Posl. broj: P-649/2023-26
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
Zlatar, Trg slobode 14A
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Marohniću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici P MT i ostalim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, nakon pripremnog ročište održanog 12. siječnja 2026. u prisutnosti z.z. punomoćnice tužitelja Marine Šuti-Kudelić, odvjetnice iz Zlatara, a odsutnosti uredno pozvane punomoćnice tuženika, 13. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
I. O d b i j a s e tuženikov prigovor da o tužbenom zahtjevu iz ovog postupka već teče parnica.
II. Određuje se p r e k i d ovog postupka do pravomoćnog okončanja parnice koja se vode između istih stranaka na Općinskog građanskom sudu u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-9022/2019.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika 14. lipnja 2023. podnio tužbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. U tužbi navodi da je, kao korisnik kredita, s tuženikom kao bankom 5. listopada 2005. (solemnizacija po javnom Bilježniku 10. listopada 2005.) sklopio ugovor o namjenskom kreditu broj ugovora: 3205530495/05, kreditna partija 7102894195 za kupnju stana u iznosu 260.260,00 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, na rok otplate od 30 godina i 6 mjeseci, sa početnom kamatnom stopom od 4,50%. Tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka su sklopili aneks o konverziji. Tvrdi da je u odnosu na efekt konverzije ili razliku glavnica (ovisno o tome kako to tko naziva), te manjak koji je tužitelj neosnovano morao plati po konverziji tužitelj obrazlaže. Daj hipotetski primjer u odnosu na razliku glavnica/efekt konverzije. Na dan konverzije preostala glavnica je 100.000,00 CHF x 7,5 = 750.000,00 HRK. Po početnom tečaju ta glavnica iznosila je = 100.000,00 CHF x 4,5 = 450.000,00 HRK. Konverzijom je priznata preostala glavnica = 550.000,00 HRK. Razlika glavnica = konvertirana glavnica 550.000,00 HRK minus prava glavnica po početnom tečaju 450.000,00 HRK. Potrebno je dakle i u ovom slučaju izračunati koliki je iznos preostale glavnice u francima po tečaju realizacije kredita, te od konvertirane glavnice odbiti iznos pod 1. To je razlika tečaja u preostaloj glavnici, koja je konvertirana. Dakle, radi se o glavnici na dan konverzije u francima koja je konvertirana. U vrijeme konverzije tečaj nije bio ništetan. Nakon utvrđenja ništetnosti, preostala glavnica nije ona koja je konvertirana, nego je to preostala CHF glavnica pomnožena tečajem realizacije kredita. Radi se, dakle, o razlici tečaja. Tužitelj ima pravo i na sve kamate (povrat) naplaćene na tu razliku/razlike, jer ta razlika pripada njemu, pa se onda kamate nisu na to smjele naplatiti. To mora precizno utvrditi vještak ukupne i pojedinačne iznose (glavnica, kamate, zakonske zatezne kamate) i ostalo. Nakon toga se može urediti tužbeni zahtjev. Na pojedine iznose dakle tužitelju pripadaju i zakonske zateznih kamata koje teku od dana (pre)plaćanja/neosnovanog plaćanja svakog pojedinog iznosa do konačne isplate. To mora precizno utvrditi vještak budući se radi o kompleksnoj stvari. Također tužitelj je neosnovano platio i utvrđeni manjak po konverziji koji je tuženik neosnovano zaračunao i naplatio pa i taj iznos mora biti ukalkuliran u potraživanje tužitelja, ali će se o istome precizno morati očitovati vještak, te nakon toga tužitelj. Na te okolnosti predlaže se dokazni prijedlog dakle tražiti promet po kreditu/knjigovodstvenu karticu kredita za cijelo vrijeme plaćanja kredita od sklapanja ugovora o kreditu do zatvaranja/plaćanja kredita, ako je zatvoren ili za vrijeme plaćanja ako je otvoren, kao i sva druga predložena dokumentacija i dokazni prijedlozi istaknuti u tužbi i tijekom postupka, ali za isto to vrijeme (cijelo vrijeme trajanja kredita). Naravno, "cijeli tužbeni zahtjev se pridržava urediti/precizirati/preinačiti/ povećati/smanjiti/drugo nakon obavljenog vještačenja, a to podržava i VSRH svojim stavom (vidjeti III. ovog podneska)". Prije pokretanja ove parnice tuženik je sačinio preliminarnu projekciju svojih potraživanja na temelju dostupne dokumentacije (banke ili odbijaju predati traženu dokumentaciju ili dostavljaju reduciranu/parcijalnu dokumentaciju ili dostavljaju dokumentaciju nakon nekoliko mjeseci zbog navodne preopterećenosti ili navode da će dostaviti tek na zahtjev suda). Tako tužitelju prema dostupnoj dokumentaciji pripada s osnova razlike glavnice ili efekt konverzije: razlika efekta konverzije na preostalu glavnicu u odnosu na efekt ništetne valutne klauzule i promjene kamata na preostalu glavnicu iznos od 18.521,91 eur/ 139.553,36 kuna. Ovo je dakle tužba kojom se traži razlika glavnice. Sukladno tome, tužbenim zahtjevom traži iznos od 18.521,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 30. svibnja 2015. pa do isplate.
2. Rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 223/2023-6 od 25. rujna 2023. za postupanje u ovom predmetu određen je Općinski sud u Zlataru.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor dvostruke litispendencije. Ovo stoga što je tužitelj već po istom Ugovoru o kreditu u postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-9022/19 postavio tužbeni zahtjev koji je, između ostalog usmjeren i na „manjak“ koji potražuje u ovoj parnici. Time se isprepleću razlike konvertirane glavnice i CHF glavnice pa tužitelj ne može u dvije odvojene parnice tražiti jednu te istu stvar. Predlaže stoga odbaciti tužiteljevu tužbu i tuženiku dosuditi trošak parničnog postupka. Također, uzgred navodi da prilikom konverzije tužitelju nije niti utvrđena preplata već minus od 9.518,58 kn, što je vidljivo na str. 11. Izračuna konverzije, pa se niti ne može govoriti o bilo kakvoj preplati glavnice. Podredno, tuženik i meritorno osporava tužbeni zahtjev te predlaže da se isti odbije.
