Republika Hrvatska

Općinski građanski sud u Zagrebu

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-88/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Nedi Šoli, u parničnom predmetu tužiteljice MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Nataši Pečarević, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika HS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz sudjelovanje maloljetnog djeteta ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2015. u Zagrebu, zastupanog po posebnom skrbniku IS iz Centra za posebno skrbništvo, Zagreb i Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Črnomerec, radi razvoda braka, donošenja odluke s kojim roditeljem će stanovati zajedničko maloljetno dijete, te održavanju osobnih odnosa maloljetnog djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje i određivanja obveze uzdržavanja za maloljetno dijete, nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene 3. prosinca 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, posebne skrbnice i punomoćnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Črnomerec, 13. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Razvodi se brak zaključen 31. svibnja 2013. u Zagrebu i upisan u maticu vjenčanih, Matičnog ureda Črnomerec za matično područje Črnomerec za godinu 2013 pod rednim brojem 152, između

HS, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina M, rođenog **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]

i

MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], djevojački H, kćeri Š, rođene **.**.1985. u [adresa], s prebivalištem u [adresa].

II. Zajedničko dijete stranaka, maloljetni ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2015. u [adresa], stanovat će s tužiteljicom kao majkom, MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi [adresa].

III. Roditelji MS, OIB: [osobni identifikacijski broj] i HS, OIB: [osobni identifikacijski broj], ostvarivat će roditeljsku skrb zajednički i sporazumno.

IV. Osobni odnosi između maloljetnog djeteta ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj] i njegova oca US, OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će se primarno prema dogovoru roditelja, pri čemu su stranke dužne uzeti u obzir korištenje svojih godišnjih odmora, te školske obveze, zdravlje, mogućnosti i želje djeteta, a u slučaju izostanka dogovora roditelja, osobni odnosi ostvarivat će se:

- dva puta tjedno, prema dogovoru roditelja, uzimajući u obzir radno vrijeme oca i obveze djeteta,

- svaki drugi vikend počevši od subote do nedjelje, u vremenu koji će biti određen prema dogovoru roditelja uzimajući u obzir radno vrijeme oca i obveze djeteta,

- svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan koji je neradni dan u Republici Hrvatskoj, naizmjenično,

- polovicu zimskih praznika, prema dogovoru roditelja, uzimajući u obzir radno vrijeme oca i obveze djeteta,

- 15 dana ljetnih praznika, prema dogovoru roditelja, uzimajući u obzir vrijeme kada koriste godišnji odmor i radno vrijeme oca, te obveze djeteta,

na način da će tuženik preuzeti dijete na adresi stanovanja u [adresa] te po završetku osobnih odnosa vratiti dijete majci, na adresu [adresa].

V. Roditelji su dužni, u vezi s maloljetnim djetetom međusobno razmjenjivati informacije o očuvanju zdravlja djeteta i dosljednosti u odgoju, te informacije u vezi s obvezama djeteta, a razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete te navedenu dužnost suradnje ne smiju koristiti radi kontrole drugog roditelja.

VI. Nalaže se tuženiku kao ocu, HS, OIB: [osobni identifikacijski broj] plaćati za uzdržavanje maloljetnog djeteta ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj] mjesečni iznos od 300,00 EUR (slovima: tristo eura) počevši od 13. siječnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske odluke pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, s dospijećem svakog pojedinog iznosa do 20.-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu koja se obračunava na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja, pa sve do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice maloljetnog tužitelja MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod Hrvatske poštanske banke d.d., broj računa [broj bankovnog računa].

VII. Nalaže se tuženiku HS, OIB: [osobni identifikacijski broj], da na ime troška ovog postupka isplati tužiteljici MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 553,08 EUR (slovima: petstopedesettri eura i osam centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovome sudu predlaže da sud razvede njezin brak s tuženikom i odluči o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju maloljetnog djeteta.

