Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: Ps-18/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1. JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 2. AA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], objica zastupani po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku u Zadru, protiv tužene EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru, radi iseljenja i predaje u suposjed, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 28. studenog 2025., u nazočnosti tužitelja ad. 2., punomoćnika tužitelja ad. 1. i 2., tužene i zamjenice punomoćnika tužene ĐA, odvjetničke vježbenice kod Ante Bogdanića, odvjetnika u Biogradu na Moru, te nakon objave presude dana 13. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iseliti iz nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kč. br. [katastarska čestica], u naravi u mjestu, kuća, površine 472 m2 i to:

24. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24) 1. Stan na prvom katu zgrade, ulaz broj 7, ukupne površine 50,90 m2, a koji je sastoji od dvije sobe, kuhinje, WC i hodnika, sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade koji služe zgradi kao cjelini, sa suvlasničkim udjelom koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički udjeli,

istu osloboditi od osoba i stvari, te je predati u suposjed tužiteljima, sve to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženoj EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljima 1. Deniu [adresa]. AA trošak parničnog postupka u iznosu od 979,63 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji ad/1 PA i ad/2 AA u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 11. travnja 2023. i zavedenoj pod poslovnim brojem Ps-5/2023 navode kako su suvlasnici nekretnine oznake upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kč. br. [katastarska čestica], u naravi u mjestu, kuća, površine 472 m2 i to: 24. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24) 1. Stan na prvom katu zgrade, ulaz broj 7, ukupne površine 50,90 m2, a koji je sastoji od dvije sobe, kuhinje, WC i hodnika, sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade koji služe zgradi kao cjelini, sa suvlasničkim udjelom koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički udjeli. Tužitelji tvrde da se tuženica nalazi u posjedu predmetne nekretnine bez ikakve osnove i prava na posjed, te odbija istu predati u suposjed tužiteljima, s tim da su oni njoj uputili poziv na predaju u suposjed predmetne nekretnine, gdje su tražili oslobođenje iste od osoba i stvari, no tužena da navedenu pošiljku nije preuzela. Slijedom navedenog, a obzirom tužena odbija predati nekretninu mirnim putem tužiteljima, isti da su prisiljeni ustati ovom tužbom i predlažu da sud, po provedenom postupku, temeljem odredbe čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao osnovan.

2. Tužena EA u odgovoru na tužbu zaprimljenom 14. lipnja 2023. ističe kako je pok. DA sa svojim sinom CA, ocem tužitelja, sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 14. rujna 1994. godine, a nakon smrti CA, davatelji uzdržavanja da su postali njegovi sinovi, ovdje tužitelji, međutim, kako isti nisu ispunjavali obveze iz ugovora, pok. DA sudskim putem da je zatražila raskid ugovora. Tako, po tuženoj,Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru kao prvostupanjski sud da je donio presudu pod poslovnim brojem P-738/2019 kojom se odbija tužiteljica sa zahtjevom na raskid ugovora, a u povodu žalbe, Županijski sud u Velikoj Gorici kao drugostupanjski sud da 20. listopada 2021. godine odbija žalbu tužiteljice te potvrđuje prvostupanjsku presudu, a u konačnici, da pok. DA dana 27. lipnja 2022. godine podnosi Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prijedlog za dopuštenje revizije. Naime, po tuženoj, u međuvremenu na predmetnu nekretninu iz ugovora o doživotnom uzdržavanju upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća površine 472 m2, da su se upisali tužitelji. Zaključno, obzirom da je Vrhovnom sudu podnesen prijedlog za dopuštenje revizije te obzirom na to da bi u konačnici Vrhovni sud mogao donijeti drugačiju odluku nego li prvostupanjski i drugostupanjski sud, tuženica traži prekid postupka do donošenja odluke Vrhovnog suda budući se radi o prethodnom pitanju.

3.1. U tijeku postupka, i to u podnesku zaprimljenom 11. srpnja 2023. tužena EA je postavila protutužbeni zahtjev kojim traži da se naloži tužiteljima da joj na ime uloženih materijalnih sredstava u predmetnu nekretninu-stan isplate iznos od 10.000,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kojem protutužbenom zahtjevu su se tužitelji u cijelosti usprotivili kao neutemeljenom u cijelosti.

3.2. Rješenjem suda na raspravni zapisnik od 13. studenog 2023. odlučeno je da će se odvojeno raspraviti po protutužbi tužene-protutužiteljice od 10. srpnja 2023. protiv tužitelja-protutuženika ad/1 i 2, radi isplate, te je naloženo da se predmetni spis upiše u upisnik pod novim poslovnim brojem i oznakom, nakon čega je po protutužbi Ine Adžić formiran novi ovosudni spis pod poslovnim brojem P-2692/2023.

4.1. U ovoj pravnoj stvari je pod poslovnim brojem Ps-5/2023 dana 15. veljače 2024. donesena presuda kojom je pod točkom I. izreke usvojen tužbeni zahtjev tužitelja ad/1 i 2 kojim se nalaže tuženoj EA iseliti iz spornog stana te je pod točkom II. izreke te odluke naloženo tuženoj naknaditi tužiteljima parnični trošak od 704,63 EUR, a na koju presudu je tužena izjavila žalbu 27. veljače 2024., nakon čega je spis radi odlučivanja o žalbi dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu.

4.2. Županijski sud u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž-1822/2024 donosi 22. srpnja 2025. rješenje kojim se ukida gore navedena prvostupanjska presuda od 15. veljače 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje gdje je sada zaveden pod novim poslovnim brojem Ps-18/2025. Viši sud u svojoj odluci između ostalog ukazuje da bi bio neosnovan žalbeni prigovor tužene po kojem da je trebalo utvrditi da li nekretnina koju traže tužitelji odgovara nekretnini u posjedu tužene, odnosno viši sud smatra da nije sporno da je stan kojeg u posjedu drži tužena upravo stan čija se predaja u posjed traži od strane tužitelja. Međutim, viši sud u svojoj odluci ističe da osnovano u žalbi tužena prigovara da prvostupanjski sud nije ispitao jesu li ispunjeni uvjeti za istaknuti prigovor zadržanja, jer da je tužena u odgovoru na tužbu navela da je u stan uložila 10.000,00 EUR te je podnijela protutužbu radi isplate toga iznosa. Ukazujući potom na zakonske odredbe iz čl. 164. st. 2. i čl. 165. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, viši sud navodi da je za zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud bio dužan utvrditi je li tužena obzirom na istaknute okolnosti slučaja pošteni posjednik spornog stana, jesu li ulaganja doista izvršena i odnose li se uopće na spornu nekretninu (jer da je tužena u svome iskazu isticala da je tražila da joj tužitelji nadoknade troškove koje je imala uslijed skrbi oko majke, a ne ulaganja u stan). Također viši sud daje uputu po kojoj će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku ocijeniti i opisno istaknuti prigovor tužene o pravu na dom, budući da je tužena isticala da bi nakon nadoknade troškova napustila stan „u određeno vrijeme po pronalasku adekvatnog smještaja“.

5.Tužitelji ad/1 i 2 su u ponovljenom postupku isticali kako ostaju kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva i dokaznih prijedloga.

6.Tužena je u ponovljenom postupku isticala kako ostaje kod odgovora na tužbu te je predlagala postupiti po uputi iz drugostupanjske odluke.

7. Sud je u dokaznom postupku pročitao izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 06. travnja 2023. (l.s. 4), dopis tužitelja upućen tuženoj od 27. siječnja 2023. s povratnicom (l.s. 5-7), saslušani su tužitelj ad/2 AA (l.s. 43 i 91-92) i tužena EA (l.s. 43-44 i 92-93) te je izvršen uvid u spis-preslik Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru pod poslovnim P-738/2019 (ranije P-1838/2017).

8. Tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1. i 2. je osnovan u cijelosti.

9. Predmet ovog spora je reivindikacijski zahtjev tužitelja ad. 1. i 2. za predaju u suposjed, slobodne od osoba i stvari, nekretnine koju čini stan na prvom katu zgrade, ulaz broj 7, ukupne površine 50,90 m2, a koji je sastoji od dvije sobe, kuhinje, WC i hodnika, sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade koji služe zgradi kao cjelini, i to 24. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-24), kč. br. [katastarska čestica], u naravi u mjestu, kuća, površine 472 m2, upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

10.1. Ne bi se među strankama ovog postupka, barem po mišljenju ovog suda, trebale ukazivati spornima slijedeće činjenice:

10.2. Da su tužitelji ad/1 PA i ad/2 AA upisani kao suvlasnici, svaki za 1/2 dijela, sporne nekretnine i to stana na prvom katu zgrade, ulaz broj 7, ukupne površine 50,90 m2, a koji je sastoji od dvije sobe, kuhinje, WC i hodnika, sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade koji služe zgradi kao cjelini, 24. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-24), na kč. br. [katastarska čestica], u naravi u mjestu, kuća, površine 472 m2, upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 10.3. Da se tužena EA nalazi u posjedu spornog stana opisanog pod toč. 10.2. obrazloženja,

10.4. Da tužena EA nema prijavljenu adresu prebivališta na ovdje spornom stanu opisanom pod toč. 10.2. obrazloženja, već ista ima prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa] (za koji stan ista u svome stranačkom iskazu tvrdi da se radi o jednosobnom stanu od 29 m2 u kojem žive njeni sin i kćer),

10.5. Da je kod ovog suda pod poslovnim brojem P-738/2019 (ranije P- 1838/2017) vođen parnični postupak po tužbi tužiteljice DA (majke tužene, a bake po ocu ovdje tužitelja ad/1 i 2) protiv tuženika AA i JA, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 14. rujna 1994. u [adresa], između tužiteljice, kao primateljice uzdržavanja i CA, kao davatelja uzdržavanja (pokojnog oca ovdje tužitelja ad/1 i 2), a koju obvezu uzdržavanja su isti preuzeli nakon njegove smrti, a iz uvida u koji predmet, odnosnu priloženi preslik proizlazi u bitnome:

-da je donesena presuda pod poslovnim brojem P-738/2019 dana 13. studenog 2020. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, te je istoj naloženo nadoknaditi tuženicima trošak parničnog postupka, a na koju presudu je žalbu izjavila tužiteljica DA,

-presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem Gž- 186/2021 od 20. listopada 2021. odbijene su žalbe tužiteljice kao neosnovane te je potvrđena navedena presuda ovog Suda pod poslovnim brojem P- 738/2019 od 13. studenog 2020.,

-dana 27. lipnja 2022. tužiteljica DA podnijela je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prijedlog za dopuštanje revizije protiv ranije navedene presude Županijskog suda u Velikoj Gorici,

-rješenjem ovog suda poslovni broj P-738/2019 od 22. rujna 2022. utvrđen je prekid postupka u toj pravnoj stvari zbog smrti tužiteljice DA, nakon čega je rješenjem suda od 25. svibnja 2023. pozvana EA kao nasljednik ranije označene tužiteljice DA preuzeti postupak u svojstvu tužiteljice,

-da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 761/2024 od 28. veljače 2024. odbačen prijedlog, sada tužiteljice EA (kao pravne sljednice iza pok DA), za dopuštenje revizije.

10.6. Da je u ovosudnom spisu koji je pod poslovnim brojem P-2692/2023 formiran iz ovdje predmetnog spisa po protutužbi EA protiv ovdje tužitelja ad/1 i 2 kao protutuženika (vidjeti točke 3.1. i 3.2. obrazloženja), a koji proutužbeni zahtjev, odnosno nakon razdvajanja tužbeni zahtjev je bio usmjeren na isplatu iznosa od 10.000,00 EUR na ime materijalnih ulaganja EA u sporni stan, da je u tome predmetu EA kao tužiteljica podneskom od 31. ožujka 2025. izjavila da povlači tužbu, nakon čega je od strane suda pod poslovnim brojem P-2692/2023 doneseno rješenje dana 31. ožujka 2025. kojim je utvrđeno da je tužiteljica povukla tužbu te je istim rješenjem naloženo tužiteljici naknaditi tuženicima ad/1 JA i ad/2 AA parnični trošak u iznosu os 343,75 EUR.

11. Sporno je i u ponovljenom postupku da li se tužena EA nalazi u posjedu predmetne nekretnine (stana opisanog pod toč. 10.2. obrazloženja) bez ikakve osnove i prava na posjed te da li ovlašteno odbija predati istu u suposjed tužiteljima ad/1 i 2 kao upisanim zemljišnoknjižnim suvlasnicima za cijelo.

12. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221. a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da su upravo tužitelji ad. 1. i 2. oni koji su ovome sudu na nedvojben način morali dokazati osnovanost navoda koje su isticali tijekom postupka, a koji su bitni za njihov uspjeh u ovoj parnici.

13. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/08 i 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

14. Odredbom čl. 162. st. 1. ZV propisano je da vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoje posjed te stvari.

15. Stoga je obzirom na narav predmetne tužbe te povezujući istu sa ranije citiranim odredbama ZV razvidno da se ovdje radi o pravoj vlasničkoj tužbi (rei vindicatio), a u takvoj parnici povodom reivindikacijske tužbe tužitelj je dužan dokazati svoje pravo vlasništva na stvari, da se stvar koju traži nalazi u posjedu tuženika i identitet stvari.

16. Glede tužbenog zahtjeva tužitelja ad. 1. i 2., a pritom imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, uključujući i činjenice navedene pod točkom 10. obrazloženja za koje se drži da ne bi trebale biti sporne među strankama, ovaj sud izvodi zaključak da su tužitelji ad. 1. i 2., na kojima je bio teret dokazivanja te odlučne činjenice, uspjeli dokazati prvu od tih činjenica nužnih za njihov uspjeh u ovoj parnici, odnosno da su isti uspjeli dokazati njihovo vlasništvo na ovdje spornom stanu, s tim da potonji zaključak sud izvodi prvenstveno iz sadržaja izvatka iz zemljišne knjige reproduciranog pod točkom 10.2. obrazloženja.

17. Slijedeća je zadaća ovog suda odrediti se glede toga jesu li tužitelji ad. 1. i 2. uspjeli dokazati daljnju odlučnu činjenicu vezano za njihovu reivindikacijsku tužbu, odnosno da se ovdje sporni stan trenutno ne nalazi u njihovom posjedu već da se nalazi u posjedu tužene, s tim da ovaj sud i glede te činjenice smatra da su je tužitelji uspjeli dokazati obzirom isto niti tužena nije osporavala tijekom postupka, slijedom čega je sud tu činjenicu pod točkom 10.3. obrazloženja istaknuo da se ista ne bi trebala ukazivati spornom među strankama ovog postupka, a uostalom tako smatra i Županijski sud u Zagrebu u njegovoj odluci od 22. srpnja 2025. na koju se ovaj sud osvrnuo pod točkom 4.2. obrazloženja.

18.1. Dakle, imajući u vidu utvrđenja suda iz nekoliko prethodnih odlomaka obrazloženja ove presude, izvodi se zaključak da su tužitelji ad. 1. i 2. uspjeli dokazati sve one bitne činjenice nužne za uspjeh reivindikacijske tužbe iz čl. 162. st. 1. ZV, odnosno da su isti s jedne strane dokazali da su suvlasnici svaki za ½ dijela ovdje spornog stana te da su s druge strane dokazali da se sporni stan ne nalazi u njihovom (su)posjedu već u posjedu tužene EA, radi čega je od strane suda pozivom na odredbu čl. 161. st. 1. ZV odlučeno kao pod točkom I. izreke presude u smislu da je naloženo tuženoj iseljenje iz spornog stana te predaja posjeda istog tužiteljima ad. 1. i 2. Drugim riječima, sud zaključuje da tužena EA sporni stan drži u svome posjedu bez ikakve osnove pa da bi se istu moglo smatrati poštenom posjednicom, a uostalom kada ju se pita temeljem kojeg pravnog temelja ili osnova ista i dan danas u posjedu drži sporni stan, tužena na ročištu od 28. studenog 2025. u svom stranačkom iskazu daje jedan poprilično paušalan odgovor u smislu da je razlog tome jer da ona nema gdje drugdje živjeti, a kakav odgovor ovaj sud ne drži u dovoljnoj mjeri uvjerljivim obzirom tužena ima prijavljenu adresu prebivališta na adresi [adresa] u [adresa], tj. na stanu koji nije ovdje sporni stan.

18.2. Razvidno je iz potonjeg elaboriranja suda da on drži da tužena EA, na kojoj je bio teret dokazivanja tih činjenica, nije uspjela dokazati da bi na strani iste egzistiralo pravo zadržanja predmeta spora-ovdje spornog stana jer da je ona ulagala „materijalna sredstva“ u taj stan u iznosu od 10.000,00 EUR, a radi čega je i podnijela protutužbu ranije u ovoj parnici. Naime, kraj činjenice da je s jedne strane EA kao tužiteljica u međuvremenu povukla tužbu u ovosudnom predmetu poslovni broj P-2692/2023 (radi se o predmetu formiranom po njenoj protutužbi inicijalno podnesenoj u ovoj parnici, vidjeti točke 3.1. i 3.2. obrazloženja) te s druge strane kraj činjenica da iz dokaza provedenih u ovoj parnici ne proizlazi dokazanom tvrdnja tužene glede njenih bilo kakvih ulaganja „materijalnih sredstava“ u sporni stan u smislu da bi se ta ulaganja mogla smatrati nužnim i korisnim troškovima, uostalom tužena nije niti predlagala u ovoj parnici adekvatne dokaze u tome pravcu, što sve ovome sudu govori da u odnosu na tuženu nisu ispunjeni uvjeti iz članka 164. st. 2. ZV koji određuje da pošteni posjednik može zadržati stvar koja predstavlja predmet spora sve dok mu se ne nadoknade nužni i korisni troškovi koje je uložio u isti.

18.3. Iz sličnih razloga ukazanih pod točkom 18.2. obrazloženja ovaj sud smatra da donošenjem usvajajuće odluke u ovoj pravnoj stvari, a koja je usmjerena na nalaganje tuženici da se iseli iz spornog stana, da provedbom takve odluke tuženoj ne bi bilo povrijeđeno pravo na dom, a koji prigovor je ista isticala tijekom ovog postupka. Naime, ukazuje se da je tužena tijekom postupka svoj prigovor povrede prava na dom u biti povezala sa svojom drugom tvrdnjom u smislu da bi ona sporni stan napustila nakon nadoknade troškova koje je ona uložila u taj stan i to "u određeno vrijeme po pronalasku adekvatnog smještaja". Međutim, obzirom je u međuvremenu ovdje tužena pravomoćno podlegla kao tužiteljica u ovosudnom predmetu vođenom pod poslovnim brojem P-738/2019 (vidjeti točku 10.5. obrazloženja) te obzirom je ista u međuvremenu povukla i njenu protutužbu, odnosno tužbu u ovosudnom predmetu pod poslovnim brojem P-2692/2023 (vidjeti točku 10.6. obrazloženja), a što bi značilo da je ostala nedokazana tvrdnja tužene o njenim ulaganjima u ovdje sporni stan, posebice ne u iznosu od 10.000,00 EUR kako je to ista tvrdila, posljedično čemu je, barem po mišljenju ovog suda, otpalo ono uvjetovanje tužene kada je ista tvrdila da će ona "u određeno vrijeme po pronalasku adekvatnog smještaja" napustiti sporni stan čime joj se nadoknade materijalni troškovi koje je ona navodno uložila u taj stan. Na koncu, ovaj sud smatra neosnovanim prigovor tužene o pravu na dom i kraj činjenice na koju je netom prije u smislu nespornosti iste ukazano od strane suda, a koja se svodi na to da prijavljena tuženičina adresa prebivališta nije na adresi ovdje spornog stana već na potpuno drugoj adresi u [adresa].

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove te se temelji i na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br: 138/23, dalje Tarifa). Stoga je tužiteljima ad. 1. i 2. kao strankama koje su u cijelosti uspjele u ovom postupku, a po njihovim popisima troškova sa ročišta od 16. siječnja 2024. i 28. studenog 2025., najprije priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak od 250 bodova (Tbr. 7. toč. 2. Tarife). Tužiteljima ad. 1. i 2. je sukladno Tbr.7. toč. 2. Tarife priznato daljnjih 50 bodova za svako od dva ročišta održanih 22. listopada 2025. i 28. studenog 2025. na kojima su bili zastupani po punomoćniku iz reda odvjetnika, odnosno po ove dvije stavke 100 bodova, što sukladno Tbr. 40. toč. 1. Tarife valja uvećati za 10 %, nakon čega se u ovome dijelu dođe do 110 bodova. Zbrajajući sve stavke priznate tužiteljima ad. 1. i 2. dolazi se do 360 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) predstavlja iznos od 720,00 EUR koji uvećan za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25 % daje iznos od 900,00 EUR, koji potom valja uvećati za trošak tužitelja za sudske pristojbu na tužbu u iznosu od 26,54 EUR i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 EUR, što sveukupno iznosi 979,63 EUR, slijedom čega je u odnosu na parnični trošak popisan od tužitelja ad. 1. i 2. odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 13. siječnja 2026.

S U D A C

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužiteljima ad. 1. i 2. po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku u Zadru,

2. Tuženoj po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru.