Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-176/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Heleni Đud, u pravnoj stvari tužitelja LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Fran Ježić, odvjetnik u Varaždinu protiv tuženika Hrvatski telekom d.d. , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Fingler, odvjetnik u Osijeku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, izvan ročišta, 13. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha temeljem ovršne isprave Rješenja Javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka od 19. listopada 2009. godine, poslovni broj: Ovrv-2216/2009 po Zahtjevu za izravnu naplatu od 16. rujna 2024. godine tuženika HRVATSKI TELEKOM d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužitelja LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 207,41 eura (dvjesto sedam eura i četrdeset jedan cent) sa zateznom kamatom od 9. siječnja 2026. do isplate, sa zateznim kamatama koje teku od 31. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi navodi da je rješenjem i zaključkom Općinskog suda u Varaždinu od 28. veljače 2025., poslovni broj Ovr-1734/2024-4 upućen da u roku od 15 dana od dana dostave navedenog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, a koji žalbeni razlog je propisan člankom 50. stavkom 1. točka 11. Ovršnog zakona. Pojašnjava da je protekao desetogodišnji rok zastare kao i da ovrhovoditelj protiv ovršenika nije do sada pokretao nikakve postupke. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da je prigovor zastare u cijelosti neosnovan. Pojašnjava da je dostavio pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-2216/09 javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka od 19. listopada 2009. Financijskoj Agenciji na provedbu 3. veljače 2017. tako da nije točan navodi tužitelja da protiv tuženika nije ranije pokretao postupke prisilne naplate. Predmetno rješenje o ovrsi da je bilo u redoslijedu naplate sve dok nije isknjiženo temeljem članka 12. Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima 4. veljače 2020. Na taj način je zastara je prekinuta i nakon prekida je počela teći iznova. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka i to bez izvođenja daljnjih dokaza jer bi to bilo nesvrsishodno i neekonomično.

3. Odredbom članka 461.a stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019. 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) propisano je da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

4. U ovome parničnom postupku sud je ocijenio da nije potrebno provoditi dokazni postupak jer niti jedna od stranka nije predložila provođenje personalnih dokaza ili provođenje vještačenja već samo čitanje dokumentacije, a niti jedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta.

5. Stoga je u dokaznom postupku sud samo pročitao dokumentaciju tužitelja (list 4 spisa), dokumentaciju tuženika (list 11 do 13 spisa) te je izvršio uvid u e-spis Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-1734/2024. Druge dokaze sud nije provodio jer ih stranka nisu predlagale, a činjenično stanje je u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje pravilne i zakonite odluke.

6. Sud je navedenu dokumentaciju ocijenio kao vjerodostojnu, a vjerodostojnost iste nisu dovodile u pitanje niti stranke.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem ovrhe određene rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka poslovni broj Ovrv-2216/09 od 19. listopada 2009. nedopuštenom iz žalbenog razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., dalje: OZ) odnosno iz razloga što je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

8. Između stanaka nije sporno da je rješenje o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka poslovni broj Ovrv-2216/09 od 19. listopada 2009. (dalje: rješenje o ovrsi) postalo pravomoćno i ovršno 4. studenoga 2009.

9. Nije sporno da je citirano rješenje o ovrsi dostavljeno na provedbu Financijskoj agenciji 24. rujna 2024.

10. Između stranaka je sporno je li nastupila zastara tražbine iz rješenja o ovrsi odnosno trajanje zastarnog roka te je li tijek zastare prekidan dostavom rješenja o ovrsi na provedbu Financijskoj agenciji.

11. Kod donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari sud polazi od odredbe čl. 284. st. 5. OZ- a kojom je propisano da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz čl. 287. OZ-a protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.

12. Prama čl. 53. st. 1. OZ-a ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 9. do 11. OZ-a podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.

13. Prema čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

14. Prema čl. 55. st. 1. OZ-a ako rješenje o žalbi iz čl. 53. st. 1. OZ-a ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz čl. 55. st. 2. OZ-a.

15. Odlučujući o istaknutom prigovoru zastare sud kao relevantnu nalazi zakonsku odredbu čl. 233. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: – ZOO) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare, no sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina.

16. Prema čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

17. Uvidom u dopis Financijske agencije od 21. studenoga 2024. (list 12) utvrđeno je da je rješenje o ovrsi dostavljeno na provedbu Financijskoj agenciji 3. veljače 2017.

18. Nadalje je utvrđeno da se citirano rješenje o ovrsi 4. veljače 2020. prestalo izvršavati temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/2018., 2/2020., 47/2020., 46/2020., 83/2020., 133/2020.; dalje: ZPONS) odnosno iz razloga što se tražbina iz predmetne osnove za plaćanje nije naplatila od ovršenika, ovdje tužitelja, u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, a nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika, ovdje tužitelja.

19. Iz navedenog proizlazi da je tuženik protiv tužitelja prije prisilnog postupka naplate pokrenutog 24. rujna 2024. i ranije pokretao postupke prisilne naplate kod Financijske agencije i to 3. veljače 2017.

20. Imajući na umu da je propisani zastarni rok u trajanju od deset godina počeo teći prvog dana nakon dana nastupa ovršnosti citiranog rješenja o ovrsi, dakle 5. studenoga 2009., kao i da je rješenje o ovrsi dostavljeno na provedbu Financijskoj agenciji 3. veljače 2017., a kojom je radnjom tijek zastare prekinut u smislu čl. 241. ZOO-a , tijekom provedbe ovrhe kod Financijske agencije nije tekao zastarni rok propisan čl. 233. st. 1. ZOO-a.

21. Imajući u vidu da se rješenje o ovrsi prestalo izvršavati temeljem čl. 12. ZPONS, dakle da je isknjiženo najranije po proteku 3 godine od primitka istog na provedbu kod Financijske agencije 4. veljače 2020., proizlazi da je zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO- a počeo ponovno teći iznova tek po isknjižavanju istog iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje.

22. Kako je zahtjev za izravnu naplatu kojim je zastara prekinuta ponovno podnesen Financijskoj agenciji 24. rujna 2024., proizlazi kako nije proteklo zakonom predviđeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, slijedom čega je sud prigovor zastare ocijenio neosnovanim.

23. Valja napomenuti da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni zastarnog roka iz čl. 233. st. 2. ZOO-a, a s obzirom da rješenjem o ovrsi nije utvrđeno pravo tuženika na kakve povremene tražbine koje tek dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, već je odlučeno o već dospjelom potraživanju tuženika iz izvoda iz poslovnih knjiga.

24. Slijedom navedenog, sud je ocijenio žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a u cijelosti neosnovanim te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

25. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a. Tuženiku je priznat trošak za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 187,50 eura sukladno Tbr. 7. toč. 5. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., 107/2025. - dalje: Tarifa) te trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 19,91 eura sukladno Tbr. 1. toč. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023.)

26. Na taj način tuženiku su odmjereni troškovi postupka u ukupnom iznosu od 207,41 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, koje mu je u cijelosti dužan platiti tužitelj, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu 13. siječnja 2026.

Sutkinja

Helena Đud

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku Franu Ježiću, odvjetniku u Varaždinu

2. Tuženiku po punomoćniku Branimiru Fingleru, odvjetniku u Osijeku

3. spis