Zakon.hr

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šet. dr. Ivše Lebovića 42

Poslovni broj: Povrv-55/2025-16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji pojedincu Sanjani Zorinc, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Vjekoslava Kovačevića, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI OPERATOR TRŽIŠTA ENERGIJE d.o.o., OIB: 75801633608, Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, koga zastupa Marko Mećar, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tihana Posavec Vlašić i Marko Mećar iz Zagreba, Vrtlarska 33, protiv tuženika BRANA d.o.o., OIB: 84154988927, Virovitica, A. Mihanovića 29, koga zastupa Dario Benić, odvjetnik iz Zagreba, Ilica 213, radi isplate, nakon javne i glavne rasprave zaključene 12. studenog 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnice tuženika, 13. siječnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Brigite Anđal-Mlinarić iz Pitomače, Trg Kralja Tomislava 19, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-185/2025 od 8. travnja 2025. u dijelu kojim se nalaže tuženiku BRANA d.o.o., OIB: 84154988927, Virovitica, A. Mihanovića 29, isplatiti tužitelju HRVATSKI OPERATOR TRŽIŠTA ENERGIJE d.o.o., OIB: 75801633608, Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, iznos od 5.020,65 EUR (pettisućadvadeseteurašezdesetpeteurocenta), s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 13. veljače 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Brigite Anđal-Mlinarić iz Pitomače, Trg Kralja Tomislava 19, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-185/2025 od 8. travnja 2025. u dijelu kojim se nalaže tuženiku BRANA d.o.o., OIB: 84154988927, Virovitica, A. Mihanovića 29, isplatiti tužitelju HRVATSKI OPERATOR TRŽIŠTA ENERGIJE d.o.o., OIB: 75801633608, Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, prethodno obračunatu kamatu u iznosu od 148,29 EUR (stočetrdesetosameuradvadesetdeveteurocenta) obračunatu do 12. veljače 2025.

r i j e š i o j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Brigite Anđal-Mlinarić iz Pitomače, Trg Kralja Tomislava 19, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv- 185/2025 od 8. travnja 2025. u dijelu kojim je naloženo tuženiku BRANA d.o.o. isplatiti tužitelju HRVATSKI OPERATOR TRŽIŠTA ENERGIJE d.o.o. iznos od

5.140,18 EUR (pettisućastočetrdeseteuraosamnaesteurocenta) s pripadajućim kamatama koje teku od 13. veljače 2025., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana, te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Brigite Anđal-Mlinarić iz Pitomače, Trg Kralja Tomislava 19, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv- 185/2025 od 8. travnja 2025. u dijelu kojim je naloženo tuženiku BRANA d.o.o. isplatiti tužitelju HRVATSKI OPERATOR TRŽIŠTA ENERGIJE d.o.o. prethodno obračunatu

kamatu

iznosu

151,28

EUR

(stopedesetjedaneurodvadesetosameurocenta) obračunatu do 12. veljače 2025., te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

III. Nalaže se tuženiku BRANA d.o.o. naknaditi tužitelju HRVATSKI OPERATOR TRŽIŠTA ENERGIJE d.o.o. parnični trošak u iznosu od 245,30 EUR (dvjesto četrdesetpeteuratrideseteurocenti) sa zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojnih isprava javnom bilježniku. U prijedlogu navodi da mu tuženik na temelju priložene vjerodostojne isprave – računa broj: 866-OTEE-91 od 28. listopada 2024. duguje ukupni iznos od 10.160,83 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. veljače 2025. do isplate, kao i prethodno obračunatu kamatu u iznosu od 300,11 EUR koja je obračunata do 12. veljače 2025.

