REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-236/2021-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika EO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici ČO, odvjetnici u [adresa], radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 26. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, tuženika osobno i punomoćnice tuženika odvjetnice ČO, **.**.2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu s deviznom klauzulom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 15.03.2016. godine zaključen između ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zajmodavca i ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zajmoprimca, solemniziran po javnom bilježniku Nevenki Jukić iz Zagreba, Koranska 1c dana 15.03.2016. godine pod poslovnim brojem OV-784/16.

II. Nalaže se Zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Zagrebu, uspostava prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na način da se briše provedba rješenja Općinskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, br. Z 43197/2017 od 31.08.2017. godine kojom je izvršena uknjižba prava vlasništva navedene nekretnine na ime tuženika ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz upis prava vlasništva na ime tužitelja ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni trošak parničnog postupka u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a teče od presuđenja do isplate."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.867,50 EUR, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i tuženik zaključili dana 15. ožujka 2016. godine Ugovor o zajmu s deviznom klauzulom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva solemniziran po javnom bilježniku Nevenki Jukić iz Zagreba, Koranska 1c, posl. broj OV-784/16 od 15. ožujka 2016. (u daljnjem tekstu: Ugovor o zajmu). Dalje navodi da je člankom 1. Ugovora o zajmu ugovoreno da zajmodavac, ovdje tuženik, daje zajmoprimcu, ovdje tužitelju iznos od 70.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB, bez kamata na rok 12 mjeseci, odnosno do 15.03.2017. godine radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva, dok je u članku 4. Ugovora o zajmu ugovoreno da je zajmoprimac- suvlasnik nekretnine u 1/3, ovdje tužitelj, suglasan da se radi osiguravanja tražbine tuženika iz predmetnog Ugovora prenese suvlasništvo nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] te se temeljem tog Ugovora tuženik uknjižio kao suvlasnik 1/3 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine. Tužitelj dalje navodi da je tuženik bio upoznat sa zdravstvenim stanjem tužitelja, a o tome da je iskoristio psihičke probleme tužitelja govori i činjenica da je tužitelj isti dan kada je sklopio ugovor sa tuženikom primio brisovno očitovanje od TO, naime da su TO i tužitelj dana 04.02.2014. sklopili Ugovor o osiguranju novčane tražbine osnivanjem založnog prava na predmetnoj nekretnini temeljem kojeg je TO pozajmio tužitelju iznos od 70.000,00 EUR, a tužitelj mu je dozvolio uknjižbu založnog prava na nekretnini koja je predmet i ugovora koji se pobija predmetnim postupkom. Nadalje navodi da je istog dana kada je solemniziran sporni Ugovor o zajmu s deviznom klauzulom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva između tužitelja i tuženika je upravo TO izdao tužitelju brisovno očitovanje. Tako navodi da je on, tj. tužitelj na zamolbu TO radi posudbe zajma od 70,000,00 EUR u svrhu poslovnog putovanja TO u [adresa] nerazumno, lakovjerno, sugestibilno, neubrojivo i slijepo mu vjerujući potpisao s ovdje tuženikom sporni ugovor od 15. ožujka 2016. godine te je iznos od 70.000,00 EUR isplaćen na ruke TO. Stoga se u tužbi navodi da su u trenutku zaključenja predmetnog Ugovora o zajmu postojale mane volje, tužitelj nije bio ubrojiv i nije mogao shvatiti posljedice koje iz istog Ugovora proizlaze te njegov potpis zbog psihičkog stanja izazvanog bolešću ne predstavlja njegovu pravu volju. U vrijeme koje je prethodilo sklapanju ugovora, kao i nakon sklapanja istog tužitelj je bio na psihijatrijskom liječenju. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za psihijatriju Ljubomira Radovančevića iz Zagreba od 11. listopada 2017. godine u bitnom proizlazi da je kod ovdje tužitelja utvrđeno da tužitelj zbog utvrđene psihičke bolesti bipolarnog poremećaja, sumanutosti u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije bio ubrojiv te nije mogao znati što i zašto potpisuje za njega štetan ugovor, te u prilog toga dostavlja nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za medicinu – psihijatriju dr. sc. dr. med. Ljubomira Radovančevića od 11. listopada 2017. Slijedom navedenog predlaže donijeti presudu kojom se Ugovor o zajmu utvrđuje ništetnim te kojom se nalaže brisanje uknjižbe prava vlasništva predmetne nekretnine s imena tuženika uz istodobni upis prava vlasništva na ime tužitelja, uz potraživanje naknade parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je istina da je 15. ožujka 2016. zaključen predmetni Ugovor o zajmu i da je isti solemniziran po javnom bilježniku te da je tražbina tuženika osigurana prijenosom vlasništva na suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine. Međutim tuženik navodi da o zdravstvenom stanju tužitelja općenito saznaje tek danom primitka predmetne tužbe te prvi puta čuje da bi tužitelj imao psihičkih problema. Ističe da na strani tužitelja u trenutku potpisivanja i solemnizacije predmetnog ugovora nisu postojale nikakve mane volje te da je tužitelju javni bilježnik ugovor pročitao, i to svaki članak zasebno, uz pitanje da li razumije te ga upozorio da ugovor ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, a da je tužitelj na svako pitanje da li razumije odgovarao potvrdno i izjavio da razumije svaku odredbu ugovora, što je i potvrdio svojim potpisom na svakoj stranici ugovora. Tužitelj navodi na tuženik niti u jednom trenutku prije, u tijeku ili nakon sklapanja ugovora sve do dostave ove tužbe tužitelju nije spomenuo da je bio na psihijatrijskom liječenju niti da postoje okolnosti koje bi tuženika sprječavale da prihvati prava i obveze iz predmetnog ugovora. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

2.1. Ovdje valja napomenuti kako je odgovor na tužbu podnesen 16. travnja 2021. na Općinski građanski sud u Zagrebu, koji je ovom sudu predmetni podnesak proslijedio 15. ožujka 2022., međutim kako je tuženik poziv za davanje odgovora na tužbu od 16. ožujka 2021. zaprimio 19. ožujka 2021., to je odgovor na tužbu pravovremen, sve u skladu s čl. 113. st. 7. ZPP-a. Između ostalog, ističe se kako u konkretnom predmetu i u slučaju da odgovor na tužbu nije bio podnesen, prema ocjeni ovog suda, nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe iz čl. 331.b ZPP-a.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u preslik Ugovora o zajmu s deviznom klauzulom i sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 15. ožujka 2016. (list 6-9 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 10-11 spisa), brisovno očitovanje radi povrata vlasništva od 15. ožujka 2016. (list 12 spisa), psihijatrijsko vještačenje od 11. listopada 2017. (list 23-32 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 49-63; 99-141; 144-170; 225 spisa), sudsku praksu (list 64-65 spisa), nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti od 24. lipnja 2020. (list 171-174 spisa), te su saslušani tužitelj (list 188-189 spisa) i tuženik (list 249-251 spisa), kao i svjedoci TO (list 95 spisa), UO (list 95-96 spisa), ĆO (list 187- 188 spisa) i CO (list 236 spisa) te je izveden dokaz vještačenjem po vještaku psihijatru (list 210-214 i 235 spisa). Sud nije saslušao svjedoka LO budući da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem istoga.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Slijedom navoda stranaka tijekom postupka ovaj sud nalazi da je među istima sporno je li tužitelj u trenutku zaključenja Ugovora o zajmu s deviznom klauzulom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva solemniziran po javnom bilježniku Nevenki Jukić iz Zagreba, Koranska 1c, posl. broj OV-784/16 od 15. ožujka 2016. bio neubrojiv te da uslijed toga nije bio u stanju shvatiti značenje i posljedice koje iz predmetnog ugovora proizlaze.

6. Sukladno odredbi čl. 18. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) poslovno sposobna osoba može vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke. Člankom 249. st. 1. ZOO propisano je da izjava volje za sklapanje ugovora mora biti učinjena slobodno i ozbiljno, dok je sukladno čl. 276. st. 1. ZOO za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje tog ugovora.