U tužbi tužiteljica u bitnome navodi da su ona i tuženik roditelji maloljetnog djeteta te da je njihova faktična zajednica prekinuta, a oni kao roditelji nemaju adekvatnu roditeljsku komunikaciju. Roditelji ne mogu postići dogovor oko skrbi o djetetu kojim bi na adekvatan način bilo zaštićena pravo i interes djeteta. O djetetu primarno skrbi majka koja adekvatno prepoznaje i zadovoljava djetetove potrebe i interese. Otac treba biti uključen u skrb o djetetu i s djetetom ostvarivati osobne odnose.

Dijete stranaka osim potreba djeteta te dobi za prehranom, odjećom, obućom, higijenom i dr. ima i ostale potrebe koje iznose 400 eura mjesečno. Otac je radno sposobna osoba, zaposlen je i ima materijalne mogućnosti namiriti potrebe djeteta u potrebnom iznosu.

Slijedom navedenoga, predlaže da se donese odluka kojom će se razvesti brak, odrediti da maloljetno dijete stanuje s njom, a s tuženikom ostvaruje osobne odnose, te da se naloži tuženiku da plaća uzdržavanje za dijete u mjesečnom iznosu od 400,00 EUR počevši od podnošenja tužbe pa nadalje, s dospijećem svakog iznosa do n20- tog u mjesecu. Potražuje i troškove postupka.

Na ročištu održanim kod ovoga suda 3. prosinca 2025. uređen je zahtjev za uzdržavanje te je naznačeno da se potražuje iznos od 300,00 EUR počevši od donošenja presude pa nadalje uplatom na račun tužiteljice MS, OIB: [osobni identifikacijski broj]. Isto tako da potražuje troškove postupka uvećane za sudsku pristojbu.

2. Tuženiku je dostavljena tužba na odgovor, no do zaključenja glavne rasprave nije dostavio svoj odgovor niti je pristupio ročištu zakazanom radi njegova saslušanja niti opravdao svoj nedolazak. Tijekom postupka je bio pasivnog držanja.

3. U skladu s odredbom čl. 240. st. 1. t. 2., i čl. 327. st. 2.Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23), maloljetnom djetetu stranaka imenovana je posebna skrbnica u osobi IS iz Centra za posebno skrbništvo, Zagreb.

3.1. Nakon imenovanja posebne skrbnice maloljetnom djetetu stranaka, dostavljena joj je tužba s cjelokupnom dokumentacijom spisa na očitovanje.

3.2. Podneskom od 1. prosinca 2025. posebna skrbnica je navela da je prema mišljenju i prijedlogu Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Črnomerec razvidno je da roditelji suglasni da dijete nastavi stanovati s majkom, a da s ocem ostvaruje osobne odnose. S obzirom na navedeno, u cijelosti podržava sporazum roditelja jer smatra da je isto u najboljem interesu djeteta.

4. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju priloženu spisu.

4.1. Na ročištu održanim kod ovoga suda 3. prosinca 2025. sud je izveo dokaz saslušanja tužiteljice. Sud nije izveo dokaz saslušanja tuženika jer se isti prema izvješću Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Črnomerec suglasio sa zahtjevom tužiteljice, a na ročište zakazano radi saslušanja nije pristupio niti opravdao nedolazak.

4.2. Sud je utvrdio mišljenje djeteta u skladu s odredbom čl. 360. Obiteljskog zakona pomoću Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Črnomerec, s obzirom na to da su njegovi roditelji u bitnome postigli sporazum kojeg se i do sada i pridržavaju u odnosu na način ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem kao i da dijete živi s majkom, te je ocjenjeno da je navedeni sporazum u skladu s interesom i dobrobiti djeteta.

