Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Posl.broj P-2132/2019-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari tužiteljice DT iz [adresa] (ranije Umag, Ulica žrtava fašizma 5 B) OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Maravić & Maravić j.t.d., odvjetnici u Ogulinu, protiv tuženice RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk Morina, odvjetnici u Rijeci i Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Zorana Belušića, odvjetnika u Bujama, 13. siječnja 2026., objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj 128-50-3247843, sklopljen dana 31. siječnja 2006. godine između tužiteljice DT iz [adresa] (sada s prebivalištem u [adresa]), OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB 53056966535, kao kreditora, ništetan u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koje tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke - tuženice, odnosno u dijelu u kojem je određeno da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke - tuženice te u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženici Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB 53056966535, da tužiteljici DT iz [adresa] (sada s prebivalištem u [adresa]), OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.889,61 eura / 36.843,79 kuna, po osnovi ništetne odredbe o valuti otplate anuiteta za koji je vezana glavnica švicarski franak sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razbolje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za ti postotna poena, tekućem na iznose od:

- 1,51 eura / 11,41 kn od dana 31.12.2008. pa do isplate,

- 39,69 eura / 299,05 kn od dana 31.01.2009. pa do isplate,

- 40,96 eura / 308,62 kn od dana 28.02.2009. pa do isplate,

- 37,46 eura / 282,26 kn od dana 31.03.2009. pa do isplate,

- 38,12 eura / 287,29 kn od dana 30.04.2009. pa do isplate,

- 32,77 eura / 246,97 kn od dana 31.05.2009. pa do isplate,

- 28,83 eura / 217,29 kn od dana 30.06.2009. pa do isplate,

- 29,88 eura / 225,20 kn od dana 31.07.2009. pa do isplate,

- 31,96 eura / 240,83 kn od dana 31.08.2009. pa do isplate,

- 31,78 eura / 239,47 kn od dana 30.09.2009. pa do isplate,

- 33,20 eura / 250,20 kn od dana 31.10.2009. pa do isplate,

- 29,60 eura / 223,04 kn od dana 30.11.2009. pa do isplate,

- 36,78 eura / 277,14 kn od dana 30.12.2009. pa do isplate,

- 41,27 eura / 310,98 kn od dana 31.01.2010. pa do isplate,

- 40,24 eura / 303,22 kn od dana 28.02.2010. pa do isplate,

- 46,34 eura / 349,16 kn od dana 31.03.2010. pa do isplate,

- 45,18 eura / 340,45 kn od dana 30.04.2010. pa do isplate,

- 47,43 eura / 357,43 kn od dana 31.05.2010. pa do isplate,

- 66,95 eura / 504,45 kn od dana 30.06.2010. pa do isplate,

- 62,93 eura / 474,18 kn od dana 31.07.2010. pa do isplate,

- 51,00 eura / 384,32 kn od dana 31.08.2010. pa do isplate,

- 49,07 eura / 369,78 kn od dana 30.09.2010. pa do isplate,

- 38,83 eura / 292,57 kn od dana 31.10.2010. pa do isplate,

- 54,09 eura / 407,55 kn od dana 30.11.2010. pa do isplate,

- 82,34 eura / 620,40 kn od dana 31.12.2010. pa do isplate,

- 48,33 eura / 364,20 kn od dana 31.01.2011. pa do isplate,

- 63,15 eura / 475,86 kn od dana 28.02.2011. pa do isplate,

- 57,89 eura / 436,21 kn od dana 31.03.2011. pa do isplate,

- 58,85 eura / 443,46 kn od dana 30.04.2011. pa do isplate,

- 81,58 eura / 614,69 kn od dana 31.05.2011. pa do isplate,

- 77,16 eura / 581,38 kn od dana 30.06.2011. pa do isplate,

- 95,77 eura / 721,61 kn od dana 31.07.2011. pa do isplate,

- 86,21 eura / 649,58 kn od dana 31.08.2011. pa do isplate,

- 75,74 eura / 570,72 kn od dana 30.09.2011. pa do isplate,

- 74,62 eura / 562,26 kn od dana 31.10.2011. pa do isplate,

- 73,81 eura / 556,19 kn od dana 30.11.2011. pa do isplate,

- 78,81 eura / 593,80 kn od dana 31.12.2011. pa do isplate,

- 83,16 eura / 626,59 kn od dana 31.01.2012. pa do isplate,

- 83,74 eura / 630,98 kn od dana 29.02.2012. pa do isplate,

- 80,73 eura / 608,30 kn od dana 31.03.2012. pa do isplate,

- 82,76 eura / 623,61 kn od dana 30.04.2012. pa do isplate,

- 172,84 eura / 1.302,30 kn od dana 30.06.2012. pa do isplate,

- 162,64 eura / 1.225,45 kn od dana 31.08.2012. pa do isplate,

- 76,89 eura / 579,35 kn od dana 30.09.2012. pa do isplate,

- 80,93 eura / 609,77 kn od dana 31.10.2012. pa do isplate,

- 82,86 eura / 624,38 kn od dana 30.11.2012. pa do isplate,

- 81,51 eura / 614,14 kn od dana 31.12.2012. pa do isplate,

- 73,88 eura / 556,70 kn od dana 31.01.2013. pa do isplate,

- 80,36 eura / 605,50 kn od dana 28.02.2013. pa do isplate,

- 81,17 eura / 611,59 kn od dana 31.03.2013. pa do isplate,

- 78,39 eura / 590,66 kn od dana 30.04.2013. pa do isplate,

- 70,50 eura / 531,25 kn od dana 31.05.2013. pa do isplate,

- 70,29 eura / 529,64 kn od dana 30.06.2013. pa do isplate,

- 72,23 eura / 544,25 kn od dana 31.07.2013. pa do isplate,

- 75,34 eura / 567,67 kn od dana 31.08.2013. pa do isplate,

- 79,64 eura / 600,11 kn od dana 30.09.2013. pa do isplate,

- 77,42 eura / 583,38 kn od dana 31.10.2013. pa do isplate,

- 79,00 eura / 595,23 kn od dana 30.11.2013. pa do isplate,

- 80,78 eura / 608,67 kn od dana 31.12.2013. pa do isplate,

- 47,08 eura / 354,78 kn od dana 31.01.2014. pa do isplate,

- 49,18 eura / 370,61 kn od dana 28.02.2014. pa do isplate,

- 48,50 eura / 365,43 kn od dana 31.03.2014. pa do isplate,

- 46,17 eura / 347,92 kn od dana 30.04.2014. pa do isplate,

- 45,43 eura / 342,31 kn od dana 31.05.2014. pa do isplate,

- 45,76 eura / 344,84 kn od dana 30.06.2014. pa do isplate,

- 48,41 eura / 364,82 kn od dana 31.07.2014. pa do isplate,

- 50,62 eura / 381,44 kn od dana 31.08.2014. pa do isplate,

- 50,16 eura / 377,97 kn od dana 30.09.2014. pa do isplate,

- 52,08 eura / 392,44 kn od dana 31.10.2014. pa do isplate,

- 53,39 eura / 402,27 kn od dana 30.11.2014. pa do isplate,

- 52,64 eura / 396,65 kn od dana 31.12.2014. pa do isplate,

- 53,66 eura / 404,37 kn od dana 31.01.2015. pa do isplate,

- 53,66 eura / 404,37 kn od dana 28.02.2015. pa do isplate,

- 53,66 eura / 404,37 kn od dana 31.03.2015. pa do isplate,

- 53,66 eura / 404,37 kn od dana 30.04.2015. pa do isplate,

- 53,66 eura / 404,37 kn od dana 31.05.2015. pa do isplate,

- 53,66 eura / 404,37 kn od dana 30.06.2015. pa do isplate,

- 53,72 eura / 404,79 kn od dana 31.07.2015. pa do isplate,

- 53,66 eura / 404,37 kn od dana 31.08.2015. pa do isplate,

- 53,66 eura / 404,37 kn od dana 30.09.2015. pa do isplate, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe koju je tužiteljica učinila u podnescima od 8. srpnja 2022. i 20. studenog 2023.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak isplatom iznosa od 2.960,74 eura (dvijetisućedevetstošezdeset eura i sedamdesetčetiri centa) uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 13. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 10. lipnja 2019. podnijela tužbu protiv tuženice radi utvrđenja da je Ugovor o kreditu broj 128-50-3247843, sklopljen dana 31. siječnja 2006. godine između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženice, kao kreditora, ništetan u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koje tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke - tuženice, odnosno u dijelu u kojem je određeno da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke - tuženice te u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te radi isplate preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke i valutnoj klauzuli u CHF u ukupnom iznosu od 36.041,66 kuna (sada 4.783,55 eura[1] ) sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa do isplate.

1. 1. U tužbi se navodi da je tužiteljica 31. siječnja 2026., kao korisnik kredita s tuženicom, kao kreditorom, sklopila Ugovor o kreditu broj 128-50-3247843 (u daljnjem tekstu: Ugovor) s valutnom klauzulom u švicarskim francima (u daljnjem tekstu: CHF) i promjenjivom kamatnom stopom koja je određena u skladu s Odlukom tuženice, na iznos od 68.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan isplate. Ugovor je ovjeren dana 3. veljače 2006. pred javnim bilježnikom Željkom Krajinom pod brojem OU-145/06. Tužiteljica je predmetni kredit u cijelosti otplatila 30. lipnja 2016.

1. 2. Dana 8. veljače 2016. tužiteljica je s tuženicom sklopila Aneks navedenog ugovora na temelju kojeg je izvršena konverzija iz osnovnog ugovora u CHF te su umjesto valutne klauzule u CHF ugovorili valutnu klauzulu u EUR.

1. 3. Tuženica je u ugovor o kreditu ugradila odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tuženice, a o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, što je protivno čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07. i 79/09.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora i za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača). Osim što je promjena kamatne stope nepoštena i ništetna na temelju propisa o zaštiti potrošača, ona je i neodrediva na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima, jer ugovorom nisu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala, a neodredivost činidbe uzrokuje također ništetnost tako ugovorene kamatne stope što je propisano člancima 269. do 272. Zakona o obveznim odnosima. Tuženica je ujedno s tužiteljicom ugovorila i valutnu klauzulu u CHF koja je isto tako ugovorena na način da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo što je isto tako protivno čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora odnosno njegovog izvršavanja, a opet prema čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača, posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe je njezina ništetnost.

1. 4. Tužiteljica ističe da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio pravomoćnu presudu u kojoj je proglasio valutnu klauzulu CHF nepoštenom i ništetnom, kao i ugovornu klauzulu o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke i u odnosu na tuženicu te da je ta presuda pravno obvezujuća za sve vrste potrošačkih ugovora pa i na predmetni sklopljen između parničnih stranaka. Navodi kako se radilo o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi predmetne tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamatne stope i valutnu klauzulu potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i pž- 6632/17 od dana 14. lipnja 2018., a koje presude obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovaca, a na štos e odnosi ovaj predmet.

1. 5. Tužiteljica predmetnom tužbom postavlja zahtjev tuženici za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama prema Odluci banke i valutnoj klauzuli u CHF zajedno sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja svakog iznosa do siplate i to sve do provedene konverzije 30. rujna 2015. s obzirom na to da su odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice i tuženice koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom banke ništetne.

