Poslovni broj: K-2153/21-102

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Anić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog JO, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-1449/21 od 23. kolovoza 2021., izmijenjene 13. siječnja 2026. (nakon što je postupak razdvojen rješenjem ovog suda broj K-2153/21 od 30. listopada 2025. u odnosu na JOI i BO), nakon održane javne rasprave 13. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenice OKDO-a u Zagrebu UO, optuženog JO i braniteljice po službenoj dužnosti Nike Pinter, odvjetnice iz [adresa], dana 13. siječnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi JO, OIB [osobni identifikacijski broj], zvan " J", sin B i U rođene F, rođen **.**.2000. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pomoćni kuhar sa završenom osnovnom školom i tečajem za kuhara, neoženjen, otac jednog malodobnog djeteta, osuđivan,

k r i v  j e

što je:

dana 20. veljače 2020. u 16,13 sati, zajedno i po prethodnom dogovoru sa JOI, BO i NN muškom osobom u cilju da se okoriste došli u trgovinu "Muller" na adresi u [adresa], prišli prodajnim policama i sa istih uzeli i zadržali za sebe razne parfeme ukupne vrijednosti 4.270,20 kn, čime su oštetili trgovačko društvo "Muller" za navedeni iznos

- d a k l e, tuđu pokretnu stvar oduzeo drugome s ciljem da je protupravno prisvoji,

- čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – krađom – opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11.

II. Na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 optuženi JO se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI

III. Na temelju članka 77. KZ/11 u vezi s člankom 560. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) utvrđuje se da novčani iznos od 141,69 eura (stočetrdesetjedaneuroišezdesetdevetcenta) predstavlja imovinsku korist koju je optuženi JO ostvario kaznenim djelom iz članka 228. stavak 1. KZ/11 te se utvrđuje da navedeni novčani iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske te se nalaže optuženom JO da isplati Republici Hrvatskoj iznos od 141,69 eura (stočetrdesetjedaneuroišezdesetdevetcenta) i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

IV. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženom JO izriče se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogi koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena a najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora.

V. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženi JO se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog JO, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. KZ/11.

2. Optuženi JO pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. U svojoj obrani, iznesenoj na početku dokaznog postupka, budući se optuženi očitovao krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, naveo je da u cijelosti priznaje da je počinio kazneno djelo na način na koji mu je to stavljeno na teret izmijenjenom optužnicom, te da su točni svi činjenični navodi iz optužnice. Izrazio je iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela te molio da sud prilikom odmjeravanja kazne uzme u obzir da u vrijeme počinjenja djela nije imao niti navršenih 20 godina života, a isto tako da je u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela bio kazneno neosuđivan, kao i da je otac jednog malodobnog djeteta. Još ima jedan postupak pred sudom te želi da se sve ovo zajedno sa prethodnim postupcima okonča da može koristiti pogodnosti ali i da završi sa ovakvim protupravnim postupanjem. Nakon što je zastupnik optužbe izmijenio prijedlog kazne i sigurnosne mjere, optuženi se sa takvim prijedlogom suglasio.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitana je službena bilješka o dojavi od 20. veljače 2020. list 4 spisa, specifikacija otuđenih predmeta list 6 spisa, potvrda i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 21. veljače 2020. list 9-10 spisa, medicinska dokumentacija za optuženog list 116-130 spisa, utvrđenja suda prilikom reprodukcije snimki nadzornih kamera od 28. listopada 2022. list 151-153 spisa, uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Lane Mužinić Marinić od 18. travnja 2024. list 158-165 spisa, a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog list 252-257.

5. Optuženi se u odnosu na kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret očitovao da se smatra krivim, te je učinio nespornim sve činjenične navode optužnice, a obrana optuženog u kojoj priznaje počinjenje kaznenog djela je suglasna sa svim materijalnim dokazima koje je sud prihvatio, zbog čega je sud utvrdio da je ovakvim postupanjem optuženi ostvario sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret.

6. S obzirom na navedeno, a sukladno članku 459. stavku 7. ZKP/08, obrazlaže se dalje samo odluka o kazni i odluka o sigurnosnoj mjeri, odnosno koje je okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne te odluke o sigurnosnoj mjeri.

7. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

8. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio priznanje kaznenog djela čime je ubrzao i olakšao okončanje ovog kaznenog postupka, izraženo kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, da je otac jednog malodobnog djeteta, protek vremena od počinjenja djela, mladu životnu dob u vrijeme počinjenja djela, da je prekršajno neosuđivan, te da je u vrijeme počinjenja ovog djela bio kazneno neosuđivan, dok je otegotno cijenio višestruku kaznenu osuđivanost u 18 navrata koja je uslijedila nakon počinjenja ovog kaznenog djela, pri čemu su optuženom izricane uvjetne osude, djelomične uvjetne osude te bezuvjetne kazne zatvora.

9. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Također, uzeto je u obzir da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv, kao i vrijednost otuđenih predmeta te da oštećeniku nije nadoknađena šteta. Konačno, sud je uzeo u obzir i da se optuženi suglasio sa prijedlogom vrste i mjere kazne i sigurnosne mjere pa mu sud nije niti mogao izreći drugu vrstu kazne ili druge mjere propisane kaznenim zakonom, niti veću mjeru kazne od predložene.

10. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a za koju kaznu sud smatra da će ostvariti svoju svrhu u vidu opće i specijalne prevencije, odnosno da će se izrečenom kaznom zatvora utjecati na optuženog, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, da će ovakvom kaznom biti zapravo posebno izražena društvena osuda optuženom za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Optuženom je prilikom odmjeravanja kazne honorirano priznanje djela, iskreno kajanje i žaljenje, mlada životna dob u vrijeme počinjenja djela te da je u vrijeme počinjenja djela bio kazneno neosuđivan zajedno sa ostalim olakotnim okolnostima, međutim ono što ih nadjačava je činjenica višestruke kaznene osuđivanosti obzirom da je prema izvatku iz kaznene evidencije osuđivan u 18 navrata zbog imovinskih kaznenih djela, pri čemu su optuženom izricane uvjetne osude, djelomične uvjetne osude te bezuvjetne kazne zatvora. Unatoč kaznenoj neosuđivanosti u vrijeme počinjenja djela naknadna kontinuirana osuđivanost pokazuje da je činjenje kaznenih djela i to prvenstveno imovinskog karaktera optuženi usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja te da je i ovo kazneno djelo, imajući u vidu vrijeme njegovog počinjenja zapravo početak njegovog kriminalnog djelovanja gdje je kroz narednih 6 godina „skupio” 18 pravomoćnih presuda kojima su mu izrečene uvjetne osude, djelomične uvjetne osude i bezuvjetne kazne zatvora, međutim, optuženi se unatoč izrečenim presudama ponovno vraćao činjenju kaznenih djela. Obzirom na sve naprijed navedeno razvidno je da se bilo kojom drugom kaznenopravnom sankcijom, osim bezuvjetne kazne zatvora ne bi mogla postići svrha kažnjavanja zbog čega ju je i izrekao optuženom, i to upravo kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci. Također će optuženom nakon što izdrži kaznu zatvora biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te će doći u priliku pokazati je li se sada, s obzirom na životnu dob u kojoj se nalazi, odlučio kloniti činjenja kaznenih djela te da li je spreman uključiti se u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela te će imati priliku pokazati, kako je naveo u svojoj obrani, da je konačno shvatio svu nedopuštenost ovakvog načina postupanja i pribavljanja protupravne imovinske koristi te da nema smisla ostatak života potratiti po zatvorima i kaznionicama.

11. Oštećenik " A" nije postavio imovinskopravni zahtjev pa kako nitko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom, sud je, imajući u vidu da su optuženi JO, NN osoba, JOI i BO u zajedničku korist zadržali iznos od 4.270,20 kuna najprije utvrdio da su u iznosu od 566,75 eura (4.270,20 kuna prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450) ostvarili protupravnu imovinsku korist predmetnim kaznenim djelom.Nadalje, u situaciji kada je više osoba sudjelovalo u počinjenju kaznenog djela potrebno je točno utvrditi koliko je od ukupno ostvarene imovinske koristi svaki od njih pribavio kako bi se korist oduzela od svakog pojedinačno prema točno utvrđenim visinama, a ako bi utvrđivanje visine iznosa imovinske koristi bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka sud će imovinsku korist odmjeriti po slobodnoj ocjeni za svakog pojedinačno. Obzirom da je optuženi JO proglašen krivim da je postupao zajednički i dogovorno sa JOI, BO i NN muškom osobom u namjeri da se okoriste te da su optuženi JO, NN osoba, JOI i BO u zajedničku korist zadržali iznos od 4.270,20 kuna, što znači da je imovinska korist trebala biti podijeljena između njih, odnosno da su isti postupali kao supočinitelji, a utvrđivanje visine za svakog bi bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama, sud je pozivom na odredbu članka 559. ZKP/08 visinu imovinske koristi odmjerio po slobodnoj ocjeni na način da je od optuženog JO oduzeo četvrtinu ukupno pribavljene imovinske koristi, i to 141,69 eura, koji iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske te ga je optuženi JO dužan uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

12. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Lane Mužinić Marinić proizlazi da je optuženi osoba kod koje su dijagnosticirani ovisnost o više psihoaktivnih tvari i dissocijalni poremaćaj ličnosti. U vrijeme ostvarenja zakonskih obilježja kaznenog djela optuženikove sposobnosti da shvati značenje svojeg postupanja,kao i mogućnosti vladanja svojom voljom bile su smanjene. Budući da je optuženikova ovisnost u vrijeme počinjenja djela imala odlučujuće značenje za počinjenje djela, smatra da postoji vjerojatnost za počinjenje težeg kaznenog djela, odnosno da bi u budućnosti mogla poticajno djelovati za počinjenje težeg kaznenog djela, zbog čega je preporučila izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti. Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka optuženom je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogi iz članka 69. KZ/11 koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora.

13. Iako je optuženi oglašen krivim za učin kaznenog djela, sud je istog temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti obzirom da je lošeg imovnog stanja, nezaposlen i bez primanja, da se već dulje vrijeme nalazi na izdržavanju kazne zatvora za koje vrijeme nije niti u mogućnosti ostvarivati prihode, a isti je otac malodobnog djeteta o kojim je dužan skrbiti, slijedom čega je ocjena suda da bi plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženog i njegove obitelji.

U Zagrebu, 13. siječnja 2026.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO ZG na broj KO-DO-1449/21

2. optuženi JO – putem Kaznionice u Lepoglavi

3. braniteljica optuženog odvjetnica Nika Pinter

4. oštećenik A, [adresa] – po pravomoćnosti.