REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1621/2023-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja KULIĆ & SPERK SAVJETOVANJE d.o.o., Draškovićeva ulica 53, Zagreb, OIB: 30872219115, koje zastupaju zakonska zastupnica RĆ, direktorica i opunomoćenici – odvjetnici iz Odvjetničkog društva Čačić & Partneri iz Zagreba, Andrije Hebranga 27, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja iz Zagreba, Radnička cesta 80, OIB: 19370100881, kojeg zastupa SĆ, službena osoba, radi prigovora na postupanje u postupku dodjele bespovratnih sredstava, 13. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, UP/I-442-01/22- 01/312, URBROJ: 517-14-02-23-4 od 27. ožujka 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika, UP/I-442-01/22-01/312, URBROJ: 517- 14-02-23-4 od 27. ožujka 2023. odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv Obavijesti Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (dalje u tekstu: HAMAG BICRO) KLASA: 910-04/22- 22/739, URBROJ: 567-20-22-2 od 10. studenoga 2022. (u daljnjem tekstu: Obavijest) kojom se tužitelj obavještava da se njegov projektni prijedlog - referentne oznake NPOO.C.1.1.2. R3. -13.01.0739 (dalje u tekstu: Projektni prijedlog) nalazi na rezervnoj listi po Pozivu za dostavu projektnih prijedloga „Bespovratne potpore za digitalizaciju“, Referentni broj NPOO.C.1.1.2. R3. -13.01. (dalje u tekstu: Poziv).

1.2. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj:

31 Su-582/2023-2 od 23. studenoga 2023. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-1999/2023 ustupljen je na rješavanje Upravnom sudu u Osijeku.

2. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje smatra nezakonitim zbog počinjenih povreda upravnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe, u bitnome, da mu je u postupku povrijeđeno, u odnosu na kriterij iz toč. 4.4. Uputa a) načelo jednakog postupanja, jer mu nije dodijeljen adekvatan broj bodova, unatoč tome što je izradio i priložio Plan digitalne transformacije izrađen od strane multidisciplinarnog tima stručnjaka (magistri računarstva, diplomirani inženjeri geoinformatike, diplomirani ekonomisti), u kojem je iscrpno i jasno definirano u poglavljima 2.3. na koji način će se ojačati digitalni kapaciteti poduzeća - arbitrarnost u postupanju prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela; kao i b) zbog povrede postupka opisanog u Uputama za prijavitelje i dokumentaciji predmetnog poziva. U odnosu na kriterij 4.3. tužitelj, u bitnome, navodi da je u projektnoj prijavi jasno istaknuo vremenski i financijski plan koji je realističan. U odnosu na kriterij iz toč. 2.4. Obavijesti osporava da je samo djelomično obrazloženo jačanje digitalnih kapaciteta (ostvarenih 2 od moguća 4 boda). Predlaže da sud izvede dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku informatičke i ekonomske struke. Nadalje, a u odnosu na korekcije u proračunu koje su u predmetnoj Obavijesti navedene, tužitelj ističe da je Trošak A1.3. Hardver radne stanice proglašen neprihvatljivim troškom u iznosu 64.687,50 HRK s obrazloženjem da je iz GFI-POD za 2021. godinu vidljivo da tužitelj ima 5 zaposlenika prema satima rada, a planira nabavku 8 radnih kompleta IKT opreme za opremanje radnih stanica. Ističe da u svom poslovnom procesu ima 8 radnih mjesta, od kojih 5 radnih mjesta popunjavaju zaposlenici, a ostatak su vanjski suradnici i studenti na praksi i koji se uz mentore osposobljavaju za specifične vještine u području računovodstva i digitalnih usluga u računovodstvu. Tužitelj navodi da je tuženik imao mogućnost zatražiti pojašnjenje navedenog te bi bilo jasno utvrđeno da poslovni procesi društva iziskuju digitalizaciju 8 radnih mjesta. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika (kao i Obavijest – što prema ocjeni suda predstavlja pogrešno postavljen tužbeni zahtjev jer obavijest ne predstavlja upravni akt), te da sud naloži tuženiku naknadu troškova upravnog spora sa zakonskim zateznim kamatama.