2. Javni bilježnik Brigita Anđal-Mlinarić iz Pitomače, Trg Kralja Tomislava 19, po prijedlogu je donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-185/2025 od 8. travnja 2025.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je kao ovršenik 17. travnja 2025. podnio prigovor u kojem navodi da rješenje o ovrsi pobija u cijelosti kako po osnovi tako i po visini. Nadalje, tuženik ističe kako je u razdoblju, a na koje se odnose računi na temelju kojeg je podnesen prijedlog za ovrhu, bio u sustavu povlaštenog proizvođača električne energije, odnosno nije bio obvezan na plaćanje naknade za organiziranje tržišta električne energije, s obzirom na to da je na temelju Ugovora o otkupu električne energije, koji je sklopljen između stranaka 4. prosinca 2015., stekao s danom 29. listopada 2018. status povlaštenog proizvođača na postrojenju naziva Kogeneracija na drvnu biomasu elektrana „Brana“. Nadalje, tuženik navodi da je sukladno članku 2. Odluke o naknadi za organiziranje tržišta električne energije („Narodne novine“ broj 94/2007 i 38/2012) propisano kako će se naknada za obavljanje poslova organiziranja tržišta električne energije naplaćivati od opskrbljivača, trgovaca i proizvođača, osim povlaštenog proizvođača koji ima pravo na poticaj, a da u tu kategoriju spada upravo tuženik na temelju navedenog Ugovora. Nastavno na prethodno navedeno, tuženik ukazuje da je na temelju odredbe članka 11. predmetnog Ugovora, a nakon što je stekao status povlaštenog proizvođača, stekao i pravo na poticajnu cijenu za električnu energiju isporučenu iz postrojenja u elektroenergetsku mrežu, zbog čega otpada svaka osnova za naplatu predmetnih tražbina iz računa ovrhovoditelja, jer tuženik u predmetnom razdoblju nije bio i nije mogao ni biti obveznik plaćanja te vrste naknade. Također, tuženik ističe i prigovor zastare tužiteljevog potraživanja. Slijedom izloženog, tuženik u cijelosti osporava tužiteljevu tražbinu utvrđenu pobijanim rješenjem, te predlaže prigovor sa spisom predmeta dostaviti nadležnom sudu na daljnje postupanje.

