REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1105/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice AČ iz [adresa]., MBS: [matični broj subjekta], koju zastupa opunomoćenik Domagoj Krpina, odvjetnik u Varaždinu, Petra Preradovića 17/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje granične policije Vrbanja, Trg dr. Franje Tuđmana 1, Vrbanja, OIB: 36162371878, kojega zastupa IČ, službena osoba, radi zabrane ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru, 13. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko- srijemske, Postaje granične policije Vrbanja, KLASA: UP/I-216-04/24-01/3072, URBROJ: 511-15-13-24-1 od 31. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem o protjerivanju, KLASA: UP/I-216-04/24-01/3072, URBROJ: 511-15-13-24-1 od 31. srpnja 2024., u točki 1. izreke određeno je da tužiteljica, državljanka Bosne i Hercegovine, nezakonito boravi u [adresa] i da je dužna napustiti Europski gospodarski prostor (EGP). Prema točki 2. izreke rješenja, državljaninu treće zemlje iz točke 1. ovoga rješenja zabranjuje se ulazak i boravak u Europskom gospodarskom prostoru u trajanju od dvije (2) godine, računajući od dana prisilnog udaljenja. Točkom 3. izreke rješenja određeno je da će se državljanina treće zemlje iz točke 1. ovoga rješenja prisilno udaljiti u Republiku Bosnu i Hercegovinu.

2. Tužiteljica tužbu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba općeg upravnog postupka. Ističe da iz odredbe članka 189. stavka 1. i 2. Zakona o strancima („Narodne novine“ br. 133/20., 114/22., 151/22.) proizlazi da se državljanin treće zemlje može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje, te da su taksativno navedeni i razlozi protjerivanja, a koji se ne citiraju u obrazloženju pobijanog rješenja. Smatra da takvi razlozi ne postoje i da tuženik upravo zbog toga obrazlaže donošenje rješenja pozivanjem na članak 190. stavak 1. alineje 3. Zakona o strancima, odnosno razlogom da nije doneseno rješenje o povratku sukladno članku 185. Zakona. Tvrdi da ne postoje okolnosti iz članka 185. Zakona o strancima, ni iz njegova stavka 2., koji bi opravdavali donošenje rješenja o povratku niti da je to vidljivo iz osporavanog rješenja koje u svojem obrazloženju sadrži samo puko nabrajanje zakonskih članaka bez ikakvog povezivanja s činjenicama. Dalje ističe kako nema nikakvog jasnog dokaza kojim bi se potkrijepila činjenica da je tužiteljica nezakonito boravila u [adresa] 428 dana, već isključivo pozivanje na činjenicu posljednjeg ulaska koja nije i ne može biti dokaz o vremenu boravka u EGP i Republici Hrvatskoj, a iz kojih je u konačnici i izlazak moguć na više graničnih prijelaza bez evidencije. Nadalje, smatrajući da ne postoje zakonski razlozi za donošenje rješenja o povratku, navodi da je bespredmetno pozivanje na članak 190. Zakona o strancima kojim se predviđa donošenje rješenja o protjerivanju, iz razloga što se ne donosi rješenje o povratku za koje nema zakonskih razloga niti je opravdano činjenicama utvrđenim u postupku. Predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika uz naknadu troška upravnog spora tužiteljici.