3.1. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje pri svim navodima iz pobijanog rješenja, koje će sud iznijeti naknadno u obrazloženju presude. U bitnome navodi da je pravilno i potpuno odlučio sukladno Uputama za prijavitelje i Prilogu 3. Postupak dodjele bespovratnih sredstava. U odnosu na navode tužitelja o nepravilnom ocjenjivanju, navodi da je po kriteriju 2.4. (jačanje digitalnih kapaciteta poslovanja) tužitelj ostvario 2 boda jer je plan digitalne transformacije samo djelomično argumentiran. Ističe da tužitelj nije definirao mjerljive ključne pokazatelje (KPI) na temelju kojih bi se pratilo kretanje prema specifičnim ciljevima tijekom provedbe projekta. Nadalje, u odnosu na kriterij 4.3., navodi da je vremenski i financijski plan ocijenjen s 1,5 bodova jer, iako realističan, nije detaljno razložen, uz uočenu neusklađenost podataka između prijavnog obrasca i Obrasca 5.

3.2. Tuženik pojašnjava metodologiju ocjenjivanja prema kojoj svaku prijavu ocjenjuju dva stručnjaka čija se mišljenja uprosječuju, čime se neutralizira subjektivnost i osigurava „objektivizirana“ ocjena te poštivanje načela jednakog postupanja. Naglašava da tužitelj nije dokazao nikakve nepravilnosti u postupanju stručnjaka. Vezano uz korekciju proračuna za trošak hardvera radnih stanica (stavka A1.3), tuženik navodi da je iznos od 64.687,50 HRK opravdano proglašen neprihvatljivim zbog nesklada između broja zaposlenih (5 prema GFI-POD za 2021.) i količine opreme koja se nabavlja (8 kompleta). Ističe da tužitelj u dokumentaciji nije obrazložio potrebu za viškom opreme niti je naveo planirano zapošljavanje novih djelatnika.

3.3. U odnosu na prigovor tužitelja da je tuženik trebao tražiti pojašnjenja, tuženik ističe da je sukladno točki 4.3. Uputa za prijavitelje svaki prijavitelj odgovoran za pripremu projektnog prijedloga. Pojašnjenja se ne provode ako je manjkavost takva da bi tijelo zapravo moralo usklađivati ili pripremati dijelove prijedloga umjesto prijavitelja. Zaključno, tuženik smatra da su tužbeni navodi subjektivni i paušalni, da je postupak proveden transparentno i uz poštivanje svih načela dodjele bespovratnih sredstava, te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužitelj u podnesku od 24. svibnja 2024. ponavlja tužbene navode te ističe da tuženik tek u odgovoru na tužbu uvodi argument o nedostatku „mjerljivih ključnih pokazatelja“ (KPI) za praćenje provedbe. Naglašava da takvi razlozi nisu bili navedeni u osporavanom rješenju ni Obavijesti. Nadalje poziva se na dokaz o neujednačenom postupanju – usporedbom s projektom .0738 povezanog društva KULIĆ & SPERK REVIZIJA d.o.o. (oznaka .0738). Tužitelj navodi da su u oba projektna prijedloga korišteni gotovo identični tekstualni opisi u pogledu: - jačanja digitalnih kapaciteta i uvođenja novih usluga; - potrebnih resursa (IKT oprema, softver, ljudski resursi); - očekivanih učinaka na produktivnost i konkurentnost. Unatoč identičnoj argumentaciji, povezano društvo ostvarilo je maksimalan broj bodova, dok je tužitelj za isti kriterij (2.4.) dobio 2 boda manje. U odnosu na tvrdnje o „neutralizaciji subjektivnosti“ (Kriterij 4.3.) tužitelj osporava tezu tuženika da se subjektivnost ocjenjivača neutralizira uprosječivanjem ocjena dvaju stručnjaka. Ističe da takva metoda nije spriječila kršenje načela jednakog postupanja, što potkrepljuje isječcima iz oba projektna prijedloga koji (prema shvaćanju tužitelja) pokazuju: - Identitete u vremenskom planu: Oba projekta predviđaju isto trajanje (24 mjeseca) s identičnim datumima početka i kraja faza; - Identitete u opisu aktivnosti: Opisi aktivnosti A1 (Nabava IKT rješenja), A2 (Edukacija), A3 (Priprema plana) i A4 (Upravljanje projektom) sadržajno su podudarni u oba prijedloga. Tužitelj naglašava da je za ove identične parametre dobio 0,5 bodova manje od povezanog društva. U odnosu na usporedni prikaz financijskog plana i održivosti tužitelj dostavlja usporedni prikaz obrazloženja izvora financiranja, horizontalne analize dobiti, projekcije rasta prihoda (10% godišnje) i ekonomske održivosti (razdoblje povrata, neto sadašnja vrijednost, interna stopa rentabilnosti). Dokazuje da je narativni i analitički dio financijskog plana gotovo prepisan u oba projekta, ali je tuženik samo kod tužitelja utvrdio „nedovoljnu detaljnost“. U odnosu na tvrdnje o neopravdanosti nabave hardvera odnosno za korekciju proračuna za radne stanice, tužitelj odgovara na navod tuženika da u dokumentaciji nije bilo razvidno novo zapošljavanje. Pojašnjava da potreba za 8 radnih stanica (unatoč 5 stalno zaposlenih) proizlazi iz specifičnog modela poslovanja koji uključuje stalni angažman vanjskih stručnih suradnika i studenata na praksi, što je nužno za pokrivanje periodičkih vršnih opterećenja u sektoru računovodstva. Predlaže da sud izvede dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka zakonske zastupnice tužitelja te drugih (neimenovanih) predstavnika tužitelja.

5.1. Tuženik se u podnesku od 16. rujna 2024. očituje na navode tužitelja koji se odnose na neslaganje s ocjenom projektnog prijedloga, ističući dodatne specifične manjkavosti dokumentacije koje opravdavaju dodijeljeni broj bodova i izvršene korekcije proračuna: - U odnosu na kriterij 2.4. (Plan digitalne transformacije), tuženik navodi nedostatak specifičnih mjerljivih pokazatelja uspješnosti (KPI) poput postotka smanjenja vremena obrade računa ili konkretnih financijskih ušteda; - U poglavlju 5.1. „Praćenje“ Plana digitalne transformacije, tužitelj navodi samo postprojektne pokazatelje (povećanje prihoda, educirani djelatnici), dok nedostaju ključni pokazatelji za praćenje same provedbe projekta; - Opis integracije novih softverskih alata je površan, bez tehničkih specifikacija rješenja za interoperabilnost i automatizaciju, te nedostaje plan migracije podataka; - Plan edukacije zaposlenika ne sadrži metodologiju, opseg, trajanje obuke, informaciju o provoditeljima niti način mjerenja učinkovitosti obuke; - Nedostaje kvantitativna analiza isplativosti ulaganja (ROI), odnosno konkretne brojke o smanjenju vremena obrade dokumenata ili broju novih klijenata; - Nedostaju detalji o specifičnim rješenjima za zaštitu od cyber napada i planovi za kontinuitet poslovanja u slučaju tehničkih problema; - Analiza rizika ne sadrži plan upravljanja rizicima (tehničke poteškoće, prekidi u radu, nepredviđeni troškovi); - Nisu navedene metode evaluacije i revizije projekta (prikupljanje povratnih informacija od zaposlenika i klijenata); - Nedostaje strategija za upravljanje promjenama organizacijske kulture i poticanje prihvaćanja novih tehnologija; - Financijski plan ne sadrži detalje o raspodjeli sredstava po fazama projekta niti način upravljanja financijskim nedostatcima; - Nisu navedeni detalji o dugoročnom održavanju i nadogradnji sustava nakon implementacije; - Nije navedena metodologija upravljanja projektom (npr. Agile, Waterfall) niti specifični alati za koordinaciju tima.

5.2. U odnosu na kriterij 4.3. (Vremenski i financijski plan), tuženik precizira uočene neusklađenosti: - Datum početka projekta u Prijavnom obrascu je 12. prosinca 2022., dok u Planu digitalne transformacije prva aktivnost započinje 15. prosinca 2022.; - Trajanje projekta u Prijavnom obrascu navedeno je kao 24 mjeseca, dok prema Planu digitalne transformacije aktivnosti traju najdulje 20 mjeseci (do 31. srpnja 2024.); - Aktivnost „Edukacije“ u Prijavnom obrascu traje 19 mjeseci, dok u Planu digitalne transformacije traje samo 6 dana; - Aktivnosti nabave softvera i hardvera u Planu traju do 12 mjeseci, dok u Prijavnom obrascu (aktivnost A1) traju 24 mjeseca.

