REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ć 5

Poslovni broj: Us I-596/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja Hrvatske komore fizioterapeuta, Zagreb, Donje Svetice 46C, OIB: 48223065486, protiv tuženika Ministarstva zdravstva, Zagreb, Ksaver 200A, OIB: 88362248492, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi izdavanja odobrenja za samostalan rad, 13. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Tužba se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi osporavanja zakonitosti rješenja KLASA: UP/I-034-08/25-01/19, URBROJ: 534-07-2-2/4-25-04 od 10. ožujka 2025. kojim se zainteresiranoj osobi daje odobrenje za samostalan rad za prvostupnika fizioterapije na razdoblje od 6 godina (točka 1.) te se obvezuje nadležni ured tužitelja upisati prvostupnika fizioterapije u Registar fizioterapeuta (točka 2.)

2. Tužba je predana Upravnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, a predmet je na temelju rješenja Ureda predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su-369/2025-3 od 2. svibnja 2025. ustupljen ovom sudu na daljnje rješavanje kao manje opterećenom sudu (čl. 11. Zakona o sudovima, Narodne novine broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24.).

3. Ne postoje pretpostavke za vođenje predmetnog upravnog spora.

4. Prema odredbi čl. 18. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.; dalje: ZUS) tužitelj u upravnom sporu je fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela, odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanjem javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku ili sklapanjem, raskidom ili izvršavanjem upravnog ugovora. Prema st. 3. istoga članka u upravnom sporu tužitelj može biti javnopravno tijelo koje je sudjelovalo ili je trebalo sudjelovati u donošenju odluke, postupanju ili sklapanju upravnog ugovora.

5. Prema ocjeni ovog suda, rješenjem tuženika se ne dira u pravo niti pravni interes tužitelja u smislu odredbe čl. 18. st. 1. ZUS-a jer se njime odlučuje o odobrenju za samostalan rad zainteresirane osobe, a ne o pravima tužitelja.

6. Također, tužitelj nije ni javnopravno tijelo koje je sudjelovalo u donošenju odluke da bi bio ovlašten podnositi tužbu sukladno odredbi čl. 18. st. 1. st. 3. ZUS-a. Naime, navedena odredba ima u vidu slučajeve kada sukladno odredbi čl. 21. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21.) u rješavanju o upravnoj stvari sudjeluju dva javnopravna tijela ili više njih, što u konkretnom predmetu nije slučaj, već se radi o situaciji (odobrenje za samostalan rad) u kojoj bi tužitelj sam imao ulogu prvostupanjskog tijela.

7. U konkretnoj upravnoj stvari tuženik je u postupku nadzora, a na temelju odredbe čl. 227. st. 2. t. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18., 125/19., 147/20., 119/22., 156/22., 33/23., 36/24.: dalje: Zakon o zdravstvenoj zaštiti), donio osporavano rješenje.

8. Tuženik je ovlašten obavljati nadzor nad zakonitošću rada tužitelja u obavljanju njegovih javnih ovlasti na temelju odredbe čl. 29. st. 3. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine broj 66/19., 155/23.) i čl. 221. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, odnosno na temelju odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o fizioterapeutskoj djelatnosti (Narodne novine broj 120/08.).

9. Imajući u vidu navedene odredbe ovaj sud je ocijenio nedopuštenom tužbu javnopravnog tijela budući isto nije ovlašteno podnositi tužbu protiv rješenja tijela koje je postupalo kao nadzor nad tužiteljem, a nisu ostvarene pretpostavke aktivne legitimacije iz citiranih odredbi čl. 18. ZUS-a kako je to ranije i obrazloženo.

10. Ujedno, ukazuje se da ni spomenutim posebnim propisima kojima je uređeno ovo upravno područje (Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i Zakonom o fizioterapeutskoj djelatnosti) nije predviđena mogućnost da bi Komora u svojstvu tužitelja mogla pokrenuti upravni spor protiv tuženika u postupku nadzora.

11. Navedeno pravno shvaćanje zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u rješenju posl.br. Usž-3610/2025-2 od 9. listopada 2025. donesenom u istovrsnom predmetu.

12. Odredbom čl. 46. st. 1. t. 2. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja.

13. Slijedom svega navedenoga, pozivom na citirane odredbe odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

14. Iako je doneseno rješenje o odbacivanju tužbe, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, budući je od navedene obveze oslobođen na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 118/18. i 51/23.).

U Rijeci 13. siječnja 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.