REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] N 5
Poslovni broj: Us I-443/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr.sc. Antunu Žagaru, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Ivana Lubine, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Lara Ljubičić, odvjetnica u Zagrebu, Vončinina 8, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, radi šutnje uprave, 13. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Upravni spor se obustavlja.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.250,00 € (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura), PDV uključen, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora, uvećanom za zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova pa do isplate, ako tuženik ne podmiri troškove spora tužitelju u ostavljenom roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga spora.
III. U preostalom dijelu se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
Obrazloženje
1.Tužitelj je 17. travnja 2025. ovom Sudu podnio tužbu protiv tuženika radi šutnje uprave.
2.Tužitelj u tužbi navodi da mu je rješenjem Hrvatskih voda, Vodnogospodarske ispostave za mali sliv "Kvarnersko primorje i otoci", KLASA: UP/I-325-10/24- 05/166882, URBROJ: 374-3303-2-24-1 od 31. prosinca 2024., utvrđena obveza plaćanja naknade za uređenje voda za poslovni prostor od 142,21 m2 u mjesečnom iznosu od 19,82 €, protiv kojeg je izjavio žalbu, a o kojoj žalbi da tuženik nije odlučio u zakonskom roku.
3. Navedena tužba dostavljena je na odgovor tuženiku, a tuženik je 9. svibnja 2025. dostavio odgovor na tužbu u kojem je naveo da mu žalba protiv navedenog rješenja Hrvatskih voda od 31. prosinca 2024. do dana sastavljanja tog odgovora, nije dostavljena na rješavanje. Dodatno ističe i da je rok za donošenje drugostupanjskog rješenja iz članka 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) protekao prije nego što mu je predmet dostavljen. Osim toga, naveo je i da se protivi te da osporava zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav tužbe u zatraženoj visini iz razloga što Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) razlikuje nagradu koja pripada odvjetniku u upravnom sporu kad se radi o procjenjivom predmetu i nagradu u neprocjenjivom predmetu, zbog čega smatra da nisu svi predmeti o kojima se vodi upravni spor po svojoj prirodi neprocjenjivi, odnosno da su upravni sporovi koji se vode u vezi obračuna i naplate naknade za uređenje voda po svojoj prirodi izrazito procjenjivi. Stoga smatra da sukladno Tarifi nagradu odvjetniku u ovom sporu treba računati prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, i to za predmete čija je vrijednost između 0 € i 332,00 €, odnosno u visini od 25 bodova za sastav predmetne tužbe. Naime, smatra da nije prihvatljivo niti logično da za sastav tužbe u, primjerice, ovom sporu u kojem se radi o plaćanju obveze u mjesečnom iznosu od 19,82 €, odvjetniku pripada nagrada istovjetna nagradi za sastav tužbe u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora od 33.181,01 € do 66.361,00 €.
4. Tuženik je 16. srpnja 2025. dostavio Sudu rješenje tog tijela, KLASA: UP/II- 325-08/25-02/258, URBROJ: 517-05-2-25-5 od 15. srpnja 2025., a kojim je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv navedenog rješenja Hrvatskih voda od 31. prosinca 2024.
5. Odredbom članka 103. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, dalje: ZUS) propisano je da ako tuženik tijekom spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu, sud će obustaviti spor.
6. Odredbom članka 100. stavka 1. ZUS-a propisano je da ako nakon pokretanja upravnog spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke javnopravno tijelo naknadno donese pojedinačnu odluku koju je propustilo donijeti u propisanom roku, to će tijelo, osim tužitelja, istodobno izvijestiti i sud pred kojim je spor pokrenut. Sud će u tom slučaju pozvati tužitelja da u roku od 15 dana izjavi je li naknadno donesenom odlukom zadovoljan ili proširuje tužbeni zahtjev i na novu odluku. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako tužitelj izjavi da je naknadno donesenom odlukom zadovoljan ili ako ne da izjavu u roku iz stavka 1. ovoga članka, sud će donijeti rješenje o obustavi spora. Protiv rješenja o obustavi spora može se izjaviti žalba.
7. Odredbom članka 121. ZUP-a propisano je da drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.
8. Iz stanja spisa proizlazi da je tužba radi šutnje uprave ovom Sudu podnesena 17. travnja 2025., da je tuženik 15. srpnja 2025., dakle nakon podnošenja tužbe, donio rješenje KLASA: UP/II-325-087/25-02/258, URBROJ: 517-05-2-25-5, kojim je odlučio o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Hrvatskih voda od 31. prosinca 2024.
9. Imajući u vidu utvrđene činjenice te citiranu odredbu članka 121. ZUP-a, ocjena je ovog Suda da je u trenutku podnošenja tužbe postojala šutnja uprave odnosno da je tužitelj opravdano pokrenuo upravni spor radi šutnje uprave, te da je tek nakon podnošenja tužbe postupljeno po tužbenom zahtjevu tužitelju. Stoga je valjalo na temelju citirane odredbe članka 103. stavka 1. u svezi s člankom 106. stavkom 1. točkom 2. ZUS-a, upravni spor obustaviti, a kako je to i sam tužitelj zatražio u podnesku od 28. srpnja 2025.
10. Nadalje, vezano uz navode koje tuženik ističe kao razlog neodlučivanja u roku o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja ističe se da Sud ne može ulaziti u problematiku ne postupanja prvostupanjskog tijela u skladu sa zakonom niti iz kojih razloga nije (pravodobno) dostavljena predmetna žalba i spis predmeta tuženiku na odlučivanje. Stoga su takvi navodi ocijenjeni neodlučnima za odluku u ovoj pravnoj stvari.
11. Nadalje, tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova spora i to za sastav tužbe i za sastav podneska od 28. srpnja 2025., za svaku radnju u iznosu od 1.000,00 €, uvećano za PDV i zatezne kamate.
12. Odredbom članka 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora.
13. Prema odredbi članka 144. stavku 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom.
14. Sukladno odredbi članka 144. stavka 4. ZUS-a troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke.
15. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
16. Budući da je tužitelj uspio u ovom sporu to je tužitelju u skladu s odredbom članka 147. stavkom 1. ZUS-a u svezi s Tarifom priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, uvećanom za iznos PDV-a po stopi od 25 % (Tbr. 46. Tarife), odnosno u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura. S obzirom da je citiranim člankom 144. stavkom 3. ZUS-a propisano da je vrijednost predmeta spora neprocjenjiva, a da je Tbr. 27. točkom 1. Tarife propisano da u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova, pri čemu vrijednost boda iznosi 2,00 eura sukladno Tbr. 54. Tarife, visinu troška sastava tužbe valjalo je odrediti u dosuđenom iznosu, dok su navodi tuženika koji se odnose na drugačiji način izračuna visine dosuđenih troškova ocijenjeni neosnovanima.
17. Nadalje, tijek zatezne kamate određen je u skladu s citiranom odredbom članka 144. stavkom 4. ZUS-a u svezi s odredbom članka 29. stavkom 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23).
18. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova spora i za sastav podneska od 28. srpnja 2025. Međutim, troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora, a kako Sud navedeni podnesak ne smatra opravdanim izdatkom učinjenim u tijeku spora, to je u tom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
19. Budući da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, sukladno odredbi članka 22. stavku 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23) tužitelj nije u obvezi plaćanja sudske pristojbe.
U Rijeci 13. siječnja 2026.
Sudac
dr.sc. Antun Žagar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
Dostaviti:
- opunomoćenici tužitelja odvjetnici Lari Ljubičić, Zagreb, Vončinina 8,
- tuženiku Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije, Zagreb, Radnička cesta 80