1. 6. Plaćajući rate kredita koje su se temeljile na ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke i valutnoj klauzuli u CHF, tužiteljica je preplatila svoju obvezu te joj je banka dužna vratiti iznose koje je primila na temelju ništetnih odredbi.

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu osporila tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan. Čini nespornim da je s tužiteljicom zaključila Ugovor o kreditu broj 128- 50-3247843 te da su zaključili Dodatak broj KONV-01/2016 temeljem odredaba čl. 19. a. do 19. i Zakona o potrošačkom kreditiranju.

2. 1. Tuženica ističe da sudovi u kolektivnom sporu nisu utvrđivali činjenice koje su važne za donošenje odluke u pojedinačnim sporovima odnosno činjenice o kojima ovisi utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, već su na apstraktnoj razini utvrđivali jesu li valutne klauzule i klauzule o promjenjivim kamatnim stopama nepoštene i posljedično ništetne, pa stoga smatra kako je na tužitelju teret dokaza da su u konkretnom slučaju sporne ugovorne odredbe ništetne jer takvo utvrđenje notorno ne proizlazi iz presuda donesenih u kolektivnom sporu.

2. 2. Vezano uz nepoštenost ugovornih odredbi tuženica se poziva na odredbe čl. 81. – 85. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03) te tvrdi kako u skladu s navedenim odredbama prvo potrebno utvrditi jesu li sporne odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, a ako jesu, tada uopće nije dopušteno utvrđivati jesu li poštene, a ako nisu da je tada potrebno provesti test poštenosti.

2. 3. Što se tiče odredbe o valutnoj klauzuli koja je sadržana u čl. 1. i u čl. 7. Ugovora o kreditu, tuženica tvrdi kako je ista odredba tužiteljici bila jasna, lako uočljiva i razumljiva, a kako je tužiteljici uz ugovor predan i otplatni plan u kojem su anuiteti izraženi u CHF, te kako je na svakoj stranici otplatnog plana naznačeno da se imaju plaćati po srednjem tečaju tuženice na dan plaćanja. Tuženica smatra da je tužiteljici već time obrazloženo i jasno da visina anuiteta ovisi o srednjem tečaju tuženice s obzirom na to da je tako izričito ugovoreno. Tuženica dodatno ističe da je predmetni ugovor solemniziran od strane javnog bilježnika pri čemu je javni bilježnik u skladu s čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu strankama dužan objasniti smisao i posljedice posla i uvjeriti se o njihovoj pravnoj i ozbiljnoj volji, pa stoga smatra nedvojbenim kako je solemnizacijom javni bilježnik potvrdio da je ugovornim stranama ugovor jasan i razumljiv, te da odražava njihovu pravu volju. Tuženica smatra kako okolnost jasnoće, razumljivosti i lake uočljivosti predmete odredbe treba cijeniti i s aspekta tužiteljice kao potrošača u smislu definicije potrošača prema praksi Suda Europske unije kao osobe koja je "razumno dobro informirana, razumno pažljiva i oprezna", pa je tužiteljici bilo poznato odnosno nije moglo ostati nepoznato da su sve valute podložne promjenama, te da će se shodno tome mijenjati i troškovi kredita, tako da tuženica zaključuje kako je odredba o valutnoj klauzuli tužiteljici bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, pa slijedom toga nije dopušteno ocjenjivati njezinu nepoštenost.

2. 4. Prema tvrdnjama tuženice, u konkretnom slučaju je tužiteljica imala utjecaja na sadržaj samog Ugovora odnosno sporne odredbe o valutnoj klauzuli te su stranke pregovarala o navedenom. Tuženica uvijek nudi više opcija glede valutne klauzule te se potom prema kreditnoj sposobnosti i zahtjevima korisnika odabere jedna od ponuđenih opcija.

2. 5. U odnosu na neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tuženica tvrdi kako valutna klauzula nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja i ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da je ugovorena kao dvostrana klauzula te da bi u slučaju pada vrijednosti CHF tužiteljica bila u obvezi vratiti manji iznos kredita kao i da se povećanje vrijednosti valute CHF nije moglo predvidjeti u vrijeme zaključenja ugovora, niti se uzrok povećanja iste nalazi u postupanju tuženice, a niti je tuženica ostvarila ikakav dodatni profit s obzirom na to da je i sama zadužena u istoj valuti kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu.

2. 6. Vezano uz odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženica ističe da je ista jasna, lako uočljiva i razumljiva, pa stoga nije dopušteno ocjenjivati njezinu nepoštenost, te se ista nalazi u čl. 2. predmetnog ugovora o kreditu, te s tim u vezi navodi kako u kolektivnom sporu nije utvrđeno da bi promjenjive kamatne stope bile ništetne, već su sporne bile promjene kamatnih stopa sukladno odluci banke ukoliko nisu bili jasni kriteriji tj. parametri za promjenu kamatne stope. Navodi da je na temelju čl. 2. i čl. 10. Ugovora tužiteljica pristala da se na sve što nije regulirano ugovorom primjenjuju opći akti banke o kreditiranju građana i sve izmjene i dopune, pa smatra kako je na tužiteljici teret dokaza da su u konkretnom slučaju nepoštene odredbe odluka banke i drugih općih akata banke temeljem kojih je mijenjana visina kamatne stope. O svakoj promjeni kamatne stope tužiteljica je obaviještena, te ista nikad nije imala prigovora odnosno primjedbe na takve promjene, a tuženica je promjenu vršila samo onda kada je za to imala opravdani razlog sukladno tržišnim uvjetima, te kamatnu stopu prilagođavala tržišnim parametrima koji ne ovise o njezinoj volji, te kako je u Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom, važećim od 2005. do 2009., u kojima su utvrđeni egzaktni parametri o kojima ovisi promjena kamatnih stopa, te su kriteriji za utvrđivanje promjene kamatnih stopa detaljno razrađeni i u Načelima za utvrđivanje promjena kamatnih stopa i Pravilniku o obračunu kamata i naknada, te da je upravo temeljem tih Općih uvjeta i akata tuženice potrebno ocijeniti opravdanost i poštenost tuženice glede promjene kamatnih stopa.