4. Odlučujući o prigovoru tuženika, tada ovršenika, ovaj sud je rješenjem poslovnog broja Povrv-55/2025-2 od 18. srpnja 2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-185/2025 koje je 8. travnja 2025. donijela javna bilježnica Brigita Anđal-Mlinarić iz Pitomače, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te je odlučeno postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj u podnesku od 2. listopada 2025. navodi da je naknadnom provjerom utvrdio da je tuženik dio razdoblja na koje se odnosi tražbina i to od 1. siječnja 2019. do 30. rujna 2022. bio u sustavu poticaja kao povlašteni proizvođač električne energije, odnosno imao je važeći ugovor o otkupu električne energije slijedom čega je djelomično povukao tužbu za iznos od 5.140,18 EUR i za prethodnu obračunatu kamatu u iznosu od 151,28 EUR te je precizirao tužbeni zahtjev tako da nadalje potražuje na ime glavnice iznos od 5.020,65 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. veljače 2025., zajedno s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 148,29 EUR za razdoblje do 12. veljače 2025., kao parnične troškove i troškove ovršnog postupka u iznosu od 57,01 EUR, sa zateznim kamatama od donošenja odluke pa do isplate. Nadalje tužitelj navodi da je u preostalom dijelu tuženikov prigovor u cijelosti neosnovan, te da je tuženik dužan platiti naknadu za organiziranje tržišta električne energije za razdoblje od 1. listopada 2022. do 31. kolovoza 2024. Vezano uz pravnu osnovu tražbine tužitelj naglašava da je sukladno članku 50. Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine br. 111/21, 83/23 i 17/25, dalje kao: ZoTEE) operator tržišta električne energije koji obavlja djelatnost organiziranja tržišta električne energije kao javnu uslugu na cijelom području Republike Hrvatske, za što naplaćuje naknadu za organiziranje tržišta električne energije, sve sukladno članku 50. stavcima 3. i 5. ZoTEE. Nadalje, tužitelj navodi da sukladno članku 16. stavku 3. Pravila organiziranja tržišta električne energije (Narodne novine br. 107/19, 36/20, dalje kao: Pravila), pravna ili fizička osoba koja namjerava sudjelovati na tržištu električne energije dužna je sklopiti s tužiteljem ugovor o sudjelovanju na tržištu električne energije, a sukladno članku 18. Pravila osoba koja sudjeluje na tržištu električne energije (tržišni sudionik) obvezna je tužitelju plaćati naknadu za organiziranje tržišta električne energije. Isto tako, tužitelj navodi da sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o naknadi za organiziranje tržišta električne energije (NN 94/07, 38/12, dalje kao: Odluka), proizvođači električne energije kao što je tuženik dužni su tužitelju plaćati naknadu za organiziranje tržišta električne energije. Tužitelj ukazuje kako se predmetni spor upravo tiče plaćanja navedene naknade za organiziranje tržišta električne energije koju tužitelj, kao propisom određeni operator tržišta električne energije u Republici Hrvatskoj, naplaćuje proizvođaču električne energije što je u konkretnom slučaju tuženik, a račun na temelju kojeg je doneseno pobijano rješenje o ovrsi se odnosi na tražbine tužitelja prema tuženiku na ime godišnjih i mjesečnih naknada za organiziranje tržišta električne energije za razdoblje od 1. listopada 2022. do 31. kolovoza 2024. u kojem je razdoblju tuženik, kao proizvođač električne energije iz postrojenja Kogeneracija na drvnu biomasu elektrana „Brana“ i Sunčane elektrane Brana 1, bio tržišni sudionik odnosno sudjelovao je na tržištu električne energije. Tužitelj ističe da su iznos i način obračuna naknade za organiziranje tržišta električne energije određeni propisom te da je Odlukom propisano da se naknada za organiziranje tržišta električne energije naplaćuje od proizvođača električne energije i određuje u iznosu od 0,14 kn/MWh ili 0,02 eura/MWh prodane električne energije proizvođača (osim povlaštenog proizvođača koji ima pravo na poticaj) i u iznosu od 10.000,00 kn ili 1.327,23 EUR godišnje, kao godišnja naknada za sudjelovanje na tržištu električne energije u Republici Hrvatskoj. Navedena naknada se obračunava mjesečno za prodanu električnu energiju prema iznosima iz ugovornih rasporeda u odgovarajućem razdoblju, u kojima proizvođači električne energije prijavljuju iznose električne energije koje namjeravaju isporučiti u mrežu, izražene u megavatsatima (MWh). U situaciji kada proizvođač ne ispuni obvezu sklapanja ugovora o sudjelovanju na tržištu propisanu Pravilima i sam ne dostavi tužitelju ugovorne rasporede za električnu energiju koju namjerava isporučiti u mrežu, kao što smatra tužitelj da je to bio slučaj s tuženikom, za potrebe obračuna mjesečne naknade tužitelj koristi službene podatke o količini električne energije isporučene u mrežu koje je zaprimio od nadležnog operatora distribucijskog sustava. Vezano uz činjenično stanje tužitelj navodi da je s tuženikom sklopio ugovore o otkupu električne energije za svoja dva proizvodna postrojenja iz obnovljivih izvora i to Ugovor o otkupu električne energije iz postrojenja koje koristi obnovljivi izvor energije: Kogeneracija na drvnu biomasu elektrana „Brana“, broj: BIOMASA1.d.2-45/15 od 4. prosinca 2015. (dalje kao: Ugovor o otkupu kogeneracija) i Ugovor o otkupu električne energije iz postrojenja Sunčana elektrana Brana 1, broj: SE1.a.2. -598/13 od 11. rujna 2013. (dalje kao: Ugovor o otkupu sunčana elektrana) te da je tuženik počeo ostvarivati pravo na poticajnu cijenu na temelju članka 11. Ugovora o otkupu električne energije kogeneracija 29. listopada 2018. kada je nastupila pravomoćnost rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije odnosno na temelju članka 41. Ugovora o otkupu električne energije sunčana elektrana 4. kolovoza 2014., kao danom očitanja obračunskog mjernog mjesta postrojenja od strane operatora distribucijskog sustava nakon izvršnosti rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije. Tužitelj ukazuje da je tuženik dopisom od 21. rujna 2022. raskinuo Ugovor o otkupu sunčana elektrana, a dopisom od 23. rujna 2022. raskinuo je Ugovor o otkupu kogeneracija te da je povodom zaprimljenih obavijesti tuženika o raskidima ugovora, tužitelj je 22. rujna 2022. donio rješenja kojima se raskidaju oba ugovora s 30. rujnom 2022., a koji je ujedno i posljednji dan na koji su navedena postrojenja tuženika bila u sustavu poticaja te da počevši od 1. listopada 2022. nadalje tuženik kao proizvođač električne energije sudjeluje na tržištu električne energije s oba postrojenja. Slijedom navedene činjenice, tužitelj smatra da je tuženik dužan platiti naknadu za organiziranje tržišta. Tužitelj navodi da je dopisom od 20. svibnja 2024. upozorio tuženika da sukladno važećim primjenjivim propisima, s obzirom na to da sudjeluje na tržištu električne energije kao proizvođač i prodaje proizvedenu električnu energiju, mora sklopiti s njim ugovor o sudjelovanju na tržištu električne energije i plaćati godišnju i mjesečnu naknadu za organiziranje tržišta električne energije, te ga je pozvao da žurno ispuni predmetne obveze koje tuženik nije nikada ispunio. Tužitelj naglašava da je utvrdio okolnost da je tuženik u predmetnom razdoblju sudjelovao na tržištu električne energije tako što je isporučivao proizvedenu električnu energiju u mrežu na temelju službenih mjernih podataka s obračunskih mjernih mjesta postrojenja tuženika, koje je očitao nadležni operator distribucijskog sustava sukladno svojoj javnoj ovlasti iz članka 49. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine br. 100/22, 134/24, dalje kao: Pravilnik). Tužitelj ističe da tuženik nije nikada pred nadležnim operatorom distribucijskog sustava osporio ispravnost obračunskog mjernog mjesta niti izmjerene podatke o električnoj energiji predanoj u mrežu, slijedom čega smatra da navedeni mjerni podaci na temelju kojih je tužitelj obračunao naknade, a koje su predmet ovog postupka, se imaju smatrati točnima i vjerodostojnim. Iz svega navedenog tužitelj zaključuje da je tuženik u razdoblju od 1. listopada 2022. do 31. kolovoza 2024. imao status proizvođača električne energije koji za svoja dva postrojenja nije bio u sustavu poticaja, jer je raskid oba ugovora o otkupu električne energije sklopljena s tužiteljem nastupio s danom 30. rujna 2022., zatim da je tuženik u razdoblju od 1. listopada 2022. do 31. kolovoza 2024. sudjelovao na tržištu električne energije, a što je vidljivo iz službenih mjernih podataka operatora distribucijskog sustava, te da je stoga za razdoblje od 1. listopada 2022. do 31. kolovoza 2024. tuženik bio u obvezi plaćati tužitelju naknadu za organiziranje tržišta električne energije sukladno Odluci. Tužitelj naglašava da je visina tražbine utvrđena primjenom cijena iz Odluke pomnoženih sa službenim podacima operatora distribucijskog sustava o količini električne energije predane u mrežu na obračunskim mjernim mjestima tuženikovih postrojenja. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da je vidljivo da je tražbina tužitelja koja je predmet spora osnovana i u pogledu pravne osnove i u pogledu visine. Vezano za tuženikov prigovor zastare, tužitelj smatra navedeni prigovor zastare u cijelosti neosnovan i paušalan. Naime, tužitelj ističe da ni Odlukom niti bilo kojim drugim primjenjivim propisom, nije utvrđen rok dospijeća za plaćanje naknada za organiziranje tržišta električne energije, pa sukladno tome smatra da za utvrđivanje dospjelosti obveze i početka tijeka roka zastare mjerodavan datum izdavanja računa, koji predstavlja vjerovnikov poziv na plaćanje, zajedno s u njemu naznačenim rokom za ispunjenje obveze prema članku 183. ZOO-a. U konkretnom slučaju, tužitelj naglašava da je račun izdan 28. listopada 2024. s dospijećem tražbine na 12. studeni 2024. iz čega slijedi da je zastarni rok počeo teći 13. studenog 2024., a prijedlog za ovrhu u ovom postupku je podnesen 19. veljače 2025., tako da je od dospijeća obveze do pokretanja ovršnog postupka proteklo svega tri mjeseca. Budući da naknada za organiziranje tržišta električne energije zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina prema članku 225. ZOO-a, tužitelj predlaže se da sud odbije tuženikov prigovor zastare kao neosnovan. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže sudu da donese presudu kojom će djelomično održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika kako je gore navedeno te da tuženiku naloži plaćanje ovršnog i parničnog troška.