4.3. S obzirom na to da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, kao i da su u bitnome postigle sporazum, raspravljanje je dovršeno i glavna rasprava je završena. S tim u vezi ističe se da je sud kod donošenja navedene odluke uzeo u obzir i dob maloljetnog djeteta i činjenicu je li postignuti sporazum u najboljem interesu djeteta.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) te u vezi s čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23), uzimajući pritom i postignuti sporazum stranaka, mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Črnomerec, kao i da je on u skladu sa interesom i dobrobiti njihovog zajedničkog maloljetnog djeteta, odlučeno je kao u izreci presude.

6. Među strankama nije sporno da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni te da je prekinuta bračna zajednica prije tri godine.

6.1. Isto tako, među strankama nije sporno da se njihov brak razvede i da maloljetno dijete nakon razvoda braka nastavi živjeti s majkom, ovdje tužiteljicom u [adresa]. Pri čemu se dodaje, a imajući u vidu da se tuženik suglasio s razvodom braka, da se podnesena tužba smatra sporazumnim prijedlogom za razvod braka, a u skladu s odredbom čl. 369. st. 3. Obiteljskog zakona.

6.2. Među strankama isto tako nije sporno da će stranke ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb.

6.3. Među strankama isto tako nije sporno da tuženik ostvaruje osobne odnose s djetetom kako je naznačeno u izreci presude, a u skladu sa sporazumom stranaka, uzimajući u obzir školske obveze djeteta, zdravstveno stanje djeteta, želje i mogućnosti djeteta te radno vrijeme tuženika, a sve prema dogovoru roditelja.

6.4. Među strankama isto tako nije sporno da se informacije o maloljetnom djetetu razmjenjuju na način koji će im omogućiti brzu komunikaciju, a što može uključivati slanje sms poruka, telefonske pozive i ostalu mobilnu i internetsku komunikaciju kako je to i propisano odredbama Obiteljskog zakona.

6.5. Među strankama je sporno da će tuženik na ime uzdržavanja maloljetnog djeteta uplaćivati iznos od 300,00 EUR (slovima: tristo eura) i to počevši od donošenja presude pa nadalje, s dospijećem svakog iznosa do 20-tog dana u mjesecu za mjesec za koji treba platiti uzdržavanje uplatom na tekući račun tužiteljice.

6.6. Među strankama je sporno tko će snositi troškove postupka.

7. Ocjenjujući provedene dokaze, sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi s time da je njihovu dokaznu snagu ocijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama Obiteljskog zakona.

8. Sud je u odnosu na socio-ekonomske prilike stranaka prihvatio njihove iskaze i priloženu dokumentaciju u spisu predmeta te iz navedenih proizlazi, između ostalog da stranke nisu korisnici prava iz sustava socijalne skrbi te da u odnosu na imenovane do sada nije postupano obiteljskopravno.

9. Uvidom u nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Črnomerec Klasa: 552-05/25-06/8, Urbroj: 139-115-06/02-25-12 od 19. studenog 2025. utvrđeno je sljedeće:

a) za tužiteljicu:

- odrasla je u četveročlanoj obitelji. Ima sestru I rođenu 1984.g. Ista udana te ima troje djece. Stanuje u [adresa] u [adresa]. Odnose u obitelji opisuje skladnima te su jako povezani.

- završila je srednju smjer ekonomski nakon čega završava menadžment na Sveučilištu Libertas u Zagrebu. Unatrag 20 godina je zaposlena u King ICT. Radno vrijeme joj je od 8-16h, vikendima je slobodna. Stekla je ukupno 20 godina radnog staža. Navodi da su joj primanja 1.700,00 eura. Ima kredit za stan u kojem žive. Isti iznosi 540,00 eura mjesečno.

- stanu u kojem stanuje je veličine 66m2. Sastoji se od dnevnog boravka s kuhinjom, hodnika, dvije spavaće sobe i balkona.

b) za tuženika:

- odrastao je u četveročlanoj obitelji. Ima sestru koja stanuje u [adresa]. Odnose unutar obitelji opisuje dobrima i skladnima.

