REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Posl. broj P Ob-102/2021-110

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E ŠE N J E

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Katarini Dragičević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], zastupana po punomoćnici Dariji Krajina Štivičić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika ĐJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], zastupan po punomoćnici Sanji Miličević, odvjetnici u Zadra, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne rasprave, zaključene 02. rujna 2025. godine u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice, tuženika osobno i punomoćnice tuženika, te objave 13. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.-Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice TJ, koji glasi:

"1.-Utvrđuje se da su nekretnine u k. o. [katastarska općina] oznake čest. 3381, Plešinke, pašnjak u površini od 500 m2, čest 3382, Plešinke, pašnjak u površini od 500 m2, čest. 3422/2, Nad brigom, pašnjak u površini od 451 m2, čest. 3422/3, Nad brigom pašnjak u površini od 451 m2 i 4/8 dijela čest. 3384, Plešinke, put u površini od 456 m2, zajednička imovina tužiteljice TJ i tuženika ĐJ.

2.-Utvrđuje se da su tužiteljica TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĐJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici svaki za 1/2 dijela na označenim nekretninama te da je tuženik dužan trpjeti da tužiteljica na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti ishodi uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama na svoje ime za 1/2 dijela uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika za označeni suvlasnički udjel.

3.-Utvrđuje se da iznos od 630.000,00 eur protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 1. siječnja 2021. godine sve do isplate na ime potraživanja prema dužniku UJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prema ugovoru o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koji je sklopljen u Zadru dana 20. svibnja 2020. godine između tuženika ĐJ kao vjerovnika i UJ kao dužnika potvrđen i ovjeren po javnom bilježniku Emilu Brkiću iz Zadra, poslovni broj OV-3846/2020 od 20. svibnja 2020. godine, je zajednička imovina tužiteljice TJ i tuženika ĐJ i da tužiteljici TJ pripada 1/2 dijela označenog iznosa.“

II.-Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice TJ, koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica na ime bračne stečevine vlasnica nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], za 1/2 dijela, što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva navedenih nekretnina za navedene suvlasničke udjele na ime tužiteljice TJ, uz istovremenu uknjižbu brisanja toga prava sa imena tuženika, sve u roku od 8 dana od pravomoćnosti odluke.“

III.-Nalaže se tužiteljici TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku ĐJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 7.062,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u nastavku ZOO-a) koje na navedeni iznos teku od dana donošenja presude- 13. siječnja 2026. godine pa do isplate, sve u roku 15 dana.

IV.-Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa.

r i j e š i o  j e

I.-Spajaju se parnični predmeti ovoga suda poslovni broj P Ob-102/2021 i poslovni broj P Ob-148/2022, te će se parnični postupak nastaviti voditi pod poslovnim brojem P Ob-102/2021.

II.- Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika na vrijednost predmeta spora označen u tužbi, te se u ovoj pravnoj stvari kao vrijednost predmeta spora ima smatrati iznos koji je naveden u tužbi, dakle iznos od 27.871,79 eur/210.000,01 kuna (zbroj vrijednosti predmeta spora označenim u tužbama u spojenim parničnim predmetima poslovni broj P Ob-102/2021 i poslovni broj P Ob- 148/2022).

III.-Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice protiv tuženika za određivanjem privremene mjere koji glasi:

"Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja-tužiteljice TJ, prema protivniku osiguranja -tuženiku LJ zbog opasnosti od raspolaganja sa nekretninama koje su predmet ovog postupka, u korist trećih osoba, zabranjuje se protivniku osiguranja -tuženiku LJ otuđenje i opterećenje nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], za 1/2 dijela, uz zabilježbu ove zabrane u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] na navedenim nekretninama.

Zabrana se smatra provedenom dostavom ovog rješenja zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru.

Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovu provedbu.

Protivnik osiguranja-tuženik odgovara predlagatelju osiguranja-tužiteljici za štetu koja bi mu mogla nastati, time što bi nakon dostave zabrane, postupili protivno istoj. Ako protivnik osiguranja-tuženik ne postupi prema ovom rješenju zaprječuje mu se novčana kazna u iznosu od 30.000,00 kuna.

Ova privremena mjera trajat će do završetka ovog parničnog postupka."

Obrazloženje

1. U tužbi tužiteljice podnijetoj protiv tuženika ovom sudu dana 12. svibnja 2021. godine u predmetu ovoga suda poslovni broj P Ob-102/2021, se navodi da su stranke zaključile brak dana 14. travnja 2012. godine u [adresa], koji brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za godinu 2012. pod rednim brojem 00071. Navedeni brak je prestao razvodom na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1 Ob-7/20 od 21. siječnja 2020. godine, kojim rješenjem je odobren i Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi roditelja u odnosu na maloljetnu kćerku CJ rođenu **.**.2012. koja je ostala živjeti s tužiteljicom. Za vrijeme trajanja bračne zajednice stranke su stekle radom zajedničku imovinu u koju ulaze nekretnine u k. o. [katastarska općina] koje su kupljene od treće osobe na kojima se tuženik u postupku nove katastarske izmjere i obnove zemljišne knjige upisao kao vlasnik za cijelo i suvlasnik, a radi se o sljedećim nekretninama: čest. 3381 Plešinke pašnjak u površini od 500 m2 za cijelo, čest. 3382 Plešinke pašnjak u površini od 500 m2 za cijelo, čest. 3422/2 Nad brigom pašnjak u površini od 451 m2 za cijelo, čest 3422/3 Nad brigom pašnjak u površini od 451 m2 za cijelo, čest. 3384 Plešinke put u površini od 456 m2 suvlasnik 4/8 dijela. Iz sadržaja zapisnika sastavljenih kod Općinskog suda u Zadru Zemljišnoknjižni odjel poslovni broj Z-12945/2013/393 (/394, /1312, /1639) za označene nekretnine je razvidno da je uknjižba prava vlasništva na ime tuženika na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina koji je sklopljen 15. travnja 2014. godine od KJ. Prema staroj i novoj sudskoj praksi činjenica da je nekretnina koja predstavlja bračnu stečevinu supružnika uknjižena samo na jednog od njih, ne dovodi u pitanje pravno svojstvo ove imovine niti suvlasnički dio supružnika na toj imovini tj. svakog na ravne dijelove propisano čl. 249. st. 1. Obiteljskog zakona iz 2003. godine, čl. 36. st. 3 Obiteljskog zakona iz 2015. godine uz uvjet da nije drukčije ugovoreno (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-577/08-2 od 01. travnja 2009., Rev-577/08 od 1. travnja 2009). Tužiteljica je za vrijeme trajanja bračne zajednice bila zaposlena u trgovačkom društvu Sinapi d.o.o. [adresa] čiji je osnivač otac tuženika ĆJ, a tuženik član uprave, na različitim poslovima trgovca, komercijaliste, obračuna plaća, kadrovskih poslova s primanjima do 7.000,00 kuna (prijavljena na iznos od 4.300,00 kuna). Tuženik je član uprave Sinapi d.o.o., a obavlja poslove za koje je navedeno trgovačko društvo registrirano, između ostalog kupnje i prodaje nekretnina, građenja. U stjecanju navedene imovine sudjelovale su obje stranke. Kako je brak stranaka sklopljen 2012. godine, a bračna zajednica prestala razvodom braka 2020. godine, imaju se primijeniti odredbe Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03, 17/04,136/04, 107/07, 57/11,61/11 i 25/13) koji je bio na snazi od 22. srpnja 2003. godine do 01. rujna 2014. godine i Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15) koji je stupio na snagu 01. studenoga 2015. godine koji je istovjetan glede imovinskih odnosa bračnih drugova. Pored navedenih nekretnina u zajedničku imovinu stranaka ulazi i potraživanje prema dužniku UJ, iz [adresa], u iznosu od 630,00 eur-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 01. siječnja 2021. godine pa do isplate za koji iznos je uknjiženo založeno pravo u korist tuženika ĐJ na nekretninama u k. o. [katastarska općina] vlasništvo UJ: zk. ul. [broj ZK uloška] čest 1245/1 oranica površine 758 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] čest. 1246/1 oranica površine 600 m, zk. ul. [broj ZK uloška] čest. 1229/2, čest. 1229/2 i čest. 1229/5, zk. ul [broj ZK uloška] čest. 1246/2 kuća i garaža u površini od 209 m2, sve prema ugovoru o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama između tuženika ĐJ kao vjerovnika i UJ kao dužnika od 20. svibnja 2020. godine koji je potvrđen i ovjeren po javnom bilježniku Emilu Brkiću iz [adresa] istog dana poslovni broj OV-3846/2020. Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu je zauzeo stajalište pojma vlasništva u odluci u predmetu Gavella protiv Hrvatske od 11. srpnja 2006. godine (zahtjev broj: 33244/02) da vlasništvo može biti „postojeće vlasništvo“ ili "imovina“ uključujući potraživanje u odnosu na koje podnositelj zahtjeva može tvrditi da ima barem legitimno očekivanje a potraživanje se može smatrati imovinom samo kad je dovoljno utvrđeno da se može ovršiti što je u ovom slučaju izvjesno jer je upisano založno pravo. Novčani iznos koji je pozajmljen UJ, tuženik je stekao za vrijeme trajanja bračne zajednice sa tužiteljicom. Budući da su stranke od vremena zaključenja braka zajednički radile i privređivale, to su stranke imovinu stekle svaka za 1/2 dijela, odnosno toliki su njihovi suvlasnički udjeli. Slijedom izloženog predlaže se usvajanje tužbenog zahtjeva, dakle da se utvrdi da su nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], površine 500 m2, kat. čest. [katastarska čestica] površine 500 m2, kat. čest. [katastarska čestica] površine 451 m2, kat. čest. [katastarska čestica] pov. 451 m2 i 4/8 dijela kat. čest. [katastarska čestica] površine 456 m2 zajednička imovina stranaka, da su na navedenim nekretninama stranke suvlasnici svaki za po 1/2 dijela i da je tuženik dužan trpjeti da se tužiteljica temeljem presude po pravomoćnosti iste uknjiži kao suvlasnica predmetnih nekretnina za 1/2 dijela, uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženika, te da se utvrdi da je iznos od 630.000,00 eur uvećanom za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 1. siječnja 2021. godine pa do isplate na ime potraživanja prema dužniku UJ prema ugovoru o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama sklopljenom između tuženika i UJ od 20. svibnja 2020. godine, zajednička imovina stranaka i da tužiteljici pripada 1/2 navedenog novčanog iznosa.

2. U odgovoru na tužbu tuženika sadržanom u podnesku od 11. studenog 2021. godine (l.s. 47-49) prigovara se vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi kao prenisko označenoj, te se tužbeni zahtjev tužiteljice osporava u cijelosti. Naime, istina je samo to da su stranke zaključile brak 14. travnja 2012. godine, koji brak je formalno razveden presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1 Ob-7/20 od 21. siječnja 2020. godine, međutim bračna zajednica stranaka je prestala još krajem 2018. godine. Za vrijeme trajanja bračne zajednice stranke su živjele u stanu izgrađenom u zgradi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi T [adresa], u vlasništvu trgovačkog društva Pakel d.o.o., čiji je jedini član osnivač tuženikov otac ĆJ. U istoj zgradi također žive tuženikovi roditelji, tuženikov brat sa svojom obitelji, a nakon razvoda braka u tom stanu je nastavila živjeti tužiteljica sa zajedničkim djetetom mlt. CJ. Već iz opisanih obiteljskih prilika jasno slijedi da su tuženikovi roditelji ti koji su čitavo vrijeme trajanja braka financirali tužiteljicu i tuženika, odnosno na sve moguće načine, a ne samo i financijski, pomagali njihovoj obiteljskoj zajednici. Sama činjenica da tužiteljica i nakon razvoda braka živi u njihovoj nekretnini ([adresa]) najbolje dokazuje da tužiteljica nije ničim doprinijela stjecanju imovine koju potražuje tužbom. Stranke su brak zaključile dana 14. travnja 2012. godine. Tužiteljica tvrdi da su nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupljene za vrijeme trajanja braka (15. travnja 2014. godine) i to od sredstava ostvarenih njihovim zajedničkim radom. Međutim, tužiteljica je propustila obrazložiti u čemu se sastojao taj njezin rad, odnosno što i koliko je to točno tužiteljica zaradila da bi u dvije godine braka s tuženikom uštedila 160.000,00 eura iz zajedničkog rada. Naime, tužiteljica je bila samo formalno prijavljena kao zaposlenik u trgovačkom društvu Sinapi d.o.o. s minimalnim mjesečnim primanjima. Tužitelj je u tom periodu bio zaposlen kao direktor te je s te osnove ostvarivao mjesečni dohodak u minimalnom iznosu. Sva imovina koju su stranke stekle zajedničkim radom se sastojala u njihovim mjesečnim primanjima, a koji iznosi nisu bili dostatni za njihov stil života. Upravo iz tog razloga su tuženikovi roditelji financirali tužiteljicu i tuženika, kao i njihovo zajedničko dijete (što su nastavili i nakon razvoda braka). Sve nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] kupljene su prije braka i to iz sredstava koje su tuženiku darovali njegovi roditelji. Tuženik, kao ni tužiteljica, nisu raspolagali s nikakvom ušteđevinom ili drugim izvorima financiranja iz kojih bi zajedničkim radom polučili 160.000,00 eur koliko je iznosila kupoprodajna cijena nekretnina. Nadalje, tuženik je kupoprodajnu cijenu prodavatelju isplatio prije zaključenja braka s tužiteljicom, što znači da je tuženik tu imovinu stekao prije braka bez obzira na formalni upis uknjižbe vlasništva. Naime, opće poznata je činjenica da se za k. o. [katastarska općina] vodi postupak preoblikovanja zemljišne knjige zbog čega je tuženik s prodavateljem tek u travnju 2014. godine zaključio kupoprodajni ugovor u kojem je predmet kupoprodaje označen prema novim zk oznakama podobnim za uknjižbu prava vlasništva. Međutim, te nekretnine predstavljaju tuženikovu posebnu imovinu stečenu prije braka i to iz sredstava koja je stekao darovanjem od svojih roditelja. Tužiteljica nema pravnog interesa utvrđivati da bi buduće potraživanje od 630.000,00 eur predstavljalo zajedničku imovinu, to jest da njoj pripada 1/2 tog iznosa. Osim toga, iz ugovora o zajmu od 20. svibnja 2020. godine jasno proizlazi da je to potraživanje nastalo nakon što je brak stranaka pravomoćno razveden. Stoga, ovo potraživanje predstavlja posebnu imovinu tuženika. No, bez obzira što se radi o posebnoj imovini tuženika evidentno stečenoj nakon razvoda braka, to jest nakon prestanka bračne zajednice, ovdje će se ukazati i na to da je sporna tražbina umanjena za iznos od 230.000,00 eur kako to slijedi iz čl. 2.3. istog Ugovora Tužiteljica svoje zahtjeve temelji isključivo na činjenici da je bila u braku s tuženikom. Međutim, sva imovina koja je predmetom tužbe je stečena prije zaključenja braka, odnosno nakon prestanka bračne zajednice. Sva sredstva iz kojih potječe ta imovina potječu od tuženikovih roditelja koji su darovali tuženika, kako prije sklapanja braka s tužiteljicom tako i nakon prestanka bračne zajednice. Upravo zato su tuženikovi roditelji nakon prestanka bračne zajednice stranaka dozvolili tužiteljici da nastavi živjeti u njihovoj nekretnini i da preuzme dva poslovna prostora u zakup, sve s ciljem da pomognu tuženiku u uzdržavanju njegovog mlt. djeteta. No, tužiteljica je u tužbi prešutjela doprinos tuženikovih roditelja u stjecanju tuženikove imovine, kao i dogovor postignut s tuženikom i njegovim roditeljima da će oni nastaviti uzdržavati nju i mlt. CJ upravo zato da ona ne potražuje od tuženika njegovu imovinu niti uzdržavanje.

3. U podnesku pun. tužiteljice od 19. studenog 2021. godine (l.s. 50-52) se navodi da su tijekom trajanja bračne zajednice obje stranke vodile trgovačka društva koja su ostvarivala dobit, na temelju koje su podizani krediti, ulagalo se u druge poslove, kupovalo nekretnine. Stranke su zajednički vodile i trgovačko društvo Pleter d.o.o. [adresa] u kojem je formalno kao osnivač i vlasnik bila upisana majka tužiteljice PJ, a tužiteljica je bila direktor. Tijekom trajanja bračne zajednice iz poslovanja trgovačkih društava je cirkulirao novac zarađen od rada obje stranke.

4. Na pripremnom ročištu od 1. lipnja 2022. godine (l.s. 53-55), od strane pun. tuženika se osporavaju navodi iz podneska tužiteljice od 19. studenog 2021. godine u kojem se navodi da bi stranke upravljale trgovačkim društvima iz kojih su izvlačili dobit, da bi na štetu tih trgovačkih društava kupovale nekretnine na svoje ime. Nadalje neistinito je da bi stranke bile osnivači različitih trgovačkih društava. Vezano za potraživanje prema VJ, navedeno potraživanje je tuženik stekao nakon prestanka braka, i to ustupom od strane svoga oca koji mu je prenio tu tražbinu 12. svibnja 2020. godine, a ta tražbina se odnosi na dug.

5. U podnesku pun. tuženika od 11. kolovoza 2022. godine (l.s. 56-58) se navodi da su utužene nekretnine koje se nalaze u k. o. [katastarska općina] kupljene za iznos od 260.000,00 eura, tužiteljica u tužbi ne opisuje na koji način su stranke stekle navedeni novčani iznos za isplatu kupoprodajne cijene, već ista paušalno navodi da bi stranke kao zakonski zastupnici raznih trgovačkih društava "izvlačile" dobit na štetu tih pravnih osoba. Tuženik je bio jedini član osnivač trgovačkog društva Sinapi d.o.o. [adresa] u razdoblju od 21. rujna 2006. do 19. rujna 2018. godine, dok je na poziciji direktora bio samo u razdoblju od 15. siječnja 2013. do 30. listopada 2017. godine. U 2014. godini trgovačko društvo Sinapi d.o.o. ostvarilo je dobit od 636.272,00 kuna, s tim da je tu dobit zadržao kao i čiste dobitke prethodnih poslovnih godina, te je navedeno trgovačko društvo od 2011. do 2015. godine svake godine zadržavalo svu svoju dobit u rezervama, što znači da članovi društva nisu tražili isplatu dobiti, pa tako tuženik kao jedini član osnivač nije sebi isplatio dobit od 21.992,00 kuna u 2011. godini, niti je sebi isplatio dobit od 40.817,00 kuna u 2012. godini, kao ni dobit od 389.132,00 kuna u 2013. godini, te je samim time jasno da tužiteljica neistinito prikazuje da bi tuženik od polučene dobiti iz poslovanja Sinapi d.o.o. isplatio prodavatelju KJ ukupnu kupoprodajnu cijenu od 260.000,00 eura. Drugo trgovačko društvo čiji je član osnivač bio tuženik je Pleter d.o.o., s tim da je tuženik osnivačka prava stekao tek 14. listopada 2019. godine, a prethodno je tužiteljica bila jedini član osnivač i jedini član uprave od 13. travnja 2018. do 14. listopada 2019. godine, što znači da je samo ona mogla upravljati s poslovanjem tog trgovačkog društva i donijeti odluku o raspodjeli dobiti/gubitka, međutim kupoprodajni ugovori su zaključeni 15. travnja 2014. godine, dakle, pet godina ranije, a iz sadržaja kupoprodajnih ugovora jasno proizlazi da je prodavatelj potvrdio primitak kupoprodajne cijene od 260.000,00 eura prije sklapanja ugovora od 15. travnja 2014. godine.

6. Tužiteljica je ovom sudu dana 20. kolovoza 2022. godine podnijela protiv tuženika tužbu koja je zavedena pod poslovnim brojem P Ob-148/2022. U navedenoj tužbi se navodi da nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] predstavljaju bračnu stečevinu stranaka i to svakog za po 1/2 dijela, naime da je tuženik tijekom trajanja braka sklopio dva ugovora sa prodavateljem KJ i temeljem istih se upisao kao jedini vlasnik za cijelo predmetnih nekretnina, te je u tom dijelu zaobišao tužiteljicu, slijedom čega se tužbenim zahtjevom tužiteljice u tom parničnom predmetu predlaže da se utvrdi da je tužiteljica na ime bračne stečevine vlasnica za 1/2 dijela nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva navedenih nekretnina na ime tužiteljice za navedene suvlasničke udjele uz istovremenu uknjižbu brisanja toga prava sa imena tuženika. Također se od strane tužiteljice predlaže da se odredi privremena mjera na način da se tuženiku zabrani otuđenje i opterećenje navedenih nekretnina za 1/2 dijela uz zabilježbu zabrane u zk za k. o. [katastarska općina] na navedenim nekretninama. U odgovoru na tužbu tuženika sadržanom u podnesku od 27. siječnja 2023. godine (l.s. 386-387) u navedenom parničnom predmetu se osporava tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, te se navodi da je bračna zajednica stranaka prestala još krajem 2018. godine, da predmetne nekretnine ne predstavljaju bračnu stečevinu stranaka budući da nisu stečene za vrijeme trajanja braka stranaka niti su kupljene od sredstava bračnih drugova stečenih radom za vrijeme trajanja braka, a također se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući su predmetne nekretnine u vlasništvu trećih osoba.

7. Imajući u vidu predmet tužbenog zahtjeva u predmetu poslovni broj P Ob- 102/2021 i u predmetu poslovni broj P Ob-148/2022, te činjeničnu osnovu tužbe u oba parnična predmeta, to je na ročištu u predmetu ovoga suda poslovni broj P Ob- 102/2021 od 2. rujna 2025. godine (l.s. 343) donijeto rješenje da se spajaju spisi ovoga suda poslovni broj P Ob-102/2021 i poslovni broj P Ob-148/2022, te će se postupak nastaviti voditi pod poslovnim brojem P Ob-102/2021 (kao stariji predmet), slijedom čega je imajući u vidu čl. 313. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku ZPP- a) odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.

8. U odgovoru na tužbu tuženika od 11. studenog 2021. godine u predmetu ovoga suda poslovni broj P Ob-102/2021 (l.s. 47) istaknut je prigovor vrijednosti predmeta spora od 200.000,00 kuna označenom u tužbi kao suviše niskom iznosu, u svezi kojeg prigovora na vrijednost predmeta spora je na pripremnom ročištu od 1. rujna 2022. godine (l.s. 120) donijeto rješenje kojim se odbija prigovor tuženika na vrijednost predmeta spora koji je označen u tužbi i da se u navedenoj pravnoj stvari kao vrijednost predmeta spora ima smatrati iznos od 200.000,00 kuna koji je označen u tužbi. U predmetu ovoga suda poslovni broj P Ob-148/2022 koji je spojen s predmetom ovoga suda poslovni broj P Ob-102/21 u tužbi je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 10.000,01 kuna, te je u odgovoru na tužbu tuženika od 27. siječnja 2023. godine u tom predmetu (l.s. 386-387) tuženik također prigovorio vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi kao suviše niskom iznosu, o kojem prigovoru je propušteno odlučiti u predmetu ovoga suda poslovni broj P Ob-148/22. Imajući u vidu predmet tužbenog zahtjeva u navedena oba parnična predmeta, dakle da se radi o tužbama na utvrđenje, to je imajući u vidu čl. 16. st. 1. i čl. 19. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23, u nastavku: ZSP-a) i čl. 40. st. 2. i st. 3. ZPP-a valjalo odbiti prigovor tuženika u oba parnična predmeta na vrijednost predmeta označen u tužbama i odlučiti kao u toč. II. izreke rješenja.

