REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: 18 Kž-624/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Dijane Grancarić, kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆF, zbog kaznenog djela iz čl. 179. a. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19,84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-54/2025 od 24. travnja 2025., temeljem čl. 474. a. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 24. travnja 2025. broj K-54/2025 Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je okrivljenog ĆF krivim za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11. i kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju – opisano u čl. 139. st. 2. i 3., a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, pa je okrivljenom ĆF za kazneno djelo iz čl. 179. a KZ/11. u vezi s čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, pa je na temelju čl. 51. KZ/11. okrivljeni ĆF osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.
1.1. Na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11. okrivljeniku se izriče uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ukoliko okrivljenik kroz vrijeme od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo te se pridržava obveze koja mu je određena sigurnosnom mjerom.
1.2. Na temelju čl. 68. KZ/11. okrivljenom ĆF se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje 3 (tri) godine.
1.3. Na temelju čl. 54. KZ/11. okrivljenom ĆF će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunati vrijeme lišenja slobode od 19. lipnja 2024. do 20. lipnja 2024.
1.4. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 dalje: ZKP/08.) okrivljeni ĆF se oslobađa od obveze da nadoknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.-6. ZKP/08.
2. Protiv citirane presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o uvjetnoj osudi i sigurnosnoj mjeri iz čl. 467. toč. 4. u svezi čl. 471. st. 1. ZKP/08, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da okrivljenika osudi na kaznu zatvora koja je predložena u optužnici te mu izrekne sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravana ili uhođenja žrtve AF iz čl. 73. ZKP/08.
3. Na žalbu nije podnesen odgovor.
4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.
5. Žalba nije osnovana.
6. Naime, sud prvog stupnja je prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu okrivljenikove inkriminirane radnje, tj. pravilno je vodio računa o svim okolnostima koje propisuje čl. 47. ZKP/08, dakle olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani.
6.1. Tako je prvostupanjski sud od olakotnih okolnosti na strani okrivljenika cijenio činjenicu dosadašnje neosuđivanosti, činjenicu da je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, da je nakon pokretanja ovog postupka njegov odnos s ocem dobar, da se okrivljenik zaposlio, radi u šumi i ostvaruje zaradu u skladu sa svojim mogućnostima. Kao otegotno mu je cijenio što se dulje razdoblje neprimjereno ponašao prema svom ocu, koji je starije životne dobi. Zatim mu je kao otegotno cijenjena dosadašnja prekršajna kažnjavanost, a dodaje se da iz izvoda prekršajne evidencije proizlazi da je okrivljenik višestruko prekršajno kažnjavan, od čega u 11 navrata zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odnosno zbog prekršaja s elementima nasilja.
6.2. Prema tome, a nasuprot navodima žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud, a uzimajući u obzir propisane kazne za predmetna kaznena djela, te naprijed navedene olakotne i otegotne okolnosti, u odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji primijenio institut ublažavanja kazne, ocijenivši da su utvrđene olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti naspram utvrđenih otegotnih okolnosti naročito olakotne, te mu je za to kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora ispod najmanje mjere kazne za to kazneno djelo. Odmjeravajući jedinstvenu kaznu sud je imao na umu da ona mora biti veća od svake pojedinačne, ali ne smije prijeći njihov zbroj, slijedom čega je okrivljeniku izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uz izricanje uvjetne osude s rokom provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine, a koje razdoblje prvostupanjski sud cijeni primjerenim da okrivljenik tijekom tog razdoblja ustraje u poštivanju svog oca, radu i ostvarivanju materijalnih sredstava za život, te se suzdrži od ponašanja koje nije prihvatljivo niti dopušteno.
6.3. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno, uz izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s rokom kušnje od 3 (tri) godine, izrekao i sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 68. KZ/11 koja može trajati do isteka roka provjeravanja, a najdulje tri godine, a kako je to obrazloženo pod toč. 13. obrazloženja pobijane presude. Uzimajući u obzir činjenicu da je upravo navedena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 68. KZ/11 izrečena radi otklanjanja od opasnosti da okrivljenik koji je kazneno djelo počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti mogao u budućnosti počiniti teže kazneno djelo, te uzimajući u obzir navode oštećenika AF da su nakon pokretanja ovog postupka odnosi između njega i okrivljenika dobri, da okrivljenik više nije agresivan, da isti radi i da s njim nema nikakvih problema, po stavu ovog drugostupanjskog suda nije nužno izreći sigurnosnu mjeru iz čl. 73. KZ/11 kako to tvrdi žalitelj.
6.4. Drugostupanjski sud smatra da će se upravo izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s rokom kušnje od 3 (tri) godine, uz izrečenu sigurnosnu mjeru psihijatrijskog liječenja, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud iznio detaljne razloge na str. 8 i 9 prvostupanjske presude.
7. Budući da žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni povrede kaznenog zakona na štetu okrivljene, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zadru 13. siječnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Dijana Grancarić
