REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 18 Kž-630/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Dijane Grancarić, kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CM, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj K- 164/2025 od 30. lipnja 2025., temeljem čl. 474. a. st. 1 . Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetništva, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se okrivljenom CM zbog kaznenih djela radi kojih je tom presudom proglašen krivim, i to kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora trajanju od 7 (sedam) mjeseci i kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te se okrivljenik CM temeljem odredbe čl. 139. st. 3., 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 u svezi čl. 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečeni jedinstvenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvor i to od 16. ožujka 2025., kada je lišen slobode, do 30. lipnja 2025., kada mu je ukinut istražni zatvor.

II. U preostalom, a ne preinačenom dijelu, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 30. lipnja 2025. broj K-164/2025 Općinski sud u Šibeniku proglasio je okrivljenog CM krivim za kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2., kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11 te kazneno djelo protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1., kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11 pa su okrivljenom RM se uz primjenu odredbe čl. 51. st. 1. i čl. 48. te čl. 49. st. 1. t. 4. KZ/11 prethodno utvrđene kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo i to za učin kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11 – kazna zatvora od 7 (sedam) mjeseci i za učin kaznenog djela protiv života i tijela, tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 - kazna zatvora od 9 (devet) mjeseci. Stoga je okrivljenik CM na temelju čl. 51. st. 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 11 (jedanaest) mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljenom CM se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 16. ožujka 2025. godine, kada je lišen slobode po djelatnicima policije, do 30. lipnja 2025. godine, kada je istražni zatvor nad istim ukinut.

1.2. Na temelju čl. 70. KZ/11 okrivljeniku se izriče sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja mjera će trajati za vrijeme izdržavanja kazne zatvora.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljenik se oslobađa od plaćanja troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

2. Protiv citirane presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku zbog odluke o kazni iz čl. 471. st. 1. ZKP/08, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u dijelu odluke o kazni i okrivljenika osudi na strožu kaznu zatvora.

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Žalba je osnovana.

6. U pravu je državni odvjetnik kada navodi da je sankcija u vidu izrečene kazne zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci preblaga, s obzirom na sve okolnosti iz čl. 47. KZ/11 koje utječu na odmjeravanje kazne.

6.1. Naime, pravilno žalitelj ističe da je prvostupanjski sud neutemeljeno primijenio odredbe o ublažavanju kazne precijenivši značaj olakotnih okolnosti na koje se poziva jer iste nisu takvog značaja da bi opravdale ublažavanje kazne okrivljeniku.

6.2. Tako u pogledu okrivljenikovog priznanja kaznenog djela tjelesne ozljede, pravilno žalitelj ističe da je priznanje uslijedilo nakon što je pred sudom ispitan svjedok žrtva TM, te nakon što je provedeno vještačenje tjelesnih ozljeda te je i vještak ispitan na raspravi, dakle nakon što su u postupku izvedeni svi predloženi dokazi, pa takvo priznanje ovog kaznenog djela zasigurno nije doprinijelo ni ekonomičnosti ni efikasnosti postupka, kako to obrazlaže prvostupanjski sud.

6.3. Prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio kao otegotnu okolnost dosadašnju višestruku osuđivanost okrivljenika, s obzirom da iz kaznene evidencije proizlazi da je isti višestruko osuđivana osoba, za različita kaznena djela od kojih je u više navrata osuđen i za kaznena djela s elementima nasilja i to kazneno djelo tjelesne ozljede, teške tjelesne ozljede, razbojničke krađe, oštećenja tuđe stvari. Nadalje, ovaj okrivljenik je od 2016. kontinuirano u sukobu sa zakonom, te je očiti da ga do sada izrečene kazne i to kako uvjetno osude tao i bezuvjetne kazne zatvora nisu odvratile od društveno neprihvatljivog ponašanja, već je naprotiv njegovo kriminalno ponašanje progrediralo.

6.4. Prvostupanjski sud je prilikom izricanja kazne okrivljeniku kao otegotnu okolnost trebao cijeniti i dosadašnju prekršajnu osuđivanost i to za prekršaj iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, dakle, kažnjavanog za prekršaj s elementima nasilja.

6.5. U odnosu na navode žrtve TM koji je izjavio kako mu sin fali, kako ga treba i smatra da mu ne prijeti opasnost od istoga, koju okolnost je sud opravdano cijenio kao olakotnu, kad se uzmu u obzir i sve otegotne okolnosti na strani okrivljenika, njegova višestruka osuđivanost zbog različitih kaznenih djela, pa i kaznenih djela tjelesne ozljede, teške tjelesne ozljede i razbojništva, njegova osuđivanost zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, činjenica da je žrtvu napao bez ikakvog povoda i razloga, da je žrtvi pored opisane ozljede odnosne prigode zadao još par udaraca koji nisu rezultirali vidljivim ozljedama, i da prema navodima žrtve ovo nije prvi puta da ga je fizički napao i ozlijedio, a da žrtva svo to vrijeme, iako osoba starije životne dobi, uzdržava okrivljenika svojim redovitim primanjima i zaradom od dodatnih povremenih poslova, tada se ne ukazuje osnovanim okrivljeniku utvrditi kaznu ispod zakonom propisane najmanje mjere.

6.6. Prema tome, uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, odnosno, brojnost otegotnih okolnosti, navodi žrtve TM, oca okrivljenika, ne opravdavaju primjenu odredbe čl. 48. KZ/11 o ublažavanju kazne, s obzirom da se isti navodi žrtve ne mogu smatrati naročito olakotnom okolnošću koju bi trebalo cijeniti prilikom odmjeravanja kazne.

6.7. Uvažavajući brojnost otegotnih okolnosti, te pobude i način počinjenja kaznenih djela za koje je okrivljenik sada proglašen krivim, valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da se okrivljeniku za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora trajanju od 7 (sedam) mjeseci i kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te se okrivljenik CM temeljem odredbe čl. 139. st. 3., 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 u svezi čl. 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečeni jedinstvenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvor i to od 16. ožujka 2025., kada je lišen slobode, do 30. lipnja 2025., kada mu je ukinut istražni zatvor.

6.8. Izrečenom će se kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, po mišljenju ovog vijeća, ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije te će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelje i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počiniteljima ponovno uključivanje u društvo, u smislu odredbe čl. 41. KZ/11.

7. Ispitana je pobijana presuda i u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 u pogledu bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a žalba državnog odvjetništva je osnovana, valjalo je po čl. 486. st. 1. ZKP/08 prihvatiti žalbu državnog odvjetništva i u tom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu, a u preostalom, a nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda je ostala neizmijenjena.

U Zadru 13. siječnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dijana Grancarić