Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: P-659/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UG iz [adresa], Ivana Ireni Blauhorn odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Andreju Šooš Maceljski odvjetniku u OD Šooš Maceljski, Stanić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave održane dana 04. prosinca 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Sandre Kovačić odvjetnice u OU Irene Blauhorn u Karlovcu i zamjenice punomoćnika tuženika Andreje Nejak Bićanić odvjetnice u Karlovcu, a objavljene dana 13. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tužiteljici UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenih kamata i preplaćene valute u CHF po kreditu podignutom u CHF, iznos od 7.340,63 eura (sedam tisuća tri sto četrdeset eura i šest deset tri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.06.2016. g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II

Nalaže se tuženoj Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tužiteljici UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike pogrešno obračunate glavnice iznos od 382,30 eura (tri sto osam deset dva eura i tri deset centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.09.2015.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

III

Nalaže se tuženoj Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tužiteljici UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 2.655,00 eura (dvije tisuće šesto pedeset pet eura), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude (13. siječnja 2026.) pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, odnosno po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve navedeno u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je dana 16. travnja 2007. s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu kojim je tužiteljica podigla kredit u iznosu od 57.250,36 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tužene važeće na dan korištenja kredita, te sa promjenjivom kamatnom stopom određenom Odlukom tužene o kreditiranju građana. Tužena je u Ugovor o kreditu ugradila odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva, i to na osnovi jednostranih Odluka o kamatnim stopama tužene a o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. Tužiteljica je dana 10. prosinca 2015. s tuženom sklopila dodatak ugovora o kreditu koji je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a sve prema odredbama zakona kreditiranju. Bez obzira što je tužiteljica konvertirala kredit i na ime te konverzije dobila određenu svotu, njezino potraživanje nije u cijelosti isplaćeno. Tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev podneskom od dana 23. travnja 2025. (list br. 433-434).

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te tvrdi kako je tužitelj u ovom predmetu bitna činjenica da je tužitelj prihvatio konverziju kredita izvršenu od strane tuženika sukladno prisilnim zakonskim odredbama, te je kao rezultat prihvaćanja konverzije kredita tužitelj pristao na Dodatak ugovora o kreditu. Smatra da je tužitelj već restituiran nakon što je sklopio Dodatak ugovora o kreditu u kojem je kredit u CHF konvertiran u kredu u EUR sukladno odredbama ZID ZPK. Utuženi iznosi već su obuhvaćeni u izračunima na temelju kojih je sklopljen Dodatak., Tuženik je sve uplate tužitelja evidentirao i preračunao u EUR. Dakle, zatraženi iznosi obuhvaćeni su u novim obračunima i novim otplatnim planom.

3. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice UG kao stranke u postupku, dokaz čitanjem i pregledavanjem Ugovora o kreditu od 16. travnja 2007. sa lista br. 4-8, plan otplate sa lista br. 10-13, Dodatak ugovora o kreditu broj 9012412053 od 10. prosinca 2015. sa lista br. 14-18, pregled uplata po kreditu sa lista br. 20-41, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o. iz [adresa] sa listova br. 414-429, očitovanja financijskog vještaka sa lista br. 441. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-u).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat utuženog iznosa s osnova preplaćene kamate po ugovoru u kreditu sklopljenog s tuženikom, i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja), te svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i ugovorne odredbe kojim je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica.

7. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 95/06 i dr.).

8. Tužiteljica UG je potvrdila da je sklopila ugovor o kreditu s tuženiku radi adaptacije stambenog objekta. Novac je uložila u adaptaciju njenog privatnog stana u kojem su tada živjeli. U vrijeme dizanja kredita bila je klijent Karlovačke banke, a kod tuženika je otišla koliko se sjeća jer su tada imali najbolje uvjete. Došla je kod tuženika rekla koliki iznos kredita joj treba, oni su joj ponudili kredit u CHF da je to za nju najpovoljnije i ona je na to pristala. Rekli joj da je CHF sigurna valuta, a daljnja pitanja nije imala za djelatnike banke jer joj je ta njihova preporuka bila dovoljna. Nije razgovarala sa djelatnicima banke o kakvoj se konkretnoj valuti radi a niti su joj govorili o kamatnoj stopi. Ugovor je pročitala glavne odredbe, ono što je razumjela. U vrijeme podizanja kredita radila je u zdravstvu bila je magistar medicinsko laboratorijske dijagnostike. Sklopila je ankes ugovora iako joj u banci nisu objasnili njena prava, a potpisala je jer joj je rata porasla i bilo joj je vrlo teško otplaćivati tako veliku ratu kredita. Na pitanje pun. tužitelja odgovara da nije razgovarala niti pregovarala sa djelatnicima banke oko bilo čega, oni su sastavili ugovor i njeno je bilo hoće ili neće podići kredit. Kredit je vratila na način da je potpisala konverziju otišla je u HPB kod njih podigla stambeni kredit i vratila kredit kod tuženika iz razloga jer joj je kod HPB bila puno manja rata kredita. Nitko joj nije objašnjavao parametre po kojima će se mijenjati kamatna stopa, nitko je nije upozorio na rizik mogućnosti rasta tečaja CHF. Na pitanje pun. tuženika kada je potpisivala kredit nije znala što je valutna klauzula a nisam znala što znači što promjenjiva kamatna stopa, znala sam nešto okvirno. Kada je potpisivala ugovor njoj je bilo bitno da može dobiti kredit i znala je koji je iznos i rate a o detaljima ugovora nije razmišljala. Osim u PBZ išla je u neke druge banke ali kod tuženika joj je bio kredit najpovoljniji. Nije tražila da mi iskažu kolika bi joj bila rata u nekoj drugoj valuti jer su joj u banci kod tuženika rekli da je u CHF za nju najpovoljniji kredit u CHF i naravno da je vjerovala djelatniku banke. Prije sklapanja ugovora nije imala kredite s valutnom klauzulom.

9. Dakle, sud ocjenjuje da sklapanjem Dodatka predmetnog ugovora o kreditu nije prestala obveza tuženika da izvrši povrat novčanih iznosa do potpunog obeštećenja tužiteljici nastalih zbog sklapanja ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, dok je sklapanje Dodatka ugovora o kreditu samo umanjilo štetne posljedice za tužiteljicu i u cilju da tužiteljica plaća manje obročne rate kredita (anuitete). Naime, iz nalaza financijskog vještaka nedvojbeno proizlazi da konverzija kao intervencija zakonodavca nije uspostavila pravno i činjenično stanje kao da nepoštenih odredbi nije nikada bilo, odnosno sud ocjenjuje da uspostava ravnoteže, uslijed izuzeća nepoštenih odredbi, konverzijom nije onemogućena. Sud zaključuje da konverzija nije zapreka za obeštećenje tužiteljice i da tužiteljica ima pravo na punu restituciju. U prilog ispravnom zaključku suda i odluka Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž5132/2024-4 od 11. studenog 2025. koja u obrazloženju daje tumačenje identične odluke. Ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF označava pravno stanje u kojem su odredbe ugovora o kreditu koje vežu glavnicu kredita za švicarski franak proglašene nevažećima i nepoštenima zbog neinformiranosti potrošača i neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Takve odredbe su ništetne jer nisu bile predmet pojedinačnog pregovaranja, nisu pružale potrošaču potrebne informacije o valutnom riziku, te su dovele do nepravednog povećanja obveza potrošača. Posljedica ništetnosti je pravo potrošača na povrat svih preplaćenih iznosa i potpuna restitucija, uključujući i pravo na povrat razlike u glavnici i zatezne kamate, bez obzira na kasniju konverziju kredita u EUR, jer konverzija ne uklanja ništetnost niti pravo na restituciju. Ovo pravo je zaštićeno odredbama Zakona o obveznim odnosima, Zakona o zaštiti potrošača i sudskom praksom, te se ne može ograničiti ni ugovorom o konverziji niti zakonskim izmjenama koje nisu jasno i nedvosmisleno propisale takvo ograničenje.

10. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da su stranke i to tužiteljica kao korisnica kredita, a tuženik kao kreditor, sklopile ugovor o kreditu 16. travnja 2007. (list br. 4-8 spisa) kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 57.250,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita (točka 1. ugovora), a namjena kredita je bila adaptacija stambenog objekta,

- da se tužiteljica obvezala vratiti kredit kroz 180 mjeseci u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 445,31 CHF obračunatoj po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospjelosti,

- da je ugovorena kamatna stopa od 4,75 % godišnje, s time da je ona promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (točka 4. ugovora)

- da su stranke sklopile Dodatak Ugovora o kreditu broj 9012412053 dana 10. prosinca 2015. godine i da su ugovorile da sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju po provedenoj konverziji je utvrđen ukupni iznos pretplate od 5.135,11 eura,

- da je nakon sklapanja dodatka ugovora o kreditu mjesečni iznos anuiteta iznosio 298,39 eura i ukupni dug od 19.025,41 eura.

11. Nesporno je da je tuženik u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu, te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.

12. Nadalje je nesporno da je:

- donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

-da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

13. Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je i ista glasi:

da je ovdje tužena u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.01.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;

14. Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 -u daljnjem tekstu ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st.1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

15. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

16. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

17. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

18. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom toč. 8. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

19. U tom pravcu neistiniti su navodi tuženika u odgovoru na tužbu da je tužena prilikom sklapanja ugovora pružila tužiteljici sve potrebne informacija te da banka kod sklapanja ugovora nije znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF.

20. Nadalje, nije osnovan prigovor zastare istaknut po tuženiku.

21. U postupku je utvrđeno i nesporno je:

-da je individualnu tužbu u ovom predmetu tužitelj je podnio 20. svibnja 2019.,

-da je prema tužbi tj. specificiranom tužbenom zahtjevu utuženi period tužitelj potražuje za povrat preplaćene kamate iznos i za povrat preplaćenog iznosa s osnova valute u ukupnom iznosu od 7.340,63 eura,

- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta je 4. travnja 2012.,

-da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.

22. Odredba čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

23. Člankom 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok je čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

24. Nadalje, člankom 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

25. Nadalje podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorena valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.

26. O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRG broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u Osijeku broj: Gž-820/17 od 29.6.2017. -gdje je riječ o zahtjevu za povrat preplaćene kamate) upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja "predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu čl. 241. ZOO-a odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?".

27. U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: "pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".

28. U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period kako je naprijed obrazloženo, nije bila u zastari, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).

29. Kako je dakle, ovdje tužba podnesena 30. svibnja 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014. godine (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na kamatu) tj. 14. lipnja 2018. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na valutu) to je proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

30. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku D&S d.o.o. [adresa] a zadatak vještaka je bio utvrditi da li je i koliki je iznos tužiteljica preplatila na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata koje je tužiteljica platila preko početne ugovorene kamate prema obračunu i odlukama banke o promjenjivoj kamatnoj stopi sve ukupno do dana konverzije, utvrditi da li je i koliki je iznos kredita tužitelj kroz mjesečne anuitete tužiteljica preplatila zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. utvrditi koliko je preplatila na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit tužitelju isplaćen i iznosa koje je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF sve ukupno do dana konverzije, utvrditi razliku između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju, utvrditi uračunavanje priznate preplate u konverziji sa potraživanjem tužitelja temeljem članka 171. i članka 172 . Zakona o obveznim odnosima.

31. Iz nalaza vještaka (list 414-429) proizlazi:

- da je tužitelj zbog promjene kamatnih stopa kredit platio 2.887,40 CHF više nego što bi ga platio da se kamatna stopa nije mijenjala, u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 3.140,00 CHF, a negativne razlike (u korist tužene) 252,60 CHF,

- navedena razlika – radi promjene kamatne stope – iskazana u kunama prema srednjem tečaju tuženika na isplate kredita iznosi 13.028,08 kuna u čemu pozitivne tečajne razlike (u korist tužitelja) iznose 14.167,80 kuna, a negativne razlike (u korist tužene) iznose 1.139,72 kune. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 17 u CHF, a u stupcu 18 u kunama,

- - razlika zbog ugovorene valutne klauzule koja je nastala zbog promjene tečaja u razdoblju otplate kredita po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten iznosi 51.933,14 kuna, u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 52.364,23 kune, a negativne razlike (u korist tužene) 431,09 kuna. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 19,

- - ukupna razlika po obje osnove iznosi 64.961,22 kune, od čega su pozitivne razlike (u korist tužitelja) 65.057,80 kuna, a negativne razlike (u korist tužene) 96,58 kuna i prikazana je u svakomjesečnim iznosima u stupcu 20 tablice u prilogu, - iskazano u eurima ukupna razlika po obje osnove iznosi 8.621,84 eura, u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 8.634,66 eura, a negativne razlike (u korist tužene) 12,82 eura i prikazana je u svakomjesečnim iznosima u stupcu 21 tablice u prilogu,

- - po izvršenom prijeboju i uračunavanju (čl. 171. 172. ZOO) priznate preplate u konverziji s potraživanjem tužitelja vještak je utvrdio da dug tuženika na dan zadnjeg povrata 17.6.2016. godine iznosi 55.307,96 kuna, odnosno 7.340,63 eura,

- - povratom priznate preplate isplaćene su obračunate zatezne kamate u iznosu od 29.469,56 kuna te dio glavnice u iznosu od 9.749,84 kune. Zatezna kamata na glavnicu (iskazane razlike u stupcu 2 i 8 obračuna kamate te 20 i 21 tablice utvrđenja razlika) teče i dalje od 18.6.2016. godine pa do isplate,

- - razlika između konvertirane glavnice i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica po početnom otplatnom planu pretvori u kunsku po početnom tečaju iznosi 638,40 CHF, odnosno 2.880,46 kuna obračunato po tečaju CHF/HRK na dan isplate kredita. Iskazano u eurima razlika glavnice iznosi 382,30 eura,

- - mišljenje vještaka je da je konverzija provedena sukladno zakonu,

- da su sve uplate koje je tužitelj vršio do dana konverzije uvažene su prilikom konverzije te je kod iste utvrđen višak u iznosu od 5.135,11 EUR, odnosno 39.219,40 kuna.

32. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim. Ovo iz razloga što je financijski vještak argumentirano, pregledno i specificirano obrazložio svoj nalaz i mišljenje. Tužitelj je prihvatila nalaz i mišljenje financijskog vještaka u cijelosti, dok je tuženikove prigovore vještak u svom očitovanju argumentirano odbio kao neosnovane i paušalne navodeći da su prigovori pravne prirode.

33. Tužiteljica je kao što je naprijed navedeno u skladu s nalazom vještaka specificirala tužbeni zahtjev na ukupan iznos od 7.340,63 eura (za preplaćene kamate i za preplaćeni tečaj zbog rasta CHF, te za razliku između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvorila u kunsku prema početnom tečaju), na koje iznose traži zakonsku zateznu kamatu od dospijeća pa do isplate, pa nadalje, radi čega mu pripada u smislu odredbe čl. 1115. st.1. ZOO tj. tuženik je kao nepošteni stjecatelj dužan zz kamate platiti od dana stjecanja. Zatim, tužitelju je priznata pogrešno obračunata glavnica u iznosu od 382,30 eura iz razloga što je tužiteljica oštećena za navedeni iznos iz razloga što joj nije navedeni iznos uračunat prema Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne Novine“ broj 102/2015) kojim se propisuje izračun konverzije, radi čega je primjenjujući članak 1111. i članak 1115. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

34. Slijedom svega navedenog, a nalazeći osnovanim zahtjev tužiteljice, valjalo je odlučiti kao u izreci.

35. Odluka o kamatama donijeta je temeljem članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05 idr.).

36. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22. 155/23).

37. Slijedom toga omjer uspjeha stranaka u postupku se ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica je uspjela u cijelosti.

38. Trošak tužiteljice sastoji se od zastupanja po punomoćnici odvjetnici, a koji trošak pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), te troška financijskog vještačenja.

39. Tužiteljici prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 7.340,63 eura pripada trošak sastava tužbe od 30. svibnja 2019. (tbr. 7. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura, sastava podneska od 10. kolovoza 2020. (očitovanje na odgovor na tužbu) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastava podneska od 21. listopada 2020. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastava podneska od 21. siječnja 2021. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na pripremnom ročištu 18. rujna 2024. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), zastupanja na ročištu 5. veljače 2025. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), sastava podneska od 23. travnja 2025. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na ročištu 4. prosinca 2025. sa PDV- om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), te pristupa na ročište za objavu presude dana 13. siječnja 2025. (tbr. 9. toč. 3.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura.

40. Tužiteljici je priznat u trošak financijskog vještačenja u iznosu od 530,00 eura. Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi temeljem članka 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama ( „Narodne Novine“ broj 118/18, 51/23) - potrošač-kolektivna presuda), radi čega joj nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu.

41. Dakle, tužiteljici su ukupno priznati troškovi u iznosu od 2.655,00 eura.

42. Nadalje, trošak sastava ostalih podnesaka (više od četiri u prvostupanjskom postupku), sud ne može priznati kao trošak postupka. Troškovi sastava ostalih podnesaka sud nije ovlašten priznati sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, jer je već priznao trošak sastava ukupno četiri podneska.

43. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu, 13. siječnja 2026.

Sudac

Miroslav Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. NG u [adresa]

2. Andrej Šooš Maceljski odvjetnica u Zagrebu