7. Tužitelj je u svom iskazu u bitnome naveo da ga je dan prije zaključenja spornog Ugovora TO zvao nekoliko puta da dođe kod javne bilježnice Jukić potpisati neke papire te da kako mu je uspješno rješavao sve papire vezano za kuću i brakorazvodnu parnicu uopće nije sumnjao u ništa. Naveo je kako je noć prije zaključenja spornog Ugovora bio u strašnom devijantnom i alkoholiziranom stanju. Naveo je kako je na dan potpisivanja Ugovora kod javne bilježnice Jukić, bila javna bilježnica, TO, tuženik i tuženikova odvjetnica te da su mu rekli da samo mora potpisati fiducij jer TO i njegovim suradnicima treba novac za Kinu te da su nakon potpisivanja spornog Ugovora otišli na ručak. Dalje je naveo da je nakon hospitalizacije u Vinogradskoj 2010. dobio otkaz na poslu te je bio direktor u firmi Makro Mikro. Naveo je da mu je doktor M sugerirao da ide na liječenje od alkoholizma. Naveo je da ga TO poznaje od 2010. te da ga je često kontaktirao, a tužitelj mu je vjerovao jer mu je sve uspješno rješavao. Također je naveo da je isti s obzirom da su kontaktirali na svakodnevnoj bazi znao za hospitalizaciju tužitelja te da mu je on predložio da se kao založni vjerovnik upiše na predmetni stan, a kako njegova bivša supruga ne bi mogla tražiti ništa na tom stanu. Istaknuo je da je dana 26. svibnja 2017. u večernjim satima kada je pokušao ući u sporni stan shvatio da je promijenjena brava. Naveo je da je od 2010. do 2016. zaključivao pravne poslove, te osim predmetnog pravnog posla nije pobijao niti jedan pravni posao. Naveo je kako je dijagnozu dobio 27. svibnja 2017. od profesora ŽO koja glasi bipolarni poremećaj i sumanuti poremećaj. Nadalje je naveo da da je tuženika upoznao 2014. preko CO te da se s istim nije često viđao, Istaknuo je da je TO sigurno bio upoznat s njegovim zdravstvenim stanjem, dok navodi da je ispred tuženika pokušavao biti u trijeznom stanju, međutim da ga je tuženik me jedanput ili dvaput vidio u devijantnom stanju pod utjecajem opijata kao posljedica njegovog psihičkog poremećaja. Također je naveo da nikada od tuženika nisam primio zajam od 70.000,00 eura te da je on TO upoznao s tuženikom. Naveo je da je 2017. surađivao sa TO jer mu još tada nije zaključao stan i rekao mu je da je tuženiku vratio 70.000,00 eura od čega, ističe, nije vidio niti euro. Dalje navodi kako nije sudjelovao niti je bio prisutan kada se kod javnog bilježnika pokrenuo postupak naplate tražbine osigurane predmetnim fiducijarnim vlasništvom na način da tuženik postane punopravni vlasnik predmetnog stana. Naveo je i kako je u razdoblju od 2014. do 2017. kod javne bilježnice Jukić osim spornog pravnog posla bio sam samo još na potpisivanju osnivanja firme "Netsystem" 2016.

8. Tuženik je u svom iskazu u bitnome naveo da je tužitelja upoznao preko CO kada su njih dvojica zajedno dolazili u tuženikov lokal. Dalje je naveo da je jednom prilikom kada su njih dvojica došli u lokal tužitelj rekao kako ima nekih financijskih problema te je isti pitao tuženika mogu li popričati o tome. Tuženik je na to pristao i nakon par dana je tužitelj došao na sastanak kod istoga u lokal sa TO na kojem sastanku su popričali o problemu koji tužitelj ima, naime, da je tužitelj dužan TO 70.000,00 eura te da je TO imao na stanu od tužitelja založno pravo u tom iznosu. Dalje je naveo kako je TO pitao tuženika može li mu pomoći u smislu da preuzme tu cijelu situaciju budući da je njemu hitno trebao novac za put u Kinu te je na to pristao, a pristao je i tužitelj. Navodi da su nakon toga dogovorili sastanak kod javnog bilježnika da sastave ugovor s time da je prije toga tužitelj pročitao taj ugovor te je tuženik predložio tužitelju da odnese taj ugovor nekom svom odvjetniku da ga isti pročita i potvrdi da je sve u redu. Dalje je naveo da su se nakon nekoliko dana našli kod javnog bilježnika na potpisivanju tog istog ugovora te da su tom prilikom bili prisutni tuženik i njegova odvjetnica ČO, tužitelj i TO. Naveo je da je tom prilikom bila opuštena atmosfera i tužitelj se ponašao normalno te napominje da je javna bilježnica čitala svaku odredbu ugovora te je uvijek pitala da li se slažu s tim i da li su sve razumjeli na što su ono kao stranke ugovora odgovorili svaki put potvrdno. Naveo je da su kada su završili sa potpisivanjem i solemnizacijom ugovora otišli u jedan lokal preko puta javnog bilježnika gdje je tuženik tužitelju predao novce u gotovini, tužitelj je novce prebrojao i dao ih TO. Naveo je da je Ugovor bio potpisan u ožujku 2016., a istekao je u ožujku 2017. s time da je u međuvremenu tužitelj dolazio u lokal tuženika te su imali normalne kontakte. Dalje je naveo da je nakon ožujka 2017. počeo tražiti od tužitelja povrat novca, ali do povrata novca nije dolazilo s time da je naveo da je čak dao prostora tužitelju da isti proda svoj stan pa da ga namiri iz kupoprodajne cijene, no kada do toga nije došlo, da je pokrenuo postupak fiducije kod javne bilježnice. Naveo je da je javna bilježnica u više navrata pokušala kontaktirati tužitelja sa upitom za koliko bi isti prodao stan na dražbi, ali nakon što tužitelj ništa nije odgovarao, tada je tuženik postao punopravni vlasnik stana u rujnu 2017. Dalje je naveo da niti jedan svjedok koji je bio prisutan na potpisivanju predmetnog ugovora nije tuženiku bio dužan nikakve novce. Također napominje da je u međuvremenu nakon potpisivanja predmetnog ugovora tužitelju pozajmio 20.000,00 kuna koje mu isti nikada nije vratio, a što je tužitelj koji je bio osobno pristuan na ročištu na kojem se saslušavalo tuženika potvrdio. Završno je tuženik iskazao da je u lokalu preko puta javnog bilježnika u kojem je tužitelj prebrojao novce bilo točno 70.000,00 eura.

