Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: P-653/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NG iz [adresa], N [adresa], (prije: iz Karlovca, Izidora Kršnjavog 12b), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tamari Mušnjak Špišić odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave održane dana 02. prosinca 2025, u nazočnosti punomoćnice tužitelja Tamare Mušnjak Špišić odvjetnicd u Karlovcu i zamjenice punomoćnice tuženika Nataše Grubišić odvjetnice ZOU Houška i Grubišić u Zagrebu, a objavljene dana 13. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju BG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 7.029,25 eura (slovima: sedam tisuća dvadeset devet eura i dvadeset pet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 01.09. 2017. godine pa nadalje, sve do isplate, time da kamate teku sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II

Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. OIB: 02535697732, naknaditi tužitelju BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 3.042,63 (tri tisuće četrdeset dva eura i šest deset tri centa) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude (13. siječnja 2026.) pa do isplate, koje kamate teku sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 4. travnja 2006. s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu kojim je tužitelj podigao kredit u iznosu od 56.208,36 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju na dan korištenja kredita. Dana 10. prosinca 2005. je zaključen Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu kojim je izmijenjena valuta ugovora iz CHF u EUR, visina kamatne stope, stope anuiteta i visine valute tražbine založnog prava. Tuženik je u ugovor o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne odredbe obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tužene, ali o kojoj odredbi nije se pojedinačno pregovaralo. Navedenim dodatkom ugovora je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF. Iznos konverzije tužiteljici je isplaćen kroz umanjenje preostalih iznosa anuiteta, no njegovo potraživanje prema tuženoj nije u cijelosti podmireno. Tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev podneskom od dana 18. travnja 2025. (list br. 441).

2. U odgovoru na tužbu tuženik tvrdi kako tužitelj nije bio u obvezi sklopiti dodatak ugovora o kreditu, već je to bio njegov izbor, hoće li ili ne prihvatiti ponudu za sklapanje dodatka ugovora koja se odnosila na konverziju njegova ugovora u valutu EUR u visini kamata koju je tuženik primjenjivao u ugovora koji su bili zaključeni u valuti EUR. Postupkom konverzije i sklapanjem dodatka ugovoru obuhvaćene su sve otplate učinjene do 30. rujna 2015. odnosno do sklapanja dodatka ugovoru. Tužitelj je prihvatio promjenu kamatnih stopa za valutu EUR koje su se već dogodile te tako nema niti neizvjesnosti za period koji je već prošao i time je otklonjen prigovor o neodredivosti kamatne stope i samim time ništetnost iste. Samim time što su sva izvršena plaćanja s naslova ugovora o kreditu u CHF obuhvaćena konverzijom, kojom dobivaju novu namjenu, promašeno je govoriti o ništetnosti ugovorne odredbe o kamatnoj stopi. Ističe da je ugovor o kreditu sklopljen 4. travnja 2006., te da je u potpunosti konzumiran i isplaćen čime je Ugovor o kreditu prestao s otplatom kredita. Potpuno je jasno da su vjerovnici osigurali svoje tražbine valutnom klauzulom, a sve kako zbog načela monetarnog nominalizma ne bi trpili zbog pada vrijednosti novca, a osobito kada se radilo o dugoročnom kreditu. Tužitelj je prije sklapanja ugovora bio informiran od strane tuženika u potpunosti o mogućim promjenama tečaja CHF kroz razdoblje korištenja kredita, a i ovovrsne informacije javnosti je upućivala i Hrvatska narodna banka. Ističe da su navodi tužitelja u cijelosti neutemeljeni.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja BG kao stranke u postupku, dokaz čitanjem i pregledavanjem Ugovora o kreditu od 04. travnja 2006. sa lista br. 7-11, Dodatak Ugovora o kreditu broj 9011130433 od 03. prosinca 2015. godine sa lista br. 13-17, plan otplate sa lista br. 21-25, 26-33, pregled uplata po kreditu sa lista br. 34-37, otplatna tablica sa lista br. 38-59, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o. iz [adresa] sa listova br. 175-186, očitovanja financijskog vještaka sa lista br. 254, knjigovodstvena kartica i plan otplate s promjenama kamatnih stopa sa lista br. 369-422, dopune nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o. iz [adresa] sa lista br. 425-435. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-u).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat utuženog iznosa s osnova preplaćene kamate po ugovoru u kreditu sklopljenog s tuženikom, i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja), te svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i ugovorne odredbe kojim je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica.

6. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 95/06 i dr. – dalje: ZOO).

7. Tužitelj NG je potvrdio je da podigao kredit kod tuženika iako kod tuženika nije imao otvoren račun i obilazio je i druge banke po [adresa]. Tuženik je tada bio najpovoljniji i nije morao kao klijent prijeći k njima da bih dobio kredit već je dogovoreno da mu obustavljaju na plaću. U vrijeme podizanja kredita živio je sa suprugom i dva sina te tastom i punicom u njihovom stanu i tim novcem od kredita je kupio manji stan u koji su se preselili tast i punicom a njima su ustupili na korištenje njihov veći stan u kojem su već živjeli, jer za kupnju većeg stana nije imao novaca. U banci kod tuženika su mu ponuđena dva kredita i to u CHF i EUR time da mu je bankarica rekla da je za njega najpovoljniji kredit u CHF. Banka je sastavila ugovor o kreditu i njemu se sve činilo u redu, ali navodi da on ipak nije te struke. Nisu raspravljali o pojedinim člancima, samo je dobio da pročita ugovor. Zaključio je aneks ugovora odnosno konverziju iz razloga što je valuta CHF strašno divljala a EUR-o nije u to vrijeme. Onda je otišao opet po bankama i tada je Karlovačka banka imala kunski kredit sa fiksnom kamatnom stopom a kod njih je i klijent već 30 godina, te je podigao kredit u Karlovačkoj banci i u cijelosti vratio kredit kod tuženika. Na pitanje pun. tužitelja odgovara da mu u banci tuženika nije nitko objasnio kakva je CHF valuta, nije mu nitko objasnio bilo što detaljnije o toj valuti zaštite valute od strane HNB-a i sl. a za HNB je prvi puta čuo putem medija kada se govorilo o CHF. Nije mu objašnjeno detaljno što znači promjenjiva kamatna stopa a niti su o tome razgovarali. Na pitanje pun. tuženika odgovara da nije bio nikada vlasnik obrta niti trg. društva ima samo ovaj stan. Stan koji je kupio predmetnim kreditom nije nikada bio predmetom najma ili zakupa, to je stan koji je kupljen predmetnim kreditom u koji su se preselili njegovi tast i punica, a oni smo ostali živjeti u njihovom većem stanu. Kredit je otplaćivao sam od plaće čak je i stalno dizao za 700-800 kn da ne dobije opomenu. Naime, sud je dao povjerenje iskazu tužitelju NG iz razloga što je tužitelj životno i uvjerljivo iskazivao.

8. Naime, sud ocjenjuje da sklapanje Dodatka predmetnog ugovora o kreditu nije prestala obveza tuženika da izvrši povrat novčanih iznosa do potpunog obeštećenja tužitelja nastalih zbog sklapanja ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, dok je sklapanje Dodatka ugovora o kreditu samo umanjilo štetne posljedice za tužitelja i u cilju da tužitelj plaća manje obročne rate kredita (anuitete). Naime, iz nalaza i dopune nalaza i mišljenja financijskog vještaka nedvojbeno proizlazi da konverzija kao intervencija zakonodavca nije uspostavila pravno i činjenično stanje kao da nepoštenih odredbi nije nikada bilo, odnosno sud ocjenjuje da uspostava ravnoteže, uslijed izuzeća nepoštenih odredbi, konverzijom nije onemogućena. Sud zaključuje da konverzija nije zapreka za obeštećenje tužitelja i da tužitelj ima pravo na punu restituciju

9. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor, sklopile ugovor o kreditu 04. travnja 2006. (list br. 7-11 spisa) kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 56.208,36 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita (točka 1. ugovora), a namjena kredita je bila kupnja stambenog objekta,

- da se tužitelj obvezao vratiti kredit kroz 240 mjeseci u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 351,07 CHF obračunatoj po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospjelosti,

- da je ugovorena kamatna stopa od 4,35 % godišnje, s time da je ona promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (točka 4.1. ugovora)

- da su stranke sklopile Dodatak Ugovora o kreditu broj 9011130433 dana 10. prosinca 2015. godine i da su ugovorile da sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju po provedenoj konverziji je utvrđen ukupni iznos pretplate od 2.574,91 eura,

- da je nakon sklapanja dodatka ugovora o kreditu mjesečni iznos anuiteta iznosio 249,36 eura i ukupni dug od 23.619,77 eura.

10. Nesporno je da je tuženik u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu, te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.

11. Nadalje je nesporno da je:

- donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

-da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

12. Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je i ista glasi:

da je ovdje tužena u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.01.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;

13. Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 -u daljnjem tekstu ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st.1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

15. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

17. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom toč. 8. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

18. U tom pravcu neistiniti su navodi tuženika u odgovoru na tužbu da je tužena prilikom sklapanja ugovora pružila tužiteljici sve potrebne informacija te da banka kod sklapanja ugovora nije znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF.

19. Nadalje, nije osnovan prigovor zastare istaknut po tuženiku.

20. U postupku je utvrđeno i nesporno je:

-da je individualnu tužbu u ovom predmetu tužitelj je podnio 30. svibnja 2019.,

-da je prema tužbi tj. specificiranom tužbenom zahtjevu utuženi period tužitelj potražuje za povrat preplaćene kamate iznos i za povrat preplaćenog iznosa s osnova valute u ukupnom iznosu od 7.029,25 eura,

- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta je 4. travnja 2012.,

-da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.

21. Odredba čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

22. Člankom 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok je čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

23. Nadalje, člankom 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

24. Nadalje podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorena valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.

25. O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRG broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u Osijeku broj: Gž-820/17 od 29.6.2017. -gdje je riječ o zahtjevu za povrat preplaćene kamate) upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja "predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu čl. 241. ZOO-a odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?".

26. U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: "pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".

27. U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period kako je naprijed obrazloženo, nije bila u zastari, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).

28. Kako je dakle, ovdje tužba podnesena 30. svibnja 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014. godine (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na kamatu) tj. 14. lipnja 2018. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na valutu) to je proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

29. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku D&S d.o.o. [adresa] a zadatak vještaka je bio utvrditi da li je i koliki je iznos tužitelj preplatio na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata koje je tužiteljica platila preko početne ugovorene kamate prema obračunu i odlukama banke o promjenjivoj kamatnoj stopi sve ukupno do dana konverzije, utvrditi da li je i koliki je iznos kredita tužitelj kroz mjesečne anuitete tužitelj preplatio zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. utvrditi koliko je preplatio na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit tužitelju isplaćen i iznosa koje je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF sve ukupno do dana konverzije, utvrditi razliku između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju, utvrditi uračunavanje priznate preplate u konverziji sa potraživanjem tužitelja temeljem članka 171. i članka 172 . Zakona o obveznim odnosima.

30. Iz dopune nalaza i mišljenja financijskog vještaka (list 425-429) proizlazi:

- da je tužitelj zbog promjene kamatnih stopa kredit platio 3.095,41 CHF više no što bi platio da se kamatna stopa nije mijenjala. Ova razlika – radi promjene kamatne stope – iskazana u kunama prema srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća svakog anuiteta iznosi ukupno 16.559,29 kn. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 15 u CHF, a u stupcu 16 u kunama,

- razlika zbog ugovorene valutne klauzule koja je nastala zbog promjene tečaja u razdoblju otplate kredita po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten iznosi ukupno 36.402,83 kn. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 17. Iz iznosa razlika isključen je dio kod kojeg je tečaj tijekom otplate bio niži od početnog, ugovorenog,

- ukupna razlika po obje osnove iznosi 52.962,12 kn odnosno 7.029,25 eura i prikazana je u svakomjesečnim iznosima tablice u prilogu u stupcu 18 u kunama i stupcu 19 u eurima,

- razlika između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila kada se preostala CHF glavnica (da tijekom otplate nije bilo promjene kamate) pretvori u kunsku po početnom tečaju iznosi 781,37 CHF što iskazano u kunama po tečaju na dan isplate kredita iznosi 3.630,13 HRK. Iskazano u eurima razlika glavnice iznosi 481,80 eura.

- po izvršenom prijeboju i uračunavanju (čl. 171. 172. ZOO) priznate preplate u konverziji s potraživanjem tužitelja vještak je utvrdio da dug tuženika na dan zadnjeg povrata 31.8.2017. iznosi 62.843,48 kn, od čega se 52.962,12 kn odnosi na glavnicu duga, a 9.881,36 kn na zateznu kamatu obračunatu do 31.8.2017. godine. Ukupan iznos duga iskazan u eurima iznosi 8.340,76 eura. Povratom priznate preplate isplaćene su samo obračunate zatezne kamate u iznosu od 19.323,56 kn, odnosno 2.564,68 eura. Zatezna kamata na glavnicu (iskazane razlike u stupcu 2. obračuna kamate te 18. tablice utvrđenja razlika u kunama i 19 u eurima) teče i dalje od 1.9.2017. pa do isplate.

- da je konverzija provedena u skladu sa zakonom.

31. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim. Ovo iz razloga što je financijski vještak argumentirano, pregledno i specificirano obrazložio svoj nalaz i mišljenje. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka u cijelosti, dok je vještak u svom očitovanju (list br. 254) argumentirano odbio prigovore tuženika kao paušalne i neosnovane ističući da su prigovori tuženika pravne prirode i ne odnose se na zadatak koji je vještak dobio od suda.

32. Tužitelj je kao što je naprijed navedeno u skladu s nalazom vještaka specificirao tužbeni zahtjev na ukupan iznos od 7.029,25 eura (za preplaćene kamate i za preplaćeni tečaj zbog rasta CHF, na koji iznose traži zakonsku zateznu kamatu od dospijeća pa do isplate, pa nadalje, radi čega mu pripada u smislu odredbe čl. 1115. st.1. ZOO tj. tuženik je kao nepošteni stjecatelj dužan zz kamate platiti od dana stjecanja.

33. Slijedom svega navedenog, a nalazeći osnovanim zahtjev tužitelja, valjalo je odlučiti kao u izreci.

34. Odluka o kamatama donijeta je temeljem članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05 idr.).

35. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22. 155/23).

36. Slijedom toga omjer uspjeha stranaka u postupku se ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj uspio u cijelosti.

37. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćnici odvjetnici, a koji trošak pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), te troška knjigovodstvenog vještačenja, te trošak sudske pristojbe na tužbu.

38. Tužitelju prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 7.029,25 eura pripada trošak sastava tužbe od 30. svibnja 2019. (tbr. 7. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura, sastava podneska od 23. rujna 2019. (očitovanje na odgovor na tužbu) sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na ročištu 6. studenog 2019. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), sastava podneska od 10. siječnja 2020. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastava podneska od 07. prosinca 2020. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastava podneska od 15. prosinca 2020. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na ročištu 18. rujna 2024. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), zastupanja na ročištu 5. veljače 2025. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), zastupanja na ročištu 2. prosinca 2025. sa PDV-om u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t.1.), te pristupa na ročište za objavu presude dana 13. siječnja 2026. (tbr. 9. toč. 3.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura.

39. Tužitelju je priznat u trošak financijskog vještačenja u iznosu od 515,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 152,63 eura. Tužitelj oslobođen plaćanja sudske pristojbe na presudu temeljem članka 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama (potrošač-kolektivna presuda).

40. Dakle, tužitelju su ukupno priznati troškovi u iznosu od 3.042,63 eura.

41. Nadalje, trošak sastava ostalih podnesaka (više od četiri u prvostupanjskom postupku), sud ne može priznati kao trošak postupka. Troškovi sastava ostalih podnesaka sud nije ovlašten priznati sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, jer je već priznao trošak sastava ukupno četiri podneska.

42. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu, 13. siječnja 2026.

Sudac

Miroslav Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Irena Blauhorn odvjetnica u Karlovcu

2. Maja Čuljak odvjetnica u Zagrebu