- završio je srednju školu za elektrotehniku. Zaposlen je u HNK kao tehničar. Radi svaki dan te mu je radno vrijeme od 15-23h. Tijekom ljeta ima kolektivni godišnji odmor u trajanju mjesec dana. Primanja su mu oko 1.500,00 eura mjesečno. Ima kredit u iznosu 640,00 eura. Stekao je 25 godina radnog staža.

- stanuje nadalje u obiteljskom stanu kojeg je kupio sa suprugom no planira se preseliti u stan koji mu je ostavila baka. Stan ima 38m2. Stambeni prostor se sastoji od hodnika, kuhinje, kupaone, spavaće sobe i dnevnog boravka.

9.1. Nadalje, stranke su tijekom bračne zajednice postali roditelji maloljetnog djeteta. Maloljetno dijete je učenik je 4.razreda OŠ Kustošija, odličan je učenik. Trenira nogomet u nogometnom klubu. Zdravo je dijete, urednog psihosocijalnog razvoja. Stječe se dojam da je opterećen napetostima između roditelja i konfliktom lojalnosti. S tim u vezi i sam signalizira da priželjkuje prestanak svađa. Oba roditelja vode brigu o njemu. Otac se vidi kao popustljiviji roditelj. Navodi da sa sinom sudjeluje u raznim aktivnostima, od sporta do kulturnih sadržaja.

9.2. Tužiteljica je pokrenula postupak obveznog savjetovanja te je ustrajna u namjeri da razvede brak, što je suprugu jasno dala do znanja. Tuženik ističe da mu supruga ne daje jasne odgovore u vezi razvoda, stoga pretpostavlja da je možda odustala. Zaista iskazuje zabrinutost kako će razvod utjecati na sina. Stječe se dojam da se ne nosi dobro s odlukom supruge o razvodu braka.

9.3. Majka smatra da dobro funkcionira u roditeljskoj ulozi, brine o svim potrebama djeteta. Predlaže da dijete stanuje s njom, a s ocem, za kojeg je vezan i koji o njemu primjereno skrbi da ostvaruje redovite i česte osobne odnose. Tuženik je upoznat s prijedlogom supruge u pogledu stanovanja i ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, te iskazuje da je s istim suglasan.

9.4. Zaključno, slijedom navedenog, imajući u vidu da je to i sporazum roditelja, predlaže se da dijete stanuje s majkom. Osobni odnosi djeteta s ocem, predlažu se dva puta tjedno, svaki drugi vikend od subote do nedjelje, naizmjenice blagdane i praznike, polovicu zimskih i 15 dana praznika, a isto usklađeno s obvezama djeteta i radnim vremenom oca, kao i po dogovoru roditelja.

9.5. Na navedeno mišljenje stranke nisu imale primjedbi, a posebna skrbnica se sa istim suglasila.

10. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je bračna zajednica između nje i tuženika prestala prije tri godine, a od tada su odnosi sve gori, učestala su vrijeđanja s njegove strane, učestale svađe. Između njih nema više bračnog odnosa, isključivo razgovaraju oko djeteta, te se gotovo ne viđaju osim kad dođe s posla kući. Razgovarali su da se on odseli, ali on to odbija napraviti. Bilo je i jedno vrijeme nasilja, ali zbog djeteta nije išla dalje s prijavama. Htjela bi da se brak razvede, te ne želi da dijete sluša svađe.

10.1. Nadalje, ističe da tuženik kupi za kućanstvo određene stvari, ali većinu i ona kupuje. Htjela bi da se zbog toga i odredi uzdržavanje od donošenja presude jer teško komuniciraju. Ona djetetu osigura sve što mu je potrebno, a stan u koje žive je njezin i za njega plaća kredit. Svi podaci naznačeni u izviješću Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Črnomerec su točni. Ima podršku svoje majke, te svoje sestre. Tuženik ima gdje otići i to u stan koji mu je ostavila njegova baka, a može ići i kod svojih roditelja.

10.2. Maloljetni ŠS je zdrav dječak, ima 10 godina, dobiva džeparac 5,00 EUR tjedno, kupuje si video igrice za koje mu ona daje novce, a to bude svaka dva mjeseca po 12,00 EUR. Ima tablet i mobitel koji je ona kupila, trenira nogomet koji plaća 70,00 EUR mjesečno, te opremu na godišnjoj razini oko 150,00 EUR, turnire koje plaća 250,00 EUR dva puta godišnje. Lige plaća 40,00 EUR godišnje, izlete u školi oko 40,00 EUR, odjeću za školu te pribor za školu koji na godišnjoj razini ispadne veći iznos pa mjesečno bi proizlazilo oko 100,00 EUR. Otac je jedino znao povremeno platiti neki turnir. Ona je pričala s ŠS i on je svjestan situacije i htio bi da se oni kao roditelji prestanu svađati pa prihvaća i da se otac odseli.

10.3. Tužiteljica ističe da režije za stan plaća oko 200,00 EUR, a kredit za stan 540,00 EUR. Sve za kućanstvo ona kupuje i na to potroši oko 600,00 EUR. Tuženik nekada zna sudjelovati u dijelu troškova, ali ne uvijek u istom iznosu, on ŠS često kupuje slatkiše. Zbog svih događaja koji su bili nije moguće više obnoviti bračnu zajednicu između tuženika i nje.

11. Sud je prihvatio i mišljenje posebnog skrbnika i Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Črnomerec jer smatra da su dali svoje mišljenje objektivno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke, poštivajući pri tome odredbe važećeg Obiteljskog zakona i Međunarodne Konvencije o pravima djeteta i načela slobode izražavanja mišljenja propisanog čl. 12. spomenute konvencije. Osim toga, njihovo mišljenje je u skladu s priloženom dokumentacijom u spisu i postignutim sporazumom stranaka.

12. Uzimajući u obzir očitovanja stranaka, kao i iz dokumentacije koja prileži spisu razvidno je da su bračni odnosi stranaka teško i trajno poremećeni, te je evidentno da je njihova faktična bračna zajednica prestala definitivno prije više tri godine i nije se više obnavljala, kao i da su stranke same svjesne narušenih odnosa te da su sporazumne za razvodom braka.

13. Okolnosti koje su relevantne za razvod braka određene su u čl. 51. Obiteljskog zakona koji propisuje da će sud brak razvesti ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma, ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni ili ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana. Dakle razlozi za razvod braka su fakultativno navedeni, odnosno ne moraju se kumulativno ispuniti svi navedeni razlozi, pa je u konkretnom slučaju za razvod braka stranaka sudu dovoljna već i činjenica da su stranke suglasne u zahtjevu za razvodom njihova braka jer su odnosi teško i trajno poremećeni. S obzirom na to da među strankama nema nikakvog prijepora, to je sud uvažavajući njihove suglasne izjave glede razvoda braka i navedene okolnosti i udovoljio sporazumnom zahtjevu za razvod braka, utvrđujući kako su odnosi između stranaka teško i trajno poremećeni zbog čega je bračna zajednica i prekinuta.

14. Slijedom navedenog odlučeno je na način preciziran u točci I. izreke ove presude.

15. Odredbom čl. 413. st. 1. točka 1. Obiteljskog zakona navedeno je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanje djeteta i to odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja.

15.1. Odredbom čl. 119. Obiteljskog zakona navedeno je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Stavkom 2. istoga članka zakona navedeno je da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su mu omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

15.2. Odredbom čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a stavkom 4. određeno je da su roditelji dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja rješavati sporazumno.

15.3. Nadalje, odredbom čl. 92. Obiteljskog zakona propisano je što čini temeljni sadržaj roditeljske skrbi. Treba reći da po odredbi čl. 105. st. 1. Obiteljskog zakona jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje obiteljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Po stavku 2., jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno čl. 416. st. 2. i 3. tog zakona. Po stavku 4. toga članka, roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazumu dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

15.4. Odredbom čl. 420. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da sud može odluku o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o načinu održavanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem i o ostvarivanju roditeljske skrbi donijeti na temelju sporazuma roditelja ako smatra da je taj sporazum u skladu s dobrobiti djeteta. Stavkom 2. istog članka određeno je da ako roditelji sporazumno odluče ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb, sporazum mora uređivati sva bitna pitanja iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u skladu s odredbom čl. 106. st. 2. Obiteljskog zakona.

15.5. Odredbom čl. 106. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da se planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi mora detaljno urediti mjesto i adresa djetetova stanovanja, vrijeme koje će provoditi sa svakim od roditelja, način razmjene informacija u vezi s davanjem suglasnosti pri donošenju odluka bitnih za dijete, razmjene važnih informacija u vezi s djetetom, visinu uzdržavanja kao obvezu roditelja kod kojeg dijete ne stanuje i način na koji će se rješavati buduća sporna pitanja.

16. Pri donošenju odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati i o ostvarivanju roditeljske skrbi po razvodu braka sud je imao u vidu postignuti sporazum roditelja kojeg je prihvatio na način da zajedničko maloljetno dijete stranaka po razvodu braka roditelja stanuje s majkom, te da se osobni odnosi oca, ovdje tužitelja s maloljetnim djetetom odvijaju kako je to i navedeno u točki IV. izreke presude.

17. Stoga, kako je u ovom postupku potrebno ponajprije zaštiti dobrobit maloljetnog djeteta, njegova prava, zdravlja i svekolike najbolje interese, a prema sporazumu stranaka i posebnog skrbnika maloljetnog djeteta, sud je uvažio postignuti sporazum stranaka kod određivanja načina ostvarivanja osobnih odnosa.

18. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, sud je pri odlučivanju o zahtjevima rukovodio najboljim interesima maloljetnog djeteta i pravilima o zaštiti djece koja su, između ostalog, propisana odredbom čl. 3., 9. i 12. Konvencije o pravima djeteta (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine (rezolucija br. 44/25), stupila na snagu 2. rujna 1990. godine).

19. Maloljetno dijete je izrazilo izražavanje mišljenja oko održavanja osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne živi (čl. 416. Obiteljskog zakona), a temeljem čl. 360. st. 4. Obiteljskog zakona posredstvom Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Črnomerec. Također, sud je uzeo u obzir i ovlasti koje ima propisane Obiteljskim zakonom, a kojima će se omogućiti maloljetnom djetetu odrastanje u sigurnom i zdravom okruženju, ostvarujući pritom osobne odnose s roditeljima koji će morati poraditi na razdvajanju partnerskih odnosa od roditeljskog odnosa zbog dobrobiti djeteta.

20. Stoga je primjenom odredbi čl. 95., 96. i 119. Obiteljskog zakona, odlučeno kao u točki II. i IV. izreke ove presude.

21. Tijekom postupka je utvrđeno da oboje roditelja brinu i skrbe o odgoju, razvoju i potrebama maloljetnog djeteta, a u interesu je djeteta da stranke kao roditelji sporazumno rješavaju pitanja roditeljske skrbi u skladu s temeljnim načelom Obiteljskog zakona, a da državna tijela interveniraju samo u slučaju potrebe (čl. 6 Obiteljskog zakona).

22. Imajući u vidu izneseno, utvrđeno je da su svi sudionici i stranke u postupku suglasili da roditeljska skrb za maloljetno dijete bude zajednička i sporazumna, slijedom čega je primjenom odredbe članka 104. i čl. 108. Obiteljskog zakona odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

23. Nadalje, a s obzirom na dužnost roditelja na razmjenu informacija u vezi s djetetom propisanu čl. 113. Obiteljskog zakona, kao i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Črnomerec, sud je odlučio za sporazumno rješavanje sporova, te je presuđeno kao u toč. V. izreke ove presude.

24. Odlučujući o visini doprinosa uzdržavanja, sud je također uzeo u obzir svu dokumentaciju koja prileži spisu uključujući i očitovanja stranaka.

25. Nadalje, prema čl. 281. Obiteljskog zakona uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, srodnika u ravnoj lozi te pastorka i maćehe i očuha, kad je to predviđeno Obiteljskim zakonom.

25.1. Prema čl.282. Obiteljskog zakona osobe iz čl. 281. međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen ovim Zakonom.

25.2. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje je sadržano u čl. 307. Obiteljskog zakona te je u stavku 1. toga članka propisano da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Prema stavku 2., pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Prema stavku 3., pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

25.3. Prema čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu, dok je čl. 310. Obiteljskog zakona propisano izjednačivanje svakodnevne skrbi o maloljetnom djetetu i novčanog uzdržavanja.

25.4. Na temelju čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta (stavak 1.) i to prema životom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st. 2.).

25.5. Člankom 313. Obiteljskog zakona propisano je da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode u imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (stavak 1.), te da roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (stavak 2.), dok je sud kod utvrđivanja mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (stavak 4.), a novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (stavak 5.).

25.6. Prema čl. 314. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona, propisano je da se minimalni iznos određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to za dijete od 7 do 12 godina, 20% prosječne plaće, dok se od navedenoga iznimno mogu potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece.

26. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje propisano je čl. 307 Obiteljskog zakona, prema kojem će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, te procijeniti potrebe uzdržavane osobe, kao i procijeniti mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati.

26.1. Prema odredbi čl. 310. st. 1. Obiteljskog zakona, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje sa djetetom – obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

27. U konkretnom slučaju je nesporno da tuženik nije doprinosio novčano za maloljetno dijete, dok je predloženo da se odredi uzdržavanje od donošenja presude, pa je sud također navedeno cijenio kod donošenja odluke.

28. Odredbom čl. 317. Obiteljskog zakona je propisano da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.

28.1. Dakle, sud mora voditi računa o ukupnim materijalnim potrebama djeteta kako je navedeno u čl. 311. Obiteljskog zakona, no isto tako i o ukupnim mogućnostima roditelja obveznika uzdržavanja, kako je propisano odredbom čl. 313. i 314. Obiteljskog zakona.

29. S tim u vezi, ukazuje se i na odredbu čl. 311. st. 2. Obiteljskog zakona da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

30. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužiteljica kao majka, zaposlena, zdrava bez obveze drugih osoba za uzdržavati osim djeteta, dok je tuženik zdrav i radno sposoban, također bez obveze uzdržavanja drugih osoba osim djeteta, a sve detaljno obrazloženo temeljem dokumentacije koja prileži spisu.

31. Prilikom odluke o visini uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, po osnovi čl. 426. Obiteljskog zakona.

32. Prema odredbi čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu.

33. Ocjenjujući mjesečne potrebe maloljetnog djeteta, za utvrditi je da ima mjesečne životne potrebe kao što su: prehrana, odjeća, obuća, higijenski pribor i kozmetika, odlasci na izvanškolske aktivnosti, a kako je detaljno i navedeno u točki 10.2. ovog obrazloženja presude.

33.1. Imajući u vidu potrebe djeteta, te mogućnosti oca, utvrđeno je da je osnovan zahtjev da tuženik doprinosi za uzdržavanje djeteta u mjesečnom iznosu od 300,00 EUR počevši od donošenja presude pa nadalje jer su u tom trenutku bile poznate sve činjenice, a uplatom putem računa majke.

34. S obzirom na potrebe maloljetnog djeteta odnosno da je navedeni iznos u skladu s mjesečnim potrebama i dobi maloljetnog djeteta te da je isti iznos utvrđen i prema odredbi čl. 314. st. 2. Obiteljskog zakona u vezi s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 75/2025) i Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 75/2025) donesenim od strane nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku prema kojim podacima roditelj koji ne stanuje s djetetom je dužan za dijete od 7 do 12 godina plaćati 20 % prosječne plaće odnosno 264,00 eura (slovima: dvjestošezdesetčetiri eura) kao minimalni iznos, a tuženik osim djeteta nema drugih osoba za uzdržavanje.

35. Imajući u vidu utvrđeno imovinsko stanje svakog roditelja; da je tuženik zaposlen, zdrav i radno sposoban, bez obveze uzdržavanja drugih osoba, u skladu s odredbama čl. 309., čl. 314. st. 2. točka 2. Obiteljskog zakona, sud je naložio tuženiku da za uzdržavanje maloljetnog djeteta plaća iznos od 300,00 EUR (slovima: tristo eura) počev od donošenja ove odluke pa je odlučno kao u točki VI. izreke ove presude.

36. Stranke se ujedno upozoravaju da ako se okolnosti ponovo bitno promijene, uvijek mogu ponovo tražiti povišenje/smanjenje obveze uzdržavanja u skladu s odredbama Obiteljskog zakona.

37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona, a uzimajući u obzir cjelokupni postupak, kao primjenom odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a sve u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023, 107/2025, dalje u tekstu: Tarifa), pri čemu je sud u obzir uzeo tijek i konačne rezultate postupka.

38. Tužiteljica, zastupana po punomoćniku, navela je da traži parnične troškove u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 400,00 EUR (slovima: četiristo eura), uvećana za pripadajući porez na dodanu vrijednost. Dakle, sveukupno potražuju iznos od 500,00 EUR (slovima: petsto eura) uvećano dodatno za sudsku pristojbu na presudu i tužbu.

38.1. Tuženik nije postavio zahtjev za naknadom troškova.

39. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova je osnovan.

40. Sud je priznao tužiteljici trošak koji je nastao zastupanjem po punomoćniku u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak od 200 bodova (Tbr. 7. toč. 3. Tarife), a što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (slovima: dva eura) prema Tarifi (Tbr. 54. Tarife), iznosi sveukupno 400,00 EUR (slovima: četiristo eura), uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46 Tarife) sveukupno iznosi 500,00 EUR (slovima: petsto eura).

40.1. Nadalje, sud je priznao tužiteljici trošak sudske pristojbe na navedeni trošak za tužbu i presudu, svaki u iznosu od 26,54 EUR (slovima: dvadesetšesteura i pedesetčetiri centa), a što sveukupno iznosi 53,08 EUR (slovima: pedesettri eura i osam centi).

41. U skladu s navedenim, tuženik je dužan podmiriti tužiteljici trošak od 553,08 EUR (slovima: petstopedesettri eura i osam centi).

42. Naime, sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupka uzeo u obzir okolnosti slučaja i ishod postupka, a posebice imajući u vidu da je ova odluka donesena za dobrobit djeteta te s obzirom na to da je tuženik prouzrokovao ovu parnicu s obzirom na to da nije htio sudjelovati u postupku te je bio pasivnog održavanja tijekom cijelog postupka.

43. Nadalje, na dosuđeni trošak, tužiteljica nije zatražila pripadajuću zateznu kamatu, pa je odlučeno da je tuženik obvezan iznos iz točke 41. ovog obrazloženja isplatiti tužitelji bez zatezne kamate (odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva na ime zatezne kamate) imajući u vidu odredbu čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

44. U skladu s navedenim, odlučeno je kao u točki VII. izreke presude

U Zagrebu, 13. siječnja 2026.

SUDAC:

Neda Šola

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranka koja je pristupila ročištu radi uručenja presude, rok za žalbu teče od dana kad je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćnici

2. Tuženiku,

3. Posebnoj skrbnici maloljetnog djeteta,

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Črnomerec,

5. Spis