REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj Us I-1303/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, kojeg zastupa službena osoba LČ, radi ispravka prijevoda naziva radnog mjesta u državnoj službi i koeficijenta za obračun plaće, 13. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/24-01/255, URBROJ: 566-01/14-24-2 od 27. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/24-01/255, URBROJ: 566-01/14-24-2 od 27. rujna 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda KLASA: UP/I-112-01/24- 01/137, URBROJ: 513-07-21-08-24-2 od 27. ožujka 2024.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, u točki I. izreke, odbijen je zahtjev tužiteljice za ispravak prijevoda naziva radnog mjesta i koeficijenta za obračun plaće; U točki II. izreke određeno je da se radno mjesto voditelja ispostave 1. kategorije, s koeficijentom 2,279, na koje je tužiteljica raspoređena, prevodi s danom 1. ožujka 2024. u posebno radno mjesto voditelja ispostave 1. kategorije u Poreznoj upravi s novim koeficijentom 2,60; Točkom III. izreke određeno je da se radno mjesto voditelja ispostave 1. kategorije u Poreznoj upravi svrstava u 10. platni razred jedinstvene platne ljestvice u državnoj službi i javnim službama; Točkom IV. izreke određeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
3. Tužiteljica u tužbi navodi da se suština ovoga spora odnosi na nezakonito postupanje tuženika u odnosu na postupak prevođenja naziva radnog mjesta tužiteljice, a prema odredbama Zakona u državnoj službi i javnim službama ("Narodne novine", broj 155/2023., dalje: Zakon) i Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u državnoj službi ("Narodne novine", broj 22/2024. i 33/2024., dalje: Uredba). Ističe da je i u žalbi tražila ispitivanje zakonitosti primjene Uredbe u konkretnom slučaju. Citira odredbe Uredbe te navodi vrste poslova koje obavlja na svom radnom mjestu službenog naziva – voditelj ispostave za velike porezne obveznike Osijek. Ističe da na svom radnom mjestu obavlja i koordinira poslove nadzora te navodi da su voditelji službe nadzora u Uredu za velike porezne obveznike razvrstani u koeficijent 2,90, odnosno viši koeficijent a koji je predviđen i za voditelja službe. Smatra da postupkom prevođenja iz osporavanog prvostupanjskog rješenja nije uzeta u obzir odlučna činjenica da se radi o poslovima nadzora, za koje su propisana posebna radna mjesta prema Uredbi te da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti ispravan naziv radnog mjesta - voditelj službe za nadzor s pripadajućim koeficijentom 2,90. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i sam riješiti upravnu stvar te utvrditi tužiteljici novi naziv radnog mjesta s pripadajućim koeficijentom.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja. Citira odredbe Zakona i Uredbe te navodi da je tužiteljica rješenjem od 7. prosinca 2020. raspoređena, s danom 1. siječnja 2021., na radno mjesto – položaj voditelja ispostave 1. kategorije u Ministarstvu financija, Poreznu upravu, Ured za velike porezne obveznike, Ispostava za velike porezne obveznike Osijek za koje radno mjesto je Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova dodatku za uvjete rada te kriterijima i najvišem mogućem iznosu dodatka za natprosječne rezultate u radu za službenike porezne uprave ("Narodne novine", broj 78/2017.), člankom 2. a) Položaji I. vrste, točkom 8. utvrđen koeficijent 2,279, a člankom 4. stavkom 1. isto je utvrđeno kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada s visinom dodatka na osnovnu plaću od 5%. Navodi da iz Tablice 5. koja je sastavni dio Uredbe proizlazi da se dosadašnji naziv radnog mjesta ispostave 1. kategorije (Porezna uprava), s koeficijentom složenosti poslova 2,279 i dodatkom od 5% za posebne uvjete rada prevodi u novi naziv radnog mjesta voditelj ispostave 1. kategorije u Poreznoj upravi, s koeficijentom za obračun plaće 2,6. Navodi da tužiteljica ne prilaže dokaze na kojima temelji tužbeni zahtjev te ničim konkretno ne osporava niti čini vjerojatnim da je koeficijent za obračun plaće za radno mjesto na koje je raspoređena, pogrešno utvrđen. Ističe da je Uredba stupila na snagu 1. ožujka 2024. pa se od tog datuma na sve državne službenike primjenjuju odredbe Uredbe kojima su utvrđeni nazivi radnih mjesta, uvjeti za raspored, klasifikacija radnih mjesta, pripadajući platni razredi te koeficijenti za obračun plaće u državnoj službi. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
5. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, u ovome Sudu je održana javna rasprava 9. prosinca 2025. na koju nisu pristupile uredno pozvane stranke (niti opravdale izostanak), pa je rasprava, na temelju odredbe članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/2024., dalje: ZUS), održana u njihovoj odsutnosti. Valja istaknuti da je tuženik podneskom od 13. svibnja 2025. obavijestio Sud da je suglasan da Sud riješi spor bez održavanja rasprave, dok tužiteljica svoj izričiti pristanak (da Sud riješi spor bez održavanja rasprave) nije dostavila, unatoč pozivu Suda na dostavljanje očitovanja (rješenje poslovni broj Us I – 1303/2024-4 od 30. travnja 2025.).
6. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te sve isprave koje se nalaze u istome te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je tužiteljica rješenjem prvostupanjskog tijela od 7. prosinca 2020. bila raspoređena na radno mjesto voditelja ispostave u područnom uredu 1. kategorije s koeficijentom 2,279, s dodatkom od 5% za posebne uvjete rada u skladu s Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova dodatku za uvjete rada te kriterijima i najvišem mogućem iznosu dodatka za natprosječne rezultate u radu za službenike porezne uprave.
8. Nadalje proizlazi da je tužiteljica 15. ožujka 2024. obaviještena o prevođenju dosadašnjeg naziva radnog mjesta i novom koeficijentu za obračun plaće na način da se radno mjesto voditelj ispostave 1. kategorije, na koje je bila raspoređena, s dosadašnjim koeficijentom 2,279, s danom 1. ožujka 2024. prevodi u posebno radno mjesto voditelj ispostave 1. kategorije u Poreznoj upravi s koeficijentom 2,60 koje se svrstava u 10. platni razred Jedinstvene platne ljestvice u državnoj službi i javnim službama sukladno Uredbi.
9. Iz podataka spisa proizlazi i da je na predmetnu obavijest, tužiteljica izjavila prigovor u kojem je navela kako smatra da ovakvo prevođenje radnog mjesta u novi koeficijent za obračun plaće nije osnovan i primjeren. Istakla je da se vrednovanje u skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe provodi na temelju podataka o poslovima i zadacima radnog mjesta koje dostavljaju državna tijela, odnosno javne službe i drugih dostupnih podataka o radnom mjestu na temelju kojih se može provesti vrednovanje. Navela je da smatra da joj treba priznati koeficijent voditelja službe za inspekcijske poslove odnosno koeficijent 2,90 te da se na njeno radno mjesto primijeni naziv voditelj službe prema Jedinstvenim nazivima u državnoj službi s koeficijentom 2,90.
10. Osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 27. ožujka 2024. odbijen je zahtjev tužiteljice za ispravak prijevoda naziva radnog mjesta i koeficijenta za obračun plaće i prvostupanjsko tijelo je odbilo prigovor tužiteljice te je radno mjesto voditelja ispostave 1. kategorije s koeficijentom 2,279, na koje je tužiteljica bila raspoređena, prevedeno s danom 1. ožujka 2024. u posebno radno mjesto voditelja ispostave 1. kategorije u Poreznoj upravi s (novim) koeficijentom 2,60.
11. Odredbom članka 11. Zakona propisano je da se plaća službenika i namještenika sastoji od osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću utvrđenih ovim Zakonom te ostalih primitaka u skladu s ovim Zakonom i općim propisom o radu.
12. Člankom 14. Zakona propisano je da se koeficijenti za obračun plaće radnih mjesta u državnoj službi i javnim službama utvrđuju na temelju provedenog vrednovanja radnih mjesta primjenom standardnih mjerila za vrednovanje i klasifikaciju radnih mjesta propisanih ovim Zakonom (stavak 1.). Koeficijent za obračun plaće radnog mjesta utvrđuje se u okviru raspona koeficijenata platnog razreda u koje je razvrstano radno mjesto (stavak 2.). Nazive radnih mjesta, uvjete za raspored, klasifikaciju radnih mjesta i pripadajući platni razred te koeficijente za obračun plaće u državnim tijelima utvrđuje Vlada uredbom na prijedlog tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose, uz prethodno mišljenje Vijeća za praćenje i unaprjeđenje sustava plaća u državnoj službi i javnim službama (stavak 3.).
13. Odredbom članka 35. Zakona propisano je da će se Uredbom iz članka 14. stavka 3. Zakona propisati prevođenje dotadašnjih naziva radnih mjesta u državnoj službi u nove nazive radnih mjesta na način da se uz nazive radnih mjesta utvrđene dotadašnjim propisima navedu novi nazivi radnih mjesta s pripadajućim platnim razredom i koeficijentom za obračun plaće (stavak 1.). U razdoblju od dana stupanja na snagu uredbe iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona do rasporeda državnih službenika i namještenika u skladu s pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela primjenjivat će se odredbe navedene uredbe o prevođenju dotadašnjih naziva radnih mjesta u nove nazive radnih mjesta državnih službenika i namještenika (stavak 2.). Stupanjem na snagu uredbe iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona smatrat će se da su dotadašnji nazivi radnih mjesta u pravilnicima o unutarnjem redu izmijenjeni u nove nazive radnih mjesta u skladu s prevođenjem utvrđenim navedenom uredbom (stavak 3.). U roku od 30 dana od stupanja na snagu uredbe iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona državno tijelo obavijestit će pisanim putem službenike i namještenike o prevođenju dotadašnjeg naziva radnog mjesta na koje su raspoređeni i novom koeficijentu za obračun plaće (stavak 4.). Državni službenik i namještenik koji smatra da mu je pogrešno utvrđeno prevođenje naziva radnog mjesta i novi koeficijent za obračun plaće ima pravo zatražiti ispravak u roku od tri dana od dana primitka obavijesti iz stavka 4. ovoga članka. Ako čelnik državnog tijela utvrdi da je zahtjev osnovan, obavijestit će službenika i namještenika pisanim putem o prihvaćanju njegova zahtjeva, a ako utvrdi da zahtjev nije osnovan, dužan je u upravnom postupku donijeti rješenje o utvrđivanju novog naziva radnog mjesta i koeficijenta za obračun plaće (stavak 5.). Podaci o novim nazivima radnih mjesta i koeficijentima za obračun plaće državnih službenika i namještenika unijet će se u Registar zaposlenih u državnoj službi i javnim službama u roku od 30 dana od stupanja na snagu uredbe iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona (stavak 6.).
14. Člankom 16. stavkom 2. Uredbe propisano je da se način prevođenja posebnih naziva radnih mjesta u državnoj službi utvrđenih dosadašnjim propisima u nove nazive radnih mjesta, s pripadajućim platnim razredima i koeficijentima za obračun, utvrđuje u Tablici 5., koja se nalazi u prilogu i čini sastavni dio Uredbe.
15. Uvidom u Tablicu 5., koja čini sastavni dio Uredbe, utvrđeno je da se dosadašnji naziv radnog mjesta voditelja ispostave 1. kategorije (Porezna uprava), s koeficijentom složenosti poslova 2,279 i dodatkom od 5% za posebne uvjete rada prevodi u novi naziv radnog mjesta voditelj ispostave 1. kategorije u Poreznoj upravi, s koeficijentom za obračun plaće 2,60.
16.1. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kao i činjenicu da je tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu voditeljice ispostave 1. kategorije (Porezna uprava) nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari te tužbeni navodi tužiteljice nisu odlučni. Prema stajalištu ovoga Suda, pravilno je prvostupanjsko tijelo ranije radno mjesto tužiteljice – položaj voditelja ispostave 1. kategorije u Poreznoj upravi, u skladu s odredbom članka 16. stavka 2. Zakona i Tablice 5. koja je sastavni dio Uredbe prevelo u novi naziv radnog mjesta voditelj ispostave 1. kategorije u Poreznoj upravi, s koeficijentom za obračun plaće 2,60.
16.2. Tužiteljica suštinski prigovara zakonitosti (ustavnosti) Uredbe u dijelu u kojemu se (prema shvaćanju tužiteljice) na nelogičan i nedosljedan način, s obzirom na opis poslova voditelja ispostave 1. kategorije i voditelja službe u sustavu ureda za velike porezne obveznike, definira pripadajući koeficijent.
16.3. U tom smislu valja istaknuti da rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-II-1591/2024 od 4. lipnja 2024. nije prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Uredbe, te se Ustavni sud Republike Hrvatske u navedenom rješenju, između ostaloga, pozvao i na razloge već iznesene u rješenju broj: U-II-1119/2001 i dr. od 27. listopada 2010. (kada je predmet ocjene suglasnosti s Ustavom i zakonom bila Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi ("Narodne novine" broj 37/01., 38/01. - ispravak, 71/01. - 73/19.)), te je navedeno da nije ustavnopravno pitanje niti pripada u njegovu nadležnost ocjena o tome jesu li ili nisu kompetencije i rad državnih službenika iz osporene Uredbe, trebali i/ili mogli biti vrednovani višim ili nižim koeficijentom za obračun plaća, te u odnosu na koga - a sve nakon što je, u skladu s člankom 14. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama ("Narodne novine" br. 155/23.) tijelo državne uprave nadležno i kapacitirano za provedbu takvih sustavnih zadaća, uz uvažavanje mišljenja Vijeća za praćenje i unaprjeđenje sustava plaća u državnoj službi i javnim službama, sindikata reprezentativnih za pregovaranje o sklapanju kolektivnog ugovora koji se primjenjuje na državne službenike i namještenike te udruga sindikata više razine koje su reprezentativne za sudjelovanje u tripartitnim tijelima na nacionalnoj razini, izradilo sustavno rješenje i pretočilo ga u prijedlog osporene Uredbe, koji je Vlada prihvatila. Nadalje, u odnosu na pitanje ostvarenja načela jednakosti plaća (iz članka 6. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama) Ustavni sud Republike Hrvatske navodi da jednakost pojedinaca u društvu glede prava koja proizlaze iz rada nije Ustavom apsolutno zajamčena, osobito u slučajevima kad se zbog specifičnosti uvjeta obavljanja određenog posla traže različite sposobnosti pojedinog zaposlenika. Načelno, složenost određenih poslova, a pogotovo utvrđivanje naziva pojedinih radnih mjesta nije ustavnopravno pitanje. Iznos plaće koji proizlazi iz radnog odnosa u državnoj službi ovisi o gospodarskoj snazi društva i nizu drugih čimbenika koji čine političku snagu države, tim više što se Uredbom razrađuju načela za određivanje plaća zaposlenicima u državnim službama za koja se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu. U konkretnom slučaju, radna mjesta u državnim službama utvrđena su u odnosu na specifičnosti djelatnosti pojedinih službi. S obzirom na zahtjevnost radnih zadataka pojedinog radnog mjesta, utvrđena je potrebna stručna sprema koju zaposlenici moraju imati kao i stupanj složenosti poslova koje na pojedinom radnom mjestu obavljaju. Stavljanje u međusobni odnos složenosti određenih radnih mjesta i utvrđivanje njihove vrijednosti može dovesti do razlike u plaći zaposlenika. Međutim, razlika u plaći sama po sebi nije ustavnopravno pitanje, sve dok se njome ne zadire u ljudska prava i temeljne slobode građana zajamčenih Ustavom, a što odredbama sadržanim u Uredbi nije učinjeno.
17. Kako, dakle, tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, Sud smatra da donošenjem pobijanog rješenja nije došlo do povrede prava tužiteljice, kao niti do povrede zakona na štetu tužiteljice pa je primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan, i odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Osijeku 13. siječnja 2026.
Sutkinja
Blanka Sajter
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužiteljici
2. Tuženiku