2. 7. Tuženica osporava pravo tužiteljice na potraživanje bilo kakve isplate jer su stranke zaključile Dodatak broj KONV-01/2016 temeljem odredaba čl. 19. a. do 19. i Zakona o potrošačkom kreditiranju čime je provedena konverzija kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR. Provedenom konverzijom je početno odobrena glavnica kredita s valutnom klauzulom u CHF preračunata u protuvrijednost EUR prema srednjem tečaju na dan isplate kredita te su umjesto ugovorenih kamatnih stopa za kredit uz valutnu klauzulu u CHF obračunate kamatne stope koje su primjenjivane na kredite iste vrste i trajanja s valutnom klauzulom u EUR. Konverzijom kredita prestala je novčana obveza tužiteljice prema tuženici u odnosu na dio glavnice u visini od 11.242,53 eura. Sve uplate koje su izvršene tijekom trajanja ugovora za potrebe konverzije preračunate su u protuvrijednost EUR po srednjem tečaju na dan uplate te su primljenim uplatama podmirene mjesečne obveze po novom otplatnom planu. Tuženica izričito osporava da bi sporne odredbe ugovora o kreditu u bilo kojem dijelu bile ništetne. Sve i kada bi se hipotetski utvrdila ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u dijelu u kojem je ista promjenjiva sukladno odlukama tuženice kao i valutne klauzule, tuženica smatra notornim da potrošači koji su proveli konverziju ne mogu osnovano tražiti nikakvu isplatu glede uplata s osnove promjene tečaja valute ili promjene visine kamatne stope po osnovnom ugovoru kada su sve uplate sporazumno uračunate u konverziji prema uvjetima za kredit u EUR.

2. 8. Nadalje osporava, i dio potraživanja s osnova tijeka kamata na pojedinačne iznose, jer tuženica smatra da tužiteljici ne pripadaju zakonske zatezne kamate na svaki pojedinačni iznos s obzirom na to da tuženica nije bila nepoštena jer je u cijelosti postupala u skladu s tada važećim propisima, ugovorom i općim uvjetima kao sastavnim dijelom ugovora, te je kamatnu stopu prilagođavala tržišnim parametrima koji ne ovise o njezinoj volji, kao što tuženica nije mogla utjecati ni na promjenu tečaja valute. Tuženica ističe i prigovor zastare tužiteljičina potraživanja.

2. 9. Zbog svega navedenog, tuženica predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu joj parničnog troška uvećano za zakonske zatezne kamate.

3. U podnesku od 8. srpnja 2022., nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev za isplatu pa pored zahtjeva za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora (jednako kao u tužbi) zahtijeva isplatu iznosa od ukupno 36.843,79 kuna i to s osnove ništetnih odredbi Ugovora o promjenjivim ugovornim kamatama i valuti otplate anuiteta za koji je vezana glavnica CHF zajedno sa zateznim kamatama tekućim od uplate svakog pojedinog iznosa do isplate.

4. U podnesku od 28. srpnja 2022. tuženica je navela da ne pristaje na preinaku tužbe koju je tužiteljica učinila povećanjem tužbenog zahtjeva za isplatu. Ujedno je istakla i prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

5. S obzirom na promjenu valute u Republici Hrvatskoj iz kune u euro, tužiteljica je u podnesku od 20. studenog 2023. svoj tužbeni zahtjev iskazala u valuti euro prema fiksnom tečaju konverzije te je na taj način zatražila isplatu ukupnog iznosa od 4.889,61 eura / 36.843,79 kuna po osnovi ništetne odredbe o valuti otplate anuiteta za koji je vezana glavnica CHF (više ne i po osnovi promjenjive kamatne stope).

5. 1. Prilikom preračunavanja kuna u euro zbog zaokruživanja decimala kod pojedinačnih iznosa, došlo je do neznatnog odstupanja u odnosu na ukupni iznos zatražen u eurima. Naime, kada se iznos od 36.843,79 kuna preračuna u euro prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 dobije se iznos od 4.890,01 eura, a ne 4.889,61 eura koliko je naznačila tužiteljica. Međutim, tužiteljica je do tog iznosa došla kada je zbrojila sve pojedinačne iznose u eurima, a bitno je da zbroj pojedinačnih iznosa u eurima odgovara ukupnom iznosu u eurima jednako tako i da zbroj pojedinačnih iznosa u kunama odgovara ukupnom iznosu naznačenom u kunama.

6. Budući da je tužiteljica u podnesku od 8. srpnja 2022. i 20. studenog 2023. specificirala tužbeni zahtjev za isplatu u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka te zbog uvođenja valute euro u Republici Hrvatskoj, a ostvarile su se pretpostavke iz čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., u nastavku: ZPP), pa je sud dopustio preinaku tužbe (t. I. izreke rješenja).

7. Radi utvrđenja relevantnih činjenica sud je u postupku izveo dokaze čitanjem: ugovora o kreditu (str. 11-17), dodatka ugovoru o kreditu (str. 18-21), dopisa (str. 22, 62, 67-70, 85-86), otplatnog plana kredita (str. 23-32), prijepisa knjigovodstvene kartice (str. 33-37), otplatnog plana (str. 63-66, 71-75), novog otplatnog plana kredita s valutnom klauzulom u eur (str. 76-80), pregleda izvršenih uplata (str. 81-84), otplatnog plana (str. 87-90), pisanog nalaza i mišljenja ("obračun prema kreditu") vještaka za financije i računovodstvo Ljubomira Jelića od 7. ožujka 2022. (str. 605-627), dopune nalaza i mišljenja Ljubomira Jelića od 18. prosinca 2024. (str. 740-764), pisanog očitovanja vještaka Ljubomira Jelića od 9. lipnja 2025. (str. 787-789) te pisanog očitovanje vještaka Ljubomira Jelića od 21. srpnja 2025. (str. 797-799). Pored toga je izveden dokaz saslušanjem vještaka Ljubomira Jelića (str. 674) te saslušanjem tužiteljice (str. 701-702).

7. 1. Tuženica je odustala od dokaznog prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka ĆT.

8. Tužbeni zahtjevi su osnovani.

9. Među strankama nije sporno da su tužiteljica, kao korisnik kredita i tuženica, kao kreditor, 31. siječnja 2006. zaključili Ugovor o kreditu broj: 128-50-3247843, potvrđen pred javnim bilježnikom Željkom Krajinom u [adresa] pod br. OU-145/06 od 3. veljače 2006., a kojim je tužiteljici odobren stambeni kredit u iznosu 68.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s kamatom od 4,95 % promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Nije sporno da su tužiteljica i tuženica zaključili Dodatak ugovoru o kreditu broj KONV-01/2016 od 8. veljače 2016. kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Nije sporan niti tužiteljičin status potrošača.

10. Sporna je osnova i visina tužbenih zahtjeva tužiteljice te je li nastupila zastara njezina potraživanja.

11. Tužiteljica ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, neovisno o činjenici što je s tuženicom sklopila Dodatak ugovoru o kreditu broj KONV-01/2016 od 8. veljače 2016. čime se tužiteljica kao potrošač nije odrekla prava na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu od 31. siječnja 2006. jer ovaj sud smatra da sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu ne može dovesti potrošača u nepovoljniji položaj od onih koji te dodatke nisu sklapali.

11. 1. Takav stav izražen je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019.

12. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., pravomoćno je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima su ugovorene redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te valutna klauzula koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak. Utvrđeno je da su navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene budući da se o njima nije pojedinačno pregovaralo te da su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, stoga se radi o ništetnim ugovornim odredbama. Ništetnost odredbi o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli ne znači i ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer ugovor može opstati i bez tih odredbi pri čemu se visina stope kamate određuje prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, a visina tečaja švicarskog franka prema tečaju na dan isplate ugovora o kreditu.

12. 1. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. broj Rev-2221/2018- 11 od 3. rujna 2019. potvrdio je utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da je tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koristio nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

13. Navedene presude donijete su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete na temelju čl. 502. a - 502.h Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13) i čl. 131. - 141.b Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09) te su subjektivne granice njezine pravomoćnosti proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu.

14. U skladu s tim se tužiteljica, kao korisnik kredita, u ovoj parnici može pozivati na spomenuta utvrđenja iz tih presuda prema kojima su povrijeđeni njezini interesi time što je tuženica na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i valutne klauzule koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak, tužiteljica vršila isplate većih anuiteta u odnosu na anuitete iz otplatnog plana sastavljenog u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

15. Tužiteljica je svom iskazu navela da je predmetni ugovor o kreditu podigla kod Raiffeisenbank jer je tada već bila njihov klijent, a prema onome što je saznala od drugih banaka, sve su one nudile iste uvjete za stambeni kredit koji je tražila. U banku je došla sa zahtjevom da joj se odobri stambeni kredit radi kupnje stana u [adresa] jer se tada preselila zbog posla u Zagreb. Odobrenim kreditom kupila je stan u kojem i danas živi. Stan nikada nije iznajmljivala. U Raiffeisenbank su joj sugerirali podizanje kredita u valuti CHF jer se radilo o najpovoljnijem stambenom kreditu sa najpovoljnijom kamatnom stopom, odnosno najpovoljnijim anuitetom koji je tada odgovarao njenim platežnim mogućnostima. Kredit je još u otplati do 2031. U banci joj nisu ništa detaljno objašnjavali o tečaju, kao niti o rizicima kredita u valuti CHF. Samo joj je rečeno da su to stambeni krediti koji se nude. Na njoj je bilo da uzme ili otiđe u drugu banku, a koje su nudile iste stambene kredite, pod istim uvjetima. Dobila je unaprijed sastavljeni ugovor o kreditu pa ne može reći da je imala utjecaj na njegovo sastavljanje. Službenica u banci joj je pročitala ugovor. Ona tada nije imala pitanja jer je prvi put u životu uzimala stambeni kredit. Početna rata kredita bila je oko 1.800,00 kuna. Tako je bilo otprilike godinu, godinu i pol dana, a nakon toga počela je rasti svaki mjesec da bi tijekom 2007. porasla na iznos oko 2.600,00 kuna. Od banke nije dobivala nikakve pisane obavijesti o promjeni rate niti bilo kakve druge pisane obavijesti. Otišla je u banku pitati zašto se rata mijenja ali su joj rekli da je to zbog tečajne razlike i da se na to ne može utjecati. Da bi mogla otplaćivati kredit radila je dva posla. 2015. se počelo pričati o konverziji kredita s valutom u CHF. Ona je tražila način kako da prestane biti u nedoumici o visini mjesečne rate te da izbjegne daljnji stres hoće li moći otplaćivati kredit, pa je od banke zatražila konverziju kredita što se i dogodilo u veljači 2016. Na taj način joj se stabilizirao mjesečni iznos kredita te se nešto i smanjio na iznos oko 2.052,00 kuna, što danas iznosi oko 290,00 eura. Od banke je zatražila konverziju kredita iz CHF u EUR onda kada se počelo pričati da se to može napraviti. Prije toga nije bila upoznata da se može provesti konverzija kredita. Prije potpisivanja ugovora ugovor joj je pročitan, a ne može tvrditi da li je naglasak stavljen na čl. 9. ugovora vezan za valutnu klauzulu. Kada je potpisala dodatak ugovora o kreditu u banci je vidjela izračun konverzije, ali ništa nije dobila poštom. Sve je riješila, odnosno potpisala u poslovnici banke. Nije imala primjedbi na izračun konverzije jer je i dalje postupala s povjerenjem u banku i osobu referentice banke koja je radila na konverziji kredita. Referenticu nije pitala o nikakvim detaljima vezanim za konverziju jedino što su napravili prvo izračun konverzije iz CHF u EUR te iz EUR u KN, kako bi barem bila sigurna da će jedno vrijeme biti bez tečajnih razlika.