5.3. U odnosu na korekciju proračuna (Trošak A1.3 Hardver radne stanice) tuženik pojašnjava da se broj zaposlenih promatra isključivo kroz pune ekvivalente zapošljavanja (FTE), u što ne ulaze studenti na praksi i vanjski suradnici. Ističe da i tužitelj u Planu digitalne transformacije (točka 5.1. Praćenje) navodi da će edukacija biti fokusirana na pet zaposlenih djelatnika, pri čemu se ne spominju vanjski suradnici niti studenti.

5.4. U odnosu na navode o neujednačenom postupanju, tuženik ističe da se svaka prijava ocjenjuje na individualnoj osnovi. Usporedba s drugim prijavama nije dio postupka niti je relevantna jer ocjenjivači nemaju uvid u druge prijave tijekom postupka ocjenjivanja pojedinog projekta, čime se osigurava nepristranost i izbjegava favoriziranje. S obzirom na sve navedeno, tuženik ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu i predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

6. Tuženik u podnesku od 5. veljače 2025. ukazuje na sudsku praksu upravnih sudova koji su u sličnim postupcima dodjele bespovratnih sredstava prihvatili mišljenja vanjskih stručnjaka pri ocjeni projektnih prijedloga, referirajući se na sljedeće presude:

Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2019/17 od 9. svibnja 2019., Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-119/2023 od 13. rujna 2023., Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-698/20 od 6. veljače 2023., Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3547/2022 od 10. rujna 2024. i Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-63/2023 od 27. prosinca 2024.

7. Tužitelj u podnesku od 25. veljače 2025. navodi da se tuženik pozvao na (prethodno citiranu) sudsku praksu upravnih sudova (predmeti vezani uz prihvaćanje mišljenja vanjskih stručnjaka pri ocjeni projekata) pri čemu je propustio navesti da je sudska praksa u Republici Hrvatskoj dopunski izvor prava, tuženik nije dostavio potvrde pravomoćnosti za navedene presude te se specifični činjenični supstrati navedenih presuda razlikuju od konkretnog spora. Tužitelj se poziva na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenu u presudi broj: U-III-6583/2022 od 27. travnja 2023., prema kojoj je selektivan pristup bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline i bez kontekstualizacije oprečan biti ustavnog jamstva sudske kontrole upravnih akata. Smatra da presude na koje se tuženik pozvao nisu usporedive s ovom upravnom stvari gdje mišljenja ocjenjivača nisu bila suglasna (prema shvaćanju tužitelja) niti su dodijelili isti broj bodova (što proizlazi iz samog obrazloženja rješenja gdje se spominje mišljenje "jednog ocjenjivača" ili "vanjskog stručnjaka" o djelomičnoj razrađenosti). Stoga konačni broj bodova tužitelja nije prosjek različitih ocjena. Tužitelj predlaže saslušanje svjedoka RĆĐ (konzultantice) – na okolnosti pripreme projektne prijave i njezine usklađenosti s Uputama za prijavitelje, te OĆ (konzultantice) – na okolnosti izrade prijave i usporedbe dodijeljenih bodova u odnosu na povezano društvo KULIĆ & SPERK REVIZIJA d.o.o.

8.1. Dana 13. ožujka 2025. u ovome sudu održana je rasprava u nazočnosti opunomoćenika tužitelja, zakonske zastupnice tužitelja i u nazočnosti službene osobe tuženika, na daljinu, primjenom odredbe članka 89. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS). Službena osoba tuženika protivila se izvođenju predloženih dokaza vještačenjem po stalnim sudskim vještacima informatičke i ekonomske struke, saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja te saslušanju predloženih svjedoka RĆĐ i OĆ (list 341 spisa). Zakonska zastupnica tužitelja navela je da je kao poduzetnik u izradi projekta angažirala RĆĐ kao konzultanticu za IT sektor radi osmišljavanja mogućih digitalnih rješenja na tržištu te OĆ kao konzultanticu za realizaciju EU fondova.

8.2. Službena osoba tuženika predložila je da sud izvede dokaz saslušanjem vanjskog evaluatora o kojemu se obvezuje dostaviti podatke, kako bi radi ostvarenja načela jednakosti oružja isti mogao argumentirano sudjelovati u raspravi ukoliko bi sud izvodio dokaz i saslušanjem predloženih svjedoka odnosno konzultantica. Opunomoćenici tužitelja naveli su da se ne protive izvođenju predloženog dokaza.

8.3. Sud je odgodio navedeno ročište jer je odlučio izvesti dokaz saslušanjem vanjskog stručnjaka (evaluatora).

9.1. Dana 17. prosinca 2025. u ovome sudu održana je rasprava u nazočnosti opunomoćenika tužitelja UĆ i MĆ, zakonske zastupnice tužitelja RĆ (kojoj je omogućeno izjašnjavanje o povijesti izrade projektne prijave i iskustvu povezanog društva) te u nazočnosti službene osobe tuženika SĆ, na daljinu, primjenom odredbe članka 87. stavka 2. ZUS-a (putem platforme Microsoft Teams).

9.2. Na navedenoj raspravi stranke su ostale kod do tada iznesenih navoda, te je izveden dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka JĆ, kao vanjskog evaluatora u postupku ocjene kvalitete projektnih prijedloga. Stranke su suglasno pristale da svjedok bude prisutan u uvodnom dijelu rasprave te do okončanja saslušanja istog. Predmetni svjedok, po zanimanju izvanredni profesor na Pomorskom fakultetu u Rijeci (katedra za logistiku i menadžment), s doktoratom iz područja informacijske sigurnosti te 13 godina iskustva u evaluaciji projekata, do sada ocijenio oko 2.800 projekata (između ostaloga i za potrebe Europske komisije). Nadalje, u smislu kompetencija svjedoka isti je naveo da su mu poznate potrebe promjene računovodstvenih sustava, što je i njegova uža specijalnost u smislu da predaje poslovne informacijske sustave te su mu isti poznati i teorijski i implementacijski. U odnosu na praksu implementacije operativnih informacijskih sustava svjedok je nabrojao brojna iskustva u konkretnoj implementaciji u razdoblju od 2003. do 2021. te je, između ostaloga, radio i na projektu četiri generacije implementacije SAP sustava koji uključuju i migraciju podataka.

9.3. Svjedok, upozoren na dužnost istinitog iskazivanja, naveo je da je u konkretnom projektu ocjenjivao tri kvalitativna kriterija (2.2., 2.3. i 2.4.) prema strogo definiranoj i javno objavljenoj dokumentaciji, dok konačnu ocjenu donose dva stručnjaka pri čemu drugu osobu predstavlja zaposlenik Agencije čiji identitet u pravilu nije javan, te konačna ocjena predstavlja numeričku ocjenu pojedinih stavki. Istaknuo je da projekt tužitelja nije ostvario maksimalnu ocjenu jer nisu bile predviđene mjere integracije projekta i njegove provedbe, iako je u kategoriji rezultata digitalizacije dobio drugu najbolju ocjenu. Svjedoku nije poznat krajnji ishod konkretnog ocjenjivanja jer se evaluatoru i ne dostavlja rezultat svih ocjenjivanja, pri čemu je sam ocjenjivao kvalitativne kriterije.

9.4. Na upite opunomoćenika tužitelja svjedok je naveo da su metode ocjenjivanja strogo definirane te da u ocjeni financijskih pokazatelja nema diskrecijske ocjene, dok u kvalitativnom dijelu postoji element subjektivnosti koji se kanalizira kroz načela nepristranosti i jednakog postupanja. Pojasnio je da ne pravi razliku između kategorija prijavitelja (npr. mikro poduzetnici) jer ih upute tretiraju kao homogenu kategoriju. Valja naglasiti, u smislu prilagodbe procjene s obzirom na veličinu poduzeća (opseg poslovanja) da se HAMAG BICRO bavi upravo dodjelom sredstava za malo i srednje poduzetništvo. Svjedok je naveo da nije ocjenjivao kriterije strategije, analize rizika ni plana financiranja, jer su oni bili predmet ocjene internog ocjenitelja HAMAG BICRO-a, te je istaknuo da se nije bavio "čišćenjem" proračuna niti utvrđivanjem broja zaposlenih, jer je to zadatak internih službi HAMAG BICRO-a. Potvrdio je da u ocjenskoj listi ne postoje pitanja o održavanju sustava nakon implementacije niti o planu edukacije kao zasebnom kriteriju koji je on ocjenjivao.

9.5. Zakonska zastupnica tužitelja iznijela je prigovor u smislu da je tužitelj mikro poduzetnik koji je tijekom 20 godina mijenjao četiri sustava uz minimalne probleme, te smatra da evaluator tu specifičnost nije uzeo u obzir prilikom procjene. Također, tužitelj je predložio da sud izvede i dokaz saslušanjem preostalih (internih) ocjenjivača.

9.6. U zapisnik je uneseno da se svjedok ne sjeća da je u ocjeni koristio termin "problemi migracije podataka", ali je zaključio da je možda taj termin valjalo koristiti. Također, svjedok je naveo da mu nije poznato da je ocjenjivao plan edukacije niti održavanje sustava, jer ta pitanja ne postoje u ocjenskoj listi.

9.7. Službena osoba tuženika ostala je kod odgovora na tužbu u cijelosti te se protivila izvođenju dokaza predloženih od strane tužitelja, smatrajući da je saslušanje vanjskog evaluatora mjerodavan dokaz.

9.8. Na navedenoj raspravi sud je, primjenom odredbe članka 93. stavka 2. ZUS-a, odbio kao nepotrebne za rješavanje ove upravne stvari dokazne prijedloge: saslušanja svjedoka RĆĐ i OĆ, s obzirom da bi iskaz istih, kao osoba izravno uključenih u izradu projekta, bio potpuno pristran i usmjeren na opravdanje valjanosti prijave tužitelja. Sud je odbio i prijedlog za saslušanjem (neimenovanih) internih evaluatora, obzirom da je na temelju do tada pribavljenih dokaza mogao ocijeniti zakonitost osporavanog rješenja. Sud također nije izvodio predloženi dokaz vještačenjem po sudskom vještaku informatičke i ekonomske struke, primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, jer je odlučne činjenice o usklađenosti s natječajnom dokumentacijom moguće utvrditi i bez izvođenja tih dokaza.

9.9. Opunomoćenica tužitelja zatražila je naknadu troška spora prema troškovniku koji je naknadno (23. prosinca 2025.) dostavila putem e-komunikacije.

10. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis te u sve isprave koje su priložene istima.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Iz spisa tuženika razvidno je da je tužitelj u okviru Poziva koji se provodi u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. - 2026. (u daljnjem tekstu: NPOO), HAMAG BICRO-u, koje je provedbeno tijelo tuženika, prijavio Projektni prijedlog, pri čemu su pravila o načinu podnošenja projektnih prijedloga, kriteriji prihvatljivosti i kriteriji odabira projektnih prijedloga te pravila provedbe postupka dodjele kojim se dodjeljuju bespovratna sredstva u okviru Poziva bili propisani Uputama za prijavitelje.

13. Tužitelj je u sklopu predmetne projektne prijave, u sekciji proračuna za stavku A1.3 Hardver radne stanice, potraživao 8 kompleta IKT opreme. Uvidom u GFI- POD za 2021. godinu utvrđeno je da je tužitelj imao 5 zaposlenih prema satima rada, a kako iz projektne dokumentacije nije bilo razvidno da će se tijekom provedbe projekta zaposliti novi djelatnici, višak od tri kompleta opreme u iznosu od 64.687,50 HRK proglašen je neprihvatljivim troškom.

14. Tužitelj je uz projektnu prijavu priložio Plan digitalne transformacije (Obrazac 5.) te Dodatak 1. – Financijski plan u Excel formatu s projekcijama do 2027. godine, kojim je nastojao dokazati realističnost financijskog plana i održivost projekta nakon završetka provedbe.

15. HAMAG BICRO je kao provedbeno tijelo osnovalo Odbor za odabir projekata čija je uloga provjera usklađenosti projektnog prijedloga s kriterijima Poziva te potvrđivanje rezultata odabira. Svaki kriterij u sklopu kvalitativne procjene vrednovalo se sukladno kriterijima odabira i bodovao od strane barem dva ocjenjivača, pri čemu vanjski stručnjak (evaluator) daje mišljenje i prijedlog ocjene za pojedina (stručna) pitanja, dok interni evaluatori ocjenjuju ostala pitanja u vezi s projektnim prijedlogom. Konačni dodijeljeni broj bodova predstavlja prosjek bodova ocjenjivača, koji mehanizam je opisan i u obrazloženju osporavanog rješenja.

16. Tužitelj je o rezultatima postupka upoznat dostavom Obavijesti, kojom je utvrđeno da projektni prijedlog udovoljava svim kriterijima odabira, ali se zbog ostvarenog broja bodova i ograničene financijske alokacije nalazi na rezervnoj listi.

17. Iz sadržaja citirane Obavijesti, sažeto, proizlazi da je projektni prijedlog ostvario ukupno 44,5 bodova (minimalni prag bio je 34 boda). Međutim, po pod-kriteriju

2.4. (jačanje digitalnih kapaciteta) dodijeljena su 2 od moguća 4 boda jer je ocijenjeno da je jačanje kapaciteta tek djelomično razloženo. Po pod-kriteriju 4.3. (vremenski i financijski plan) dodijeljeno je 1,5 od moguća 2 boda zbog uočene neusklađenosti podataka između prijavnog obrasca i Plana digitalne transformacije.

18. U povodu izjavljenog prigovora tužitelja, HAMAG BICRO je 3. veljače i 6. ožujka 2023. dostavio očitovanja u kojima je specificirano da tužitelj nije definirao mjerljive ključne pokazatelje (KPI) na temelju kojih bi se pratila provedba specifičnih ciljeva, te je potvrđen nesklad između broja zaposlenih i količine potraživane IKT opreme, kako je to iscrpno (i pravilno) navedeno u podnesku tuženika od 16. rujna 2024.

19. Činjenica da je tužitelj priložio detaljan Plan digitalne transformacije izrađen od strane multidisciplinarnog tima ne povlači automatizmom maksimalan broj bodova, jer ocjenjivači kroz prizmu svoje ekspertize sagledavaju detaljnost i mjerljivost iznesenih ciljeva, što u ovom slučaju nije ocijenjeno potpunim.

20. Kvaliteta projektnog prijedloga ocjenjuje se na temelju dostavljene dokumentacije. U tom smislu, sud ocjenjuje pravilnim zaključak tuženika u odnosu na kriterij 2.4. jer je analizom Plana digitalne transformacije pravilno utvrđeno da tužitelj nije naveo specifične, mjerljive ključne pokazatelje uspješnosti (KPI) koji bi omogućili praćenje napretka tijekom provedbe. Navođenje općenitih "SMART" ciljeva i postprojektnih pokazatelja (poput povećanja prihoda) nije dostatno za maksimalan broj bodova u kategoriji koja zahtijeva preciznu razradu jačanja digitalnih kapaciteta. Također, plan ne pruža dovoljno tehničkih detalja o interoperabilnosti novih rješenja s postojećima, što je ključno za opravdanost ulaganja u digitalnu transformaciju.

21. Nadalje, sud prihvaća kao pravilno utvrđenu neusklađenost u okviru kriterija 4.3. Postojanje kontradiktornih podataka o trajanju projekta (24 naspram 20 mjeseci) i trajanju edukacije (19 mjeseci naspram 6 dana) u različitim dijelovima projektne dokumentacije koje izravno utječe na ocjenu realističnosti i detaljnosti vremenskog plana. Odgovornost za pripremu usklađenog projektnog prijedloga leži isključivo na prijavitelju.

22. U odnosu na korekciju proračuna za hardver (A1.3), sud smatra pravilnom i primjenu pravila o FTE (Full-Time Equivalent) zaposlenicima. Bespovratna sredstva dodjeljuju se prema strogo definiranim pravilima prihvatljivosti, a broj radnih stanica mora biti razmjeran broju stalno zaposlenih osoba. Vanjski suradnici i studenti na praksi ne ulaze u izračun opravdanosti nabave opreme prema uvjetima ovog Poziva, stoga se višak od 3 kompleta opreme osnovano smatra neprihvatljivim troškom.