9. Podneskom od 3. svibnja 2024. godine (l.s. 259-261) pun. tuženika je u spis (nakon zaključenja prethodnog postupka koji je u predmetu poslovni broj P Ob- 102/2021 zaključen na pripremnom ročištu 1. rujna 2022. godine-l.s. 120) dostavila određene dokaze, konkretno izjavu KJ od 31. siječnja 2012. godine na kojem je potpis davatelja izjave ovjeren od strane javnog bilježnika u [adresa] Alkice Kolega Zubčić pod brojem Ov-1070/12 od 2. veljače 2012. godine s prijedlogom diobe (l.s. 263-265), te rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj St-169/2023- 65 od 23. veljače 2024. godine s financijskom karticom Sinapi d.o.o. za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2020. godine (l.s. 266-270). U navedenom podnesku se predlaže priložene dokaze uzeti u obzir, a sve s obzirom da je na pripremnom ročištu od 1. rujna 2022. godine prije zaključenja prethodnog postupka od strane pun. tuženika predloženo da sud naloži tužiteljici da preda u spis svu dokumentaciju vezano za kupoprodaju nekretnina u k. o. [katastarska općina], koja sva dokumentacija da je nakon odlaska tuženika ostala u stanu u kojem su stranke zajedno živjele, a tužena osobno koja je bila na tom ročištu nije osporila da bi navedene isprave bile u njezinom posjedu, u svezi kojeg prijedloga da je sud propustio odlučiti po čl. 233. st. 1. ZPP-a, a stečaj nad Trgovačkim društvom Sinapi d.o.o. je otvoren nakon zaključenja prethodnog postupka. Kako je rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj St-169/2023 od 23. veljače 2024. godine donijeto nakon zaključenja prethodnog postupka (od 1. rujna 2022. godine), te s obzirom da je u predmetu ovoga suda poslovni broj P Ob-148/2022 ovjerena izjava prodavatelja KJ od 31. siječnja 2012. godine predana u spis podneskom pun. tuženika od 14. ožujka 2023. godine (l.s. 456), dakle prije nego što je u navedenom parničnom predmetu na pripremnom ročištu od 25. rujna 2024. godine zaključen prethodni postupak (l.s. 476), a navedeni parnični predmet poslovni broj P Ob- 148/2022 je spojen s parničnim predmetom poslovni broj P Ob-102/2021, to s obzirom na čl. 284. st. 3. i čl. 299. st. 2. ZPP-a nema zakonske zapreke da se navedeni dokazi uzmu u obzir.

10.1. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu pismenu dokumentaciju koja prileži spisu, te je ista i pročitana: pravomoćno rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1 Ob-7/2020 od 21. siječnja 2020. godine (l.s.6), zapisnik zk odjela Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-12945/2013/393 od 5. studenog 2014. godine (l.s.8-10), zapisnik zk odjela Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z- 12945/2013/394 od 5. studenog 2014. godine (l.s. 11-13), zapisnik zk odjela Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-12945/2013/1312 od 8. studenog 2017. godine (l.s.14-16), zapisnik zk odjela Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z- 12945/2013/1639 od 16. listopada 2018. godine (l.s.17-19), rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-10178/2020 od 21. svibnja 2020. godine (l.s.20-21), ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanje založnog prava na nekretninama zaključen između ĐJ kao zajmodavca i UJ kao zajmoprimca od 20. svibnja 2020. godine na kojem je potpis ugovornih strana ovjeren od strane javnog bilježnika u [adresa] Emila Brkića pod brojem Ov-3846/20 od 20. svibnja 2020. godine (l.s.22-25), popisni listovi DGU, Područni ured za katastar Zadar broj 750, broj 749, broj 2388 od 23. travnja 2021. godine (l.s.26-28), odluka trgovačkog društva Sinapi d.o.o. o raspodjeli dobiti za 2011., 2012., 2013., 2014. godinu (l.s. 59-62), ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između prodavatelja KJ i kupca ĐJ od 15. travnja 2014. godine na kojem je potpis prodavatelja ovjeren od strane javnog bilježnika u [adresa] Emila Brkića pod brojem OV-3467/14 od 15. travnja 2014. godine i pod brojem OV-10846/14 od 26. studenog 2014. godine (l.s.63-65, 142-143, 477-478), izjava ĆJ od 12. svibnja 2020. godine, na kojem je potpis davatelja izjave ovjeren od strane javnog bilježnika u [adresa] Emila Brkića pod brojem OV-3842/2020 od 20. svibnja 2020. godine (l.s.66-67), psihijatrijsko vještačenje ĐJ sačinjeno od strane stalnog sudskog vještaka Darka Labure dr. med., spec. psihijatar za predmet Kir-DO- 60/2021 (l.s.68-69, 430-431), liječnička dokumentacija za ĐJ (l.s.70- 75, 121-135, 393-414,432-437), zapisnik Općinskog državnog odvjetništva u Zadru poslovni broj Kir-DO-60/2021 od 8. travnja 2021. godine o saslušanju svjedokinje- oštećenice TJ (l.s.76-77, 417-418),zapisnik Općinskog suda u Zadru poslovni broj Kzd-29/21 od 15. studenog 2021. godine o saslušanju oštećenice TJ (l.s.78-88, 419-429), presuda Općinskog suda u Zadru, Prekršajni odjel poslovni brojPp J-1028/19 od 11. rujna 2019. godine (l.s.89-90, 415-417), povijesni izvadak iz sudskog registra za firme Pleter grupa d.o.o., Pakel d.o.o., Sinapi d.o.o. (l.s.91-104), posjedovni list broj 14483 DGU, Područni ured za katastar Zadar od 11. kolovoza 2022. godine (l.s.105, 461), kupoprodajni ugovor od 18. listopada 2013. zaključen između prodavatelja KJ i kupca Sinapi d.o.o. na kojem je potpis prodavatelja ovjeren od strane javnog bilježnika u [adresa] Alkice Kolega Zubčić pod brojem Ov-16542/13 od 7. studenog 2013. godine (l.s.136-137, 459-460), povijest zk upisa od 30. kolovoza 2022. godine za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s.138-139), ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između prodavatelja KJ i kupca ĐJ od 15. travnja 2014. godine na kojem je potpis prodavatelja ovjeren od strane javnog bilježnika u [adresa] Emila Brkića pod brojem OV-10846/14 od 26. studenog 2014. godine (l.s.144-145), povijest zk upisa od 28. kolovoza 2022. godine za utužene nekretnine(l.s.153-164), potvrde Ministarstva financija, Porezne uprave [adresa] o visini dohotka za stranke za period od 2012. pa do 2020. godine (l.s.184-201), izjava KJ od 31. siječnja 2012. na kojoj je potpis davatelja izjave ovjeren od strane javnog bilježnika u [adresa] AlkiceKolega Zubčić pod brojem Ov-1070/12 od 2. veljače 2012. s prijedlogom diobe (l.s.263-265, 456-458), rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj St-169/2023 od 23. veljače 2024. godine s financijskom karticom Sinapi d.o.o.za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. siječnja 2020. godine (l.s. 266-270), zk izvaci od 18. kolovoza 2022., od 19. kolovoza 2022.i od 14. ožujka 2023. godine(l.s.357-366, 463-464),povijest zk upisa od 25. rujna 2024. za kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] (l.s.479-484). Tijekom postupka saslušani su svjedoci PJ (l.s.179-181), UJ (l.s.227-228), MJ (l.s. 247-250), NJ (l.s.250- 253), HJ (l.s.272-276), ČJ (l.s. 284-285), a također je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice TJ (l.s.344-346) i tuženika ĐJ (l.s.346-348) u svojstvu stranaka.

10.2. Na ročištu od 2. rujna 2025. godine od strane pun. tužiteljice je predloženo nadoslušanje svjedoka UJ, a od strane pun. tuženika je navedeno da se ustraje u saslušanju svjedoka KJ, u svezi kojih dokaznih prijedloga je na navedenom ročištu odlučeno da se neće saslušavati svjedok KJ, a također da se neće nadoslušavati svjedok UJ, budući su po mišljenju suda bitne činjenice za ovaj spor dovoljno utvrđene brojnim provedenim dokazima (l.s. 349).

11. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

12. Predmet tužbenog zahtjeva je da se utvrdi da je tužiteljica po osnovi bračne stečevine suvlasnica za 1/2 dijela na nekretninama oznake kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] dijela kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica uknjiži kao suvlasnica na predmetnim nekretninama za navedeni suvlasnički udio od 1/2 dijela uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženika, te da se utvrdi da je iznos od 630.000,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom koje na taj iznos teku od 1. siječnja 2021. godine pa do isplate na ime potraživanja prema dužniku UJ prema ugovoru o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama sklopljenom između tuženika i UJ od 20. svibnja 2020. godine, zajednička imovina stranaka i da tužiteljici pripada 1/2 navedenog novčanog iznosa.

13. Tužbeni zahtjev tužiteljice se temelji na činjenici da je brak stranaka zaključen dana 14. travnja 2012. godine, a razveden rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1 Ob-7/2020 od 21. siječnja 2020. godine, da su nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] dijela kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] u svezi kojih nekretnina je između tuženika kao kupca i prodavatelja KJ zaključen kupoprodajni ugovor od 15. travnja 2014. godine stečene za vrijeme trajanja braka stranaka novčanim sredstvima ostvarenim zajedničkim radom stranaka, a također da su stranke za vrijeme trajanja braka svojim radom stekle novčani iznos od 630.000,00 eur koji je pozajmljen dužniku UJ, slijedom čega da su stranke suvlasnici navedenih nekretnina svaki za 1/2 dijela i da tužiteljici pripada 1/2 novčanog iznosa od 630.000,00 eur.

14. Tuženikovo protivljenje tužbenom zahtjevu tužiteljice se temelji na činjenici da je bračna zajednica stranaka prestala krajem 2018. godine, da su sve utužene nekretnine koje se nalaze u k. o. [katastarska općina] kupljene prije zaključenja braka stranaka i to iz sredstava koje su tuženiku darovali njegovi roditelji, da je razlog zbog čega je kupoprodajni ugovor s prodavateljem za navedene nekretnine zaključen tek u travnju 2014. godine bio taj što se je za k. o. [katastarska općina] vodio postupak preoblikovanja zemljišne knjige, pa su se morale označiti nekretnine prema novim zk oznakama podobnim za uknjižbu prava vlasništva, slijedom čega su navedene nekretnine vlastita imovina tuženika, a također da je potraživanje novčanog iznosa od 630.000,00 eura prema dužniku UJ iz ugovora o zajmu od 20. svibnja 2020. godine vlastita imovina tuženika budući da se radi o potraživanju tuženikovog oca ĆJ prema dužniku UJ koje potraživanje je tuženiku u svibnju 2020. godine besplatno ustupio njegov otac ĆJ (darovanje).

15. Prema čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, u nastavku ObZ-a) bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, prema st. 3 toga članka bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Prema čl. 39. st. 1. ObZ-a imovina koju bračni drugi ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, prema st. 2. toga članka vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz čl. 36. toga Zakona.

16. U konkretnom slučaju nije sporno da je brak između stranaka zaključen dana 14. travnja 2012. godine, te da je brak stranaka razveden pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1 Ob-7/2020 od 21. siječnja 2020. godine, kojim rješenjem je također odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 5. studenog 2019. godine u odnosu na dijete stranaka mlt. CJ (navedeno proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1 Ob-7/2020 od 21. siječnja 2020. godine- sa l.s. 6-7).

17. Nije sporno da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] tuženik ĐJ upisan kao vlasnik utuženih nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] površine 500 m2, kat. čest. [katastarska čestica] površine 500 m2, kat. čest. [katastarska čestica] površine 451 m2, kat. čest. [katastarska čestica] površine 451 m2, kat. čest. [katastarska čestica] površine 500 m2, kat. čest. [katastarska čestica] površine 466 m2 sve k. o. [katastarska općina] i to za cijelo te kao suvlasnik kat. čest. [katastarska čestica] površine 456 m2 k. o. [katastarska općina] za 1/2 dijela, u kojem postupku je tuženik naveo da je predmetne nekretnine stekao kupnjom od KJ, a KJ darovanjem od svoga oca GJ (navedeno proizlazi iz zapisnika zk odjela Općinskog suda u Zadru o preoblikovanju zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i iz zk izvadaka sa l.s.8-19, 153-154, 158, 159-164, 357-366), a također nije sporno da je u odnosu na nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] u međuvremenu došlo do promjene upisa prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, pa je tako u odnosu na nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi kao vlasnik za cijelo upisan RJ temeljem ugovora o kupoprodaji od 9. kolovoza 2022. godine, u odnosu na nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] kao vlasnica za cijelo je upisana BJ temeljem ugovora o darovanju nekretnina od 19. kolovoza 2022. godine, nakon čega je u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem kupoprodajnog ugovora od 19. listopada 2022. godine upisan kao vlasnik za cijelo DJ, a zatim je temeljem ugovora o kupoprodaji od 7. veljače 2023. godine kao vlasnik za cijelo upisan Profectus d.o.o. (navedeno proizlazi iz zk izvadaka i povijesti zk upisa sa l.s. 156, 463-464, 479-484).