9. Svjedok TO u svom je iskazu u bitnome naveo da mu je poznat tužitelj, odnosno da ga je upoznao tijekom posla kada je radio kao vježbenik u odvjetničkom uredu 2012. ili 2013. te da je tužitelj htio kupiti stan koji je predmet ovog postupka u Dobrinjskoj 15 u Zagrebu. Naveo je da je tužitelj isplatio 30.000,00 EUR- a te mu je falilo još 70.000,00 EUR-a, a koji novac mu je svjedok pozajmio negdje 2011. ili 2012. te da je temeljem tog ugovora o zajmu uknjižio svoje pravo zaloga na nekretnini koju je kupio tužitelj u Dobrinjskoj 15, Zagreb. Dalje je naveo da mu je negdje 2015. ili početkom 2016. bio potreban novac te je rekao tužitelju da mu iznos od 70.000,00 EUR-a vrati. Tada ga je, navodi, tužitelj upoznao s tuženikom te je tuženik rekao da će na sebe preuzeti zajam i isplatio je svjedoka u iznosu od 70.000,00 EUR-a. Dalje navodi da kada ga je tuženik isplatio od tih 70.000,00 EUR-a tužitelju je pozajmio 6.000,00 EUR-a jer mu je dijete tada bilo bolesno. Svjedok je naveo da je svo vrijeme od 2011. pa do 2015. i početkom 2016. tužitelj bio pri sebi te je mogao shvatiti posljedice svojih postupanja, odnosno da je u vrijeme kada je tužitelj zaključio ugovor s tuženikom, a kada je tuženik svjedoku isplatio 70.000,00 EUR-a tužitelj je sve to razumio i bio je svjestan. Naveo je da je s tužiteljem surađivao 2017. i pomogao sam mu osnovati tvrtku u Zagrebu, a za potrebe podružnice u Beogradu te da je tada normalno sam surađivao s tužiteljem i tužitelj je bio svjestan svih svojih postupaka. Naveo je da se ne sjeća točno kada je zadnji put vidio tužitelja, pri čemu navodi da bi to moglo biti prije 3-4 godine. Navodi da je isplata zajma koji je zaključio s tužiteljem bila na ruke, a da pozajmljeni iznos tužitelja od 70.000,00 EUR-a nije odmah osigurao uknjižbom založnog prava jer da su on i tužitelj imali prijateljski odnos. Naveo je da su prilikom potpisivanja brisovnog očitovanja za potrebe brisanja zaloga bili sam prisutni on, tuženik, tužitelj, gospođa Jukić, gospođa UO i gospođa ČO.

10. Svjedok CO u svom je iskazu u bitnome naveo da je tuženika upoznao 2001. ili 2002. na treninzima u teretani te da može reći da su od tada prijatelji, a tužitelja je upoznao 2012. ili 2013., pri čemu mu je isti pomogao u vođenju moje firme koja se bavi taksi prijevozom. Naveo je da mu je poznato da su tužitelj i tuženik zaključili ugovor o zajmu, no nisu mu poznati detalji, kao i da mu je poznato da je tuženik tužitelju pozajmio nekakve novce te da je tužitelj založio svoj stan. Naveo je da mu je tuženik rekao da je ugovor solemniziran te mu je kasnije tuženik rekao da mu tužitelj nije vratio novce te da mu je tuženik sjeo na stan. Također je iskazao da mu nije poznato da je gospodin TO sudjelovao u ovoj priči.

11. Svjedok UO u svom je iskazu u bitnome navela da je kao javnobilježnički prisjednik solemnizirala ugovor o zajmu s deviznom klauzulom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom tražbine 15. ožujka 2016. zaključen između tužitelja kao protivnika osiguranja i tuženika kao predlagatelja osiguranja. Navela je da je u vrijeme zaključenja tog Ugovora tužitelj mogao shvatiti posljedice svojeg postupanja te je shvaćao sadržaj navedenog pravnog posla i razumio je što je potpisao. Navela je da tužitelja profesionalno poznaje od 2014. jer je on bio stranka ureda u kojem je radila nekoliko godina te je surađivala s istim do negdje 2016. ili 2017., a da ga kolegice iz ureda znaju od prije i s njim su surađivale. Također je navela da kroz cijelo vrijeme suradnje s tužiteljem nikada nije primijetila da tužitelj nije mogao shvatiti posljedice svojih postupanja ili posljedice zaključivanja pravnih poslova. Također je navela da se ne sjeća točno kada sam zadnji put vidjela tužitelja, odnosno da je sigurana da ga nakon 2017. nije vidjela, a da misli da je zadnje što ga je vidjela bilo nakon aktivacije članka 322. Ovršnog zakona vezano za prijenos fiducijarnog vlasništva u punopravno vlasništvo u korist tuženika. Navla je da je njezin odnos s tužiteljem je bio čisto profesionalni i poslovni te da kada radi solemnizaciju ugovora uvijek pita stranku da mu potvrdno odgovori je li razumjela sadržaj ugovora i ima li kakvih dodatnih pitanja.

12. Tužitelj je u odnosu na dio iskaza svjedoka UO u kojem je ista navela da nakon 2017. tužitelja nije vidjela, a da misli da je zadnje što ga je vidjela nakon aktivacije čl. 322. Ovršnog zakona vezano za prijenos fiducijarnog vlasništva iskazao da isti nije bio kod javne bilježnice vezano za navedeni prijenos fiducijarnog vlasništva, a koji je predmet spornog Ugovora, ali da se sjeća procesa kod javnog bilježnika prilikom sklapanja spornog Ugovora, pri čemu je bio pristuan tužitelj, tuženik, TO, javna bilježnica i ovdje prisutna odvjetnica tuženika. Naveo je da mu je javna bilježnica rekla da će mu prisjednica reći o čemu se radi pri čemu je naveo da mu prisjednica nije pročitala sporni Ugovor te mu nije rečeno što potpisuje. Nadalje je naveo da misli da nije dobio rješenje zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu o upisu predmetnog fiducija na stan, te da je naknadno saznao da je fiducij osnovan za iznos od 70.000,00 eura, i to nakon što je poslije par dana pročitao Ugovor. Naveo je da sporni Ugovor nakon čitanja nije pobijao jer je mislio da će TO sve to riješiti.

13. Svjedok ĆO u svom je iskazu u bitnome navela da je saznala da je tužitelj zaključio sporni Ugovor tek godinu dana nakon zaključenja tog Ugovora koji je zaključen 15. ožujka 2016. Navela je da joj nije mi bilo poznato da je tužitelj bolestan, a da misli da to nije bilo poznato ni samom tužitelju. Navela je da je prvi put vidjela da nešto nije u redu negdje 2010. kada je tužitelj završio u bolnici u Vinogradskoj. Navela je i da je tužitelj teško zarađivao, često mijenjao poslove i često je posuđivao novac, a da je zbog alkohola često izostajao s posla pa mu je rekla da potraži pomoć nakon čega je 2010. otišao u bolnicu u Vinogradsku. Dalje je navela da joj nije poznato je li tražio liječničku pomoć od 2010. pa nadalje, ali zna da je 2014. krenuo kod psihologa koji mu je savjetovao da se krene liječiti. Navela je da je godine 2016. često dolazio do nje pozajmljivati novac te je tada primijetila da nešto nije u redu. Tako je navela da je 15. svibnja 2017. došao je kod nje i rekao da do navečer mora imati 20.000,00 eura, a 16. svibnja 2017. otišli su kod brata svjedokinje koji mu je odbio posuditi novce. Navela je da zna da tužitelj nije uzeo novce temeljem spornog Ugovora o zajmu od 15. ožujka 2016. jer da ih je uzeo ne bi novce tražio od nje. Navela je da zna da je gospodin TO zamolio tužitelja da ga spoji s nekim poduzetnikom koji će mu posuditi 20.000,00 eura radi odlaska u Kinu te da je tužitelj gospodina TO spojio s tuženikom, kao i da je rekao da su mu oni dali da potpiše fiducij, a koji Ugovor tužitelj nije pročitao i za koji tvrdi da nije znao što potpisuje. Navela je da je tuženik upoznao TO 2010. te da je istoj taj odnos bio sumnjiv jer je tuženik strašno bio vezan za TO kao i da joj je sumnjivo da su toliko često bili zajedno, a da TO nije bilo poznato da je tužitelj 2010. završio na liječenju. Tako je navela je tužitelj već 2010. počeo uzimati Normabel, a kasnije je Normabel posuđivao od svjedokinje. Navela je da je prof. ŽO savjetovao da se tužitelj djelomično liši poslovne sposobnosti te da je to bilo poslije zaključenja Ugovora 2017. Dalje je navela da je prof. ŽO također rekao da se čudi da u Vinogradskoj 2010. nisu vidjeli da tužitelj ima bipolarni poremećaj koji je tužitelju dijagnosticiran 2017. Navela je da tužitelj nije lišen poslovne sposobnosti, a da je ona od Centra za socijalnu skrb tražila da se tužitelj liši poslovne sposobnosti, ali to nije provedeno. Navela je da je u predmetnom stanu tužitelj živio od 2011. do 2016. te da su tužitelj i TO 2014. zaključili Ugovor o založnom pravu jer su htjeli da tužiteljeva bivša žena ne sjedne na stan kao i da je TO **.**.2016. za to založno pravo izdao brisovno očitovanje da mu je tužitelj vratio novce i taj isti dan tužitelj zaključuje ovaj sporni Ugovor.

14. Na temelju suglasnih i neproturječnih te životno logičnih iskaza tuženika i svjedoka TO, kao i materijalne dokumentacije u spisu, ovaj sud je utvrdio da je Zvonimir Zlopaša 2011. ili 2012. s tužiteljem zaključio ugovor o zajmu na temelju kojega je pozajmio tužitelju 70.000,00 EUR te da je 4. veljače 2014. na ime osiguranja te tražbine uknjižio pravo zaloga na nekretnini koju je kupio tužitelj u Dobrinjskoj 15, Zagreb. Dalje je utvrđeno da je 2016. tužitelju bio potreban novac, a budući da mu tužitelj nije vratio pozajmljeni iznos, potonji je upoznao TO s tuženikom koji je s tužiteljem zaključio predmetni Ugovor o zajmu s deviznom klauzulom i sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 15. ožujka 2016. nakon čega je tuženik isplatio iznos od 70.000,00 EUR na ruke TO na taj način sukladno dogovoru “preuzevši” tužiteljev dug prema TO, a svoju novčanu tražbinu prema tužitelju osigurao prijenosom vlasništva na tužiteljevoj nekretnini.

15. Na okolnost je li tužitelj MO bio ubrojiv, poslovno sposoban i sposoban shvatiti posljedice poduzetih pravnih radnji u trenutku zaključenja Ugovora o zajmu od 15. ožujka 2016., koji je zaključen između tužitelja kao zajmoprimca i tuženika kao zajmodavca, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatrijske struke dr. Branki Vidrih koja je u nalazu i mišljenju od 11. svibnja 2025. navela da nema elemenata na temelju kojih bi se dovodilo u pitanje ubrojivost tužitelja MO na dan 15. ožujka 2016. te stoga zaključuje kako je isti temopre acti bio ubrojiv, kao i da nema pokazatelja da isti nije bio poslovno sposoban, odnosno da nije bio sposoban shvatiti posljedice poduzetih pravnih radnji u trenutku zaključenja spornog ugovora.

15.1. Tužitelj je podneskom od 24. lipnja 2025. prigovorio predmetnom nalazu i mišljenju navodeći da je isti kompliciran, nejasan i kontradiktoran stvarnom činjeničnom stanju, na način da se isti samo bazira na Otpusnom pismu iz KB Sestre Milosrdnice gdje je tužitelj liječen od 9. lipnja 2010 do 2. srpnja 2010. s Dg F10.2 Ovisnost o alkoholu, F 10.3 Apstinencijske smetnje te F 41.2 Anksiozno depresivni poremećaj, zatim Otpusnom pismu iz Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan u Zagrebu, Jankomir gdje je tužitelj liječen od 21. -30. svibnja 2017 s Dg. F 23,F 10.2 te F 22.0 te Ambulantni nalazi iz 2017., 2018., 2019., 2020. i 2021 te Nalaz psihologa od 09.07.2021. prema kojem se u domeni ličnosti ističe emocionalna labilnost i nezrelost, impulzivne i agresivne tendencije, elementi anksioznosti te poteškoće u socijalnim relacijama. Naveo je da je na kontrolne preglede kod dr. sc. ŽO u 2017. i dalje išao s majkom ĆO te da je još u 2018. dr. sc. ŽO izjavio je da mu je čudno kako u Vinogradskoj bolnici gdje je liječen zbog alkoholizma u 2010. nisu primijetili prisutnost osnovne bolesti BAPa (bipolarno afektivnog poremećaja ili manične depresije) od koje boluje već duže vrijeme još i prije 2010., a da to nije znao. U tom je pogledu naveo da ako se ta bolest ne liječi, bolesnik u fazi manije može izgubiti sve što ima od nekretnina i pokretnina te da se to upravo njemo dogodilo imajući u vidu da je prije potpisivanja spornog ugovora bio vidno pod utjecajem alkohola, labilnog raspoloženja i naivno ne razrnišljajući potpisao mjesto na ugovoru gdje su mu rekli da potpišem. Zaključno ističe da je na pregledu 2018. dr.sc. ŽO putem Centra za socijalnu skrb općine Trnje tražio da se za tužitelja provede postupak djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti, a da je provedbu istog kočila socijalna radnica uz obrazloženje da isti nije potreban budući da je isti nezaposlen i nema imovine. U svezi navedenog traži da se provede nadvještačenje u njegovoj prisutnosti te poveže liječenje ovisnosti o alkoholu F 10.2 u KB Sestre Milisrdnice od 09.06.do 02.07.2010.s osnovnom bolešću BAP.

15.2. Na ročištu 16. listopada 2025. provedeno je usmeno saslušanje vještaka dr. Branke Vidrih koja je očitujući se na prigovore tužitelja iskazala da u potpunosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja koje je sačinila temeljem medicinske dokumentacije za tužitelja, te da je sva vještakinji dostupna medicinska dokumentacija koja se nalazi u spisu citirana u pisanom nalazu. Navela je da nije bilo potrebe da osobno gleda tužitelja jer se vremenski period u kojem se potpisivao sporni ugovor, a radi se o 15. ožujku 2016., odnosi na dosta davni vremenski period pa se njezin nalaz temeljio isključivo na medicinskoj dokumentaciji. Navela je kako je u pisanom nalazu objasnila i način na koji se u forenzičkom smislu donosi nalaz i zaključak u ovakvim situacijama pa da je ista po nalogu suda sačinila nalaz u skladu sa pravilima struke objektivno, realno i nepristrano. Navela je da medicinska dokumentacija koju je tužitelj naknadno dostavio, a koja se nalazi u fasciklu na listu 225 spisa, nije od utjecaja na nalaz i mišljenje budući se ista odnosi na vremenski period nakon 13. srpnja 2022.

15.3. Sud je nalaz i mišljenje sudske vještakinje od 11. svibnja 2025. prihvatio u cijelosti kao jasan, potpun, stručno utemeljen i dan u skladu s pravilima struke. Vještakinja je u potpunosti postupila sukladno nalogu suda te je na temelju dostupne medicinske dokumentacije dala argumentiran i objektivan zaključak. Naime, kako je istaknuto u nalazu i mišljenju, sama činjenica postojanja psihijatrijske dijagnoze ne znači automatski i nesposobnost za rasuđivanje ili neubrojivost, već se uvijek procjenjuje konkretan utjecaj simptoma na intelektualne i voljne sposobnosti osobe upravo u relevantnom vremenskom trenutku. Forenzički zaključci ne izvode se iz dijagnostičke etikete, već iz stvarne, aktualne simptomatike prisutne tempore acti.

15.4. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj posljednji put prije spornog događaja psihijatrijski liječen 2010. godine, dok sljedeća dokumentirana hospitalizacija slijedi tek u svibnju 2017., dakle više od godinu dana nakon zaključenja spornog ugovora. Ne postoji medicinska dokumentacija koja bi upućivala na psihotičnu dekompenzaciju, gubitak uvida ili poremećaj rasuđivanja u razdoblju oko 15. ožujka 2016. Naprotiv, kasnija medicinska dokumentacija ukazuje na relativno stabilno i kompenzirano stanje uz terapiju, što dodatno potvrđuje zaključak vještakinje.

15.5. Nadalje vještakinja je navela, očitujući se na ročištu od 16. listopada 2025. na prigovor tužitelja da prilikom provođenja predmetnog vještačenja vještakinja nije razgovarala s istim, odnosno da ga nije osobno pregledala, kako nije bilo potrebe za osobnim pregledom, imajući u vidu da se period u kojem se potpisivao sporni ugovor odnosi na 15. ožujka 2016. te iz navoda vještakinje proizlazi da se nalaz i mišljenje u takvima situacijama izrađuju u forenzičkom smislu isključivo na temelju dostupne medicinske dokumentacije. Takvim jasnim i stručnim obrazloženjem otklonjen je predmetni prigovor.

15.6. Slijedom navedenog, a budući da ne postoji nijedan medicinski ili drugi objektivni dokaz koji bi opisivao psihičko stanje tužitelja u vrijeme potpisivanja spornog ugovora na način koji bi doveo u sumnju njegovu ubrojivost ili poslovnu sposobnost, a kako naknadno dostavljena dokumentacija koja se odnosi na vremenski period nakon 13. srpnja 2022. nije relevantna za ocjenu stanja u 2016. godini, sud na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja zaključuje da je tužitelj u trenutku zaključenja Ugovora o zajmu bio ubrojiv, poslovno sposoban te sposoban shvatiti značenje i pravne posljedice svojih radnji.

15.7. Na ovom mjestu valja još dodati da je prigovor tužitelja da se u ovom postupku trebalo uzeti u obzir nalaz i mišljenje ovlaštenog sudskog vještaka dr. Ljubomira Radovančevića od 11. srpnja 2017. ovaj sud ocijenio neosnovanim iz razloga što se radi o privatnom vještačenju izrađenom bez naloga i zadatka suda, odnosno izvan ovog postupka koje je vještačenje naručio tužitelj kao privatna osoba za potrebe, kako proizlazi iz tog nalaza i mišljenja, sastavljanja tužbe Općinskom građanskom sudu u Zagrebu protiv TO, i to zbog „prijevare i obmane od strane TO“ prilikom potpisivanja zadužnice od 6. ožujka 2014. te izdavanja brisovnog očitovanja 15. ožujka 2016. od strane TO, dakle za potrebe drugog spora drugačije činjenične osnove, budući da je predmet spora u ovom postupku ništetnost Ugovora o zajmu od 15. ožujka 2016. između tužitelja i tuženika EO, i to zbog neubrojivosti tužitelja.

15.8. Slijedom svega navedenog, kako je nalaz i mišljenje sudske vještakinje dr. Branke Vidrih prihvaćen kao vjerodostojan i stručno utemeljen, a svi prigovori tužitelja otklonjeni, odnosno ocijenjeni neosnovanima, sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenje nadvještačenja, ocijenivši da je isti usmjeren isključivo na odugovlačenje postupka.

16. Nadalje, nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Branke Vidrih poduprt je jasnim i životno logičnim iskazima svjedoka TO i UO kao javnobilježničkog prisjednika koji je vršio solemnizaciju spornog ugovora, a koji su iskazi međusobno suglasni te podudarni s iskazom tuženika. Tako iz iskaza svjedoka TO proizlazi da je suradnja s tužiteljem svo vrijeme od 2011. pa do 2015. i početkom 2016. bila normalna te da je tužitelj bio pri sebi, jednako kao i 2017. kada mu je svjedok pomagao osnovati tvrtku u Zagrebu, pri čemu je tužitelj bio svjestan svojih postupaka. Iz iskaza svjedoka UO pak proizlazi da je u vrijeme zaključenja spornog ugovora tužitelj mogao shvatiti posljedice svojeg postupanja te je shvaćao sadržaj navedenog pravnog posla i razumio je što je potpisao. S tim u vezi ista je navela da uvijek kada radi solemnizaciju ugovora pita stranku da joj potvrdno odgovori je li razumjela sadržaj ugovora i ima li kakvih dodatnih pitanja, a koji se dio iskaza slaže s dijelom iskaza tuženika prema kojem je javna bilježnica čitala svaku odredbu ugovora te je uvijek pitala tužitelja i tuženika kao stranke ugovora da li se slažu s tim i da li su sve razumjeli na što su oni odgovorili svaki put potvrdno. Povrh toga, iz iskaza svjedoka UO proizlazi da kroz cijelo vrijeme njezine suradnje s tužiteljem od 2014. do negdje 2016. ili 2017. ista nikada nije primijetila da tužitelj nije mogao shvatiti posljedice svojih postupanja ili posljedice zaključivanja pravnih poslova. Napominje se i kako spisu ne prileži dokumentacija iz koje bi proizlazilo da je tužitelj trenutno ili ikada bio lišen poslovne sposobnosti. S druge strane, iskaz tužitelja ovaj sud nije prihvatio kao istinit i vjerodostojan s obzirom da je ocijenjen kao suprotan prihvaćenom nalazu i mišljenju te iskazima tuženika, svjedoka UO i TO koje je sud cijenio kao istinite i vjerodostojne, pri čemu se posebno ukazuje da tužitelj ničime nije dokazao svoje navode da je noć prije zaključenja spornog Ugovora bio u strašnom devijantnom i alkoholiziranom stanju . Iz istog razloga nije prihvaćen niti iskaz svjedoka ĆO.

17. Slijedom svega navedenog, a kako je tužitelj u trenutku zaključenja Ugovora o zajmu s deviznom klauzulom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva solemniziranog po javnom bilježniku Nevenki Jukić iz Zagreba, Koranska 1c, posl. broj OV-784/16 od 15. ožujka 2016. bio ubrojiv, poslovno sposoban te shvaćao značenje i posljedice koje proizlaze iz istoga, to je isti valjan, slijedom čega je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim te je odbijen u cijelosti (toč I. izreke ove presude).

18. U odnosu na trošak, najprije valja reći da je tužitelj u tužbi suviše nisko odredio vrijednost predmeta spora (10.000,01 HRK = 1327.36 EUR) te je ovaj sud na pripremnom ročištu odredio okolnostima konkretnog slučaja primjerenu vrijednost predmeta spora, prvenstveno uzimajući u obzir vrijednost spornog ugovora, u iznosu od 525.000,00 HRK što iznosi 69.679,47 EUR. Tako je tuženiku primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, 107/2025 – dalje: Tarifa). Sukladno Tbr. 7/2 OT ako vrijednost spora prelazi iznos od 66.361,00 eura do iznosa od 663.614,00 eura, odvjetnik pored nagrade od 500 bodova ima pravo obračunati nagradu od 1 boda za svakih započetih 133,00 eura. U konkretnom slučaju razlika do VPS-a iznosi 3.318,47 EUR što kada se podjeli s 133,00 EUR iznosi 24,95 bodova. Slijedom navedenog, tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.049,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife) te zastupanja na ročištima 31. ožujka 2022., 20. rujna 2022., 1. ožujka 2023., 16. listopada 2025. i 26. studenog 2025. sve u iznosu od po 1.049,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 7.867,50 EUR.

19. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Zagrebu 13. siječnja 2026.

Sudac:

Jan Torjanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku po pun.