4. Prema odredbi čl. 194. st. 3. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., proč. tekst , 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti.
5. Prema odredbi stavka 4. tog članka, sud će u tijeku cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti teče li već druga parnica o istom zahtjevu među istim strankama.
6. Prema odredbi čl. 288. st. 2. ZPP-a, rješenje o odbacivanju tužbe, ako utvrdi da o tužbenom zahtjevu već teče parnice, sud može donijeti najranije na pripremnom ročištu.
7. Tužitelj je dokumentaciju o parnici koja se vodi pred Općinskim građanskim sudom Zagrebu dostavi tek po nalogu suda, podneskom od 10. studenoga 2025.
8. Iz navedene je dokumentacije je vidljivo:
- da je na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu zaprimljena tužba pod poslovnim brojem P-9022/19 između istog tužitelj i istog tuženika, u vezi istog ugovora o kreditu;
- da tužitelj u toj tužbi tvrdi da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nepoštene ugovorne odredbe, a to se odnosi na ugovornu odredbu kojom je određeno da je kamatna stopa promjenjiva na način da je tuženiku omogućeno da jednostranim odlukama mijenja kamatnu stopu, zbog čega je ugovorna činidba ostala neodređena i neodrediva, te je istodobno ugovorio i valutnu klauzulu CHF koja je uzrokovala dodatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja. Zbog takva postupanja tuženika ugovorne odredbe ugovora o kreditu su ništetne, jer je tuženik tipskim ugovorom ugovorio takve ugovorne odredbe koje njihovom istodobnom primjenom stvaraju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužitelja uslijed čega su tako ugovorene obveze ništetne;
- da tužitelj tvrdi da mu prema dostupnoj dokumentaciji pripada s osnova preplaćenih redovnik kamata 111.383,24 kn, a s osnova tečajnih razlika (valutne klauzule) 71.733,64 kn;
- da tužitelj tvrdi da je banka konverzijom od njega tražila plaćanje (nije mu po konverziji priznala nikakvu preplatu) iznosa od 9.518,58 kuna, što također traži ovdje natrag, a da razlika efekata konverzije na preostalu glavnicu u odnosu na efekt ništetne valutne klauzule i primjene kamate na preostalu glavnicu iznosi 139.553,36 kuna - "To će naknadno tražiti kada se za to steknu uvjeti ili kad to tužitelj odluči";
- da je tužitelj sukladno tome postavio tužbene zahtjeve: I. za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, II. za isplatu iznosa od 111.383,24 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose s osnove preplate zbog promjene kamatnih stopa; III. za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli; IV. za isplatu iznosa od 71.733,64 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose s osnova preplate zbog valutne klauzule; V. za isplatu iznosa od 9.518,58 kn s osnove povrata uplaćenog manjka koji je tužitelj uplatio po konverziji po obračunu tužitelja;
- da je tuženik odgovorom na tužbu u cijelosti osporio tužbene zahtjeve;
- da je na pripremnom ročištu 7. rujna 2020. određeno izvođenje financijskog vještačenja s time da će se zadatak vještaku odrediti pisanim rješenjem nakon uplate predujma;
- da je na ročištu za glavnu raspravu od 18. rujna 2025. saslušan tužitelj te je financijsko vještačenje određeno raspravnim rješenjem od 7. rujna 2020. povjereno drugom vještaku ali opet nije određen zadatak vještačenja već je sud prihvatio prijedlog tužitelja te mu je odredio rok od 8 dana radi očitovana, odnosno specificiranja prijedloga zadatka vještaku;
9. Imajući u vidi navedeno, sud utvrđuje da zahtjev za isplatu iznosa od 18.521,91 eura (139.553,36 kn) sa zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna 2015., a na ime "razlike efekta ništetne valutne klauzule i promjene kamata na preostalu glavnicu, nije predmet raspravljanja u navedenoj parnici Općinskog građanskog suda u Zagrebu, barem ne za sada, pa stoga nije osnovan tuženikov prigovor da o tužbenom zahtjevu u ovom predmetu već teče parnice te je taj prigovor odbijen.
10. No, imajući u vidu: da su o pravnim učincima sporazuma o konverziji ugovora o kreditu u CHF u EUR te pravima potrošača na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeta tri različita pravna shvaćanja; da su u parnici pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, među ostalim, postavljeni tužbeni zahtjevi za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, što, ovisno o učincima konverzije, može predstavljati prethodno pitanje u ovoj parnici; da nije moguće spajati spise koji se ne vode na istom sudu; da je u parnici pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu tužitelj već saslušan; da ovisno o ishodu financijskog vještačenja koje je određeno u navedenoj parnici, tužitelj može i preinačiti tužbu te da prema odredbi čl. 10. st. 1. ZPP-a sud i stranke moraju nastojati da se postupak provede, među ostalim, sa što manje troškova, sud je, temeljem odredbe čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP-a, odredio prekid ovog postupka do pravomoćnost okončanja parnice koja se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu.
U Zlataru 13. siječnja 2026.
S u d a c:
Damir Čižmek
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od 15 dana.
DNA:
1. punomoćniku tužitelja Borisu Marohniću, odvjetniku iz Rijeke
2. punomoćnici tuženika Sanji Porobija, odvjetnici iz Zagreba