15. 1. Sud prihvaća iskaz tužiteljice i ocjenjuje ga vjerodostojnim i istinitim s obzirom na to da je tužiteljica na jasan i suvisao način iskazivala o okolnostima koje su joj neposredno poznate i kojih se mogla prisjetiti, te u njezinom iskazu nije bilo proturječnosti, niti nelogičnosti, a njezin iskaz je u bitnome potvrđen čitanjem isprava u spisu.

16. Na temelju iskaza tužiteljice utvrđeno je da ona prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, a niti u predugovornoj fazi nije dobila potrebna objašnjenja o djelovanju i mogućim posljedicama ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, već da joj je kredit s valutnom klauzulom u CHF prikazan kao najpovoljniji za nju, bez predočenja mogućih rizika ugovaranja valutne klauzule. Iako je tužiteljici prije potpisivanja ugovor pročitan, sud smatra da čak i da ga je ona pročitala i više puta detaljno, da je ista mogla razumjeti onoliko koliko to može osoba koja nije financijske / bankarske struke. Sve navedeno upućuje na zaključak da komunikacija tužiteljice s djelatnicom banke (osobnim bankarom) u predugovornoj fazi nije imala značaj pojedinačnog pregovaranja te da tužiteljica od strane djelatnice banke s kojom je komunicirala nije dobila potrebne i potpune obavijesti.

17. Slijedom navedenog, tuženica (na kojoj je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača) nije dokazala da je tužiteljici kao potrošaču u predugovornoj fazi predočila informacije koje sadrže točne, nedvosmislene, jasne i razumljive kriterije na temelju kojih bi prosječni potrošač, koji ne raspolaže stručnim znanjem i kojem je institut valutne klauzule i pojam promjenjive kamatne stope, poznat samo načelno, mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima. Drugim riječima, tuženica nije dokazala postojanje okolnosti zbog kojih pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu ne bi bile primjenjive u konkretnom slučaju. Osim toga, odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u spornom ugovoru o kreditu sklopljenom između parničnih stranaka sadržajno su identične odredbama standardnih ugovora o potrošačkom kreditu tuženice koji su predočeni i razmatrani u postupku kolektivne zaštite.

18. Ugovor o kreditu broj: 128-50-3247843 od 31. siječnja 2006. predstavlja potrošački ugovor te je sklopljen u razdoblju na koje se odnose utvrđenja iz kolektivnog spora. Stoga se i na taj ugovor odnose presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

19. Protivno navodima tuženice, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak i promjenjivoj kamatnoj stopi koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da na temelju čl. 502. c. ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14 i 110/15, dalje: ZZP/14) postoji vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Takav pravni stav zauzeo je u svojim odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske posl. br. Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i posl. br. 18/2018 od 26. svibnja 2020.

20. Tužiteljica i tuženica su sklopili Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu br. 128-50-3247843 dana 8. veljače 2016. Predmetni Dodatak sklopljen je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015., dalje: ZID ZPK). Stav je ovoga suda da predmetna konverzija odnosno sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu nije od značaja za predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice s obzirom na to da se niti odredbama ZID ZPK-a, a niti sklopljenim Dodatkom ne navodi, niti ugovara, način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne navodi, niti ugovara, na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli švicarskog fraka iz osnovnog ugovora, a niti je tužiteljica u trenutku konverzije znala da će ugovorna odredba koja se konvertira, odnosno mijenja, kasnije biti utvrđena ništetnom, a osim toga i tužba se temelji na tvrdnji kako učinci konverzije nisu u potpunosti anulirali posljedice onog što je do konverzije plaćeno temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi. Dakle, činjenica da su tužiteljica i tuženica sklopili Dodatak ugovoru o kreditu dana 8. veljače 2016. kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR ne znači da je tužiteljici vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi niti preplaćeni iznosi na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

21. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, u skladu s čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a.

22. Vrhovni sud Republike Hrvatske je nakon provedenog oglednog postupka donio rješenje, broj Gos 1/2019-36, od 4. ožujka 2020., kojim je utvrđeno da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK-a ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

23. Visina potraživanja utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ljubomira Jelića od 7. ožujka 2022., dopune nalaza i mišljenja od 18. prosinca 2024., pisanih očitovanja od 9. lipnja 2025. i 21. srpnja 2025. te iskaza vještaka koji je saslušan na ročištu od 21. studenog 2023.

23. 1. Iz nalaza i mišljenja vještaka te dopune nalaza i mišljenja, proizlazi da je tuženica više puta mijenjala visinu ugovorne kamate i to tri puta povisivala, a dva puta i snizila. Tako je od početno ugovorene kamatne stope od 4,95 %, dana 30. studenog 2007. povisila na 5,45 %, dana 31. svibnja 2008. na 5,95 % i 31. kolovoza 2010. na 5,00 %. Potom je 30. lipnja 2011. snizila kamatu na 4,75 % te 31. siječnja 2014. na 3,23 %. U Tablici br. 3. vještak je utvrdio razliku obveze i uplata da je kamatna stopa ostala nepromijenjena po mjesecima. Pri tome je vještak utvrdio da je na dan 30. rujna 2015., ako bi kamatna stopa ostala ista onoj koja je bila ugovorena, tužiteljica uplatila manji iznos i to -3.819,35 kuna ili 506,92 eura. U Tablici br. 4. vještak je prikazao utvrđene razlike zbog promjene tečaja u odnosu da je ostao tečaj isti onom koji je bio prilikom sklapanja ugovora o kreditu (1 CHF = 4,682661 kuna) te utvrdio da je tužiteljica uplatila veći iznos od 40.663,13 kuna ili 5.396,92 eura koji predstavlja preplatu po osnovi promjene tečaja. Ako bi se uzelo u obzir i promjena kamatne stope i promjena tečaja, vještak utvrđuje da je ukupna razlika 36.843,79 kuna ili 4.890,01 eura. Vještak je utvrdio da na dan konverzije 30. rujna 2015. postoji razlika između njegova izračuna i izračuna banke. Prema izračunu banke stanje glavnice 30. rujna 2015. u CHF iznosi 49.819,73 CHF, a prema njegovu izračunu 50.104,07 CHF, što daje razliku od – 284,34 CHF, dok stanje glavnice 30. rujna 2015. u kunama, prema izračunu banke iznosi 347.780,18 kuna, a prema njegovu izračunu 349.765,12 kuna što daje razliku u iznosu – 1.984,94 kuna. Isto tako, iz nalaza (dopune) proizlazi da je konverzijom kredita banka utvrdila preplatu u visini 1.829,27 kuna ili 242,79 eura čime je umanjila buduće otplatne rate u visini 50 % budućih mjesečnih obveza.

23. 2. S obzirom na primjedbe tuženice, radi usmenog pojašnjenja nalaza i mišljenja, vještak Ljubomir Jelić je saslušan na ročištu održanom 21. studenog 2023. U svom iskazu, vještak je ostao u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja. Na upit punomoćnika tuženice zašto u svom pisanom nalazu i mišljenju nije uzeo u obzir učinak konverzije koja je provedena, vještak je naveo da je u nalazu i mišljenju izvršio izračun razlike preplate izražen u kunama svakog pojedinog mjesečnog uplaćenog anuiteta od početka otplate kredita pa do 30. rujna 2015. kako je i naloženo u zadatku suda i samim tim da izračun izvršene konverzije ne utječe na izračun izrađene preplate. Na daljnji upit, naveo je da je u iznosu od 40.663,13 kuna utvrđena razlika zbog promjene tečaja te da su uzeti u obzir iznosi (negativne razlike) zbog nižeg tečaja u odnosu na tečaj koji je bio na dan isplate kredita. U razdoblju od 31. ožujka 2006. do 30. rujna 2008. te 30. studenog 2008. utvrđene su negativne razlike zbog tečaja koji je bio niži u odnosu na tečaj na dan isplate kredita.

23. 3. Budući da je tuženica i dalje ustrajala kod prigovora, vještak se dodatno očitovao u pisanom očitovanju od 9. lipnja 2025. u kojem je naveo da se u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja očitovao po pitanju konverzije na način da je utvrdio razliku između njegova izračuna i izračuna banke te da je utvrđena razlika stanja glavnice na dan 30. rujna 2015. Prema mišljenju vještaka konverzija kredita iz CHF u EUR na dan 30. rujna 2015. provedena je u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Vještak je uzeo u obzir sve uplate tužiteljice po CHF kreditu i nije izradio simulaciju u EUR kreditu jer kamate niti ostale uvjete vještak ne može pretpostavljati, a samim time raditi simulaciju da je kredit bio u EUR, jer nisu poznati uvjeti da se isti kredit podigao u valuti EUR.

23. 4. Iz pisanog očitovanja vještaka od 21. srpnja 2025. proizlazi da je tuženica uzela u obzir sve uplate tužiteljice po CHF kreditu te ih je stavila u odnos s uplatama koje su bile potrebne da bi se namirila potraživanja po simuliranom EUR kreditu. Vještak je utvrdio da je u dopisu korisniku kredita koji je banka dostavila, vidljivo da je izvršena simulacija u EUR otplatnom planu ali da su uplate evidentirane u kunama bez primjene tečaja EUR / HRK na dan pojedinih uplata tužitelja.

24. Tužiteljica je prihvatila nalaz i mišljenje vještaka, kao i dopunu nalaza i mišljenja te je u skladu s nalazima specificirala tužbeni zahtjev za isplatu.

24. 1. Tuženica se nije očitovala na posljednje pisano očitovanje vještaka. Prethodno je ustrajala kod primjedbi koje su ustvari pravna pitanja o kojima treba odlučiti sud.

24. 2. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ljubomira Jelića, dopunu nalaza i mišljenja te njegova pisana očitovanja jer je vještak u okviru zadanog zadatka svoj nalaz i mišljenje izradio na jasan i detaljan način te je na jasan i pregledan način prikazao obračun za cijelo razdoblje otplate kredita, a sud nije pronašao nikakve nelogičnosti, proturječnosti niti pristranosti u izrađenom nalazu i mišljenju.

25. U skladu s čl. 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

26. Kako su ugovorne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, tuženica je dužna vratiti tužiteljici utužene iznose koji predstavljaju razliku između plaćenih anuiteta i anuiteta koje bi bila obvezna platiti u slučaju da nije došlo do njihovog povećanja zbog toga što je banka povećala početno ugovorenu kamatnu stopu i što je dolazilo do rasta tečaja švicarskog franka prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju švicarskog franka na dan isplate ugovora o kreditu. S tim da je u konkretnom slučaju uzeto u obzir da je tužiteljica, ako se uzme da je kamatna stopa ostala ista kako je ugovorena, uplatila manji iznos pa je u skladu s tim tužiteljica i specificirala tužbeni zahtjev za isplatu tako da u konačnici potražuje preplatu samo po osnovi ništetne odredbe o valuti otplate anuiteta za koji je vezana glavnica švicarski franak.

27. Tuženica je u skladu s čl. 1115. ZOO-a dužna tužiteljici naknaditi i zatezne kamate koje teku na iznose preplaćenih mjesečnih iznosa od dospijeća svakog pojedinog anuiteta, pa do isplate. Od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08) uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu. Eskontna stopa je do 30. lipnja 2011. godine iznosila 9 %, a od 1. srpnja 2011. godine 7 %. U ovom slučaju ta se stopa uvećava za pet postotnih poena pošto se ovdje ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, a ni o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava. Dana 1. kolovoza 2015. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 78/15) kojim je u čl. 3. izmijenjen čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim glede odnosa iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava gdje se ta stopa uvećava za pet postotnih poena. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22. i 156/22.) čl. 2. izmijenjen čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08. i 78/15.) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 155/2023) 30. prosinca 2023., čl. 1. izmijenjen je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 114/22. i 156/22.) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

28. Tuženičin prigovor zastare nije osnovan.

28. 1. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO-a, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

28. 2. Kolektivni spor u kojem je utvrđena ništetnost ugovorenih odredbi promjenjivim kamatnim stopama jednostranom odlukom banke pravomoćno je okončan donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Tužiteljica je tužbu podnijela sudu 10. lipnja 2019. Stoga, sud utvrđuje da do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nije protekao opći zastarni rok od pet godina. Stoga nije nastupila zastara prava tužiteljičina potraživanja.

28. 3. Tuženica je istaknula prigovor zastare i u odnosu na potraživanje nakon izvršene preinake tužbe. S obzirom na to da je tužiteljica podnijela tužbu prije proteka općeg zastarnog roka, a kako se zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno da do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, to za odlučivanje o osnovanosti prigovora zastare nije odlučan dan preinake tužbe (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-123/2024-5 u kojoj je izneseno pravno shvaćanje zauzeto na sjednici održanoj 27. svibnja 2024.).

29. Slijedom svega navedenog, naloženo je tuženici da tužiteljici isplati ukupan iznos od 4.889,61 eura / 36.843,79 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate koje na pojedine iznose teku od uplate svakog pojedinog iznosa do isplate kako je navedeno u izreci presude.

30. Obje stranke su podnijele zahtjeve za naknadu troškova postupka.

30. 1. Na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove pa je tuženica dužna tužiteljici naknaditi troškove postupka. Na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka.

31. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova zastupanja kod sastava tužbe, sastava podnesaka od 8. srpnja 2022., 20. studenog 2023. i 3. travnja 2025., te zastupanja na ročištima od 2. prosinca 2021., 9. listopada 2023., 21. studenog 2023., 18. ožujka 2024. i 16. rujna 2025., za svaku radnju u iznosu po 250,00 eura (u iznos uključen PDV). Zatražila je i naknadu troškova sudskih pristojbi na tužbu i presudu prema odluci suda te uplaćene predujmove za troškove vještačenja.

31. 1. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23., dalje: OT) i čl. 155. ZPP-a, te vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake pojedine radnje, tužiteljici su priznati troškovi zastupanja kod sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 OT, zastupanja na ročištima od 2. prosinca 2021., 21. studenog 2023., 18. ožujka 2024. i 16. rujna 2025., za svaku radnju u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT, te sastava podnesaka od 8. srpnja 2022., 20. studenog 2023. i 3. travnja 2025., za svaku radnju u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT, ukupno 800 bodova uvećano za PDV od 25 %. S obzirom na to da vrijednost boda iznosi 2,00 eura prema Tbr. 50. OT uz pripadajući iznos PDV-a prema Tbr. 42. OT, tužiteljici pripada trošak zastupanja u iznosu 2.000,00 eura.

31. 2. Tužiteljici je priznat i trošak financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 866,37 eura (uplatila predujmove u iznosu 350,00 eura i 398,17 eura na račun suda koji su utrošeni te dodatno 118,20 eura direktno na račun vještaka), kao i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu 94,37 eura.

31. 3. Nije joj priznat trošak zastupanja na ročištu od 9. listopada 2023. jer punomoćnik tužiteljice nije pristupio na to ročište već samo tužiteljica osobno. Također, nije joj priznat trošak sudske pristojbe na presudu jer nije u obvezi plaćanja te sudske pristojbe u skladu s čl. 11. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) niti će biti pozvana na plaćanje te sudske pristojbe.

32. Slijedom navedenog naloženo je tuženici da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu 2.960,74 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. siječnja 2026. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

33. Tuženica je izgubila parnicu pa joj ne pripada pravo na parnični trošak.

34. Slijedom navedenog, na temelju čl. 325. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Bujama 13. siječnja 2026.

Sutkinja

Pavica Gulišija Brečević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dostave presude.

DNA:

1. tužiteljici p.p.

2. tuženici p.p.