3. U odgovoru na tužbu tuženik pojašnjava da je tužiteljica 31. srpnja 2024. u 03,00 sati na izlazu iz Republike Hrvatske pristupila graničnoj kontroli na Međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu Gunja. Nadalje, da je izvršenim provjerama u Informacijskom sustavu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, uvidom u putnu ispravu tužiteljice kao i obavljenim razgovorom s tužiteljicom o okolnostima njenog boravka u EGP-u utvrđeno da je tužiteljica od 31. svibnja 2023. pa sve do 31. srpnja 2024. boravila u državi članici EGP-a točnije u Saveznoj Republici Njemačkoj, Frankfurt, a da za sve to vrijeme nije regulirala svoj boravišni status, dakle da je 428 dana nezakonito boravila na području EGP-a, što je tužiteljica i potvrdila. Napominje kako je tijekom provođenja upravnog postupka tužiteljici dana mogućnost da iznese činjenice i dokaze koje bi mogle dovesti do drugačije odluke, ali ih u konkretnom slučaju nije iznijela. Tuženik drži da je tužiteljica ostvarila obilježje prekršaja iz odredbe članka 55. stavka 2. točke 4. Zakona o strancima, čime je počinjen prekršaj opisan u članku 183. stavku 1. točki 1. istog zakona, zbog čega je sukladno članku 190. stavku 2. Zakona o strancima doneseno osporavano rješenje o protjerivanju. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu 9. prosinca 2025. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24. - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je u skladu s člankom 91. stavkom 3. ZUS-a održana u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, koje svoj izostanak nisu opravdale.

5. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovome sporu pokrenut je po službenoj radi zabrane ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru (dalje: EGP).

8. U provedenom upravnom postupku obavljenim obavijesnim razgovorom na okolnosti legaliteta ulaska, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj odnosno EGP-u, te uvidom u putnu ispravu i IS MUP-a utvrđeno je da je tužiteljica u EGP (točnije Republiku Hrvatsku) ulazila u više navrata zbog osobnih razloga dok je u periodu utvrđivanja legaliteta boravka ušla jednom i to 31. svibnja 2023. te da do 31. srpnja 2024. nije izlazila iz EGP-a.

9. Također, računajući od dana posljednjeg ulaska kojim se računa legalnost samog boravka u Republici Hrvatskoj odnosno EGP-u (31. svibnja 2023.) koji je vidljiv u IS MUP-a (NBMIS) kao i u putnoj ispravi, utvrđeno je da je tužiteljica boravila na području EGP-a više od 90 dana u 180 dana, to jest, da je nezakonito boravila 428 dana.

10. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tuženik 31. srpnja 2024. sastavio zapisnik o saslušanju stranca (ovdje tužiteljice), KLASA: UP/I-216-04/24-01/3072, URBROJ: 511-15-13-24-1, te je tužiteljica dala izjavu na okolnosti dolaska u Republiku Hrvatsku i razloge napuštanja zemlje podrijetla, u kojoj je navela da je u Europsku uniju (Republiku Hrvatsku) ulazila u više navrata zbog osobnih razloga. Nadalje, da je rođena i da ima prebivalište u [adresa] (Bosna i Hercegovina), da nije udana te da nema djece. Pojasnila je da se od 31. svibnja 2023. nalazila kod prijatelja LČ u posjeti u Njemačkoj (Frankfurt), gdje je boravila u njegovom stan, pri čemu se radi o osobi koja je također rodom iz [adresa] (Bosna i Hercegovina) i godinama radi u Njemačkoj kao vlasnik građevinske firme. Navedeni prijatelj ima stan u najmu u kojem boravi sa svojom djevojkom. Također je izjavila da ondje nije radila, a da se uzdržavala svojim sredstvima i uz financijsku pomoć navedenog prijatelja. Nadalje, da je tražila posao kako bi regulirala svoj status boravka, ali da ga nije pronašla, dok status svog boravka na području EGP-a nije regulirala, što ne osporava.

10.1. Tužiteljica je zapisnik vlastoručno potpisala i na njega nije imala primjedbi.

11. Odredbom članka 183. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ br. 133/20., 114/22., 151/22., 40/25.) propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nije na kratkotrajnom boravku.

12. Člankom 55. stavkom 2. točkom 4. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje nije na kratkotrajnom boravku ako je u prethodnih 180 dana boravio dulje od 90 dana ili ako je nezakonito boravio.

13. Člankom 190. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da će se državljanina treće zemlje protjerati ako:

- nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem

- je došao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka

- se ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 185. stavku 1. ovoga Zakona. Stavkom 2. istog članka propisano je da se državljanina treće zemlje može protjerati zbog nezakonitog boravka i nezakonitog prelaska ili pokušaja prelaska vanjske granice, različitih od razloga iz stavka 1. ovoga članka.

14. Sukladno članku 192. stavku 1. Zakona o strancima, rješenjem o protjerivanju utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, da je dužan napustiti EGP te će se odrediti vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak i boravak u EGP-u. Stavkom 6. istog članka propisano je da zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 190. istog Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina.

15. Prema članku 193. stavku 3. Zakona o strancima, ako se rješenjem o protjerivanju ne određuje rok za dragovoljni odlazak sukladno članku 185. stavku 1. ovoga Zakona, rješenjem o protjerivanju odredit će se prisilno udaljenje i država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti.

16. Odredbom članka 191. stavak 1. Zakona o strancima propisano je da će se prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. istog Zakona, uzeti u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla. Uvažavajući navedenu odredbu, tuženik nije našao smetnje za protjerivanje.

17. Slijedom navedenog, iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužiteljica u EGP (Republiku Hrvatsku) ulazila u više navrata zbog osobnih razloga dok je u periodu utvrđivanja legaliteta boravka ušla 31. svibnja 2023. te do 31. srpnja 2024. nije izlazila iz EGP-a, što je razvidno iz putne isprave i IS MUP-a, pri čemu tužiteljica nije potkrijepila svoje navode o mogućem prelasku granice EGP-a bez odgovarajuće evidencije prelaska. Pored toga, pravilnost utvrđenja tuženika proizlazi iz sadržaja izjave tužiteljice na zapisnik o saslušanju stranca od 31. srpnja 2024., KLASA: UP/I- 216-04/24-01/3072, URBROJ: 511-15-13-24-1, koja je iscrpno citirana u toč, 10. obrazloženja ove presude. S obzirom na izjavu tužiteljice o trajanju boravka u EGP, tužbeni navod o tome da je izlazak moguć na više graničnih prijelaza bez evidencije nije od utjecaja na drugačije odlučivanje.

18. R

ačunajući od dana posljednjeg ulaska kojim se računa legalnost boravka u Republici Hrvatskoj odnosno EGP-u (31. svibnja 2023.), razvidno je da je tužiteljica boravila na području EGP-a više od 90 dana u 180 dana, to jest, da je nezakonito boravila 428 dana.

19. Primjenom članka 55. stavka 2. točke 4. Zakona o strancima, tužiteljica kao državljanin treće zemlje nije bila na kratkotrajnom boravku jer je u prethodnih 180 dana boravila (u EGP) dulje od 90 dana. Navedenu odredbu potrebno je povezati s odredbom članka 183. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima kojom je propisano da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nije na kratkotrajnom boravku. Dakle, tužiteljica nije bila na kratkotrajnom boravku i stoga je nezakonito boravila. U tom slučaju primjenjiva je odredba članka 190. stavka 2. Zakona o strancima kojom je propisano je da se državljanina treće zemlje može protjerati zbog nezakonitog boravka i nezakonitog prelaska ili pokušaja prelaska vanjske granice, različitih od razloga iz stavka 1. toga članka. Dakle, postojali su razlozi za protjerivanje tužiteljice. Stoga je valjalo donijeti rješenje o protjerivanju, a ne rješenje o povratku, pa tužbeni navodi o pitanju donošenja rješenja o povratku nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovome sporu. Tuženik se pravilno pozvao na članak 190. stavak 2. Zakona o strancima kao pravnu osnovu donošenja osporavanog rješenja.

20. Slijedom svega navedenog, Sud je ocijenio da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, na koje je pravilno primijenjeno relevantno materijalno pravo, bez činjenja bitnih povreda pravila upravnog postupka, te je osporavano rješenje dostatno obrazloženo i sadrži sve propisane dijelove.

21. Stoga je Sud odbio tužbeni zahtjev i sukladno odredbi članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

22. U odnosu na troškove spora, odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

22.1. Budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, primjenom članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 13. siječnja 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužiteljici po opunomoćeniku

2. Tuženiku