REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] V 5
Poslovni broj: Us I-1212/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja VH iz [adresa], G 27A, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Lovorka Vilenica, odvjetnica u Matuljima, Trg M. Tita 9, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Selska 169, OIB: 28454963989, radi šutnje uprave , 13. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donijeti odluku o zahtjevu tužitelja 18. veljače 2025.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura) uvećano za zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke, ako ih tuženik ne podmiri u ostavljenom roku, do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 12. lipnja 2025. podnio tužbu radi šutnje uprave, odnosno zbog propuštanja tuženika odlučiti o zahtjevu tužitelja od 18. veljače 2025. Obrazlaže da je predmetni zahtjev podnesen sukladno čl. 34. st. 1. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka radi utvrđivanja povrede prava na zaštitu osobnih podataka te da ga je tuženik dopisom od 28. ožujka 2025. obavijestio kako odbija postupiti po zahtjevu na temelju čl. 57. st. 4. Opće uredbe o zaštiti podataka jer da tužitelj zloupotrebljava institut zaštite osobnih podataka. Dalje da je 7. travnja 2025. pozvao tuženika da u konkretnoj stvari odluči rješenjem uz suglasnost na plaćanje naknade za administrativne troškove, podredno, ako se taj dopis ima smatrati upravnim aktom, da dopuni dopis od 28. ožujka 2025. dodavanjem upute o pravnom lijeku. Smatra da obveza donošenja rješenja proizlazi iz čl. 34. navedenoga Zakona i čl. 96. Zakona o općem upravnom postupku te da je propuštanjem donošenja upravnog akta povrijeđeno njegovo pravo na učinkoviti pravni lijek zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za ljudska prava. Predlaže da sud usvoji tužbu i naloži tuženiku donošenje rješenja.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi kako su tužitelju dopisima od 28. ožujka 2025. i 28. travnja 2025. obrazloženi razlozi odbijanja postupanja po zahtjevu pozivajući se na čl. 57.4. Opće uredbe o zaštiti podataka. Smatra da je tužitelj svojim navodima, uključujući i spremnost na plaćanje naknade, sam potvrdio postojanje zlouporabe instituta zaštite podataka. Ističe da je isključivo u ovlasti tuženika cijeniti je li zahtjev očito neosnovan ili pretjeran te sukladno tome odlučiti hoće li se naplatiti naknada ili u cijelosti odbiti postupanje. Navodi da je tužitelj već u potpunosti konzumirao svoja prava te da predmetni zahtjev ne može utjecati na pravomoćne odluke drugih tijela. Predlaže sudu odbiti tužbu kao neosnovanu.
3. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (čl. 98. t. 6. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS, vezano uz čl. 8. toga Zakona). Pri usvajanju tužbenog zahtjeva, nije od utjecaja zahtjev tužitelja za održavanje rasprave, imajući na umu da i bez provedbe rasprave stanje spisa spora omogućuje presuđenje u korist tužitelja pa je provedba rasprave očito nepotrebna za zaštitu njegovih prava, a nije riječ o procesnoj radnji koja je sâma sebi svrha.
4. Na temelju razmatranja nespornih činjenica i mjerodavnih zakonskih odredaba, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Među strankama nije sporno da tuženik nije donio rješenje o zahtjevu tužitelja od 18. veljače 2025.
6. Prema čl. 34. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine broj 42/18.; dalje: Zakon) svatko tko smatra da mu je povrijeđeno neko pravo zajamčeno tim Zakonom i Općom uredbom o zaštiti podataka, može Agenciji za zaštitu osobnih podataka (Agencija) podnijeti zahtjev za utvrđivanje povrede prava (stavak 1.). O povredi prava Agencija odlučuje rješenjem (stavak 2.). Rješenje Agencije je upravni akt (stavak 3.). Protiv rješenja Agencije žalba nije dopuštena, ali se tužbom može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom (stavak 4.).
7. Odredbom čl. 43. st. 2. Zakona propisano je da će Agencija naplatiti razumnu naknadu na temelju administrativnih troškova ili odbiti postupiti po zahtjevu ako su zahtjevi ispitanika očito neutemeljeni ili pretjerani, a osobito zbog njihove učestalosti.
8. Pozivanje tuženika na odredbu čl. 57. st. 4. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ, Opća uredba o zaštiti podataka (dalje: Opća uredba) kojim se dopušta odbijanje postupanja po očito neosnovanim ili pretjeranim zahtjevima, prema mišljenju ovog suda, ne oslobađa ga obveze donošenja rješenja. I u okolnostima kada tijelo ocijeni da je zahtjev pretjeran ili očito neosnovan, ono je dužno donijeti odgovarajući upravni akt (ili rješenje o odbacivanju ako postoje zakonske zapreke ili rješenje o odbijanju ako utvrdi očitu neutemeljenost ili pretjeranost) jer samo takav akt omogućuje stranci pristup sudskoj zaštiti kao sastavnom dijelu prava na djelotvoran pravni lijek iz članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2016/C 202/02) te članka 18. Ustava Republike Hrvatske.
9. Dopisi tuženika od 28. ožujka 2025. i 28. travnja 2025. (str. 8/1-9/1, 11/1-12/1 spisa) sadržajno i formalno ne predstavljaju rješenje niti akt drugog naziva u smislu odredbe čl. 96. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21.; dalje: ZUP). Nisu doneseni u postupku propisanom ZUP-om, ne sadrže izreku, razloge odluke u smislu čl. 98. ZUP-a, niti uputu o pravnom lijeku.
10. Sud ističe da navodi tuženika o navodnoj zlouporabi prava, učestalosti obraćanja tužitelja ili činjenici da je tužitelj pravnik, u konkretnom slučaju nisu pravno odlučni. Čak i u slučajevima kada postoji sumnja u zlouporabu, tijelo je dužno donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva. Izostanak upravnog akta predstavlja nezakonitu šutnju upravnog tijela.
11. Kako tuženik nije odlučio o zahtjevu tužitelja sukladno čl. 34. Zakona i čl. 96. ZUP-a, sud ocjenjuje da je tuženik bio dužan donijeti rješenje te je propustom donošenja takvog akta povrijedio zakon na štetu tužitelja.
12. Stoga je valjalo na temelju odredbe iz čl. 117. st. 3. ZUS-a usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i naložiti tuženiku donošenje odluke o zahtjevu. Rok za postupanje je određen sukladno odredbi čl. 151. st. 2. ZUS-a. Slijedom, sud je pozivom na citirane odredbe odlučio kao u t. I. izreke presude.
13. Odluku o troškovima spora sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužitelj je uspio u sporu u kojem je zastupan po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa mu je priznat trošak prema Tbr. 27/1 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., 107/25.) za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura što uvećano za PDV od 25% (Tbr 42. Tarife) na taj iznos iznosi ukupno 1.250,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a. Prema odredbi čl. 144. st. 4. ZUS- a troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. Slijedom, odlučeno je kao pod t. II. izreke presude.
14. Kako tužba nije odbačena niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18. i 51/23.).
U Rijeci 13. siječnja 2026.
Sutkinja
Ana Sabljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv t. I. izreke ove presude nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv t. II. izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.