6. Imajući u vidu navode tužitelja o djelomičnom povlačenju tužbe iz podneska od 2. listopada 2025. tuženik je na pripremnom ročištu održanom 12. studenog 2025. izjavio da je suglasan s djelomičnim povlačenjem tužbe.

7. Budući da je tužitelj djelomično povukao tužbu u odnosu na dio glavnice tužbenog zahtjeva s pripadajućom zateznom kamatom, kao i u odnosu na dio prethodno obračunate zatezne kamate, a na koje povlačenje tužbe je tuženik sukladno članku 193. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) pristao, sud je ukinuo gore navedeni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u odnosu na glavnicu u iznosu od 5.140,18 EUR s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 13. veljače 2025. i u odnosu na prethodnu obračunatu kamatu do 12. veljače 2025. u iznosu od 151,28 EUR te je u tom dijelu sukladno odredbi članka 456. stavka 1. ZPP-a utvrdio da je tužitelj povukao tužbu i odlučio kao u točki I. i II. izreke rješenja.

8. Radi utvrđenja spornih činjenica u dokaznom postupku sud je izvršio uvid u račun broj: 866-OTEE-91 od 28. listopada 2024. (list 7-8 spisa i 105-106 spisa), izvod iz otvorenih stavki od 17. siječnja 2025. (list 9 spisa), povratnicu od 20. studenog 2024. (list 10 i 107 spisa), Ugovor o otkupu električne energije iz postrojenja koje koristi obnovljivi izvor energije: Kogeneracija na drvu biomasu elektrana „Brana“ broj:

BIOMASA 1.d.2-45/15 od 4. prosinca 2015. (list 30-37 i 85-90 spisa), Ugovor o otkupu električne energije iz postrojenja: Sunčana elektrana Brana 1 broj: SE1a.2. - 598/13 od 11. rujna 2013. (list 69-74 i 76-81 spisa), izjava tuženika o raskidu ugovora od 21. rujna 2022. (list 75 spisa), dopis tužitelja od 15. rujna 2014. (list 82 spisa), dopis tužitelja od 5. veljače 2015. (list 83 spisa), izjavu tuženika o raskidu ugovora od 22. rujna 2022. (list 84 spisa), dopis tužitelja od 20. svibnja 2024. (list 91 spisa), podlogu za izračunavanje godišnjeg i mjesečnog iznosa naknade za organiziranje tržišta električne energije (list 92-97 spisa), specifikaciju električne energije za period od 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2024. (list 97-103 spisa),

dopis tužitelja od 28. listopada 2024. (list 104 spisa), e-mail korespondenciju od 30. travnja 2025. (list 108-109 spisa), rješenje od 22. rujna 2022. (list 111-112 spisa), povratnicu od 26. rujna 2022. (list 113 spisa), rješenje od 23. rujna 2022. (list 114- 115 spisa) i povratnicu od 26. rujna 2025. (list 116 spisa).

9. Na temelju tako provedenog dokaznog pisanog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Među strankama nije sporno da su sklopile Ugovor o otkupu električne energije iz postrojenja: Sunčana elektrana Brana 1 broj: SE1a.2. -598/13 od 11. rujna 2013. (dalje: Ugovor o otkupu električne energije iz sunčane elektrane) i Ugovor o otkupu električne energije iz postrojenja koje koristi obnovljivi izvor energije: Kogeneracija na drvu biomasu elektrana „Brana“ broj: BIOMASA 1.d.2-45/15 od 4. prosinca 2015. (dalje kao: Ugovor o otkupu električne energije iz kogeneracije na drvnu biomasu), te da je tuženik navedene ugovore raskinuo izjavom o raskidu od 21. rujna 2022. odnosno izjavom o raskidu od 22. rujna 2022. i da je tužitelj izdao tuženiku račun broj: 866-OTEE-91 od 28. listopada 2024. u kojem potražuje isplatu godišnje i mjesečne naknade za uslugu organiziranja tržišne električne energije za razdoblje od 1. siječnja 2019. zaključno s 31. kolovozom 2024. u ukupnom iznosu od 10.160,83 EUR.

11. Također, među strankama nije sporan obračun mjesečne i godišnje naknade za uslugu organiziranja tržišne električne energije i prethodno obračunate kamate izračunate od strane tužitelja odnosno visina spornog potraživanja te da je tužitelj podneskom od 2. listopada 2025. djelomično povukao tužbu za iznosu od 5.140,18 EUR. koji se odnosi mjesečne i godišnje naknadu za uslugu organiziranja tržišne električne energije utuženo razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. rujna 2022.

12. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva jer tuženik smatra da nije dužan izvršiti plaćanje predmetnog potraživanja tužitelja za preostalo utuženo razdoblje nakon djelomičnog povlačenja tužbe od 1. listopada 2022. do 31. kolovoza 2024., te osnovanost prigovora zastare potraživanja izjavljenog od strane tuženika.

13. Prema članku 50. stavku 1. do 3. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ broj: 111/21., 83/23. i 17/25.; dalje: ZTEE) propisano je da je operator tržišta električne energije trgovačko društvo u vlasništvu Republike Hrvatske, HRVATSKI OPERATOR TRŽIŠTA ENEGIJE d. o. o., Zagreb, a operator tržišta električne energije obavlja djelatnost organiziranja tržišta električne energije na cijelom području Republike Hrvatske na temelju dozvole koju izdaje Agencija sukladno ovom Zakonu i zakonu kojim se uređuje energetski sektor, dok je stavkom 5. istog članka propisano da se naknada za organiziranje tržišta električne energije određuje operatoru tržišta energije, a određuje ju Agencija, na prijedlog operatora tržišta električne energije.

14. Prema članku 6. Pravila organiziranja tržišta električne energije (Narodne novine broj: 107/11. i 36/20., dalje: Pravila organiziranja tržišta električne energije) povlašteni proizvođač čije se proizvodno postrojenje nalazi u sustavu poticanja zajamčenom otkupnom cijenom isključivo prodaje električnu energiju Operatoru tržišta temeljem ugovora o otkupu električne energije sklopljenog s Operatorom tržišta i može trgovati s operatorom prijenosnog sustava isključivo u svrhu osiguravanja usluga sustava te su njegova prava i obveze regulirane posebnim propisima.

15. Nadalje, sukladno članku 16. stavku 4. Pravila organiziranja tržišta električne energije propisano je da je pravna ili fizička osoba koja namjerava sudjelovati na tržištu električne energije dužna podnijeti zahtjev za sklapanje ugovora o sudjelovanju na tržištu električne energije Operatoru tržišta odnosno HRVATSKOM OPERATORU TRŽIŠTA ENERGIJE d.o.o., a sukladno članku 18. stavku 1. istih Pravila organiziranja tržišta električne energije propisano je da su tržišni sudionici odnosno proizvođači, opskrbljivači i trgovci obvezni Operatoru tržišta plaćati naknadu za organiziranje tržišta električne energije.

16. Isto tako, sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o naknadi za organiziranje tržišta električne energije (Narodne novine broj: 94/07. i 38/12., dalje: Odluka), kojom se određuje se visina i način prikupljanja naknade za obavljanje poslova organiziranja tržišta električne energije, koje kao javnu uslugu obavlja Hrvatski operator tržišta energije d.o.o., navedena naknada se naplaćuje od opskrbljivača, trgovaca i proizvođača (osim povlaštenog proizvođača koji ima pravo na poticaj), koji sudjeluju na tržištu električne energije i određuje se u iznosu od 0,14 kuna po megavatsatu (kn/MWh) prodane električne energije koju opskrbljivač, trgovac i proizvođač (osim povlaštenog proizvođača koji ima pravo na poticaj) prijavljuju Hrvatskom operatoru tržišta energije d.o.o. kroz ugovorne rasporede i u iznosu od 10.000,00 kuna godišnje, kao godišnja naknada za sudjelovanje na tržištu električne energije u Republici Hrvatskoj u koje naknade nije uključen porez na dodanu vrijednost.

17. Prema članku 14. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. dalje: ZOO) trgovački ugovori, prema Zakonu o obveznim odnosima, jesu ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti.

18. Prema člancima 20., 31. i 33. Ugovora o otkupu električne energije iz sunčane elektrane ugovorne strane suglasno utvrđuju da tuženik kao nositelj projekta za postrojenje koje iz grupe postrojenja sunčanih elektrana ostvaruje pravo na poticajnu cijenu za isporučenu električnu energiju iz postrojenja, ukoliko izgradnju postrojenja obavlja putem ovlašteno instalatera te da se ugovor sklapa na određeno vrijeme od 14 godina, a da tuženik kao nositelj projekta može, pisanim putem, raskinuti navedene ugovore u bilo koje vrijeme.

19. Prema člancima 11., 21. i 23. Ugovora o otkupu električne energije iz kogeneracije na drvnu biomasu) ugovorne strane suglasno utvrđuju da će s danom pravomoćnosti rješenja o stjecanju status povlaštenog proizvođača tuženik kao nositelj projekta steći pravo na poticajnu cijenu za električnu energiju isporučenu iz postrojenja u elektroenergetsku mrežu te da se ugovor sklapa na određeno vrijeme od 14 godina, a da tuženik kao nositelj projekta može, pisanim putem, raskinuti navedene ugovore u bilo koje vrijeme.

20. Sukladno članku 225. ZOO-a tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a sukladno članku 228. ZOO-a međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine, a zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.

21. Prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je člankom 221.a ZPP-a propisano ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

22. Prema članku 492.a ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava.

23. Uvidom u dokumentaciju dostavljenu od strane stranaka sud je utvrdio da je tuženik sklapanjem Ugovora o otkupu električne energije iz sunčane elektrane od 11. rujna 2013. i Ugovora o otkupu električne energije iz kogeneracije na drvnu biomasu od 4. prosinca 2015. kao povlašteni proizvođač ostvario pravo na poticajnu cijenu za isporučenu električnu energiju iz navedenih postrojenja te da je tuženik prije isteka razdoblja za koje su ugovori sklopljeni navedene ugovore raskinuo pisanom izjavom o raskidu od 21. rujna 2022. odnosno pisanom izjavom o raskidu od 22. rujna 2022. Isto tako, sud je uvidom u račun broj: 866-OTEE-91 od 28. listopada 2024. utvrdio da tužitelj potražuje od tuženika mjesečnu i godišnju naknadu za uslugu organiziranja tržišne električne energije za razdoblje od 1. siječnja 2019. do zaključno s 31. kolovozom 2024., a koji račun sadrži naknadu za uslugu organiziranja tržišne električne energije po megavat satu i godišnju naknadu za sporno preostalo utuženo razdoblje nakon djelomičnog povlačenja tužbe odnosno za razdoblje od 1. listopada 2022. zaključno do 31. kolovoza 2024.

24. Također sud je uvidom u e-mail odnosno dopis HEP operatora distribucijskog sustava d.o.o. od 30. travnja 2025. utvrdio da je službenik HEP ODS d.o.o. dostavio tužitelju podatke o količini predane električne energije u mrežu na obračunskim mjernim mjestima na gore navedenim postrojenjima tuženika u kojima su navedene između ostalog količine predane električne energije u mrežu za sporno razdoblje od 1. listopada 2022. do 31. kolovoza 2024. (list spisa 100 do 103) i koji su podaci navedeni u Podlozi tužitelja za izračunavanje godišnjeg i mjesečnog iznosa naknade za organiziranje tržišta električne energije od 28. listopada 2024. sa specifikacijom predane električne energije u mrežu (list spisa 92-99). Iz navedenih podatka jasno proizlazi da je tuženik u predmetnom razdoblju sudjelovao na tržištu električne energije i isporučivao proizvedenu električnu energiju u mrežu, a da je nadležni operator distribucijskog sustava sukladno svojoj javnoj ovlasti utvrdio količinu isporučene električne energije iz postrojenja tuženika u mrežu izraženu u MWh.

25. Budući da je tuženik u konkretnom slučaju jednostrano pisanim putem raskinuo Ugovor o otkupu električne energije iz sunčane elektrane od 11. rujna 2013. i Ugovor o otkupu električne energije iz kogeneracije na drvnu biomasu od 4. prosinca 2015., sud smatra da je tuženik time izgubio status povlaštenog proizvođača koji ima pravo na poticajnu cijenu za isporučenu električnu energiju te da je prema Odluci Vlade Republike Hrvatske o naknadi za organiziranje tržišta električne energije postao obveznik plaćanja naknadi za organiziranje tržišta električne energije. S obzirom na to da tuženik tijekom postupka nije osporavao visinu utužene tražbine odnosno obračun mjesečne i godišnje naknade za organiziranje tržišta električne energije niti je osporio da je zaprimio račun koji sadrži obračun mjesečne i godišnje naknade za organiziranje tržišta električne energije za razdoblje od 1. listopada 2022. zaključno do 31. kolovoza 2024., to je sud sukladno odredbi članka 50. stavka 5. ZTEE, odredbi članka 16. stavku 4. i članka 18. stavka 1. Pravila organiziranja tržišta električne energije, a posebice sukladno odredbama Odluke Vlade Republike Hrvatske o naknadi za organiziranje tržišta električne energije tržišta utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan te da je tuženik nakon raskida gore navedenih ugovora o otkupu energije dužan platiti tužitelju zatraženu mjesečnu i godišnju naknadu za organiziranje tržišta električne energiju za razdoblje od 1. listopada 2022. do 31. kolovoza 2024. kada je prema podacima nadležnog operatora distribucijskog sustava tuženik proizvodio i isporučivao električnu energiju u mrežu .

26. Za naglasiti da tuženik u smislu odredbe članka 221.a ZPP-a tijekom postupka nije ničim dokazao niti je predložio sudu adekvatna dokazna sredstava kojim bi dokazao činjenicu da nakon raskida gore navedenih ugovora o otkupu električne energije iz postrojenja odnosno nakon 1. listopada 2022. nadalje ima status povlaštenog proizvođača električne energije koji ima pravo na poticaj odnosno da prema Odluci Vlade Republike Hrvatske nije obvezan platiti tužitelju naknadu za organiziranje tržišta električne energije za utuženo razdoblje.

27. Vezano za izneseni prigovor zastare tražbine od strane tuženika sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o međusobnim tražbinama između pravnih osoba – trgovaca za pruženu uslugu u prometu, a za koju ni odredbe ZTEE-a niti odredbe podzakonskih akti ili odluka Vlade RH ne propisuju poseban zastarni rok. Stoga, imajući u vidu da predmetno potraživanje tužitelja prema članku 225. i članku 228. ZOO-a nije zastarjelo ni u općem zastarnom roku od pet godina niti u posebnom zastarom roku od tri godine propisanom za trgovačke ugovore od dospijeća svake obveze plaćanja mjesečne i godišnje naknade za organiziranje tržišta električne energije koja je u konkretnom slučaju za prvu dospjelu mjesečnu naknadu za listopad 2022. mogla najranije početi teći od studenog 2022., to sud smatra tuženikov prigovor zastare u cijelosti neosnovanim.

28. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 451. stavka 3. ZPP-a valjalo je djelomično održati na snazi predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Brigite Anđal-Mlinarić iz Pitomače, Trg Kralja Tomislava 19, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-185/2025 od 8. travnja 2025. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju glavnicu iznos od 5.020,65 EUR s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 13. veljače 2025. pa do isplate, na temelju odredbe članka 183. stavka 1. ZOO-a i odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, te u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti prethodno obračunatu kamatu do 12. veljače 2025. u iznosu od 148,29 EUR te je odlučeno kao u točki I. i II. izreke presude.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 155. ZPP-a te odredbama članka 158. stavka 1. ZPP-a do djelomičnog povlačenja tužbe zato što je do djelomičnog povlačenja tužbe došlo iz razloga na strani tužitelja i članka 154. ZPP-a s obzirom na to da je tužitelj nakon što je došlo do djelomičnog povlačenja tužbe u cijelosti uspio sa sniženim tužbenim zahtjevom.

30. Naime, tužitelj je podneskom od 2. listopada 2025. djelomično povukao tužbu za iznos od 5.140,18 EUR, a za koji konkretan slučaj je mjerodavna odredba članka 158. stavka 1. ZPP-a prema kojoj je tužitelj koji povuče tužbu dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Imajući u vidu djelomično povlačenje tužbe i ukupnu vrijednost predmeta spora od 10.160,83 EUR, proizlazi da je do povlačenja tužbe tužitelj uspio u sporu 49,41 %, a tuženik 50,59 %, pa kada se oduzme postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu o postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu, proizlazi da je tuženik do trenutka povlačenja tužbe uspio u sporu 1,18 % u kojem omjeru mu valja priznati trošak za radnje do djelomičnog povlačenja tužbe.

31. Tuženiku pripada pravo na trošak sastava prigovora na rješenje o ovrsi u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25; dalje: Tarifa) uvećan za PDV u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 46. Tarife i na trošak sudske pristojbe za prigovor u iznosu od 148,06 EUR prema Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP), tako da sveukupni tuženikov trošak do povlačenja iznosi 398,06 EUR, a uzevši u obzir uspjeh u sporu 1,18 %, tuženiku pripada iznos od 4,70 EUR na ime troškova parničnog postupka.

32. Nakon što je došlo do djelomičnog povlačenja tužbe, vrijednost predmeta spora iznosila je 5.020,65 EUR, a glede kojeg iznosa je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pa stoga, tužitelju pripada pravo na trošak postupka za radnje poduzete nakon povlačenja odnosno za trošak pristupa na pripremno ročište održanog 12. studenog 2025. iznos od 200,00 EUR prema Tbr. 9. t. 1. Tarife uvećano za PDV u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 46. Tarife, a što ukupno iznosi 250,00 EUR.

33. Tužitelju nije priznat zatraženi putni trošak za pristup na pripremno ročište 12. studenog 2025. prema Tbr. 49. Tarife u iznosu od 90,00 EUR uvećan za PDV, te tužitelju nije priznat trošak izbivanja iz pisarnice (4 sata) radi pripremnog ročišta 12. listopada 2025. prema Tbr. 39. Tarife u iznosu od 200,00 EUR uvećan za PDV zato što navedeni troškovi sukladno članku 155. ZPP-a nisu bili potrebni za vođenje parnice. Naime, u konkretnom slučaju okolnosti nisu zahtijevale da sud prizna tužitelju trošak putovanja njegovog odvjetnika iz Zagreba u Bjelovar, jer prema popisu odvjetnika upisanih u odvjetničku komoru s poslovnim sjedištem u [adresa] postoji dovoljno odvjetnika koje je tužitelj mogao opunomoćiti za zastupanje ili kojima je punomoćnik tužitelja mogao dati zamjeničku punomoć. Ako je tužitelj htio da ga u Bjelovaru zastupa punomoćnik koji ima poslovno sjedište u [adresa] to je njegovo pravo, i on će prema ugovoru s punomoćnikom isplatiti odvjetniku naknadu, ali se ta naknada ne može prevaliti na protivnu stranu, jer se ne radi o potrebnom trošku.

34. Slijedom navedenog, proizlazi da tuženiku pripada trošak postupka do povlačenja razmjerno uspjehu u sporu u iznosu od 4,70 EUR, dok tužitelju pripada pravo na trošak postupka nakon povlačenja u cijelosti i to u iznosu od 250,00 EUR. Prebijanjem navedenih troškova dolazi se do iznosa od 245,30 EUR koji je tuženik dužan platiti tužitelju.

35. Na ukupno dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje teku od 13. siječnja 2026. do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.

36. Stoga je sud odlučio kao pod točkom III. izreke rješenja.

U Bjelovaru 13. siječnja 2026.

Sutkinja

Sanjana Zorinc

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ove presude ili objave presude na e- Oglasnoj ploči suda.Žalba se podnosi pisano u četiri primjerka istovjetna primjerka putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik Vjekoslav Kovačević.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte