problem, dakle, pregledavao sam im po kosi imaju li uši. Bilo je više djece prisutno pa tako i ČŽ, a što se tiče EŽ on je bio u drugom djelu nekretnine gdje se igrao. Ja nisam svoju bivšu suprugu prijavio za davanje lažnog iskaza u vezi s mojim navodom da me je dva puta lažno prijavila, a to iz razloga što sam očekivao da će se situacija poboljšati u vezi s tim. Osim što su bila prisutna moja djece bila je prisutna i moja današnja supruga IŽ koja je predložena za svjedokinju. Ističem da pojedina moja djeca imaju primjedbe na oštećenicu primjerice E. Ja sam sa svom svojom djecom u dobrim odnosima uključujući i ČŽ. Moja bivša supruga je mene lažno prijavila za ovo što se danas vodi postupak očito kako bi dobila skrbništvo nad djecom po imenu I i E. Situacija oko skrbništva je da ja imam skrbništvo nad VŽB i E, a moja bivša supruga nad ČŽ i EŽ. E oko godinu dana živi s mojom bivšom suprugom. E se tog vikenda nije odmah vratio majci sukladno svojoj želji."

8. Uvidom u uvjerenje o osuđivanosti utvrđeno je da je optuženik višestruko osuđivana osoba i to najprije zbog kaznenog djela protupravne naplate presudom Općinskog suda Ivan Zelina koja je postala pravomoćna krajem 2005. godine, a osuđen je na zatvorsku kaznu od osam mjeseci uvjetno na dvije godine dok je presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici Kmp-64/06 osuđen na novčanu kaznu zbog kaznenog djela prekrivanja s time da se tu kaznu zamijenilo zatvorskom kaznom na dvadeset dana, a presuda je postala pravomoćna početkom 2007. godine. Zatim slijede presude Općinskog suda Sveti Ivan Zelina koje su postale pravomoćna tijekom 2007. godine od kojih se predmet K-179/06 odnosi na kazneno djelo sprečavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti i bezuvjetnu zatvorsku kaznu od šest mjeseci dok se predmet K-184/06 odnosi na kaznena djela teške krađe te krađe i prekrivanje i bezuvjetnu zatvorsku kaznu od jedne godine i šest mjeseci. Tu su i osuđivanosti za kaznena djela prijetnje i to presuda Općinskog suda u Sesvetama K- 425/11 koja je postala pravomoćna početkom listopada 2011. godine na način da se radi o bezuvjetnoj zatvorskoj kazni od šest mjeseci dok se presuda Općinskog suda u Varaždinu K-491/21 odnosi na pravomoćnost iz prosinca 2021. godinu i bezuvjetnu zatvorsku kaznu od jedne godine i četiri mjeseca s time da je uz kazneno djelo prijetnje tu i kazneno djelo nasilja u obitelji. Tu je i osuđivanost za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja ovosudnom presudom koja je postala pravomoćna u ožujku 2016. godine s time da se radilo o desetomjesečnoj zatvorskoj kazni uvjetno na tri godine. Zatim slijedi osuđivanost za kazneno djelo napada na službenu osobu na bezuvjetnu jednogodišnju zatvorsku kaznu ovosudnom presudom K-246/2018 koja je postala pravomoćna u veljači 2024. godine. Zadnja navedena osuđivanost također se odnosi na ovosudnu presudu i to K-503/2024 koja je postala pravomoćna početkom studenog 2025. i radi se o kaznenom djelu tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11 i zatvorskoj kazni od jedne godine uvjetno na pet godina uz sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana.

9. Analizirajući provedene dokaze i ono što je optuženik iskazao, sud je nedvojbenim utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo prijetnje smrću prema bliskoj osobi.

10. Naime, izrečene riječi mogu se protumačiti kao prijetnja smrću budući da je izrečeno da će optuženik oštećenici "glavu odšarafiti" te su uostalom prouzročile strah kod oštećenice kako ona navodi u svom iskazu i što je razumljivo odnosno radi se o logičnom slijedu događaja s time da nije sporno da se radi o bliskoj osobi odnosno da je oštećenica optuženikova bivša supruga. Očito je da je optuženik to kazneno djelo počinio s namjerom i za to je uostalom imao motiva budući da je zainteresiran na koji način će oštećenica sadržajno iskazivati u sudskom postupku za koji nije sporno da se vodi u odnosu na njih odnosno njihovu djecu, a optuženikova ubrojivost se presumira odnosno pretpostavlja i nema naznake o eventualnoj neubrojivosti niti itko ističe da bi se o tome radilo.

11. Svjedokinja ČŽ kategorički iskazuje da je optuženik u odnosu na oštećenicu rekao da će joj glavu "zafrknuti" i da ju bude "stukao", a uz to oštećenica DŽ u svom iskazu potvrđuje da su joj djeca ČŽ i Z ispričali kako je optuženik rekao da će je razbiti na sudu i odšarafiti joj glavu. Dakle, dvije – tri osobe potvrđuju navedene prijetnje bilo da se radi o neposrednom bilo o posrednom saznanju. Točno je da se riječi koje oštećenica navodi u svom iskazu pomalo razlikuju u odnosu na one koje ČŽ navodi u svojem iskazivanju no i u jednoj i u drugoj varijanti evidentno je da se radi o prijetnji smrću prema bliskoj osobi. Ta različitost može se objasniti time da svjedokinja ČŽ nakon što je oštećenici prenijela izrečene riječi nije u potpunosti to zapamtila što je i razumljivo kada se ima u vidu da takve situacije stresno djeluju pogotovo na djecu te oštećenica i navodi da su navedena djeca bila uznemirena.

12. Upravo zbog zadnje navedenog sud nije provodio daljnje dokaze daljnjim ispitivanjem svjedoka – djeteta koji je predložen, ali prvenstveno iz razloga što sud smatra da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno i da nema potrebe provoditi daljnje dokaze pa stoga nije prihvaćen niti dokazni prijedlog za ispitivanje svjedokinje FŽ koja je sadašnja optuženikova supruga tim više što se može očekivati i da bi navedena svjedokinja pristrano iskazivala u optuženikovu korist uslijed spomenutog svojstva da se radi o sadašnjoj supruzi. Daljnji dokazi se provode kada je potrebno nešto preostalo utvrditi ili razjasniti, a ovdje je sve jasno i potpuno utvrđeno pa nije bilo potrebe za provođenjem daljnjih dokaza.

13. Sud smatra istinitim iskaz svjedokinje ČŽ, a isto tako i iskaz oštećenice DŽ tim više što su navedeni iskazi u bitnome sukladni. Teško je i zamisliti tezu obrane o tome da bi oštećenica svoje maloljetno dijete dovodila u nezgodnu situaciju da lažno svjedoči u odnosu na ovaj sudski postupak, a osim toga nije za očekivati da bi se oštećenica odlučila na takvu riskantnu varijantu kada se ima u vidu da su djeca relativno nepredvidljiva u smislu da bi se eventualno lažno svjedočenje djeteta relativno lako moglo razotkriti. Osim toga, sam optuženik je u svom iskazu naveo da je u dobrim odnosima sa svom svojom djecom te nije logično da bi u takvoj situaciji netko od te djece lažno svjedočilo protiv optuženika. Jednostavno ne nazire se eventualni motiv svjedokinje ČŽ za lažno svjedočenje, a valja ponoviti i da je teško zamisliti da bi oštećenica od koje se očekuje da djecu odgaja na način da ih usmjerava pozitivnim stvarima praktički učila negativnim stvarima poput onih da čak lažno svjedoče sudu i to na očevu štetu.

14. Što se tiče optuženikovog navoda da je Z bio u drugom djelu nekretnine i da stoga očito nije mogao čuti što se govori, valja istaknuti da je nelogično da bi se optuženik točno sjećao tko je gdje bio u datom trenutku u situaciji kada je više osoba bilo prisutno u nekretnini. Isto tako valja navesti i da je moguće da netko od druge djece koje je obrana predložila za svjedoke nisu obraćala pažnju kada su izrečene inkriminirane riječi pri čemu valja primijetiti da je prijedlog obrane zapravo usmjeren na dokazivanje negativnih činjenica u smislu da određene riječi nisu izrečene.

15. Očito je optuženik postupao s ciljem da izrečene riječi budu prenesene oštećenici i očito je optuženik očekivao da će tako ozbiljne riječi netko od djece prenijeti oštećenici, a imao je motiva da oštećenica uslijed tako prenesenih riječi bude demotivirana da u parničnom sudskom postupku iskazuje ono što optuženiku ne ide u prilog. Optuženik se odlučio da na taj način počini kazneno djelo, možda je polazio od toga da će u slučaju optuženja prigovarati da oštećenica nije bila prisutna već se takav prigovor i realizirao budući da obrana ističe da oštećenica nema neposrednih saznanja o navodnoj prijetnji.

16. Očito je optuženikova obrana usmjerena na pokušaj izbjegavanja kaznene odgovornosti, a u svakom slučaju neistina u dijelu u kojem tvrdi da izrečenih prijetećih riječi nije bilo. Što se tiče optuženikove tvrdnje da inače priznaje kaznena djela koja počini valja navesti da su određena priznanja često rezultat procijene odnosno kalkuliranja u smislu da osoba uzima u obzir koji su dokazi protiv nje raspoloživi i što može dobiti eventualnim priznanjem odnosno procjena dolazi li se u povoljnu poziciju u slučaju priznanja tako da eventualna optuženikova priznanja iz drugih postupaka nisu odlučna za konkretni slučaj.

17. Što se tiče prigovora obrane o tome da bi sud neprovođenjem dokaznih prijedloga obrane narušio načelo jednakosti oružja valja navesti da upravo se u tumačenju tog načela ističe da to načelo ne znači strogu aritmetičku jednakost što znači da provođenje dokaza nije stvar formalizma i aritmetike odnosno nije smisao da se primjerice pozove isti broj svjedoka predloženih od obrane u odnosu na svjedoke predložene od strane tužiteljske strane. U konkretnom slučaju sud nije smatrao potrebnim provoditi daljnje dokaze ispitivanjem preostalih predloženih svjedoka niti tražiti daljnju predloženu dokumentaciju i podatke budući da je činjenično stanje potpuno i nedvojbeno utvrđeno.

18. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne, sud je uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja pa tako i optuženikovu dosadašnju višestruku osuđivanost pri čemu do izražaja dolazi da je optuženik već osuđivan za kaznena djela prijetnje što ujedno dodatno potvrđuje da je očito prijetio i u konkretnom slučaju; uostalom, oštećenica odnosno svjedokinja DŽ u svom iskazu ističe da predmetno optuženikovo postupanje nije izoliran slučaj odnosno da je takvih postupanja bilo i ranije. Olakotne okolnosti su obiteljske prilike budući da je optuženik otac devetero djece od kojih su šestero maloljetnih; međutim, optuženikove obiteljske prilike nisu se toliko olakotnim cijenili kao što bi se cijenilo da nema osuđivanosti za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. KZ/11. Otegotno je to što je optuženik inkriminirane riječi izgovorio pred djecom i time ujedno uznemirio djecu.

19. Uzimajući u obzir navedene okolnosti, sud je optuženika osudi na predloženu bezuvjetnu osmomjesečnu zatvorsku kaznu smatrajući da će se takvom kaznom postići svrhu kažnjavanja odnosno dovoljno utjecati da se u budući ne čine nova kaznena djela. Uvjetna osuda ne bi bila dovoljna u konkretnom slučaju budući da ranije uvjetne osude pa i bezuvjetne zatvorske kazne u optuženikovom slučaju očito nisu dale adekvatnih rezultata budući da je optuženik i nakon toga nastavio s protupravnim ponašanjem.

20. Sud je optuženika oslobodio obveze naknade troškova kaznenog postupka koji se odnose na paušalnu svotu budući da je optuženik izjavio da je sada nezaposlen i lošeg imovnog stanja i uz to je otac devetero djece od kojih je većina maloljetnih pa bi eventualno snašanje troškova paušalne svote moglo imati posljedica za nužno uzdržavanje.

U Zagrebu 13. siječnja 2026.

Sudac:

Domagoj Kurobasa

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud, kao sud II stupnja.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-1715/25

2. Optuženi VŽ – putem zatvora u Zagrebu

3. Branitelj Boris Klemen, odvj. u Zagrebu

4. Oštećena DŽ