18. Nije sporno da prodavatelj nekretnina u k. o. [katastarska općina] KJ u svojoj izjavi od 31. siječnja 2012. godine na kojoj izjavi je je potpis davatelja izjave ovjeren od strane javnog bilježnika u [adresa] Alkice Kolega Zubčić pod brojem OV-1070/12 od 2. veljače 2012. godine potvrđuje da mu je ĐJ do sada isplatio 110.000,00 eur na ruke kao dio kupoprodajne cijene za građevinske terene u [adresa] po prijedlogu diobe za čest. zem. [katastarska čestica], sveukupne površine 2640 m2 k. o. [katastarska općina], a prijedlog diobe je sastavni dio navedene izjave, da je ugovorena kupoprodajna cijena od 160.000,00 eur, a ostatak kupoprodajne cijene da se ima isplatiti u roku od godine dana otkada se potpiše glavni ugovor o kupoprodaji (navedeno proizlazi iz ovjrerene izjave KJ od 31. siječnja 2012. godine sa prijedlogom diobe sa l.s. 263-265, 456-458).

19. Nije sporno da je između prodavatelja KJ i kupca Sinapi d.o.o. zastupan po zz dir. ĐJ zaključen kupoprodajni ugovor od 18. listopada 2013. godine, na kojem ugovoru je potpis prodavatelja ovjeren od strane javnog bilježnika u [adresa] Alkice Kolega Zubčić pod brojem OV-16542/13 od 7. studenog 2013. godine, da je u čl. 1. ugovora navedeno da prodavatelj prodaje za cijelo nekretnine oznake čest. br. 3383 površine 620 m2, čest. br. 3382/1 površine 500 m2, čest. br. 3382/2 površine 500 m2, čest. br. 3381 površine 501 m2, čest. br. 3380 površine 519 m2 (ukupna površina od 2640 m2) kao i 1/2 dijela čest. br. 3384-put, sve k. o. [katastarska općina] izmjere, koje nekretnine odgovaraju nekretnini stare oznake čest. br. 1597/9 k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine su označene na skici prijedloga diobe izrađene od tvrtke Aces Zadar koja skica je sastavni dio ugovora, te da je u čl. 2. ugovora navedeno da ugovaratelji ugovaraju kupoprodajnu cijenu za predmetne nekretnine u iznosu od 180.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, da je kupac prodavatelju do ovjere potpisa na tom ugovoru isplatio dio kupoprodajne cijene u iznosu od 160.000,00 eur, pa je potpis prodavatelja na tom ugovoru ujedno i priznanica da je primio navedeni iznos, a ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 20.000,00 eur kupac se obvezuje isplatiti nakon što po provedenoj parcelaciji proda dvije od gore navedenih nekretnina budući da je za k. o. [katastarska općina] u tijeku obnova zemljišnih knjiga (navedeno proizlazi iz kupoprodajnog ugovora od 18. listopada 2013. godine sa l.s. 136-137, 459-460).

20. Nije sporno da je između prodavatelja KJ i kupca ĐJ zaključen kupoprodajni ugovor od 15. travnja 2014. godine, na kojem ugovoru je potpis prodavatelja ovjeren od strane javnog bilježnika u [adresa] Emila Brkića pod brojem OV-3467/14 od 15. travnja 2014. godine i pod brojem OV- 10846/14 od 26. studenog 2014. godine, da je u čl. 1. ugovora navedeno da prodavatelj prodaje nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 620 m2, čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 500 m2, čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 500 m2, čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 466 m2, čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 500 m2 kao i 1/2 dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 456 m2, sve k. o. [katastarska općina], koje nekretnine su prema staroj izmjeri označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a prikazane su na skici prijedloga diobe izrađene po Aces d.o.o. [adresa] koja čini sastavni dio ugovora, da je u čl. 2. ugovora navedeno da prodavatelj prodaje predmetne nekretnine za kupoprodajnu cijenu od 180.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, te da je u čl. 3. ugovora navedeno da stranke suglasno utvrđuju da je u cijelosti podmirena kupoprodajna cijena od 180.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, što prodavatelj potpisom ugovora i potvrđuje (navedeno proizlazi iz kupoprodajnog ugovora od 15. travnja 2014. godine sa l.s.63-65, 142-143, 477-478).

21. Nije sporno da je između prodavatelja KJ i kupca ĐJ zaključen kupoprodajni ugovor od 15. travnja 2014. godine na kojem je potpis prodavatelja ovjeren od strane javnog bilježnika u [adresa] Emila Brkića pod brojem OV-10846/14 od 26. studenog 2014. godine, da je u čl. 1. ugovora navedeno da prodavatelj prodaje, a kupac kupuje nekretnine (u zapadnom dijelu uz cestu koja ide prema moru) oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere koji po novoj izmjeri nosi oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 944 m2, da je u čl. 2. ugovora navedeno da prodavatelj prodaje predmetne nekretnine za kupoprodajnu cijenu od 80.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, te da je u čl. 3. Ugovora navedeno da ugovorne strane suglasno utvrđuju da je u cijelosti podmirena kupoprodajna cijena od 80.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate (navedeno proizlazi iz kupoprodajnog ugovora od 15. travnja 2014. godine sa l.s.144-145).

22. Nije sporno da je između ĐJ kao zajmodavca i UJ kao zajmoprimca zaključen ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama na kojem je potpis ugovornih strana ovjeren od strane javnog bilježnika u [adresa] Emila Brkića pod brojem Ov- 3846/20 od 20. svibnja 2020.godine, da je u čl. 1. ugovora od strane ugovornih strana suglasno utvrđeno da je vjerovnik pozajmio dužniku novčani iznos od 630.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate s 0 % kamata, da je u čl. 2. ugovora navedeno da je dužnik navedeni novčani iznos obvezan vratiti vjerovniku u roku najkasnije do 31. prosinca 2020. godine, da se u slučaju kašnjenja vjerovnik obvezuje platiti zakonsku zateznu kamatu počev od dospijeća pa nadalje do potpune isplate, a u slučaju da dužnik plati kreditnu obvezu društva Sinapi d.o.o. prema Partner banci d.d. najkasnije do 31. prosinca 2020. godine u iznosu od 230.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate s pripadajućom kamatom na taj iznos, da se obveza dužnika po predmetnom ugovoru smanjuje za iznos od 230.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, te da je u čl. 3. ugovora navedeno da dužnik izričito i bezuvjetno dopušta da se na temelju navedenog ugovora uknjiži založno pravo u korist vjerovnika na nekretninama oznake čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] vlasništvo zajmoprimca, a sve radi osiguranja navedene novčane tražbine (navedeno proizlazi iz ugovora o zajmu od 20. svibnja 2020. godine sa l.s. 22-25), a također nije sporno da je rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-10178/2020 od 21. svibnja 2020. godine temeljem ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 20. svibnja 2020. godine na nekretninama oznake kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], uknjiženo založno pravo u iznosu od 630.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 1. siječnja 2021. godine pa do isplate i ostale nuzgredice, u korist ĐJ (navedeno proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-10178/2020 od 21. svibnja 2020. godine sa l.s. 20-21).

23. Nije sporno da ĆJ, otac tuženika, svojom izjavom od 12. svibnja 2020. godine, na kojoj izjavi je potpis davatelja izjave ovjeren od strane javnog bilježnika u [adresa] Emila Brkića pod brojem OV-3842/2020 od 20. svibnja 2020. Godine prepušta dug u iznosu od 450.000,00 eura koji mu je dužan UJ iz [adresa], a sve ovjereno kod javnog bilježnika Emila Brkića dana 31. siječnja 2018. godine pod brojem OV-883/18, svome sinu ĐJ (navedeno proizlazi iz ovjerene izjave ĆJ od 12. svibnja 2020. godine sa l.s. 66-67).

24. Nije sporno da je tužiteljica TJ u periodu od 2012. pa do 2020. godine ostvarila sljedeći dohodak: u 2012. godini dohodak u iznosu od 3.903,71 kuna, u 2013. godini dohodak u iznosu od 7.594,88 kuna, u 2014. godini dohodak u iznosu od 2.414,40 kuna i neoporezivi primitak u iznosu od 6.062,35 kuna, u 2015. godini dohodak u iznosu od 29.079,39 kuna, u 2016. godini dohodak u iznosu od 29.924,38 kuna, u 2017. godini dohodak u iznosu od 31.650,41 kuna, u 2018. godini dohodak u iznosu od 32.579,46 kuna, u 2019. godini dohodak u iznosu od 52.357,81 kuna, te u 2020. godini za siječanj i veljaču dohodak u iznosu od 4.392,96 kuna, dok je tuženik u periodu od 2012. pa do 2020. godine ostvario sljedeći dohodak: u 2012. godini dohodak u iznosu od 15.209,02 kuna, u 2013. godini dohodak u iznosu od 27.943,74 kuna, u 2014. dohodak u iznosu od 27.848,94 kuna, u 2015. godini dohodak u iznosu od 29.078,40 kuna, u 2016. godini dohodak u iznosu od 29.924,00 kuna, u 2017. godini dohodak u iznosu od 78.267,08 kuna, u 2018. godini dohodak u iznosu od 81.313,40 kuna, u 2019. godini dohodak u iznosu od 67.500,00 kuna, te u 2020. godini za siječanj i veljaču dohodak u iznosu od 3.250,00 kuna (navedeno proizlazi iz Potvrda Ministarstva financija, Porezne uprave [adresa] od 27. listopada 2022. godine o visini dohotka i primitaka za stranke za navedeni period sa l.s. 184- 201).

25. Nije sporno, a vezano za trgovačka društva koja se tijekom postupka od strane stranaka spominju, da je trgovačko društvo Pakel d.o.o. za računalne usluge osnovano 1992. godine, da je jedini osnivač/član društva bila NJ (tuženikova majka) i da je ĆJ (tuženikov otac) bio član uprave i direktor društva do 18. srpnja 2022. godine; da je trgovačko društvo Pleter d.o.o. za ugostiteljstvo osnovano 2006. godine, osnivači/članovi društva JJ i EJ su ugovorom o prijenosu poslovnih udjela od 13. travnja 2018. godine svoje poslovne udjele u društvu prenijeli PJ (majka tužiteljice), tužiteljica TJ je bila jedini član društva i član uprave u periodu od 13. travnja 2018. pa do 14. listopada 2019. godine, a tuženik ĐJ je bio jedini član društva i član uprave od 14. listopada 2019. godine; da je trgovačko društvo Sinapi d.o.o. osnovano 2006. godine, jedini osnivač/član društva je bio ĐJ i to do 19. rujna 2018. godine, kada jedini član društva postaje ĆJ (tuženikov otac) (navedeno proizlazi iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za trgovačka društva Pleter grupa d.o.o., Pakel d.o.o. i Sinapi d.o.o. sa l.s.91-104). Nadalje nije sporno da se dobit trgovačkog društva Sinapi d.o.o. u periodu od 2011. do 2015. godine raspoređivala u zadržani dobitak, pa je tako u 2011. godini ostvarena dobit od 21.992,00 kuna, u 2012. godini dobit od 40.817,00 kuna, u 2013. godini dobit od 389.132,00 kuna i u 2014. godini dobit od 636.272,00 kuna (navedeno proizlazi iz odluka Sinapi d.o.o. o raspodjeli dobiti za 2011., 2012., 2013., 2014. godinu sa l.s. 59-62), te nije sporno da je rješenjem Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj St- 169/2023 od 23. veljače 2024. godine u stečajnom postupku nad dužnikom Sinapi d.o.o. utvrđeno da tražbine koje se namiruju kao tražbine prvog višeg isplatnog reda iznose ukupno 386,66 eur, a da tražbine koje se namiruju kao tražbine drugog višeg isplatnog reda iznose ukupno 2.804.686,71 eur, od kojeg iznosa tražbine drugog višeg isplatnog reda se najveći iznos od 1.656.537,25 eura odnosi na potraživanje Ministarstva financija, Porezne uprave, a iznos od 1.089.508,27 eura se odnosi na potraživanje Pakel d.o.o., s tim da je Pakel d.o.o. u stečajnom postupku prijavilo tražbinu u iznosu od 10.188.632,54 kuna s naslova zajmova prema Sinapi d.o.o. (navedeno proizlazi iz rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj St-169/2023 od 23. veljače 2024. godine i financijske kartice sa l.s. 266-270).

26. Nije sporno da je tužiteljica TJ u svojim saslušanjima u Općinskom državnom odvjetništvu dana 8. travnja 2021. godine u predmetu poslovni broj Kir-DO- 60/2021 i na Općinskom sudu u Zadru na ročištu od 15. studenog 2021. godine u predmetu poslovni broj Kzd-29/21 navela da je sa tuženikom bila u braku od 2012. do veljače 2021. godine kada je brak pravomoćno razveden, međutim da su u bračnoj zajednici njih dvoje živjeli do negdje početka 2019. godine i to uz nekoliko kraćih prekida, nakon čega više nisu živjeli zajedno, da je uzrok svih njihovih problema u braku vezanih isključivo uz tuženikovo izbivanje iz doma, njegovo nesudjelovanje u obitelji i korištenje opijata i to droga i alkohola, da su se ona i kćerka CJ financirali iz njezine plaće, koja je negdje do 2018. iznosila 4.000,00 kuna, a kasnije do studenog 2020. da joj je plaća iznosila 7.500,00 kuna, da su ona i tuženik svaki imali svoju plaću, te da je tuženik za vrijeme trajanja braka puno trošio (navedeno proizlazi iz zapisnika Općinskog državnog odvjetništva u Zadru poslovni broj Kir-DO-60/2021 od 6. travnja 2021. godine i iz zapisnika Općinskog suda u Zadru poslovni broj Kzd-29/21 od 15. studenog 2021. godine sa l.s. 76-88, 417-429). Također nije sporno da tuženik od svoje 16 godine ima problem sa ovisnošću o heroinu, poslije kokainu i alkoholu, zbog koje ovisnosti se više puta i liječio u komuni i bolnici, da su mu dijagnostirirane određene dijagnoze, i to 2005. godine anksiozno-depresivni poremećaj, 2013. godine panični poremećaj i depresonalizacijsko derelaiziacijski poremećaj, 2016. godine ansiozno depresivno stanje i poremećaj osobnosti, zbog čega mu je još 2005. godine bila određena terapija anksiolitikom i antidepresivom (navedeno proizlazi iz psihijatrijskog vještačenja sačinjenog od strane stalnog sudskog vještaka Darka Labure dr. med., spec. psihijatar za predmet Kir-DO-60/2021 sa l.s. 68-69, 430-431, i iz liječničke dokumentacije sa l.s. 70-75, 121-135, 393-414,432-437).

27. U konkretnom slučaju između stranaka je sporna činjenica koja se odnosi na vrijeme faktičkog prestanka bračne zajednica stranaka te je sporna činjenica koja se odnosi na to da li utužena imovina (nekretnine u k. o. [katastarska općina] čija je kupoprodajna cijena bila 260.000,00 eur i potraživanje novčanog iznos od 630.000,00 eur prema dužniku UJ) predstavlja bračnu stečevinu stranaka stečenu radom stranaka za vrijeme trajanja njihovog braka ili pak navedena imovina predstavlja vlastitu imovinu tuženika, radi utvrđenja kojih spornih činjenica su saslušani svjedoci i stranke.

28. Iz iskaza tužiteljice TJ, saslušane na ročištu od 2. rujna 2025. godine (l.s. 344-346) u pogledu spornih činjenica koje je potrebno utvrditi u ovom postupku, u bitnome proizlazi da su ona i tuženik počeli zajedno živjeti negdje pred ljeto 2011. godine, papire za razvod braka predali su u studenom 2019. godine, a iz stana u [adresa] na adresi [adresa] u kojem su zajedno živjeli tuženik se u potpunosti sa svojim stvarima iselio 2020. godine, ali ne zna u kojem mjesecu. U svezi iskaza kojeg je dala pred Općinskim državnim odvjetništvom na ročištu od 8. travnja 2021. godine (sa l.s. 77), a vezano za prestanak bračne zajednice može navesti da je kada je davala taj iskaz pred ODO bila u stresu, pa je tako pogriješila u pogledu navođenja godine kada je prestala bračna zajednica nje i tuženika. Dakle, za nju bračna zajednica između nje i tuženika prestaje 2020. godine kada se tuženik u potpunosti iselio iz stana sa svojim stvarima. Vezano za nekretnine u k. o. [katastarska općina], radi se o ukupno pet nekretnina, kupoprodajni ugovor je sa prodavateljem KJ zaključen negdje 2014. godine, kupoprodajna cijena je bila 180.000,00 eura, kupoprodajna cijena je prodavatelju bila isplaćena u više navrata i to počevši od 2012. godine kada su ona i tuženik već bili u braku pa do zaključenja kupoprodajnog ugovora, većina kupoprodajne cijene je prodavatelju isplaćena na ruke, pa bi tako KJ došao kod njih u stan ili ispred stana. Kupoprodajni ugovor je potpisao samo tuženik, a nije ga potpisala i ona, a razlog tomu je taj što je sa svim financijama njihovog kućnog budžeta raspolagao tuženik, a ona je u tuženika imala povjerenje. Vezano za porijeklo novčanog iznosa od 180.000,00 eura, navedeni novčani iznos predstavlja njezin i tuženikov zarađeni novac u te dvije godine, taj novac nije bio u banci već u njihovom stanu. Čini joj se da su u svezi nekretnina u k. o. [katastarska općina] bila zaključena dva ugovora, ona nije nikada s KJ pregovarala u svezi kupoprodaje nekretnina u k. o. [katastarska općina]. U periodu od 2012. do 2014. godine tuženik je bio direktor i vlasnik trgovačkog društva Sinapi d.o.o., a ona je u tom periodu bila prijavljena kao trgovac u toj firmi, međutim u tom periodu je stvarno radila drugi posao, bavila se nabavom robe, prijavom djelatnika, koordinacijom u pojedinim trgovinama, rasporedom, uređenjem asortimana robe, u tom periodu bilo je zasigurno 12 trgovina robom, te poslove su ona i tuženik sve zajedno radili, novčani iznos od 180.000,00 eura predstavlja novac koji je dobiven od njihovog poslovanja firmom Sinapi d.o.o. u navedenom periodu. Vezano za mjesečni iznos plaće u navedenom periodu, prijava je bila na neki određeni iznos, ali to nisu bile sve financije s kojima su njih dvoje raspolagali. Imala je uvid u dnevni promet poslovanja Sinapi d.o.o., u periodu od 2012. do 2014. godine bilo je 12 poslovnica, dnevni promet jedne poslovnice i to u Biogradu na Moru koja je bila udarna je znao biti oko 10.000,00 do 15.0000,00 kuna u špici sezone. Vezano za novčani iznos od 630.000,00 eura, UJ i tuženik su bili u poslovnom odnosu u periodu od 2012. do 2017. godine i novčani iznos od 630.000,00 eura je u navedenom periodu tuženik pozajmio UJ, nije se radilo o pozajmici u jednom navratu već u više navrata, taj novac nije bio u banci, već je veći dio tog novca bio doma, naime ona i tuženik su konstantno raspolagali s velikom količinom gotovine. Za vrijeme trajanja braka ona i tuženik su živjeli u [adresa], na adresi [adresa], u stanu koji je bio vlasništvo firme Pakel d.o.o., koja firma je bila vlasništvo tuženikovog oca, režije za taj stan ona i ĐJ nisu plaćali zbog problematike s brojilom. Za nju osobno brak s tuženikom je bio brak sa potpunom vrijednosti zajednice i braka, sa usponima i padovima, prijavljivala je Đ obiteljsko nasilje, ali ona i Đ bi to prebrodili i krenuli dalje, kod Đ se problem s alkoholom i drogom javio 2016. godine, a prije toga se radilo o osobi koja je vodila zdrav život, Đ je jedna jako radno sposobna i inteligentna osoba, a problem s anksioznošću se kod njega uvijek intenzivno javio nakon završetka sezone. Protiv UJ nije pokrenula nikakav postupak vezano za povrat zajma koji je predmet ovog postupka, a također nije pokrenula nikakav postupak protiv firme Sinapi d.o.o.

29. Iz iskaza tuženika ĐJ saslušanog na ročištu od 2. rujna 2025. godine (l.s. 346-348) u pogledu spornih činjenica koje je potrebno utvrditi u ovom postupku, u bitnome proizlazi da je bračna zajednica između njega i tužiteljice prestala krajem 2018. godine, naime tada se preselio živjeti u hostel, zatim je u siječnju 2019. godine otišao na liječenje u Sv. Ivan Zelina gdje je bio mjesec i pol dana, a u lipnju 2019. godine je otišao na liječenje u Španjolsku, radilo se o liječenjima zbog njegove ovisnosti o kokainu, alkoholu,normabelima. Vezano za nekretnine u k. o. [katastarska općina], negdje 2009/2010. godine ČJ, vlasnica agencije Agava je rekla njegovom ocu FJ da KJ prodaje te nekretnine, otac je otišao vidjeti o čemu se radi, te je njegov otac FJ 2011. godine dao KJ novčani iznos od 110.000,00 eura i to odjednom na ruke. S obzirom da se u to vrijeme radilo o jednoj velikoj čestici koju je trebalo isparcelirati, kada su čestice isparcelirane, radilo se o pet novo nastalih čestica, u studenom 2013. godine je zaključen kupoprodajni ugovor između KJ i firme Sinapi d.o.o. Kupoprodajna cijena je bila 180.000,00 eura i ostatak kupoprodajne cijene je KJ isplaćen kada je potpisan kupoprodajni ugovor i to preko firme, naime firma Pakel d.o.o. je napravila pozajmicu firmi Sinapi d.o.o. za taj iznos. Negdje nakon šest mjeseci nakon zaključenja tog ugovora, računovotkinja firme Sinapi d.o.o. i Pakel d.o.o. ZJ je rekla njegovom ocu i njemu da nije pametno da se zemljište u [adresa] vodi na firmu Sinapi d.o.o. radi poreza, da ne uđe u temeljni kapital, čini mu se zbog PDV-a, te je predložila da iznos od 180.000,00 eura uđe kao da je firma Sinapi d.o.o. njemu dala pozajmicu od 180.000,00 eura i da on kao fizička osoba zaključi sa KJ novi identični ugovor za nekretnine u k. o. [katastarska općina], što je i napravljeno, i to je sve ušlo knjigovodstveno kroz knjige između njega i firme Sinapi d.o.o. kao pozajmica. U svezi nekretnina u k. o. [katastarska općina] 2014. godine je zaključen još jedan kupoprodajni ugovor, radilo se o jednoj čestici, kupoprodajna cijena je bila 80.000,00 eura, kupoprodajni ugovor je zaključen između njega i KJ, a KJ je na ime te kupoprodajne cijene dan džip Hyundai u vrijednosti od 28.000,00 eura koji je bio vlasništvo firme Pakel d.o.o., koja firma je bila vlasništvo njegovog oca FJ, također je KJ dan jedan brod gumenjak u vrijednosti od 30.000,00 eura, koji je bio vlasništvo njegovog oca FJ, a ostatak kupoprodajne cijene je KJ dao njegov otac FJ na ruke u kešu, i to je bio novac od njegovog oca FJ. U svezi iznosa od 630.000,00 eura, njegov otac ĆJ je posudio UJ novčani iznos od 450.000,00 eura i to većinom preko firme Pakel d.o.o., nešto je bilo i preko firme Sinapi d.o.o. u vrijeme kada on više nije bio vlasnik firme Sinapi d.o.o.., naime zbog pozajmica firme Pakel d.o.o. prema firmi Sinapi d.o.o. u iznosu od 8.000.000,00 kuna što se je gomilalo od 2005. godine pa nadalje, on je u rujnu 2017. godine firmu Sinapi d.o.o. prepustio svom ocu FJ budući je otac vršio psihički pritisak na njega da mu vrati novac. Pozajmicu u iznosu od 450.000,00 eura prema UJ, njegov otac FJ je prepustio njemu, o čemu prileži u spisu i izjava. Inače firma Sinapi d.o.o. je za UJ digla kredit u iznosu od 230.000,00 eura, naime UJ i njegov otac FJ su gradili zajedno zgrade na Boriku i u svezi tog novčanog iznosa od 230.000,00 eura napravio se ugovor da ukoliko UJ ne vrati taj kredit, da se radi hipoteka na Arsenovu kuću na iznos od 180.000,00 eura, a budući da je iznos od 50.000,00 eura UJ vratio, to je tako za oba iznosa napravljena hipoteka od 630.000,00 eura na Arsenove nekretnine. Za vrijeme trajanja braka on i tužiteljica su živjeli u stanu na adresi T [adresa] u [adresa], koji stan je bio od firme Pakel d.o.o., za vrijeme trajanja braka njegovi roditelji su pomagali njemu i tužiteljici na način da su plaćali režije, njemu su podmirivali dugove od droge i pokrivali njegov biznis koji je svake godine imao gubitke, a pokrivali su biznis od tužiteljice kada je napravila minus. Inače on od svoje 15-te godine ima problem sa drogom, najprije sa heroinom, a od 2005. godine problem sa kokainom, alkoholom i normabelom, a znao je i kockati. Za vrijeme trajanja braka tužiteljica je radila u firmi Sinapi d.o.o. kao trgovac u dućanu, a on je radio to što je radio, bio je direktor firme Sinapi d.o.o., ali većinom je to krpao njegov otac i nastao je i dug od 8.000.000,00 kuna. Za vrijeme trajanja braka on i tužiteljica nisu ništa stekli svojim radom, osim Golfa 7, za koji je tužiteljica digla kredit od 5.000,00 eura, a ostatak novca su dali na rate u par puta jer je auto koštao 10.000,00 eura.

30. Iz iskaza svjedokinje PJ saslušane na ročištu od 17. listopada 2022. godine (l.s. 179-181), u pogledu spornih činjenica koje je potrebno utvrditi u ovom postupku, u bitnome proizlazi da su tužiteljica koja joj je kćerka i tuženik počeli zajedno živjeti negdje oko zime 2012. godine, a njihova bračna zajednica je prestala 2018. godine, između njezine kćerke i tuženika su bili veliki sukobi, fizičko nasilje, a također je tuženik imao problema s alkoholom i drogama. Za vrijeme trajanja braka stranke su imale neke apartmane u Privlaci i kupovali su neku zemlju koja se nalazi u [adresa], imali su i dućane u Biogradu na Moru, na Boriku u hotelu i na plaži, u Zatonu i u Ninu, ti dućani su radili preko ljeta, radilo se o prodaji tekstila i potrepština za plažu, zemljište je bilo iznajmljeno te se radilo o montažnim objektima, tuženik je imao firmu Sinapi koja se bavila trgovinom i dućani su bili od te firme, ne zna koliko su stranke zarađivale, tj. kolika su bila primanja stranaka. Nema nikakvih saznanja o okolnostima stjecanja zemlje u [adresa], jedino zna da je to bila zemlja od KJ. Nije joj poznato da li je tuženik pozajmljivao trećim osobama kakav novac, bilo je to nešto između roditelja tuženika ali u to nije 100% sigurna. Jedne prigode bilo je to 2017. godine stranke su joj dale 75.000,00 eura na čuvanje, radilo se o novcu zarađenom preko sezone od dućana, a vezano za apartmane u Privlaci ne zna kada su ti apartmani kupljeni ni kada su prodani.

31. Iz iskaza svjedoka UJ saslušanog na ročištu od 8. ožujka 2023. godine (l.s. 227-229), u pogledu spornih činjenica koje je potrebno utvrditi u ovom postupku, u bitnome proizlazi da mu novčani iznos od 630.000,00 eura koji se navodi u ugovoru o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava iz svibnja 2020. godine, u koji ugovor je izvršio uvid, nije pozajmio tuženik ĐJ, već navedeni iznos predstavlja akumulirano dugovanje u nekoliko godina između njega i ĆJ i tvrtke Sinapi d.o.o. čiji vlasnik i direktor je bio ĆJ (tuženikov otac). On i ĆJ su se upoznali negdje 2010/2011. godine, a 2016. godine su se on i FJ dogovorili za određeni posao, ali nastali su neki problemi u njegovom poslu i iz toga je nastalo to dugovanje, a ĆJ je potraživanje prema njemu ustupio svom sinu ĐJ, bio je osobno nazočan i išli su to ovjeriti kod javnog bilježnika. Tuženika ĐJ je upoznao 2011. godine, dok je tužiteljicu upoznao kasnije, prije nekih 6, 7 godina, sa strankama nije u nikakvim prijateljskim odnosima, pa mu nije ništa poznato o privatnom životu stranaka. Poznato mu je da je ĐJ 2011. godine kada ga je upoznao imao problema s drogom, s ĐJ se uopće nije moglo raditi i zato je u biti sve rješavao s Tarikovim ocem koji je donosio sve odluke. Inače FJ i on su pokušali tuženika uvesti u posao, ali to nije bilo moguće zbog Tarikovih problema s drogom i alkoholom. U svezi nekretnina u [adresa], FJ je uvijek govorio da su to njegove nekretnine, a da je ĐJ samo upisan u odnosu na te nekretnine, FJ je nekretnine u [adresa] spomenuo negdje 2016/2017. godine kada su on i FJ trebali određeni iznos novca vezano za poslovanje na Boriku, pa je tako jednu nekretninu u [adresa] FJ prodao, a na tri nekretnine je stavljen zalog za osiguranje novca kojeg je on preuzeo i bio dužnik.

32. Iz iskaza svjedokinje MJ saslušane na ročištu od 6. ožujka 2024. (l.s. 247-249), u pogledu spornih činjenica koje je potrebno utvrditi u ovom postupku, u bitnome proizlazi da joj je tužiteljica prijateljica, koju je upoznala kada se ista doselila živjeti kod ĐJ na adresu T [adresa], to je bilo negdje 2009. ili 2010. godine, a tuženika poznaje cijeli svoj život jer su živjeli u istoj zgradi. Ne zna do kada je trajala bračna zajednica stranaka, naime, ona je u zgradi na adresi [adresa], živjela od 2008. do siječnja 2020. godine, te misli da su stranke u siječnju 2020. godine još uvijek živjele skupa, a 100% je sigurna da su u ljeto 2019. stranke još bile zajedno. Poznato joj je da su za vrijeme trajanja braka stranke imale firmu koja se zvali Sinapi, konkretno držali su dućane u Biogradu na Moru, na Punta Skali ili Boriku, dućani su radili samo sezonski s tim da je dućan na Boriku radio cijelu godinu, pa se tako sjeća da je tužiteljica obilazila dućane, nosila robu, išli su u Italiju po robu, tužiteljica je išla navečer po utržak i radila je u dućanu na Boriku u Falkensteineru, sjeća se da su stranke u Biogradu na Moru držali restoran s još nekim, to je bilo 2014. godine i misli da su imali kafić na Viru unazad 5-6 godina. O okolnostima stjecanja nekretnina u k. o. [katastarska općina] nema nikakvih saznanja, a osobu UJ ne poznaje.

33. Iz iskaza svjedokinje NJ saslušane na ročištu od 6. ožujka 2024. godine (l.s. 250-253), u pogledu spornih činjenica koje je potrebno utvrditi u ovom postupku, u bitnome proizlazi da su tužiteljica i tuženik koji joj je sin po zaključenju braka došli živjeti u stan u [adresa] na adresi [adresa], koji stan je bio vlasništvo firme Pakel d.o.o., ona je bila vlasnica te firme, a sada je predmetni stan njezino vlasništvo. Bračna zajednica stranaka je trajala negdje do polovice 2019. godine kada se ĐJ iselio iz predmetnog stana, u braku stranaka je bilo puno tučnjava, svađa, uredovanja policije,Tarikovih odlazaka i vračanja. U svezi stjecanja nekretnina u k. o. [katastarska općina] može reći da je sve vezano za poslovne poteze sina ĐJ financirao isključivo njezin suprug ĆJ, naime njezin suprug se na sve načine trudio sina ĐJ uvesti u posao, pa je tako ĐJ svom ocu FJ rekao za te nekretnine u k. o. [katastarska općina], da su uz more, da su super za gradnju apartmana, a vlasnik tih nekretnina je bio KJ. Novac za kupnju nekretnina u [adresa] ĐJ je dao njezin suprug FJ, nije joj poznata kupoprodajna cijena tih nekretnina, međutim vidjela je ovjerenu izjavu KJ u kojoj KJ navodi da je na ime tih nekretnina primio od ĐJ iznos od 110.000,00 eura, a taj novac od 110.000,00 eura je KJ predan negdje u siječnju 2012. godine, prije nego što su stranke zaključile brak, i taj novac od 110.000,00 eura je njezin suprug FJ dao njihovom sinu ĐJ za kupnju tih nekretnina. Ukoliko je kupoprodajna cijena nekretnina u [adresa] bila veća od tih 110.000,00 eura, taj novac je isto dao njezin suprug FJ. Njezin sin ĐJ je prije sklapanja braka s tužiteljicom prodavao automobile i rezervne dijelove, te zna da je KJ dao aute da ih KJ vozi, konkretno se sjeća da je KJ dao auto koji je bio od firme Pakel d.o.o. na leasingu, a ona je bila vlasnik te firme, ona pretpostavlja da su ti automobili bili davani kao kompenzacija za kupoprodajnu cijenu za nekretnine u [adresa]. U svezi ugovora o zajmu od 20. svibnja 2020. godine koji je sklopljen s UJ, može reći da je njezin suprug FJ UJ pozajmio iznos od 450.000,00 eura, ne sjeća se točno koje godine, a 2020. godine kada je počela korona, njezinog supruga FJ je uhvatila panika vezano za tu pozajmicu, da kako će mu UJ vratiti taj novac, a pored tih 450.000,00 eura UJ je firma Sinapi dala pozajmicu od 200.000,00 eura, to je bilo možda u vrijeme kada je direktor firme Sinapi bio njezin sin ĐJ, navedene pozajmice nisu bile osigurane nikakvom hipotekom. Te 2020. godine s njom i suprugom je živio ĐJ i upravo je ĐJ predložio da se te dvije pozajmice objedine i da se napravi sporazumni ugovor o hipoteci na što je naravno UJ pristao, a dogovoreno je da taj ugovor s UJ zaključi ĐJ, budući da ona osobno nije imala nikakvog doticaja s UJ, nije s UJ bila u nikakvom poslovnom odnosu, a njezin suprug FJ koji je inače poznati poduzetnik u gradu [adresa] nije htio da se njegovo ime nalazi na toj hipoteci te je dogovoreno da to preuzme njihov sin ĐJ. Za vrijeme trajanja braka obje stranke su bile zaposlene u firmi Sinapi d.o.o., koja firma je imala dućane (prodaja plažne robe) koji su radili sezonski od lipnja do kraja listopada, radilo se o štandovima u najmu, tužiteljica je bila zaposlena kao koordinator, pa je tako odlazila u dućane po pologe, nabavljala je robu, tužiteljičina plaća tijekom cijele godine je bila oko 4.000,00 kuna mjesečno "na bijelo", međutim, ona i njezin suprug su tužiteljici svaki mjesec davali još iznos do 1.000,00 eura, a što se tiče sina ĐJ ne zna koliko je iznosila njegova plaća, naime ĐJ je sa pologa iz dućana uzimao koliko je htio, koliko mu je trebalo, a novac koji je uzimao sa pologa dućana ĐJ sigurno nije u ništa ulagao, taj novac je trošio na drogu, alkohole, večere, društvo. Inače ĐJ je prije zaključenja braka s tužiteljicom, tijekom braka i nakon prestanka braka imao problema s ovisnošću o drogama i alkoholu od koje ovisnosti se liječio više puta, pa se tako za vrijeme trajanja braka liječio dva, tri puta, a stranke su za čitavo vrijeme trajanja braka živjele besplatno u stanu na adresi [adresa], nisu plaćali nikakav najam niti režije. Firma Pakel d.o.o. čiji je ona bila vlasnik do 2015., a poslije njezin suprug FJ, je stalno financirala firmu Sinapi, dajući firmi Sinapi pozajmice za najmove, robu, radnike, naime ĐJ je bio pun ideja, krenuo bi s jednim poslom koji bi mu brzo dosadio i onda bi krenuo s drugim poslom, a sve je to trebalo financirati, a to je činio njezin suprug preko firme Pakel d.o.o. jer je suprug htio da ĐJ koji ima problema s ovisnošću stane na svoje noge, da počne napokon živjeti i da se brak stranaka održi, a sve radi unuke mlt. CJ. U rujnu 2018. godine kada je firmu Sinapi d.o.o. od ĐJ preuzeo njezin suprug FJ, dugovanje firme Sinapi d.o.o. prema firmi Pakel d.o.o. iznosilo je 10.000.000,00 kuna, a firma Sinapi d.o.o. je završila u stečaju, stečaj je počeo 6. ožujka 2023. godine.

34. Iz iskaza svjedokinje ČJ saslušane na ročištu od 17. rujna 2024. godine (l.s. 284-285), u pogledu spornih činjenica koje je potrebno utvrditi u ovom postupku, u bitnome proizlazi da tužiteljicu poznaje površno kao suprugu od ĐJ koji je sin od njezinog poslovnog partnera ĆJ. Naime, zadnjih 20 godina je bila vlasnica agencije za promet nekretnina Agava sa sjedištem u [adresa] koju agenciju je svečano zatvorila 16. rujna 2024. godine, o ročištu ju je putem email- a izvijestila odvjetnica Sanja Miličević, koja joj je pet minuta prije ročišta dok su bile na hodniku rekla zbog čega je pozvana na ročište, odnosno odvjetnica joj je samo rekla da kaže istinu o tome kako je gospodin FJ dobio zemljište u [adresa]. U svezi zemljišta u [adresa] može reći da je u periodu zasigurno prije 2011. godine, a tog perioda se dobro sjeća s obzirom da je 26. studenog 2011. godine rodila svoje dijete, spojila gosp. KJ čijeg prezimena se ne može sjetiti i gosp. U vezano za zemlju u [adresa], inače sa FJ je i prije toga dosta dugo surađivala i imali su poslovan odnos, u svezi zemljišta u [adresa] sve papire je dala ĆJ i njegov odvjetnik je to sve odradio, ali zna da je negdje 2009. ili 2010. godine ĆJ dao gosp. KJ nekakvu kaparu za tu zemlju u [adresa], dakle posao između njih dvoje u svezi zemljišta u [adresa] je sklopljen prije 2011. godine, a to može reći definitivno i sa sigurnošću. Ne zna kolika je bila kupoprodajna cijena za nekretninu u [adresa], ali se sjeća da je u svezi tog zemljišta bio pravi kupus u smislu da u pogledu tog zemljišta nije bilo sređeno zk stanje, bilo je upisano više suvlasnika, njoj je provizija bila pošteno isplaćena, ali budući da je to bilo odavno ne može se sjetiti iznosa provizije ni tko joj je platio proviziju. Sjeća se da je kod nje nekoliko puta došao i ĐJ, međutim, za nju osobno je ĐJ bio apsolutno nebitan za navedeni posao vezano za nekretnine u [adresa], ĐJ je bio potpuno neozbiljan, FJ ga je pokušao vući sa sobom da bi nešto radio, ali od toga ništa, naime ĐJ ima problem s ovisnošću.

35. Iz iskaza svjedoka SJ saslušanog na ročištu od 13. svibnja 2024. godine (l.s. 272-276), u pogledu spornih činjenica koje je potrebno utvrditi u ovom postupku, u bitnome proizlazi da je bračna zajednica tužiteljice i tuženika koji mu je brat započela 2012. godine kada je rođena njihov kćerka mlt. CJ, ne zna kada su se stranke sudski razveli, ali zna da već podosta vremena njih dvoje ne žive u bračnoj zajednici. Zasigurno može reći da nekretnine u k. o. [katastarska općina] nisu kupljene novcem od poslovanja firme njegovog brata ĐJ koja firma je sada u stečaju, već zasigurno može reći da su te nekretnine kupljene novcem njihovog oca ĆJ. Sve oko kupnje nekretnine u k. o. [katastarska općina] dogovarao je njegov brat ĐJ, tako da on osobno nema detaljnih saznanja od koga su nekretnine kupljene i za koju kupoprodajnu cijenu. Poznaje UJ, poznato mu je da je jedan put bila neka pozajmica i to od strane njegovog oca FJ bratu ĐJ, a ĐJ UJ, ne zna o kojoj točno pozajmici se radilo i kada, ali sve se svodi na to da je otac FJ pomagao ĐJ. Za vrijeme trajanja braka tužiteljica je radila u tvrtki njegovog brata ŠJ d.o.o., njezina mjesečna primanja su bila minimalna, naime tužiteljica nije imala nikakvu završenu školu, bila je krenula u neku večernju školu u Splitu, ali je nije završila, a ŠJ je u tom periodu bio direktor firme Sinapi d.o.o., ali firma u to vrijeme nije ostvarivala neki profit ni zaradu jer se ŠJ drogirao, pio, spavao po cijele dane i stvarao samo dugovanja, koja dugovanja je podmirivao njihov otac FJ. Firma Sinapi d.o.o. je imala dućane koji su radili sezonski, međutim tužiteljica nije radila kao prodavač u dućanima, već je njezin posao bio kupiti inkas iz dućana svaki drugi, treći dan, ponekad bi znala iz dućana na Punta Skali pokupiti koji komad robe ako bi nekome trebalo hitno dostaviti, te je zajedno s tuženikom, a ponekad i sama išla u inozemstvo po robu. Vezano za poslovanje firme Sinapi, jedne godine je bio pokušaj bavljenja ugostiteljstvom-držanje kafića u Biogradu na Moru, to je bilo jednu sezonu i bezuspješno i bio je još jedan pokušaj bavljenja ugostiteljstvom na Viru, isto kafić jednu sezonu. U oba ta dva kafića bilo je enormno ulaganje, a što se tiče dobiti s obzirom na uloženo ulaganje uopće nije bilo rentabilno, a to o kafićima mu je poznato jer je pomagao svom bratu ŠJ i firmi Sinapi d.o.o. kao vanjski suradnik. Također su stranke za vrijeme trajanja braka živjele u stanu koji je bio vlasništvo firme Pakel d.o.o. čiji direktor je bio njegov otac FJ, a sada je stan vlasništvo njegove majke i u tom stanu je tužiteljica s mlt. CJ ostala živjeti nakon razvoda braka. Inače njegov brat ŠJ ima problema s drogom i alkoholom dugi niz godina pa je tako išao na više liječenja u Španjolskoj, [adresa] i [adresa], i razlog zbog kojeg je njihov otac FJ konstantno financijski pomagao ŠJ je bio taj da ŠJ ne ode na drugu stranu odnosno da si ne bi ne daj Bože što loše napravio. Tijekom zadnjih deset godina došlo je do velikih dugovanja firme Sinapi d.o.o. prema firmi Pakel d.o.o., i to u iznosu od oko cca 1.500.000,00 eura, a osnova nastanka tog dugovanja čine pozajmice firme Pakel d.o.o. firmi Sinapi d.o.o., a firma Sinapi d.o.o. je otišla u stečaj.

36. U pogledu sporne činjenice koja se odnosi na vrijeme faktičnog prestanka bračne zajednice stranaka, koja činjenica se tijekom postupka ukazala da je između stranaka sporna, za navesti je da je u pogledu navedene sporne činjenice sud prihvatio iskaz tuženika koji je naveo da je bračna zajednica stranaka prestala negdje krajem 2018. godine, početkom 2019. godine. Naime sud u pogledu navedene sporne činjenice nije prihvatio iskaz tužiteljice da je bračna zajednica između nje i tuženika prestala 2020. godine, s obzirom da je tužiteljica ranije i to u postupku pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zadru i pred Općinskim sudom u Zadru u travnju i studenom 2021. godine navela da su ona i tuženik bili u bračnoj zajednici do početka 2019. godine nakon čega da više nisu živjeli zajedno. Dakle tužiteljica je tijekom 2021. godine u dva navrata jasno navela kada je prestala bračna zajednica nje i tuženika, slijedom čega se ne prihvaća njezin iskaz u ovom postupku da je u ranijim iskazima zbog stresa pogriješila u pogledu navođenja godine, a također se ne prihvaća iskaz svjedokinje MJ koja je navela da su stranke zasigurno u ljeto 2019. godine još bile zajedno i da misli da su stranke u siječnju 2020. godine još živjele skupa, a u svakom slučaju u prilog iskazu tuženika govori iskaz tužiteljičine majke PJ koja je navela da je bračna zajednica stranaka prestala 2018. godine te činjenica da su stranke 2019. godine pokrenule postupak obveznog savjetovanja pred HZSR, Područni ured Zadar. Dakle u pogledu navedene sporne činjenice proizlazi utvrđenim da je bračna zajednica stranaka prestala negdje krajem 2018. godine/početkom 2019. godine.

37. U pogledu tužbenog zahtjeva tužiteljice u dijelu koji se odnosi na nekretnine u k. o. [katastarska općina], tužiteljica je navela da su nekretnine u k. o. [katastarska općina] stečene kupnjom od prodavatelja KJ s kojim je u travnju 2014. godine tuženik zaključio kupoprodajni ugovor, za kupoprodajnu cijenu od 180.000,00 eur, da se prodavatelju kupoprodajna cijena isplatila u više navrata i to u periodu od 2012. godine kada su ona i tuženik već zaključili brak pa do travnja 2014. godine, te da navedeni novčani iznos od 180.000,00 eur predstavlja novac kojeg su ona i tuženik stekli svojim radom u navedenom periodu od dvije godine koji novac da nije bio u banci već su ga držali u stanu, dok je tuženik u pogledu nekretnina u k. o. [katastarska općina] naveo da iste predstavljaju njegovu vlastiti imovinu budući su nekretnine stečene prije zaključenja braka s tužiteljicom međutim da su se kupoprodajni ugovori kasnije zaključili radi označavanja čestica koje su nastale parcelacijom kupljene velike čestice, a da je kupoprodajna cijena prodavatelju isplaćena novcem (veći dio kupoprodajne cijene) i stvarima-autom, gumenjak (manji dio kupoprodajne cijene) njegovog oca FJ, koje mu je otac darovao. Iz pismene dokumentacije koja je gore navedena kao nesporno slijedi da su u pogledu utuženih nekretnina u k. o. [katastarska općina] s prodavateljem KJ bila zaključena sveukupno tri kupoprodajna ugovora i to jedan ugovor 18. listopada 2013. godine u kojem je kao kupac naveden Sinapi d.o.o. zastupan po zz i direktoru ĐJ te dva ugovora 15. travnja 2014. godine u kojima je kao kupac naveden ĐJ, da je sveukupna kupoprodajna cijena nekretnina u k. o. [katastarska općina] bila 260.00,00 eur, da je prodavatelju dio kupoprodajne cijene od 110.000, 00 eur od strane ĐJ isplaćen na ruke u periodu prije 31. siječnja 2012. godine kada je KJ dao svoju ovjerenu izjavu, a da je ostatak kupoprodajne cijene prodavatelju bio isplaćen svakako prije 15. travnja 2014. godine kada su zaključena dva kupoprodajna ugovora. Tužiteljica svoju tvrdnju da su nekretnine u k. o. [katastarska općina] kupljene novcem koji su za vrijeme trajanja braka od 2012. godine (brak je zaključen u travnju 2012. godine) pa do travnja 2014. godine stekli ona i tuženik svojim radom, tijekom postupka apsolutno ničim nije dokazala. Naime u prilog njezinoj tvrdnji ne govori pismena dokumentacija gore navedena, pri čemu se misli na ovjerenu izjavu KJ od 31. siječnja 2012. godine, na potvrde MF, Porezne uprave [adresa] o visini dohotka za stranke u periodu od 2012. pa do 2014. godine, na liječničku dokumentaciju za tuženika, na odluke trgovačkog društva Sinapi d.o.o. čiji je jedini član/osnivač do rujna 2018. godine bio tuženik o zadržavanju svoje dobiti u rezervama, te na iskaz same tužiteljice u kaznenom postupku protiv tuženika na Općinskom državnom odvjetništvu u travnju 2021. godine i na Općinskom sudu u Zadru u studenom 2021. godine vezano za način života i financije stranaka tijekom braka, štoviše iz navedene pismene dokumentacije kao nesporno slijedi da kupoprodajna cijena od 260.000,00 eura s obzirom na evidentirane dohotke stranaka MF, Porezne uprave [adresa] za 2012., 2013. i 2014. godinu (koje Potvrde MF, Porezne uprave [adresa] o visini dohotka predstavljaju javnu ispravu iz čl. 230. st. 1. ZPP-a, a tijekom postupka nije dokazano da podaci u ispravi ne bi bili istiniti) i s obzirom na zdravstveno stanje tuženika (dugogodišnja ovisnost o drogama- marihuana, kokain, alkohol) nesporno ne predstavlja novac kojeg bi stranke stekle svojim radom u periodu od travnja 2012. godine kada je zaključen brak stranaka pa do travnja 2014. godine. Također tvrdnja tužiteljice vezano za nekretnine u k. o. [katastarska općina] nije potvrđena iskazima svjedoka koje je predložila tužiteljica, naime jedino dvoje svjedoka koji su predloženi od strane tužiteljice i to tužiteljičina majka PJ i prijateljica MJ o okolnostima stjecanja nekretnina u k. o. [katastarska općina] nemaju nikakvih saznanja. S druge strane iskaz tuženika da nekretnine u k. o. [katastarska općina] predstavljaju imovinu stečenu novčanim sredstvima njegovog oca ĆJ darovanim njemu, te slijedom toga njegovu vlastitu imovinu je potkrijepljena pismenom dokumentacijom u spisu, pri čemu se misli na ovjerenu izjavu KJ od 31. siječnja 2012. godine (o isplati dijela kupoprodajne cijene od 110.000,00 eur) i na pismenu dokumentaciju vezano za trgovačko društvo tuženikovih roditelja Pakel d.o.o. i potraživanja prema trgovačkom društvu Sinapi d.o.o. koje je u stečaju (koja dokumentacija govori o izuzetno dobroj financijskoj situaciji tuženikovih roditelja, a o vrlo lošem poslovanju tuženikovog društva Sinapi d.o.o. u stečaju s učinjenim ogromnim dugovanjem od 2.804,686,71 eur prema vjerovnicima), te tvrdnju tuženika da bi nekretnine u k. o. [katastarska općina] bile vlastita imovina tuženika potvrđuju svjedoci NJ i HJ. Nije sporno da se radi o majci i bratu tuženika, međutim navedeno nije dovelo u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza, štoviše s obzirom na tako blisko srodstvo s tuženikom, razvidno je da su saznanja tih svjedoka o spornoj činjenici upravo neposredna i osobna saznanja svjedoka. Što se tiče svjedoka ČJ i UJ, za navesti je da isti ne bi imali saznanja o okolnostima stjecanja nekretnina u k. o. [katastarska općina], pa je u pogledu sporne činjenice koja se odnosi na nekretnine u k. o. [katastarska općina] njihov iskaz ostao bez značaja. Dakle, u pogledu sporne činjenice koja se odnosi na okolnost stjecanja nekretnina u k. o. [katastarska općina], imajući u vidu provedene dokaze, proizlazi utvrđenim da nekretnine u k. o. [katastarska općina] ne predstavljaju bračnu stečevinu stranaka, već su iste vlastita imovina tuženika, stečena novčanim sredstvima tuženikovog oca ĆJ darovanim tuženiku.

38. U pogledu tužbenog zahtjeva tužiteljice vezano za potraživanje novčanog iznosa od 630.000,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2021. godine pa do isplate prema dužniku UJ, tužiteljica je navela da se radi o novcu koji je stečen za vrijeme trajanja braka nje i tuženika njihovim radom, koji novac da je tuženik pozajmio UJ u više navrata u periodu od 2012. pa do 2017. godine u kojem periodu je s njim bio u poslovnom odnosu, koji novac da nije bio u banci, već su većinu tog novca držali doma, dok je u pogledu navedenog novčanog iznosa tuženik naveo da se radi o potraživanju njegovog oca ĆJ prema dužniku UJ s osnova zajma u iznosu od 450,000,00 eur i s osnova zajma u iznosu od 180.000,00 eur, koje potraživanje prema UJ mu je otac ĆJ ustupio (darovanje), slijedom čega da je navedeno potraživanje prema UJ njegova vlastita imovina. Iz pismene dokumentacije kao nesporno slijedi da je između tuženika ĐJ i UJ dana 20. svibnja 2020. godine zaključen ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama u kojem se navodi da je tuženik ĐJ pozajmio dužniku UJ novčni iznos od 630.000,00 eur i da dužnik dopušta da se radi osiguranja navedene novčane tražbine uknjiži založno pravo na njegovim nekretninama u k. o. [katastarska općina], koja uknjižba založnog prava je i izvršena rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z- 10178/2020 od 21. svibnja 2020. godine. Tužiteljica svoju tvrdnju da bi novčani iznos od 630.000,00 eur bio stečen zajedničkim radom nje i tuženika u periodu od 2012. pa do 2017. godine kada da je tuženik navedeni novčani iznos u više navrata pozajmio dužniku UJ, tijekom postupka apsolutno ničim nije dokazala. Naime u prilog njezinoj tvrdnji, ne govori pismena dokumentacija gore navedena, pri čemu se misli na ovjerenu izjavu ĆJ od 12. svibnja 2020. godine (o ustupanju tražbine u iznosu od 450.000,00 eur prema dužniku UJ svome sinu ĐJ, o kojem dugovanju postoji izjava ovjerena kod javnog bilježnika Emila Brkića pod brojem OV-883/2018 od 31. siječnja 2018. godine), na potvrde MF, Porezne uprave [adresa] o visini dohotka za stranke u periodu od 2012. pa do 2017. godine, na liječničku dokumentaciju za tuženika, na odluke trgovačkog društva Sinapi d.o.o. čiji je jedini član/osnivač do rujna 2018. godine bio tuženik o zadržavanju svoje dobiti u rezervama, te na iskaz same tužiteljice u kaznenom postupku protiv tuženika na Općinskom državnom odvjetništvu u travnju 2021. godine i na Općinskom sudu u Zadru u studenom 2021. godine vezano za način života i financije stranaka tijekom braka, štoviše iz navedene pismene dokumentacije kao nesporno slijedi da novčani iznos od 630.000,00 eura s obzirom na evidentirane dohotke stranaka MF, Porezne uprave [adresa] (koje Potvrde MF, Porezne uprave [adresa] predstavljaju javnu ispravu iz čl. 230. st. 1. ZPP-a, a tijekom postupka nije dokazano da podaci u ispravi ne bi bili istiniti) i s obzirom na zdravstveno stanje tuženika (dugogodišnja ovisnost o drogama-marihuana, kokain, alkohol) nesporno ne predstavlja novac kojeg bi stranke stekle svojim radom u periodu od zaključenja braka stranaka (travanj 2012. godine) pa do 2017. godine, u kojem periodu je po tvrdnji tužiteljice pozajmljen UJ novčani iznos od 630.000,00 eur. Također tvrdnja tužiteljice vezano stjecanje novčanog iznosa od 630.000,00 eur nije potvrđena iskazima svjedoka koje je predložila tužiteljica, naime jedino dvoje svjedoka koji su predloženi od strane tužiteljice i to tužiteljičina majka PJ i prijateljica MJ nemaju nikakvog saznanja o okolnostima stjecanja navedenog potraživanja prema dužniku UJ. S druge strane iskaz tuženika da novčano potraživanje od 630.000,00 eur prema dužniku UJ predstavlja njegovu vlastitu imovinu koju je stekao ustupom od svog oca ĆJ (darovanje) je potkrijepljen pismenom dokumentacijom-ovjerenom izjavom tuženikovog oca ĆJ od 12. svibnja 2020. godine (o ustupanju tražbine u iznosu od 450.000,00 eur prema dužniku UJ svome sinu ĐJ, o kojem dugovanju postoji izjava ovjerena kod javnog bilježnika Emila Brkića pod brojem OV-883/2018 od 31. siječnja 2018. godine) i iskazom svjedoka UJ i svjedokinje NJ. Naime iskaz svjedoka UJ koji je jasno naveo da novčani iznos od 630.000,00 eur predstavlja njegov dug prema tuženikovu ocu ĆJ koje potraživanje prema njemu je ĆJ ustupio svome sinu ĐJ sud je prihvatio u cijelosti, naime svjedok je iskazivao o činjenici o kojoj ima itekako osobno i neposredno saznanje, jer ipak se radi o njegovom dugovanju po osnovi zajma, a kako je isti u svom iskazu naveo da sa strankama nije prijatelj, to se apsolutno ne vidi razloga njegove eventualne zainteresiranosti za ishod spora u korist koje od stranaka. Također je iskaz tuženika i svjedoka UJ potvrđen iskazom svjedokinje NJ, za koju nije sporno da je tuženikova majka, međutim navedeno nije dovelo u pitanje vjerodostojnost njezinog iskaza, štoviše s obzirom na tako blisko srodstvo s tuženikom i da joj je ĆJ suprug, razvidno je da je saznanje svjedokinje o spornoj činjenici upravo njezino neposredno i osobno saznanje. Što se tiče svjedoka ČJ i SJ, za navesti je da isti u pogledu potraživanja novčanog iznosa od 630.000,00 eur ne bi imali nikakvih saznanja pa je vezano za tu spornu činjenicu njihov iskaz ostao bez značaja. Dakle, u pogledu sporne činjenice koja se odnosi na okolnost stjecanja potraživanja novčanog iznosa od 630.000,00 eur prema dužniku UJ, imajući u vidu provedene dokaze, prozlazi utvrđenim da navedeno potraživanje novčanog iznosa prema dužniku UJ ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka, već vlastitu imovinu tuženika koju je isti stekao od svoga oca FJ koji mu je ustupio na dar svoje potraživanje prema dužniku UJ.

39. Budući je u ovoj pravnoj stvari provedenim dokazima utvrđeno da utužene nekretnine u k. o. [katastarska općina] čija kupoprodajna cijena je bila 260.000.00 eur i potraživanje novčanog iznosa od 630.000,00 eur s zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2021. godine pa do isplate prema dužniku UJ nisu bračna stečevina stranaka, već su vlastita imovina tuženika, to je imajući u vidu zakonske odredbe čl. 36. i čl. 39. st. 1. i 2. ObZ-a, valjalo odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u toč. I. i. II. izreke presude.

40. Tužiteljica je u parničnom predmetu poslovni broj P Ob-148/2022, koji je spojen s parničnim predmetom P Ob- 102/201, protiv tuženika podnijela prijedlog za određivanjem privremene mjere kojim se traži zabrana otuđena i opterećenja nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Budući je ovom presudom (toč. II. izreke) tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na navedene nekretnine odbijen kao neosnovan, to je zbog neispunjenja osnovne pretpostavke- vjerojatnost postojanja tražbine iz čl. 346. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22-u nastavku OZ-a) valjalo odbiti kao neosnovan prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere protiv tuženika te odlučiti kao u toč. III. izreke rješenja.

41.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženiku priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 7.062,50 eur (s obzirom na VPS) sastoji se od odvjetničke nagrade za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, i to za sastav odgovora na tužbu od 11. studenog 2021. godine (250 bodova po Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika- "Narodne Novine" broj 138/23, 107/25, u nastavku Tarifa), za sastav podnesaka od 11. kolovoza 2022. godine, od 3. svibnja 2024. godine (2X250 bodova po Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 54. Tarife) i od 21. studenog 2022. godine (25 bodova po Tbr. 8. toč. 4., Tbr. 54. Tarife), te za zastupanje na ročištima od 1. lipnja 2022. godine (50 bodova po Tbr. 9. toč. 5., Tbr. 54. Tarife), od 1. rujna 2022. godine, od 17. listopada 2022. godine, od 8. ožujka 2023. godine, od 14. studenog 2023. godine, od 6. ožujka 2024. godine, od 13. svibnja 2024. godine, od 17. rujna 2024. godine, od 2. rujna 2025. godine (8X250 bodova po Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 54. Tarife). Na iznos od 5.650,00 eur priznat je PDV od 25% u iznosu od 1.412,50 eur.

41.2. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak za zastupanje na ročištu od 16. siječnja 2023. godine budući da na to ročište nije pristupio nitko od stranaka i isto je bilo odgođeno sukladno zajedničkom podnesku pun. stranaka od 13. siječnja 2023. godine za odgodom ročišta (l.s. 218-219).

41.3. Slijedom navedenog, a kako je u svom popisu parničnog troška (l.s. 353) pun. tuženika zatražila zakonsku zateznu kamatu na parnični trošak, valjalo je o zahtjevu tuženika za naknadu parničnog troška, imajući u vidu čl. 151. st. 3, čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučiti kao u toč. III. i IV. izreke presude.

U Zadru, 13. siječnja 2026.

S u d a c

Katarina Dragičević

Pouka o pravnom lijeku

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od ročišta za objavu odluke, odnosno od primitka odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta određenih u čl. 335. ZPP-a, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA

1. Tužiteljici, po punomoćnici, uz rješenje za platež sudske pristojbe na presudu i na odluku o privremenoj mjeri,

2. Tuženiku, po punomoćnici.