Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: P-745/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mati Burazin odvjetniku u ZOU Josip Janković i Mate Burazin u Karlovcu, protiv tuženika NA iz [adresa] (prije: (prije: [adresa]), zastupanog po privremenom zastupniku Tomislavu Horački odvjetniku u Karlovcu, radi utvrđenja prava vlasništva, na ročištu glavne i javne rasprave održane dana 27. studenog 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika Josipa Janković odvjetnika u Karlovcu, privremenog zastupnika Tomislava Horački odvjetnika u Karlovcu, a objavljene dana 13. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužitelj MA sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dosjelošću stekao pravo vlasništva kčbr. [katastarska čestica] oranica svinjarica od 335 čhv dolazi upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na imenu ŽA (Ć), [adresa], u 1/1 dijela, što je tuženik dužan priznati te trpiti da se tužitelj MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uknjiži u zemljišnim knjigama na vlasničkom dijelu tuženka na naprijed navedenoj nekretnini, sve to u roku od 15 dana.“, radi neosnovanosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da kčbr. [katastarska čestica] oranica svinjarica od 629 čhv dolazi upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na imenu PA, [adresa], u 1/1 dijela. Kčbr. [katastarska čestica] oranica svinjarica od 335 čhv dolazi upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na imenu ŽA (Ć), N [adresa], u 1/1 dijela, a koje nekretnine uživa preko 50 godina, računajući i posjed njegovih pravnih prednika.

2. Tuženik CA po privremenom zastupniku u odgovoru na tužbu tvrdi da iz dokumentacije pribavljene od strane suda vidljivo je da je tuženik ŽA CA u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], temeljem kupoprodajnog ugovora od 09.01.1986.g. sklopljenog sa ČA, u kojem je navedeno da je potpisom ugovora CA stupio u posjed predmetne nekretnine. Obzirom tužitelj tvrdi da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, dužan je dokazati sve zakonom predviđene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na nekretnini, a to znači barem pošten i samostalan posjed kroz zakonom predviđeno vrijeme

3. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka GA i VA, dokaz čitanjem i pregledavanjem e ispisa iz zemljišne knjige od 10. 12. 2024. sa lista br. 5-6.

5. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-u).

6. Uvidom u e-ispis iz zemljišne knjige od 10. 12. 2024. sa lista br. 6 proizlazi, da je tuženik CA upisan kao vlasnik kat. čestice broj [katastarska čestica] oranica svinjarica površine 335 čhv. upisane u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. Iskaze svjedoka GA i VA je sud ocijenio činjenično nevažnim za donošenje odluke. Naime, svjedok FA je izjavio da ne zna o kojoj se čestici radi, te je imao saznanja o nekoj čestici za koju zna da je čistio tužitelj, ali ne zna da li je čistio zato što je vlasnik čestice ili je čistio da spriječi da korov sa međašnog zemljišta prijeđe na zemljište tužiteljeve supruge. Svjedok VA zna za kuću koju je naslijedila supruga tužitelja, a nije sigurna o kojem se utuženom zemljištu radi, već zna za zemljište koje je šikara i koje čisti tužitelj povremeno.

8. Odredba članka 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12, 152/14 – dalje: ZV) glasi: „Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari“., dok odredba članka 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima glasi: „Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja“.

9. Dakle, u svakom slučaju, bez obzira radilo se o redovnoj ili izvanrednoj dosjelosti, da bi neka osoba mogla steći pravo vlasništva/suvlasništva neke stvari, pa tako i nekretnine dosjelošću, ta osoba mora biti pošteni posjednik. Odredbom članka 18. stavak 3. ZVDSP-a, propisano je kako je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Uvijek se predmnijeva da je posjed pošten, no ta je predmnijeva oboriva (čl. 18. st. 5. ZVDSP-a). U bitnome, poštenje odnosno nepoštenje posjednika prosuđuje se u pravilu prema tome što je on znao ili mogao znati u svezi prava na posjed. To znači da je posjednik unatoč svojem nezakonitom posjedovanju pošten, ako ne zna da mu ne pripada pravo na posjed, a to je njegovo znanje ispričivo.

10. U konkretnom slučaju sud zaključuje da tužitelj zna da mu tuženik CA nije darovao niti prodao sporno zemljište i da koristi zemljište kao nepošteni posjednik. Ovo iz razloga, jer da mu je tuženik prodao ili darovao zemljište to bi tužitelj i dokazao u postupku, ali to nije učinio. Naime, logično je i životno da je predmetno zapušteno zemljište-šikaru od njegovog stvarnog vlasnika NA koji se odselio u Srbiju, tužitelj povremeno čistio kako bi spriječio prijelazak korova na zemljište-okućnicu kuće njegove supruge JA. Zatim, neistinita je tvrdnja tužitelja u tužbi u kojoj tvrdi da posjeduje predmetno zemljište više od 50 godina, jer to ne potvrđuje niti jedan od saslušanih svjedoka, a niti je tužitelj predložio svoje saslušanje kao stranke u postupku i potvrdio navedenu tvrdnju iz tužbe istinitom. Naime, tužitelj je rođen **.**.1972., što znači da u trenutku donošenja ove presude ima 53 godine, pa je neživotno i nelogično da je čistio zemljište sa navršenih tri godine života. Osim toga, tužitelj nije dokazao da je naslijedio predmetno zemljište od svojih predaka kao izvanknjižno vlasništvo.

11. Dakle, iz gore navedenih razloga tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću, bez obzira na duljinu razdoblja u kojem je čistio sporno zemljište.

12. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev radi neosnovanosti.

U Karlovcu, 13. siječnja 2026.

Sudac

Miroslav Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba na Županijski sud u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.

Dostavljeno

1. Josip Janković odvjetnik u Karlovcu

2. Tomislav Horački odvjetnik u Karlovcu