23. Sud otklanja prigovor o nejednakom postupanju. Postupak ocjenjivanja je individualan, a svaka se prijava vrednuje zasebno u odnosu na kriterije Poziva. Usporedba s drugim prijaviteljima nije relevantna za ocjenu zakonitosti bodovanja tužiteljevog projekta, jer bi takva usporedba narušila objektivnost i integritet postupka. U tom smislu nisu od utjecaja na odlučivanje u ovoj upravnoj stvari niti pozivanja tužitelja na projektni prijedlog društva KULIĆ & SPERK REVIZIJA d.o.o. (oznaka .0738), jer se usporedbom istih može uočiti da nije riječ o istovjetnim projektnim prijedlozima.

24. Kako u ocjeni financijskih pokazatelja nema diskrecijske ocjene jer se rade i multiple provjere ispravnosti dok kvalitativni dio procjenjuju vrednovatelji na temelju Uputa pa element subjektivnosti mora postojati, evaluatori se u svom radu moraju pridržavati dva koncepta i to nepristranosti kao i jednakog postupanja u cjelokupnoj mreži provjere projekata prijavitelja odnosno držati se načela jednakog postupanja – jednako bodovanje za jednake okolnosti. Sud smatra da tužitelj nije dokazao da se evaluatori nisu pridržavali navedenih načela postupanja u ocjeni.

25. Sud svjedoka JĆ kao vanjskog evaluatora ocjenjuje potpuno kompetentnim za ocjenjivanje predmetnog projektnog prijedloga, te je isti elokventno i obrazloženo i prilikom davanja iskaza otklonio tužbene navode tužitelja. Nadalje iskaz navedenog svjedoka sud ocjenjuje vjerodostojnim i stručnim. Svjedok je jasno obrazložio metodologiju ocjenjivanja i argumentirao razloge za dodijeljeni broj bodova, naglašavajući manjkavosti u opisu integracije i mjerljivosti ciljeva.

26. Nadalje, činjenica da tužitelju nije prethodno bio poznat identitet vanjskog evaluatora ne predstavlja ikakvu povredu postupka, jer ne postoji propisana obveza informiranja podnositelja projektnog prijedloga o osobi vrednovatelja.

26. Sud smatra da donošenje ocjene o kriteriju odabira Poziva ne predstavlja pretjerani formalizam jer se upravo pridržavanjem natječajnih pravila koja su jasna i jednaka za sve prijavitelje (načelo jednakog postupanja), osigurava objektivna, dosljedna i transparentna dodjela potpora.

27. Sud je proveo i test razmjernosti, te je utvrdio da je postojala valjana pravna osnova donošenja odluke (test zakonitosti), da je postojao legitimni cilj (zaštita fiskalnih interesa države članice EU, pri čemu je prijavitelj bio upoznat sa svim uvjetima prihvatljivosti prijave, dakle nije riječ o arbitrarnom kriteriju), da je primijenjena mjera prikladna i nužna, te da je postojala ravnoteža između sukobljenog prava tužitelja i javnog interesa.

28. Putem mogućnosti izjavljivanja prigovora protiv obavijesti tužitelju je tijekom postupka bilo omogućeno sudjelovanje, kao i izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama, odnosno predlaganje (i prilaganje) odgovarajućih dokaza, te sud smatra da uz mogućnost podnošenja tužbe, gdje je predmet spora ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, suštinski nije povrijeđena odredba članka 18. Ustava Republike Hrvatske.

29. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, sud smatra kako je pobijano rješenje tuženika zakonito, te je obrazloženje istoga sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 1101/21 – dalje: ZUP) kao i članka 120. stavak 3. ZUP-a, odnosno izneseni su valjani razlozi odbijanja predmetnog prigovora tužitelja te su izneseni i mjerodavni propisi na temelju kojih je riješena ova upravna stvar.

30. S obzirom na navedeno, a na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, sud je odlučio kao u toč. I. izreke presude.

31. Prema odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Obzirom da je tužitelj izgubio upravni spor u cijelosti, valjalo je odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.

U Osijeku 13. siječnja 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku